Internet izdanje - 29. januar 2010. godine

R e k l a m n i   l i n k o v i !

Naslovna strana novog broja "Ibarskihi" - klik za PDF izdanje Uz novu vlast idu i novi radnici
Ombudsman - lek za gorak ukus
Gradski stadion uskoro u vlasništvu grada
Kakvi smo, takvi smo - naši smo!
Za ona, dobra, dobra stara vremena
Žena na selu stub porodice ili socijalna kategorija?
Lokalni objekti za snabdevanje vodom za piće
Original kopija
Lov - ribolov
Umetnost, kultura, obrazovanje
Sport: Fudbal, košarka, odbojka, kuglanje


RETROVIZOR
Pojte i utrojte


   Protekla nedelja je u celom srpstvu, pa i u našem gradu bila u znaku Svetog Save, čoveka koji je i pored svih iskušenja koje nosi vlast, bogastvo i mladalački polet uspeo da zauzda sebe, a potom i da ustroji ceo jedan narod i upiše ga u knjigu večnog života. Srpska pravoslavna crkva je dobila 45. naslednika na tronu Svetog Save Njegovu svetost gospodina Irineja i po prvoj njegovoj zapitanosti „da li je dostojan“ čini se pravog čoveka na pravom mestu. Pred njim su mnoga pitanja koja traže odgovore, ali njegovo opredeljenje da sve radi saborno sa ostalom braćom arhijerejima, od kojih je on prvi među jednakima, uliva nadu da će novi poglavar SPC biti dostojna zamena blaženopočivšem patrijarhu Pavlu.
   U Kraljevu je Savindan obeležen u svim školama, a Šumarska škola sa domom učenika dobila je visoko priznanje Vlade Srbije povodom školske slave Sveti Sava. U svim hramovima služena je praznična liturgija, a svetosavski hramovi u gradu i manastiru Žiči proslavili su svoga patrona. Otvorena je izložba učenika Umetničke škole, a učenici etno-odseka Muzičke škole „Stevan Mokranjac“ održali su u muzeju „Svetosavski koncert“. Ipak kruna obeležavanja dana velikog srpskog prosvetitelja i ravnoapostolnog Save je svakako tradicionalna „Svetosavska akademija“ u Kraljevačkom pozorištu, a u organizaciji Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani“, na kojoj je izvanredno besedio pesnik Mošo Odalović i nastupio hor pri crkvi Lazarici iz Kruševca „Sveti knez Lazar“.
   Da se dan Svetog Save obeležava u celom svetu doprinela je i činjenica, a pre bi se reklo volja Božija i čudo ravnoapostolnog svetitelja, da su ruski vojnici baš na dan proslavljanja Svetog Save oslobodili zatočene logoraše u Aušvicu i baš na taj dan dali novu nadu celome svetu da se takav monstruozni zločin nikada više neće ponoviti. Ovaj dan pominje se kao Dan sećanja na holokaust, sistematsko uništavanje jevrejskog naroda, kome su i Srbi bili izloženi u NDH u zloglasnom logoru Jasenovac gde su mnogi potomci Svetog Save ubijeni samo zato što su Srbi.
Aleksandar Marić


U ŽIŽI
Uz novu vlast idu i novi radnici

    Gradonačelnik tražio obrazloženje od direktora ustanova u Kraljevu zbog prijema novih radnika

    Gradonačelnik Kraljeva Ljubiša Simović u dopisu od 17. decembra 2009. godine, upućenom na adrese direktora 11 ustanova koje se finansiraju iz gradskog budžeta, tražio je obrazloženje u kojem je trebalo navesti iz kojih razloga su pristupili izmenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mesta (prijem novih radnika), kojim traže povećanje broja radnika, a koja iziskuju uvećana finansijska sredstva.
   Krajem oktobra prošle godine, o čemu smo već pisali u nedeljniku „Ibarske“, direktorima javnih ustanova na teritoriji Kraljeva upućen je dopis u kojem se obaveštavaju da u roku od tri dana dostave spisak radnika koji su tehnološki višak. Dopis je tada potpisao Ljubiša Jovašević zamenik gradonačelnika. Naime, u tom prvom dopisu koji je prosleđen gradskim ustanovama, navedeno je da ustanove koje imaju do 5 radnika prikažu jednog kao tehnološki višak, ustanove koje imaju od 6 do 16 zaposlenih potrebno je da 2 radnika prikažu kao višak, do 30 zaposlenih 3 radnika, a preko 31 radnika 10 odsto prikažu kao tehnološki višak. Sporan deo ovog dopisa direktorima ovih ustanova, a na koji prema našim saznanjima niko nije odgovorio, bio je broj radnika koje ustanove treba da otpuste.
   Kada se nakon mesec i po dana pojavio i dopis gradonačelnika Kraljeva, bilo je jasno da neke ustanove ne samo da nisu otpustile, već su i povećale broj radnika.
   - S obzirom da smo pre tog dopisa imali posetu inspektora državne uprave koji je ustanovio da u gradskoj upravi i određenim ustanovama izvestan broj radnika radi na određeno vreme, a pri tom je u samom zakonu stavljen isti tretman prema radnicima koji su zaposleni na određeno i onih na neodređeno vreme. Inspektor je naložio da te radnike koji su zaposleni na određeno vreme ukoliko postoje uslovi, zaposlimo na neodređeno. Zbog toga je na moj zahtev određen broj takvih radnika dobio status zaposlenih na neodređeno vreme, a to jeste opteretilo gradski budžet. Tako da se tu nije radilo o prijemu novih radnika, već o prevođenju zaposlenih sa određenog na neodređeno vreme. Taj broj radnika kada se ukupno sabere i u ustanovama i u gradskoj upravi, ne prelazi onu cifru radnika koja je propisana o smanjenju zaposlenih u lokalnoj administraciji - objašnjava gradonačelnik Simović.
   Iako svako novo zapošljavanje podrazumeva dozvolu Vlade, Simović se poziva na kvotu broja zaposlenih koja ukupno ne prelazi granicu dozvoljenog, i na taj način smatra da će ministarstvo finansija imati razumevanja, odnosno dati saglasnost za povećanjem budžetske mase za plate, jer je kako on kaže lokalna samouprava u okvirima propisanim Zakonom o smanjenju lokalne administracije.
   - Saglasnost Vlade je potrebno tražiti nakon stupanja zakona na snagu. Ono što je do mene došlo, a ja nisam inspektor da idem od ustanove do ustanove i prebrojavam radnike, je da su to sistematizovana radna mesta koja su pokrivena izvršiocima pre stupanja Zakona o smanjenju lokalne administracije na snagu. U tom kontekstu nema kršenja zakona i nije potrebno tražiti saglasnost Vlade - kaže gradonačelnik Kraljeva.
Simović je na kraju rekao da ukoliko se ministarstvo finansija složi sa predlogom lokalne samouprave o broju radnika u lokalnoj administraciji, otpuštanja u Kraljevu neće biti.

RACIONALNO RAZMIŠLJANJE POJEDINIH USTANOVA
   Pojedine ustanove na teritoriji Kraljeva odgovorile su gradonačelniku Simoviću da nisu menjale Pravilnik o sistematizaciji radnih mesta, odnosno nisu zaposlili nove radnike, jer ne postoje uslovi za njihovo zapošljavanje. Tako je direktor Doma kulture „Studenica“ iz Ušća napisao Simoviću da nema potreba za povećanjem radnika iz više razloga. Jedan od razloga je što ustanova u svom svojstvu ima samo dve kancelarije, a jedna od tih se koristi za smeštaj biblioteke, a druga za smeštaj svih zaposlenih. Kako je napisao direktor Veselinović, ukoliko bi došlo do povećanja broja radnika, prethodno je potrebno obezbediti prostor u kome bi zaposleni obavljao svoj rad, što u ovom momentu nije moguće ostvariti.NOVI RADNICI
    Ustanove koje su gradonačelniku odgovorile da su u prošloj godini primili nove radnike su Narodni muzej, Kraljevačko pozorište, Kulturni centar „Ribnica“, Istorijski arhiv, Sportski centar „Ibar“, Turistička organizacija Kraljeva. Direktor Kraljevačkog pozorišta Predrag Marković ističe da su nova tri radnika koja su zaposlena krajem prošle godine primljena na određeno vreme.
   - Radnici su zaposleni pod ugovorom na tri meseca i oni primaju plate iz naših, sopstvenih sredstava, tako da oni uopšte ne opterećuju gradski budžet. Znači da mi nismo zaposlili nove radnike, jer su to radnici koji se angažuju sezonski i podvlačim pod ugovorom - kaže Marković.
Nenad Božović

Pitanja, primedbe, predlozi

   Ibarske su pokrenule  akciju „Pitanja, primedbe, odgovori“. U svakom broju odgovaraćemo na pitanja  nekog čitaoca kojeg zanimaju određeni zakonski akti ili pojašnjenja vezana za rad nekog javnog preduzeća ili gradske uprave. Čitaoci takođe mogu davati i samo primedbe na rad nekih organa ali i predlagati kako da se određeni problemi reše. Možete nas kontaktirati meilom redakcija@ibarske.net, telefonom na broj 327-555 ili poštom na adresu: Ibarske, Milana Toplice 1/15.

Za ovaj broj tražili smo odgovore na pitanja koja je naš čitalac iz Omladinske ulice, postavio gradonačelniku Kraljeva Ljubiši Simoviću.

1. Hoće li Kraljevo ući u projekat stambene masovne izgradnje?
   - Moji razgovori sa ministrom prostornog planiranja Oliverom Dulićem su u više navrata potvrdili da će i Kraljevo biti na toj listi. Ministar Dulić je upravo taj koji će učestvovati u tim pregovorima vezanim za zemljište na Ratarskom imanju, gde se već nalaze započeti stambeni objekti. Ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić je takođe zainteresovan da se projekat masovne stambene izgradnje realizuje u Kraljevu, i ja sam siguran da Kraljevo može biti čak prvi grad koji će ući u taj projekat, jer tamo već postoje započeti radovi.

2. Kada će se završiti rekonstrukcija Ulice cara Lazara?
   - S obzirom na prekoračenje roka za rekonstrukciju zbog infrastrukturnih obnavljanja, kako elektroinstalacija, tako i vodovodnih i radova koje je imala Toplana, ušlo se u zimski period, ali čim vremenski uslovi budu dozvolili radove, dovršiće se završni sloj asfalta, jer je ulica praktično gotova. Ulica cara Lazara će biti potpuno prohodna, kao i pre, s tim što će u delu pored zgrade Gradske uprave biti pešačka zona, odnosno pešaci će imati prvenstvo prolaza, što je jedan evropski trend, u smislu prioriteta uvek prema pešacima, a ne prema vozačima.

3. Da li će u ovoj godini stanovnici u Omladinskoj ulici, konačno dobiti priključak na centralno grejanje?
   Pretpostavljam da je sada završen taj process, s obzirom da su obnavljane toplovodne cevi u tom delu grada. Zbog plitko postavljenih cevi morale su da se rade određene intervecije za prepokrivanje betonskim pločama. S obzirom da kroz ulicu prolaze motorna vozila da ne bi došlo do oštećenja tih toplovodnih cevi prekoračen je rok, jer ono što je zatečeno kada je ulica raskopana, uslovilo je produženje radova. Tako da se nadam da će uskoro i taj problem oko grejanja u Omladinskoj ulici biti rešen.

4.  Hoće li uskoro biti uveden pauk ili SMS naplata parkiranja?
   - Mislim da će uskoro biti uvedeni i pauk i SMS naplata parkiranja, ali i napravljena spratna garaža. Nadam se da će se steći uslovi da iza zgrade gradske uprave bude sazidana garaža, odnosno da će biti raspisan tender za izvođača radova. Takođe pokušaćemo da iskoristimo i još neke potencijale u gradu i postavimo montažni garažni prostor, dok se ovaj iza zgrade uprave bude zidao. Za uvođenjem SMS naplate parkiranja imali smo nekoliko ponuda. Naše službe razmatraju te ponude i uskoro se može očekivati uvođenje takvog načina naplate parkiranja.Povratak na vrh strane

AKTUELNO
Ombudsman - lek za gorak ukus

   Obraćanje zaštitiniku građana je potpuno besplatno, a tajnost je zagarantovana

      Ogroman broj nas ima neprijatna iskustva sa javnom administracijom, od dobijanja dokumenata i plaćanja računa, do problema sa inspekcijama, sudovima, lokalnim samoupravama, poreskim službama, školskom ili zdravstvenom administracijom. Da ne spominjemo građevinske dozvole, katastar ili razna uverenja. Zaštitnik prava građana, kako mu i ime kaže štiti prava građana od povreda. U gradovima poput Kraljeva povrede mogu učiniti organi, organizacije i javne ustanove čiji je osnivač lokalna samouprava.
   Međutim, gradski zaštitnik građana može proslediti republičkom, slučajeve koji se odnose na povrede prava građana od strane državnih firmi ili republičkih institucija. Poslednji slučaj koji nam može poslužiti kao primer, jeste žalba bivših radnika Magnohroma po pitanju naknade za slučaj nezaposlenosti. Radnici koji su hteli da se prijave posle odlaska iz fabrike na biro za zapošljavanje, kako bi dobili naknadu za nezaposlenost, koja se utvrđuje prema godinama staža, na oglasnoj tabli Nacionalne službe za zapošljavanje ih je sačekao oglas da nemaju prava na novčanu naknadu.
   - Jedan broj radnika kada je video oglas automatski se vratio nazad svojim kućama, dok je određeni broj predao žalbu NSZ u Beogradu zbog ovakve odluke, i bili su odbijeni. Većina je nakon toga odustala od svega, ali je jedan manji broj radnika pokrenuo Upravni spor pred Vrhovnim sudom Srbije, koji je izneo stanovište da radnici Magnohroma imaju pravo na novčanu naknadu za nezaposlenost. Naravno NSZ mora da izvrši presudu Vrhovnog suda, i to je jasno, ali šta onda sa onim radnicima koji su odustali od svega videvši oglas na tabli filijale u Kraljevu! Mi smatramo da su tu povređena prava radnika, i sa našim mišljenjem i potrebnom dokumentacijom lično smo prosledili Saši Jankoviću republičkom ombudsmanu. Prema poslednjim informacijama on je pokrenuo postupak kontrole rada Nacionalne službe za zapošljavanje - kaže Dejan Ćajić, zamenik zaštitnika građana u Kraljevu.
   Veliki deo poseta zaštitniku građana u Kraljevu se odnosio na socijalnu pomoć, što nikako nije u njihovom domenu. Dešavalo se da dolaze majke koje su htele da im ostave decu, jer nemaju novca da ih izdržavaju, ili su tražili da im zaštitnik čak pomogne da asfaltiraju ulicu.
   - U takvim pričama vidi se da postoji puno problema u papirologiji. Ljudi dolaze kod nas i traže socijalnu pomoć, a da pre toga uopšte nisu ni pozvali ili otišli u Centar za socijalnu pomoć. Mi nemamo sredstva, niti se time bavimo, ali možemo da damo smernice kojoj ustanovi da se obrate za pomoć, ukoliko to već nisu učinili. A s druge strane ukoliko su recimo odbijeni od neke ustanove, onda se mogu obratiti nama, kako bi sagledali razloge - kaže Ćajić.
   Milan Tufegdžić zaštitnik građana u Kraljevu kaže da kada je u pitanju republički zaštitinik, oni se trude da mu ne prosleđuju bukvalno sve slučajeve koji se odnose na republičke ustanove. Kao primer, naveo nam je jedan slučaj iz okoline Ušća, gde su radnici „Srbijašume“ sekli šumu ljudima za koju oni smatraju da pripada njima.  
   - Predmet je bio na sudu i čak je postojala i pravosnažna presuda u korist „Srbijašuma“, ali su ti ljudi naknadno pronašli nekakvu dokumentaciju kojom su tvrdili da su oni u pravu. Trebalo je sprečiti dalju seču, jer bi šteta bila nenadoknadiva, a drugi problem je bilo što su radnici koji su bili angažovani na seči stabala iz pomenute šume, ustvari iz susednog sela i pretilo je da dođe do fizičkog sukoba između njih! Tada smo mi reagovali i pošto nismo nadležni za „Srbijašume“ slučaj prosledili Saši Jankoviću republičkom zaštitiniku. Janković je reagovao kod ovog javnog gazdinstva i koliko je meni poznato seča do danas nije nastavljena - objašnjava Tufegdžić.
   Gradski zaštitinik kaže da su pre nekoliko dana takođe republičkom zaštitniku uputili jedan interesentan zahtev. Radi se o statusu podstanara, i jedna naša sugrađanka je ukazala na taj problem velikog broja ljudi koji stanuju na ovakav način.
   - Poslali smo taj zahtev kako bi se sveobuhvatno učinilo da podstanari imaju adekvatan status koji će se poštovati. To se odnosi na situacije kada vlasnik stana jednostavno „najuri“ podstanare, jer recimo nisu na vreme platili račun za struju, pa sve do onih najdrastičnijih situacija kada podstanari ne mogu da izvade ličnu kartu jer ne mogu da se prijave na mesto gde žive, zato što gazda ne želi da sklopi ugovor sa njima kako ne bi morao da plati porez na sklopljeni ugovor. Najteže je parovima koji imaju malu decu, jer su onda njihova prava veoma ugrožena - govori gradski zaštitnik građana, Milan Tufegdžić.

POJEDNOSTAVLJENJE UVERENJA O PROMENI BROJA
Saradnja zaštitnika građana sa katastrom nepokretnosti i kraljevačkom policijom od skora je postala intenzivnija, jer su se njima često obraćali građani koji su imali problem sa promenom broja na kući. Uverenje koje ide od katastra nepokretnosti prema policijskoj upravi ima određenih nedorečenosti, što su u Kraljevu primetili zaštitnik građana i njegov zamenik.
- Policijska uprava ne može da promeni broj samo na osnovu tog uverenja koji dobiju iz katastra, već šalju stranke naknadno za list nepokretnosti koji je opet potrebno platiti. Uverenje košta 400 dinara, list nepokretnosti 1000 dinara, a onda se čak dešava da radnici u policijskoj upravi ne znaju da pročitaju taj list, i tu nastaju problemi. Sada smo sa katastrom i policijom u Kraljevu napravili jedan opšti oblik tih obrazaca, gde će u uverenju stajati svi potrebni podaci (vlasnik objekta, vlasnik parcele, kućni broj), kako bi samo sa tim obrascem sve moglo da se reši. Čekamo da počnemo edukaciju sa radnicima na šalterima u kraljevačkoj policiji da rade sa tim novim obrascima, što će biti jednostavnije i jeftinije za građane - kaže zamenik zaštitnika građana Dejan Ćajić. 
Iako su u ovom slučaju i policijska uprava i katastar nepokretnosti republičke ustanove, gradski ombudsman nije delovao zbog kršenja nekakvih propisa, već je ukazao na jedan problem i predložio pojednostavljenje procedure.

USKORO ZAŠTITA PRAVA PACIJENATA
Projekat „Ostvarivanje prava pacijenata“ počinje na nivou Srbije. Na taj način pokušaće da utvrde kakva su stvarno prava pacijenata. U projektu će glavnu ulogu imati ombudsmani koji će istraživati u Domovima zdravlja, državnim i privatnim bolnicama, itd. Smatra se da sredstva koja se izdvajaju za zdravstvenu zaštitu nisu mala, a postavlja se pitanje da li usluga koju dobijaju pacijenti prati taj novac koji se izdvaja.

OMBUDSMAN KAO PROVODADŽIJA!!!
- Postoji slučaj da je jedan stariji sugrađanin došao kod nas i saopštio nam kako želi da mu pomognemo da oženi sina, jer nema s kim da radi na svom domaćinstvu. Tražio je da mi razgovaramo s njim, jer on njega više ne sluša, i da tako pokušamo da ga ubedimo da se oženi - govori zamenik zaštitnika Dejan Ćajić.
Nenad Božović



Posao za mlade

   Nacionalna služba za zapošljavanje objavila je konkurs za zapošljavanje 16.000 mladih do 30 godina putem programa „Prva šansa 2010“. Konkurs će biti otvoren do 31. marta, odnosno do popunjavanja kvote. Pravo da se prijave imaju nezaposlene osobe na evidenciji NSZ, starosti do 30 godina sa srednjim, višim ili visokim obrazovanjem, bez radnog iskustva u struci. Pravo učestvovanja na konkursu imaju poslodavci iz privatnog sektora koji su solventni, redovno izmiruju obaveze po osnovu socijalnog osiguranja zaposlenih i imaju kadrovske i druge kapacitete za stručno osposobljavanje. Novina u ovogodišnjem programu je što će zapošljavanju pripravnika na godinu dana prethoditi tromesečna volonterska praksa uz mesečnu naknadu od 10.000 dinara, a oni koji prime pripravnike imaće obavezu da ih posle toga zadrže još godinu dana.
   Pripravnici sa fakultetom će tokom pripravničkog staža imati platu 20.000 dinara, sa višom školom 18.000 dinara, a sa srednjom 16.000 dinara, pri čemu će država iz budžeta plaćati doprinose i platu, a poslodavac samo porez na platu.



Blizu 70 odsto nezaposlenih čeka na posao preko godinu dana

   Nacionalna služba za zapošljavanje u Kraljevu na svojoj evidenciji ima oko 14.500 nezaposlenih. Najveće učešće u registrovanoj nezaposlenosti imaju lica koja čekaju na posao od 1 do 2 godine, i njih je blizu 20 odsto, dok lica koja čekaju od 5 do 10, i preko 10 godina ima po 13 odsto.
   Struktura lica prema stručnoj spremi izgleda gvori da se oni sa visokom stručnom spremom najbrže zapošljavaju, jer ih ima najmanje, svega oko 10 odsto. Najviše ima nezaposlenih sa srednjom školom, skoro 60 odsto, dok onih lica koja imaju završenu samo osnovnu školu ima oko 30 odsto. Zanimljivo je da u kraljevačkoj filijali među nezaposlenima je i jedan doktor nauka. Kada je u pitanju starosna kategorija visok je procenat lica iznad 50 godina, blizu 30 odsto, kao i procenat mladih do 30 godina koji je približno isti.Povratak na vrh strane



Gradski stadion uskoro u vlasništvu grada


Raskid privatizacije Fabrike vagona otvorio vrata gradu da vrati određene parcele

   Gradska vlast će odmah po imenovanju zastupnika kapitala sa Akcijskim fondom i nadležnim ministarstvima pokrenuti i priču o poravnanju između grada i Fabrike. Grad je spreman da placeve gde se nalaze gradski stadion, Tehnička škola i rukometno igralište, kao i parcele u Radničkoj koloniji, koje pre prve privatizacije nisu bile izuzete iz vlasništva FVK trampi za deo dugova koje ovo preduzeće ima prema javnim preduzećima.
U prethodnom periodu, odnosno u vremenu od kada su Ukrajinci bili vlasnici Fabrike vagona bilo je previše ucena, previranja i raznoraznih kalkulacija oko fudbalskog stadiona FK Sloga, rukometnog igrališta „Metalca“ koji su vlasnici hteli da prodaju i MTŠ „14 oktobar“ koje je „Azov impeks“ dobio kada su kupili fabriku.
   - Prošlog leta kada su pregovori oko tih dragocenih terena za grad počeli nije došlo do pravih dogovora oko preuzimanja tih terena. Grad je bukvalno ucenjivan od strane tadašnjeg ukrajinskog vlasnika Fabrike vagona. Zbog slučaja preko 800 radnika koji nisu primali plate i tog ucenjivačkog nastupa vlasnika, gradska vlast u Kraljevu je i ušla u ceo taj problem. Pronašli smo da vlasnik nije ispunjavao svoje obaveze koje su propisane Ugovorom o privatizaciji. Kao gradonačelnik sam iz tog razloga lično vršio permanentan pritisak na Vladu Srbije da se preispita ugovor sa vlasnikom i da se na osnovu toga donese rešenje, kako se ne bi produžila agonija iz samo jednog razloga, a to je slučaj Magnohrom. Po onoj narodnoj izreci „koga zmija ujede i guštera se plaši“, ako je Magnohrom bio na toj putanji i onda došao do jedne užasne situacije, moj zadatak je bio da Fabrika vagona ne dođe u takvu situaciju koja joj je pretila - kaže Ljubiša Simović, gradonačelnik Kraljeva.
   Simović dalje kaže da je vlasnik FVK nakon kupovine napravio srpski menadžment koji za sve ove godine nije ugovorio nijedan posao, osim ugovora koje su imali sa državom.
   - Menadžment fabrike nije bio sposoban da napravi nijedan ugovor o izgradnji vagona. S druge strane nisu odgovarali radnicima da budu plaćeni za svoj rad u celini. Takođe, od samog početka su ušli u prodaju imovine prodavši prvo odmaralište u Buljaricama, a onda su u Kraljevu nastavili prodajom rukometnog stadiona. Zatim, vlasnik nije odgovorio sa 7,5 miliona dinara u socijalnom programu i 6,5 miliona dinara u investicijama što je bilo dovoljno da Ministarstvo ekonomije reaguje i raskine kupoprodajni ugovor. Da su kojim slučajem izmirili te obaveze, niko im ne bi mogao ništa - govori Simović.
   Ministarstvo ekonomije uskoro treba da postavi zastupnika kapitala u Fabrici vagona, koji će pripremiti ponovnu privatizaciju, u kojoj se najverovatnije neće naći sportski tereni, i da će grad kompenzovati dugove fabrike prema javnim preduzećima za  te terene, kao što je to bio slučaj i sa Magnohromom nakon raskida privatizacije.      
Nenad Božović



Krin i trn

   Prošle srede su u sali tri Skupštine grada novinari kraljevačkih redakcija i dopisništava dodelili simbolična priznanja institucijama i pojedincima za otvorenost, odnosno zatvorenost prema medijima. U anketi je glasalo 27 novinara i urednika iz 18 redakcija i dopisništva. „Krin“ institucija, kao najotvorenija prema medijima i ove godine je Policijska uprava Kraljevo, a „Krin“ ličnosti su Vesna Jovičić PR kabineta gradonačelnika Kraljeva i Kristina Nikolić portparol PUK. „Trn“ institucija, kao najzatvorenija za medije, su republičke inspekcijske službe, a „Trn“ ličnost je Mateja Mijatović, načelnik Raškog upravnog okruga.
E.I.



Otkazana prodaja Doma društvenih

   Agencija za privatizaciju prvobitno je zakazala za danas 29. januar prodaju 70 odsto društvenog kapitala preduzeća za promet i usluge „Dom društvenih organizacija“ iz Kraljeva. Međutim, prema poslednjim informacijama koje smo dobili, aukcija je otkazana, jer se niko od zainteresovanih kupaca nije prijavio.
   Ukupna procenjena vrednost kapitala koji se privatizuje je 125.809.000 dinara. Početna cena na aukcijskoj prodaji trebala je da bude 30.194.000, a budući vlasnik je u obavezi da uloži najmanje 884.000 dinara. U „Domu društvenih organizacija“ zaposlena su 23 radnika, od kojih su dva sa visokom stručnom spremom.
E.I.Povratak na vrh strane



Kakvi smo, takvi smo - naši smo!


   Prosvetni inspektor Gradske uprave ovih dana je naložio v.d. direktoru Predškolske ustanove Dragani Mitić da radni odnos vaspitača koji realizuju pripremni predškolski program uskladi sa zakonskim propisima

   Poslednjih godina Predškolska ustanova „Olga Jovičić Rita“ u Kraljevu, često je pominjana u medijima. Bunili se roditelji, bunili se zaposleni, samo se još nisu bunila deca. Bunili se, bunili, pa pritajili. Poslednjih meseci pažnju javnosti zaokuplja konkursna procedura, za izbor vaspitača, koja je sprovedena u ovoj ustanovi.
   Predškolska ustanova „Olga Jovičić Rita“ u Kraljevu raspisala je 26. avgusta Konkurs za prijem u radni odnos medicinske sestre (četiri) i vaspitače (ukupno trideset sedam). Najveći broj vaspitača iz ove grupe bio je planiran za rad u nultom razredu. Odabrani vaspitači su već prvog septembra (zbog hitnosti posla) stupili na rad.
   U vreme raspisivanja Konkursa na snazi je bio Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja iz 2004. Po tom Zakonu kandidati su trebali da budu obavešteni u roku od 15 dana o rezultatima Konkursa. 11. septembra prošle godine je stupio na snagu novi Zakon, pa je PU to videla kao dobru mogućnost da produži ovaj rok na mesec dana kako je novim Zakonom određeno. Da li je PU mogla to da uradi? U Odluci koju su dobili kandidati ne navodi se koji je Zakon primenjen, čas se stiče utisak da je onaj po kome je Konkurs raspisan, a čas onaj koji je kasnije stupio na snagu. Navodi se da neki kandidati nisu podneli potpunu dokumentaciju, a neki se nisu odazvali na poziv Nacionalne službe za zapošljavanje za proveru psihofizičkih sposobnosti. Ne navodi se koji su to kandidati.
   Veoma je zanimljiv detalj u kome se u Konkursu zahteva od kandidata da prilože dokaz da se vode na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje. Pa ako ste prinuđeni da, do pronalaska posla u struci, radite sve i svašta - ne ispunjavate uslove za radno mesto za koje ste završili školu. Jedino je to moguće ako radite „na crno“, jer ne možete da se vodite na „Zavodu“ i budete u radnom odnosu. Naravno ovaj deo Konkursa nije važio za sve kandidate, a pred našim Ustavom su svi jednaki.
   Raško Simović iz Kraljeva, po zanimanju vaspitač, stekao je ovo zvanje pre 15 godina. Javnosti je poznat kao jedan od osnivača prve privatne ustanove u našem okrugu za edukaciju dece, sportista koji je više puta predstavljao Srbiju na takmičenjima. Čest sagovornik u mnogim emisijama domaćih i stranih televizija, gde se pre svega predstavljao kao vaspitač, a potom kao alpinista, sportista, vođa mnogih ekspedicija. Do dana današnjeg nije zasnovao radni odnos u PU „Olga Jovičić Rita“, iako najnovija istraživanja pokazuju da je našem obrazovnom sistemu potrebno više muškaraca koji bi neposredno radili sa decom. Raško je jedan od učesnika ovog Konkursa. Za naš nedeljnik govori.
   -  Dobio sam 8. oktobra Odluke od PU „Olge Jovičić Rita“ iz Kraljeva iz kojih mogu da vidim da i ovog puta nisam primljen na raspisani Konkurs. Pretpostavljam da moja molba nije ni razmatrana, obzirom da je na jednoj Odluci nečitko napisano da se nisam odazvao pozivu za proveru psiho - fizičkih sposobnosti. Na navedenu proveru me niko nije zvao, a da jeste ne vidim razlog zbog čega se ne bih odazvao. Već duže godina obavljam visinske radove, koji zahtevaju savršeno psihičko i fizičko zdravlje - kaže Raško.
   Procedura nalaže da nezadovoljni Odlukom o prijemu imaju pravo prigovora Upravnom odboru u zakonskom roku, a potom nadležnom Sudu, što je moj sagovornik i učinio.
   - Tražio sam od Upravnog odbora da mi navede koji je Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja primenjen, da mi dostavi akt iz koga se vidi da sam na navedenu proveru pozvan, a da se na istu nisam odazvao. Na sve to dobio sam odgovor koji je potpisan od strane Nine Popović, predsednika Upravnog odbora, u kome se kaže da Nacionalna služba za zapošljavanje nije mogla da me pozove na proveru psiho - fizičkih sposobnosti (što i nije potrebno po Zakonu po kome je raspisan Konkurs) jer sam navodno dao pogrešan kontakt telefon. Zakon o upravnom postupku jasno definiše način pozivanja, a taj način sigurno nije telefonski. Osim toga Konkurs je raspisala Predškolska ustanova, a ne Nacionalna služba za zapošljavanje - navodi Raško.
   Prošlo je gotovo pet meseci kako vaspitači rade u „svojim“ grupama. Prosvetni inspektor Gradske uprave, ovih dana, je prosledio Rašku Obaveštenje u kome navodi „...da su prilikom raspisivanja konkursa kao i donošenja Odluka, po raspisanom konkursu, učinjene određene nepravilnosti zbog čega je naloženo v.d. direktoru Predškolske ustanove Dragani Mitić da radni odnos vaspitača koji realizuju pripremni predškolski program uskladi sa zakonskim propisima“. Iz navedenog se može videti da vaspitači, primljeni na Konkurs, nisu zasnovali radni odnos u skladu sa Zakonom i da već gotovo pet meseci protivzakonito primaju platu u PU „Olga Jovičić Rita“.
   Kraljevo je mali grad, pa se srećom svi dobro znamo. Ljudski je grešiti, ali i priznati i ispraviti grešku. Da li će nove kadrovske promene u PU „Olga Jovičić Rita“ kao i nalozi inspektora biti dovoljni da se sve „uskladi sa zakonskim propisima“? Pokazaće vreme. Ovaj tekst samo je deo priče o našim životima i o tome ko i kako njima upravlja.
Katarina D. Simović



Početak godine sa smanjenjem plata

Na pomolu štrajk u gradskoj upravi

   Samostalni sindikat radnika gradske uprave u Kraljevu najavio je štrajk za 2. februar, kako bi ispunili zakonsku proceduru zakazivanja štrajka, jer smatraju da će im plate za januar biti umanjene za 10 procenata. Rukovodstvo Samostalnog sindikata kaže da će štrajk biti organizovan samo ukoliko lokalna samouprava odluči da im smanji plate, za šta kako kažu ima nagoveštaja.
   - Odlukom o budžetu grada Kraljeva za 2010. godinu usvojeno je manje novca sa pozicije odakle se isplaćuju plate nego što je bilo potrebno za ovaj broj zaposlenih u gradskoj upravi, a to pokazuje i razlika u pozicijama za plate u decembru prošle i januaru ove godine. U međuvremenu smo imali razgovore sa gradonačelnikom Ljubišom Simovićem i načelnicom uprave Jelenom Bekčić i oni su dobre volje da ispune naše zahteve i ne umanje naša primanja. A da se ne bi ostalo samo na obećanjima sindikat je morao da donese odluku o zakazivanju štrajka - kaže Goran Radičević, predsednik Samostalnog sindikata radnika gradske uprave u Kraljevu.
   - Pre formiranja sadašnje vlasti u martu 2009. godine u gradskoj upravi je bilo zaposleno 313 radnika. Vladajuća koalicija je preduzela određene mere i uz pomoć načelnice gradske uprave i pre preuzimanja vlasti oslobodili se jednog dela viška zaposlenih. Nakon preuzimanja vlasti otpušten je još jedan broj radnika, jer su to bili bukvalno politički primljeni kadrovi od strane prethodne vlasti, i sada je taj broj optimalan, rekao je u jednom intervjuu za „Ibarske“ gradonačelnik Ljubiša Simović.
   - Broj zaposlenih jeste smanjen za odprilike 50 radnika, međutim treba imati u vidu da je veliki broj radnika otišao kao tehnološki višak. U skladu sa odlukom Vlade Srbije nemamo mogućnosti da planiramo za njih sredstva na poziciji plata u 2010. godini. Postoji odluka Vlade o zamrzavanju plata lokalnoj i državnoj administraciji, a to onda znači da ne mogu biti ni umanjene. S obzirom da su naše plate na veoma niskom nivou u poređenju sa lokalnom administracijom u susednim gradovima, čak su manje za skoro 30 odsto, onda naši zahtevi da plate ostanu i ovako niske nisu preterani, a zamislite da se još smanje za oko 10 procenata - kaže predsednik sindikata Radičević.
   Kako smo saznali plate za službenike sa srednjom školom u kraljevačkoj gradskoj upravi ne prelaze dvadeset, a za zaposlene sa visokom stručnom spremom trideset hiljada dinara.

ČISTAČICE VRAĆENE U UPRAVU
   Gradsko veće Kraljeva krajem prošle godine izglasalo je da čistačice postanu tehnološki višak, i sa još 13 radnika koji su se dobrovoljno prijavili napuste gradsku upravu uz određene otpremnine. Prvobitno je bilo zamišljeno da čistačice osnuju sopstvenu firmu koja bi se bavila uslugama čišćenja, a da kao bivše radnice gradske uprave imaju prednost prilikom zaključivanja ugovora oko čišćenja zgrade uprave koji bi bio dugoročan, na najmanje deset godina. Pošto se to nije ostvarilo, došlo se na ideju da se čistačice zaposle u neko javno preduzeće, za šta je JKP „Čistoća“ izrazila želju, i to da čistačice zaposli od ove godine. Naravno, ništa od toga se nije desilo, i 12 čistačica je vraćeno u gradsku upravu na posao.
 Nenad BožovićPovratak na vrh strane



Za ona, dobra, dobra stara vremena

   Njegova ekselencija ambasador Makedonije posetio je naš grad,  lokalnu samoupravu i Regionalnu privrednu komoru u Kraljevu, kao i Društvo makedonsko-srpskog prijateljstava. U vrlo živom razgovoru sa gradonačelnikom Kraljeva i privrednicima, postignuti su dogovori oko dalje dinamike razvoja među saradnje na svim poljima.

   U vrlo opuštenoj atmosferi se kažu najbolje upoznaju sagovornici i partneri. Tako je bilo i ove nedelje. Privrede  i kultura dve države su očigledno tranziciono pretrpele ogromne štete jer su veliki sistemi lošim privatizacijama, osiromašili državu, građanstvo i time poremetili sveukupno društvo. Današnja poseta njegove ekselencije je prevashodno imala za cilj, da se objedine gradovi u kojima postoji društvo makedonsko-srpskog prijateljstva.
   U Kraljevu postoji jedno od 23 udruženja Makedonaca koliko ih ima u našoj državi. Ono broji blizu 600 članova i u poslednjih godinu dana od kada je osnovano imalo je niz aktivnosti u smeru širenja kulture i saradnje između dve države. Samo na taj način upoznajući se sa potencijalima tih gradova, među kojima je i Kraljevo možemo imati dobre odnose na svim poljima.
   - Meni je cilj da jednom turnejom obiđem gradove u kojima postoje naša udruženja, vidim kako rade i na koji način možemo lakše i brže da delujemo poseta vašem gradonačelniku, lokalnoj samoupravi i privrednicima je upravo ono što možemo iz prve ruke da saznamo. Mislim da je to jedini i pravi način, bez mnogo posrednika, zvaničnih papira i dogovora koji vrlo često završe samo na lepim rečima. Ja se nadam da ćemo današnjom posetom uspeti da napravimo i korak više ne samo u delu privrede, jer to je ono zbog čega globalno države i sarađuju zar ne? Ali je svakao važno da se dotaknemo i tema kulture jer nas tradicija i dobri odnosi koje imamo iz one bivše velike države na neki način povezuje i obavezuju. Ja sam inače vezan za vaš grad i jednom davnom posetom kada sam režirao program u pomen žrtvama 1941. Tako da vaš grad poznajem i iz tog vremena - rekao nam je Njegova ekselencija ambasador Makedonije Ljubiša Georgievski.
   Inače treba podsetiti i da je naš grad prošle godine zbratimljen sa opštinom Đorđe Petrof u Skoplju što opet otvara perspektive i građenje partnerskih odnosa među državama koje su nekada imale značajan privredni ambijent. Ono što svakako treba naglasiti da su delegacije privrednika već uspostavile dobru saradnju tako da su danas na neki način usaglašene danje aktivnosti u smislu dinamike ostvarenja tih odnosa.
- Naša je obaveza da ove odnose usavršavamo u svakom smislu. Ono što jeste u interesu obe strane je korist, i da bez obzira na krizu koja se manifestovala na privredu i drušvo na obe države, ipak smatram da na obe strane ima dovoljno jakih i hrabrih privrednika koji imaju intres da zajedniški rade. Samo nove investicije i ulaganja mogu doneti boljitak i prosperitet svakog društva pa sam tako siguran da će i ova današnja poseta implementirati neke nove ideje i saradnju bez obzira na koji segment mislili, da li privredni ili kulturni. Ujedno izražavam veliku zahvalnost našem današnjem gostu, jer su vrlo brzo odgovorili na ovu posetu - rekao je između ostalog gradonačelnik Kraljeva Ljubiša Simović.
Makedonsko srpsko prijateljstvo tako ima mostove koji su na neki način neraskidivi u mnogim oblastima. Naša zemlja je najznačajniji spoljnotrgovinski partner Makedonije. Prošle godine je južni sused bio na sedmom mestu u uvozu iz Srbije, a na 18. mestu kada je reč o izvozu. Srpske investicije u Makedoniji u poslednjih nekoliko godina iznosile oko 30 miliona EUR, a makedonske u Srbiji 600.000 EUR. Prepreke koje stoje na putu razvoja bilateralne saradnje se odnose, pre svega, na brži prelazak roba na granicama, kao i druge vrste necarinskih barijera, na čijem otklanjanju treba raditi. I dok je u Srbiji trend suficita u spoljnotrgovonskoj razmeni sa Makedonijom, naša regija beleži deficit.
   - Ono na čemu ćemo svakako raditi jeste dalja saradnja jer smo uspeli da krajem prošle godine posetimo Privrednu komoru Makedonije i napravimo par dobrih koraka u smislu ostvarenja daljih konkretnih poslova. Naši ali i privrednici Makedonije imaju zajednički interes da nastupamo na tržištu i trećih zemalja što ćete se složiti je u interesu svih kojima je privreda neophodna kao zamajac daljeg prosperiteta. Neki od naših privrednika su i ranije imali saradnju sa kolegama iz Makedonije, tako da očekujemo plodnu 2010. godinu i manje stresnu za sve nas - rekao je svojim gostima Mladomir Novaković, predsednik Regionalne privredne komore Kraljevo.
   Na sastanku u Regionalnoj komori  prisustvovali su i predstavnici naše privrede upoznajući visokog gosta sa ostvarenim rezultatima, ali planovima za ubuduće, jer su ovu saradnju Makedonska i naša komora počele i pre zvaničnih organa dve države. Tako su primeri poput Afiks-a, Radijatora, Amige, Pomaka, samo neki koji već imaju svoja predstavništva u ovoj nekad bivšoj republici. Za ovu godinu je u planu i zajednička akcija koja će biti sa privrednicima organizovana u Skoplju. Prema rečima prvog sekretara ambasade Makedonije Saše Markovskog, prošle godine su ovom skupu prisustvovali privrednici Makedonije i Srbije sa 50-tak predstavnika. Saradnja se odvija po planu koji je već predviđen od strane privrednika. Dobro je da ona postoji jer ćemo kao nova članica Svetske trgovinske unije imati mogućnost bržeg transfera. Privrednici govore jezikom novca i poštovanja kodeksa jer za posao je neophodno razumevanje i zajednički cilj. Ostaje i ona lepša strana u kulturnoj razmeni dve države, jer našeg današnjeg gosta za Kraljevo vezuju uspomene u tom smeru, kao reditelja. Ostaje predlog da se za tu razmenu formira Kulturno-informativni centar koji bi imao obostranu korist za Srbe i Makedonce u raseljenju             

CILJ - PRIVREDNA SARADNJA  
- Mi smo jedno od većih udruženja po broju članova. Od janura prošle godine kada smo osnovali Udruženje Makedonaca taj broj se uvećava i želja nam je da napravimo udruženje koje će širiti saradnju na svim poljima. Činjenica je da ovakva udruženja mogu napraviti dobre zajedničke programe naročito na kulturnim poljima, jer takve programe podržava i EU. Dalje nam je svakako cilj da obe strane imaju korist i u privrednom i sveukupnom društvenom prosperitetu. Sigurno da u narednom periodu moramo rešiti i prostor u kome ćemo se sastajati i družiti, volja postoji, a to je najbitnije - rekla je predsednica udruženja Kiril Pejcinovski, Marija Prodanović.
Sonja CvetkovićPovratak na vrh strane



Žena na selu stub porodice ili socijalna kategorija?


   Žene koje žive na selu rade od jutra do sutra, a pošto za svoj rad ne dobijaju nikakvu naknadu, ispada da rade za puko preživljavanje: prenoćište i hranu, koju same uzgajaju i same spremaju

   Žene su vlasnice tek jedne desetine seoskih domaćinstava, 84 odsto njih ne poseduje zemlju, 93 odsto ne uplaćuje invalidsko i penziono osiguranje, a 17 odsto nema zdravstvenu knjižicu. Kada bi se organizovao nekakav bizarni izbor za najmarginalizovaniju društvenu grupu, za najnevidljivije članove društva ili za one koji su nam pred nosom, a o njima ne znamo ništa, žene koje žive na selu bi sasvim sigurno stigle do finala, ako ne i odnele ubedljivu pobedu. One rade od jutra do sutra, a pošto za svoj rad ne dobijaju nikakvu naknadu, ispada da rade za puko preživljavanje: prenoćište i hranu, koju same uzgajaju i same spremaju. Osim što se svakodnevno suočavaju sa lošim stanjem u kom se nalazi srpsko selo, one vode još jednu bitku: sa patrijarhalnim mentalitetom, koji je još živ i snažan.
   O tome koliko žena u Srbiji živi na selu, kako i od čega žive, gotovo da ne postoje nikakvi zvanični podaci. Krajem prošle godine Grupa za razvojnu inicijativu Sekons objavila je rezultate svog istraživanja koje je pokazalo da su žene vlasnice tek jedne desetine seoskih domaćinstava, a da 84 odsto njih ne poseduje zemlju. Penzijsko i invalidsko osiguranje ne uplaćuje njih 93 odsto, a 17 procenata nema ni zdravstveno osiguranje. Razlog je najčešće taj što nemaju svoj novac. Spisak zapanjujućih rezultata do kojih je Sekons došao nastavlja se podatkom da 74 odsto seoskih žena ima status pomažućeg člana domaćinstva, što znači da su angažovane u porodičnom poslu, ali nisu plaćene za taj rad. U sezoni poljoprivrednih radova 65 odsto žena radi duže od propisanog punog radnog vremena, bez dana odmora.
   - Budim se svakog jutra oko 5.30. Kakva jutarnja kafa, dan počinjem u štali, sa kravama - kroz smeh priča Mirjana Mićić iz malog sela u gružanskom kraju, tridesetak kilometara udaljenom od Kragujevca.
   Mirjana je zapravo rođena u Kraljevu, odrasla je u gradu, a onda se pre 22 godine udala i došla na selo.
   - Roditelji su mi bili očajni, bili su spremni na to da će mi se posle mesec dana sve zgaditi i da ću se vratiti kod njih. Ali, to se nije desilo. Završila sam srednju poljoprivrednu školu, svake godine sam imala praksu, pa mi ništa što se tiče seoskog života nije bilo nepoznato. Brzo sam se uklopila, bar kad je o poslovima reč - kaže Mirjana.
Međutim, uklapanje u patrijarhalnu zajednicu išlo je mnogo teže. Iako ima muža i dvoje odrasle dece, u Mirjaninoj kući glavnu reč o svemu vodi svekar. Ona kaže da se i danas, posle dvadeset godina života na selu, razbesni kad treba da traži novac za nešto.
   - Ja svoj novac nemam, a nema ga ni moj muž, iako nas dvoje najviše radimo, i u kući i na imanju. U početku je muž bio posrednik između mene i svekra. Jednom prilikom, on nije bio kod kuće, a meni je trebao novac za uloške. Svekar me je pitao šta će mi pare, pa se postideo kad sam mu odgovorila iskreno. I dalje od njega tražim novac, ali nikada me, posle toga, nije pitao šta će mi - iskrena je naša sagovornica.
   Prošle godine u oktobru, kada su objavljeni rezultati istraživanja Grupe Sekons, jedna od istraživača, sociolog Marija Babović, objasnila je da je loš socijalni položaj žena na selu uslovljen izrazitom imovinskom nejednakošću, kao i da je za lošu situaciju krivo i obnavljanje takozvanih patrilokalnih obrazaca, vrlo rasprostranjenih u ruralnim sredinama: žene se udaju i prelaze u domaćinstvo supruga, gde ne poseduju ništa i najčešće ne stiču nikakvu imovinu. Žive uglavnom u skladu s tradicionalnim, patrijarhalnim načelima. Petina žena nije zdravstveno osigurana i leči se sama.
- Mislim da se o ženama na selu malo vodi računa. Neizostavno je da smo same tako birale, možda je bilo bolje da smo postale gospoje. No naš izbor, naša stvar. Na sreću, ja zaista imam porodicu koja je uz mene. Koliko god mogu moji sinovi i suprug se zaista trude da mi olakšaju. Nisam zaštićena do te mere da mogu sebi da priuštim dnevni odmor, ali se nađe vremena i za posete prijateljima, rodbini. Može se stići sve, ali uz mnogo odricanja. Ne stajemo, koliko reka. Da li je nešto lično moje, ma ne razmišljam. Moj život je podređen porodici i mojim sinovima. Nemam vremena da se informišem o možda i bitnim stvarima, nekako mi se čini da imam sve što je ženi na selu neophodno - kaže Snežana Lešević iz Mrsaća, jedna od onih žena koja se bavi poljoprivredom i dobrom proizvođačkom praksom.
   Jedan od velikih problema žena na selu predstavlja i neobaveštenost, naročito o mogućnostima socijalne i zdravstvene zaštite. Da na edukaciji na ovim poljima treba raditi, potvrđuju izjave obe sagovornice. Dok Snežana ne brine za zdravstveno, Mirjana, koja je na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje, ima problema.
   - Da ne nabrajam sad sve svoje hronične bolesti, nisu ni bitne, ali, često zbog njih ležim u bolnici. U julu mi je pozlilo, morali su da me ostave na odeljenju, ali zdravstvena mi je istekla baš tog dana. Muž je otrčao da je overi, jedva je izmolio markicu. I znaš na koliko su mi je overili? Na dva dana! Ispalo je da imam sreće što sam toliko bolesna, pa me znaju sve doktorke. Zadržale su me na odeljenju bez problema, iako mi je knjižica istekla - rezignirana je Mirjana.
   Ministarstvo za poljoprivredu podstiče registrovanje agrarnih gazdinstava na žene, posebno ako su muški članovi zaposleni, jer je istraživanje ukazalo da postoji spremnost za to. Predloženo je i formiranje lokalnih komisija za rodnu ravnopravnost, kao i njihovo angažovanje na unapređenju položaja žena sa sela u statusu pomažućih članova domaćinstava. Posebno je naglašeno da Ministarstvo rada i socijalne politike treba da nađe rešenja, koja će žene na selu podstaći da misle na starost i obezbede sebi penziju.

ŠALJITE NAM LEKARE
   Sagovornice na koje se ove mere odnose nisu sa oduševljenjem primile ovu informaciju. Mirjana Mišić kaže da je lepo što ih se neko uopšte setio, ali ne vidi kako će to popraviti njihov položaj.
   - Ako hoće da brinu o nama, bolje da nam bar jednom godišnje pošalju ginekologa u Mesnu zajednicu, da ne moram svaki put u Knić, a onda da me oni odande šalju u Kragujevac - poručuje Mirjana.
Snežana je još oštrija.
   - Pobogu, ja ne znam gde ću pre od krava, pilića, svinja, njive. Druženje žena je neophodno, da nas neko organizuje, možda da obiđemo neki sajam, vidimo kako to rade žene u drugim sredinama. Vidim da su u Vojvodini osnovali mnoga Udruženja, možda je to način, ali koja bi od nas imala vremena da se bavi još time. Taj seoski turizam je lepa ideja, ali samo za one koji imaju mogućnosti. Gde bih ja smestila te njihove turiste? I što bi neko došao ovde kod mene, da mu smrdi štala - zaključuje Snežana.
Sonja Cvetković


Propao izvoz 100.000 litara rakije za Rusiju

   Izvoz 100.000 litara rakije iz valjevskog kraja u Rusiju propao je jer nije bilo dovoljno proizvođača koji ispunjavaju standarde. Iako rakije za izvoz ima dovoljno, tek desetak domaćinstava u ovom kraju angažovalo je tehnologa, što je zakonska obaveza za proizvodnju alkoholnih pića koja idu u prodaju. U Srbiji se godišnje proizvede oko 400.000 tona svežih šljiva, a 64 odsto ili 252.000 tona, ode u rakiju. Kad se pomene šljiva i šljivovica, najpre se pomisli na valjevski kraj, jer je tu tradicionalno ima najviše. Prema podacima Zavoda za statistiku, proizvodnja šljiva na području Regionalne privredne komore Valjevo iznosila je oko 122.000 tona. Zvaničnih podataka o proizvodnji rakije u valjevskom kraju nema, ali je procena da iznosi više od 9.000 tona.
   U udruženju „Srpskih domaćina“ u Valjevu kažu da su imali ponudu za izvoz oko 100.000 litara rakije u Rusiju, ali se ispostavilo da nema dovoljno proizvođača koji ispunjavaju strog zakon o rakiji pošto retko ko od njih ima angažovanog tehnologa.
   - Imali smo dobru ponudu i količinski i sa cenom, i kada smo računali da će izvoz krenuti, ispostavilo se da nemamo dovoljno proizvođača koji ispunjavaju propise. Naš seljak proizvede za sebe od 50 do 100 litara, te još toliko za prodaju na crno, pošto im je angažovanje tehnologa, kako zakon predviđa, preskupo  - rekao je Petar Dobrivojević, predsednik Okružnog odbora „Srpskih domaćina“.
   U Zavodu za poljoprivredu kažu da su sa seljacima u valjevskom kraju potpisali tek desetak ugovora da njihove stručne službe prate proces ispravnosti proizvodnje rakije. S druge strane, gotovo da nema kuće u valjevskim selima koja nema tradicionalnu proizvodnju rakije. Zoran Milinković iz Gornje Bukovice, dobitnik zlatne medalje za kvalitet rakije na poslednjem Sajmu šljiva u Osečini, ove sezone je ispekao 1.000 litara rakije ali, kako kaže, ne zna šta će s njom, kao ni sa zalihama od pre nekoliko godina.
   - Osnovni problem je što nikakvog organizovanog otkupa nema. Najpre šljiva za bilo koju drugu vrstu proizvoda, pa najvećim delom one završavaju u rakiji. Pošto nema ni organizovanog otkupa rakije, začarani krug iz kojeg seljak ne može da se iskobelja je zatvoren. Naravno da rakije ima, i to mnogo više od 100.000 litara koliko je moglo da se izveze u Rusiju, ali zakon je takav da sve stare zalihe, a to je ujedno i najbolja rakija, jednostavno ne priznaje jer navodno nema poreklo - priča Milinković.    On smatra da će retko koji samostalni proizvođač rakije angažovati tehnologe, jer to iziskuje velike troškove, a ne garantuje da će rakija moći da se proda. Prosečna cena litra rakije na pijacama u valjevskom kraju je oko 300 dinara. Uz ovogodišnju, procena je da iz ranijih sezona u zalihama ima bar 20.000 tona prepečenice.
Sonja Cvetković

Peticija proizvođača meda

      Pčelari Srbije polako gube nadu da će Ministarstvo poljoprivrede uvažiti njihove apele, i da će usvojiti propise adekvatne onima iz Evropske unije, kojima se reguliše proizvodnja i izvoz meda.
   Pčelari, kojih u Srbiji ima oko 20.000 su, kako objašnjava Rodoljub Živanović, predsednik Saveza pčelarskih organizacija Srbije, ogorčeni neodgovarajućim odnosom državnih organa, odnosno, primenom neadekvatnih propisa, kojima je gotovo zaustavljen izvoz meda, a oni sami „odgurnuti“u zonu sive ekonomije, uputili Saši Draginu, ministru poljoprivrede, peticiju sa više od 45.000 potpisa, kojom ga pozivaju da im pomogne da opstanu.
    - Prema našim analizama, kada bi država uvela evropski orijentisane pčelarske propise, u naredne dve godine uposlili bismo novih 6.000 ljudi u pčelarskoj proizvodnji i uvećali izvoz meda za najmanje osam puta - stoji u peticiji.
   Med je deficitiran proizvod na svetskom tržištu, a u Srbiji se koristi samo 0,5 odsto pčelinjih paša.

PROPISI
   - Da biste prema aktuelnim propisima, prodali med, morate da platite veterinara da pregleda svaku košnicu, plaća se i analiza meda, a svaki pčelar mora da ima posebno opremljenu prostoriju u kojoj vrca i pakuje med, a u njoj se i uzimaju uzorci meda - nabraja Živadinović.
   Oprema ovakve prostorije košta oko 20.000 evra, a onaj ko je nema, može da prodaje med samo ilegalno, i da strepi od inspekcije. Pregled košnica, odnosno, kontrola velikog broja bolesti košta oko 1.500 dinara po košnici, a analiza meda se obavlja tri puta. Med na analizu daju pčelari i otkupljivač, a na kraju, prilikom izvoza, analizira se i u laboratoriji u inostranstvu, pošto rezultate naših laboratorija ne priznaju kupci u zemljama EU.
Sonja CvetkovićPovratak na vrh strane
       
Lokalni objekti za snabdevanje vodom za piće

   Vrste objekata za snabdevanje vodom za piće zavise od vrste vode koja se koristi (atmosferska, površinska, podzemna), kvaliteta, odnosno potrebe za prečišćavanjem - poboljšanjem kvaliteta vode i broja korisnika. Shodno tome lokalni objekti vodosnabdevanja mogu biti: kopani bunar, pobijeni bunar, bušeni bunar, kaptirani izvor, cisterna i objekat za zahvatanje i prečišćavanje površinske vode. Kopani bunar
    Kopani bunar služi za snabdevanje vodom za piće korišćenjem podzemnih voda; najprostiji je tip bunara i najzastupljeniji objekat lokalnog vodo-snabdevanja u našoj zemlji. Procenjuje se da se u Srbiji iz ovakvih objekata vodom za piće snabdeva oko 15% domaćinstava. Na žalost mali broj ovih bunara po načinu gradnje, lociranosti i upotrebi, odgovara uslovima zdravstveno bezbednog načina snabdevanja vodom za piće.    Bunar treba da bude tako lociran - postavljen da se mogući izvori zagađenja vode (đubrišta, nužničke jame, staje, groblja, kanali) nalaze nizvodno od njega, s obzirom na pravac kretanja toka kako podzemne tako i površinske vode. Takođe treba voditi računa da izvori zagađenja budu na određenom rastojanju od bunara kako bi se izbeglo zagađenje vode u bunaru.
   Preporučeno sanitarno bezbedonosno rastojanje zavisi od toka podzemnih i površinskih voda, kao i geoloških karakteristika terena i vrste materija koje zagađuju vodu. Shodno tome poželjno je da bunar bude lociran na udaljenosti 30 m od đubrišta, 50 m od staje i groblja i 100 m od nužnika. U cilju dobijanja dobre, higijenski ispravne vode za piće na mestima na kojima se kopa bunar, a gde ima više vodonosnih slojeva, bunar treba tako izgraditi da se voda zahvata iz što dubljih slojeva (drugog ili trećeg vodonosnog sloja), pošto je prvi vodonosni sloj obično zagađen.
   Kopani bunar nastaje kopanjem zemljišta do podzemnih izdani vode. Najčešće je dubine od 5 do 40 m. Sastoji se od nadzemnog i podzemnog dela. Podzemni deo bunara čini kopani deo bunara sa bunarskom oblogom zidom bunara i filterom od peska i šljunka.
   Bunar treba da bude izrađen od nepropusnog materijala - betonskih prstenova, kamena ili cigle zidanih sa cementnim malterom, promera debljine zida od 15 cm. Od materijala koji se koriste za zidanje najpodesniji je onaj sa betonskim prstenovima i kamenom. Zidanje ciglom treba izbegavati pošto voda ciglu vremenom rastvara. U cilju zaštite bunarske vode od zagađivanja prodorom procednih voda je neophodno neposredno uz zid bunara postaviti sloj gline debljine od 30 cm, u visini do 3 m od površine zemlje. Kopani bunari koji se koriste za pojedinačno snabdevanje obično imaju prečnik od 1 m.
   Najbolje je da voda u bunar dolazi samo odozdo. Tada se na dnu bunara pravi filtar od peska i šljunka (prvi sloj - šljunak krupnoće 6-8 cm; drugi sloj - šljunak krupnoće 2-3 cm; treći sloj - šljunak krupnoće 0,5-1 cm; četvrti sloj - pesak). Filter služi da spreči zatrpavanje bunara peskom i zamućivanje vode prilikom njenog crpljenja. Nadzemni deo bunara je deo bunara koji je iznad površine terena i čine ga zid bunara (venac bunara), bunarska kućica ili bunarski poklopac i zaštitna ploča oko bunara. Ukoliko se voda iz bunara zahvata ručno kofom, bunar se mora izdići iznad površine najmanje 1 m, iznad koga se nad otvorom  bunara izrađuje bunarska kućica od drveta ili nekog drugog materijala. Ovim se sprečava da se u bunar uliju površinske vode ili upadnu predmeti (lišće, životinje, prašina) koji bi mogli zagaditi vodu bunara. Bunarska kućica osim mehaničke zaštite obezbeđuje zamračenost bunara, čime se sprečava prodor ultravioletne svetlosti koja pospešuje rast mahovina na zidu bunara. Oko bunara se površina popločava nepropusno ili betonira u prečniku od 3 m. Ova površina ima nagib od 3% od bunara ka periferiji i završava olučastom ivicom i odvodom, čime se prosuta voda odvodi od bunara.
   Vodu iz bunara treba uzimati tako da se pri tom ne zagadi voda u bunaru. Najčešće se zahvata pomoću kofe. Kofa je konstruisana tako da prilikom dodira sa vodom ne pliva, već se odmah zaroni u nju zahvaljujući težini u svom gornjem delu. Za vađenje vode se preporučuje korišćenje elastičnih, čeličnih pocinkovanih užadi (sajli) ili lanaca koji ne rđaju i koji su otporni na udare. Kofa se može spuštati i dizati u bunar pomoću vitla koje je postavljeno u bunarskoj kućici ili ručno. Kada se voda vadi rukom mora se voditi računa o adekvatnom odlaganju kofe i užeta, najbolje je u samom bunaru, na kuku za vešanje kofe, kako se isti ne bi zagadili.
   U manipulaciji prilikom vađenja vode iz bunara i njenog presipanja u sud kojim se ista dalje transportuje, kofa se dodiruje rukom ili ne retko spušta na zemlju i sl. što može dovesti do zagađenja kofe, a kasnije i bunarske vode prilikom ponovljenog vađenja vode. U cilju postizanja higijenskih uslova prilikom vađenja vode preporučuje se ugradnja prevrtača. Prevrtač je naprava koja se ugrađuje u kućište bunara, a kojom se obezbeđuje da se kofa prilikom vađenja iz bunara zakači i iskrene u stranu, pri čemu se voda iz kofe izlije u limeni sud, iz koga se preko izlivne cevi van bunara voda prelije u posudu, kojom vodu transportujemo do mesta korišćenja.
   Savremeniji i higijenski najpouzdaniji način zahvatanja vode je pomoću ručne ili motorne, odnosno elektro-pumpi (potapajućih, plivajućih) ili hidrofora. Kod bunara koji su veće dubine za crpljenje vode se vrlo često koristi elevator.
Pokret za održivi razvoj
„Odraz“ Kraljevo



Održivost razvoja bez kulture govora

   Polazeći od principa održivog razvoja kao odrednice koja treba da formira buduću egzistenciju ljudskog roda, uprkos izrazitim neravnomernostima u pogledu kulture, obrazovanja, stepena razvoja, nivoa svesti, finansijskih mogućnosti, pravnih mehanizama i drugih manje ili više značajnih činilaca života, analogno poređenju mikro i makro kosmosa, može se posmatrati ekološka scena Srbije. Iako istraživanja pokazuju sve veće interesovanje građana naše zemlje za ekološke probleme, činjenica je da to interesovanje proizlazi iz straha, prvenstveno straha od bolesti, koji je prirodna briga čoveka, duboko usađena u svest svakog pojedinca. Tako, strah postaje pokretač, što i jeste jedna od karakteristika ove prirodne reakcije. Pritom se vrlo često radi o reakciji na nepoznato, kao odgovoru na ekološki incident, katastrofu ili enormno zagađenje. Što je incident vidljiviji i medijski alarmantniji, to je i reakcija javnosti izraženija, pa se to odražava i na ekološki aktivizam institucija i udruženja građana, kao jedne od važnih tekovina demokratskog civilnog društva. Primera javno i gromoglasno izraženog ekološkog straha ima mnogo, od učestalih pojedinačnih incidenata u Pančevu, preko identifikovanih zagađenja uzrokovanih neadekvatnim tretmanom opasnog otpada (slučaj „Helios“), pa do „ptičjeg“ gripa i, konačno, najnovijeg virusa AH1N1, poznatijeg kao „svinjski“ grip, ali i trovanja i zagađenja naših reka. Tamo gde je čovek umešao svoje prste zarad sopstvenog interesa, ili ti para teško da niče i trava. Slučaj šoder mafije je neke ostavio i bez pijaće vode. Zagađenje je tako svuda oko nas!!!
   Uporedo sa porastom interesovanja prouzrokovanog ekološkim strahovima, došlo je i do proširenja vidika kod „običnih“ ljudi, onih kojima ekologija nije profesija niti životni stav, pa je naglo narasla briga o pojačanom sunčevom zračenju izazvanog ozonskom rupom i globalnom otopljavanju. Lančana reakcija ide dalje, pa i u neželjenom smeru dolazimo do apsurdne situacije da građani Srbije gube poverenje u gradske vodovodne mreže, a vodu konzumiraju iz plastične boce koju, neretko, odmah zatim spale, ne znajući kakvu su ekološku mikro-katastrofu tim činom izazvali. Ovaj primer pokazuje drugu stranu medalje zvane „ekološki strah“, onu koja je uzrok mnogih zala na svetu, a zove se neznanje. Strašna „rupa“ devedesetih, koju, iz raznoraznih razloga mnogi žele da izbrišu iz sećanja, upravo ima sindrom koji prati ekologiju kao sinteznu nauku: investiranje deluje kao pucanj u prazno, bar se tako čini neupućenima, kao nepotrebno trošenje, kad ima (a uvek se čini da ima) prečih i važnijih stvari, ali su, potom, posledice često jasno vidljive i neizlečive. Strašna „rupa“, o kojoj je ovde reč, nosi teret dvojakog naziva: domaćeg „obrazovanje“ i stranog (a odomaćenog) „edukacija“. I to je, svakako, prvi izazov koji stoji ispred svakog umnog čoveka u Srbiji. Izgubljeni korak teško se nadoknađuje, jer se u međuvremenu sve promenilo, baš sve, a, bogami i poskupelo. U tom raskoraku, stvarnosti i prošlosti, ne vidi se provalija koja preti. Da li je rešenje uvođenje ekologije kao nastavnog predmeta u osnovne škole kao fakultativnog predmeta? Ako gledamo sa stanovišta da je svako znanje dobro, samo da deca uče, to je u redu. S druge strane, nametnuta je veštačka dilema: dete, odnosno roditelji, odnosno zajedno, tj. porodica, treba da se opredele između duha, Boga i konkreta. Odnosno, između ekologije, veronauke i građanskog vaspitanja. Posebno je pitanje da li jedno prirodno, društveno i bogobojažljivo biće, kao što je čovek, tj. dete, može biti lepo vaspitano, verujuće i svesno vrednosti svog prirodnog okruženja? Troma i samouverena administracija, naravno, ne smatra ovu trilemu problematičnom, jer se izbor svodi na demokratsku proceduru opredeljivanja između ponuđenih opcija. Koju god da izaberemo, na nama samima je da li želimo i da ih sprovedemo?! Draga gospodo svaki put kada bacite i najmanji papirić i opušak cigarete imajte to na umu, bar za početak je dovoljno... Ne postoje edukativni centri, ali ni policajci koji kontrolišu naš um, koji je izgleda bar u ovoj državi na stalnom ispitu zrelosti! Ajde bar da se zapitamo kada ćemo odrasti?
Sonja CvetkovićPovratak na vrh strane

ŽENSKA STRANA
Original kopija

   Toliko smo preplavljeni svakojakim, često besmislenim  izjavama poznatih ličnosti, među kojima prednjače estradne zvezde, da više ne možemo ni da ih propratimo. Utoliko, valjda, i bolje.
   Preterana želja za elokventnošću, opštom kulturom, obrazovanjem, a evidentan nedostatak istih.
   Retko gledan Pink, nađe se neki dan na mom TV prijemniku. Računam, treba ponekad videti i ono što a posteriori odbacujem. Ako nešto ne volim, da znam tačno zašto ga ne volim. Gost, ko drugi, no Jelena Karleuša, poznata kao estradna zvezda. Doduše, ne znam  o kojim se kvalitetima tačno radi, ali to je za neku drugu priču. Ova priča je namenjena prasetu koje, da budem iskrena, ne bi naročito privuklo moju pažnju. Pa ukusi, ljubavi, privrženosti... se razlikuju, zar ne?
   Pa šta je onda ovde vredno pomena?
   Upitana za ime praseta, tj. kućnog ljubimca, Jelena reče Rijana. Na voditeljsko pitanje „zašto baš Rijana“, idol mnogobrojne naše mladeži odgovori: „Pa kad Viktorija Bekam može da da svojim prasićima imena Elton i Dejvid (po Eltonu Džonu i Dejvidu Furnišu - prim. aut.), zašto i ja ne mogu svoje prase da nazovem Rijana? Volim da budem originalna (!!!)“.
   Izabrati baš prase za kućnog ljubimca, pa mu još nadenuti i ime poznate ličnosti, i to baš ime iz sveta muzike... ako je i od „originalne“ Jelene, mnogo je! 
Mirjana Anđić



Za širok osmeh

   Pored fabričkih pasti za zube i osveživača daha, sredstva za higijenu usne duplje povremeno možete sami pripremiti.
   Pastu za zube od nane pripremićete od mešavine kašičice sode bikarbone i dve kapi eteričnog ulja nane. U to dodajte nekoliko kapi vode da se dobije pasta i uobičajenim postupkom operite zube.
   Mrlje sa zuba lako ćete ukloniti ako ih istrljate polovinom zrele jagode.
   Za trenutno čišćenje i „glanc„  pomoći će ako zube i desni istrljate listom  žalfije.
   Za svež dah žvaćite peršun, kim ili listove potočarke, koji su bogati hlorofilom. Hlorofil je inače sastojak komercijalnih vodica za usta. Konzumiranje čaja od nane takođe može biti od pomoći. Iskustva govore da i grgoljanje rastvora dve kašičice jabukovog sirćeta u 2-3dl tople vode daje dobre rezultate.
   Kod upale desni pomoći će svakodnevno ispiranje čajem od ehinacee. Na šolju vode dodajte dve kašičice korena ehinacee. Dovoljno je da vri desetak minuta, sačekajte da se prohladi i ispirajte usta.
   Najzad, opšte pravilo za svež dah:  konzumirajte puno zelenog, lisnatog povrća, a izbegavajte rafinisane ugljene hidrate, kafu, alkohol i mlečne proizvode.
Mirjana Anđić


NEDELJNI RECEPT
Lagana čorba od povrća

   Sastojci:
1 šargarepa
2 kašike maslinovog ulja
1 krompir
1/2 glavice crnog luka
1 sveža paprika
šaka graška
šaka cvetova karfiola
grančica peršuna
2 kašike brašna
jedno žumance
2 kašičice pavlake
1l vode
začini po ukusu

Priprema:
u šerpu naliti maslinovo ulje i izrendanu šargarepu. Pržiti dok ne porumeni, pa naliti vodu. Kada proključa dodati grašak, karfiol, papriku, krompir i crni luk. Posoliti, dodati jednu kašiku začina C i ostaviti na tihoj vatri da se kuva. Kada je povrće kuvano napraviti sos, začiniti čorbu po ukusu, posuti sitno iseckanim peršunom.

Sos:
u pola šolje vode umutiti 2 kašike brašna, žumance i pavlaku.
M. AnđićPovratak na vrh strane


LOV - RIBOLOV

Lovišta bogatija za 132 zeca

   U gazdinstvu lovačkog udruženja  „Kraljevo“, rasprostranjena je polustepska životinja, divlji zec, za odstrel značajna lovna divljač. Obitava u ravničarskim područjima sa okopavinama, a najviše ga ima u ekonomski razvijenim sredinama, gde uspevaju žitarice, glavni izvor hrane i ujedno skrovište od lisice i drugih predatora.
   Zec se može naći i u mešovitim lišćarskim šumama, kao i druge vrste sitne divljači, gde živi u određenim vremenskim razdobljima, hraneći se lišćem i raznim šumskim plodovima.
- Da bi se zadovoljile lovačke strasti, pored prirodnog priraštaja, lovačko udruženje „Kraljevo“ u okviru planskih aktivnosti već nekoliko godina kupuje i unosi u lovišta „Ibar“ i „Studenica“ određeni broj divljeg zeca, ženskog i muškog pola, da se uspostavi ravnoteža koja je poremećena, naročito u ravničarskim područjima, obradom zemlje, gde neprimernom upotrebom hemijskih supstanci dolazi do masovnih trovanja, a time i uginuća divljači, što rezultira opadanju matičnog fonda divljeg zeca, jarebice, fazana. Tako smo došli do zaključka da samo kupovinom divljeg zeca možemo doći do optimuma i uspostavljanja prirodne ravnoteže u populaciji divljači.
  Zeca belgijske rase kupili  smo u lovačkom udruženju „Novi Bečej“ sa kojim imamo veoma korektnu saradnju, kako sa rokom isporuke, tako i sa cenom od 60 eura po komadu, franko lovišta lovačkog udruženja „Kraljevo“, sa pratećom dokumentacijom i potvrdom zdravstvenog stanja divljeg zeca, a koji u potpunosti odgovara konfiguraciji u oba lovišta gazdinstva lovačkog udruženja “Kraljevo“. Na terene gde ćemo pustiti divljeg zeca uradili smo pripremne radnje, adekvatno čišćenje terena smanjenjem predatora lisice, kune, kao i pasa lutalica. Stanišni uslovi, visinska razlika, oštrije zime, oskudna hrana, veći broj predatora, uslovljavaju vreme da se vojvođanski zec adaptira, prilagodi i opstane u našim lovištima - kaže predsednik lovačkog udruženja „Kraljevo“ Uroš Đoković.
  Prilagođavanjem  vojvođanskog i ukrštanjem sa autohtonim zecom, popraviće se genetski matični fond dobijanjem otpornije i krupnije jedinke. Đoković apeluje na lovce u čijim lovištima je puštena divljač, da obezbede prilagođavanje zeca potpunim mirom u nekoliko nedelja, jer zečice su skotne i u januaru mesecu očekuje se prvi zečiji podmladak.
- Ovo je jedini i najbolji održivi put, investiranjem u sve vrste divljači i puštanjem u lovišta. Da bi se zadovoljile lovačke strasti ubacili smo sedam i po hiljada fazanskog podmlatka, uradili smo pionirski poduhvat kupovinom trofejne austrijske rase nazimadi divlje svinje i puštanjem u ograđeni deo lovišta  lovačke sekcije Mlanča. Poboljšanjem matičnog fonda divlje svinje, stvaranjem prasilišta i rasprostranjivanjem podmlatka po lovištima, a sada ubacivanjem 132  divlja zeca u lovišta, možemo očekivati razvoj  svih vrsta divljači i unapređenje matičnog fond do željnog optimuma - završava kratak raport Đoković.

ZEČEVI PREMA BROJU LOVACA
Upravnik lovišta „Ibar“ i “Studenica“, Lazar Milutinović, dao nam je pregled raspodele zečeva po propocijalnom broju lovaca. Ttako je od 132 zeca, u lovišta lovačkog društva “Stevan Nemanja“ pušteno 19 zečeva, “Gledićske planine“ dobile su 34 zeca,  lovčko društvo “Lovac“ 13, društvo “Zec“ 19, “Stolovi“ su dobili 25 i lovačko društvo “Kotlenik“ 22 zeca.

POČINJE SABOROVANJE
Kako se lovačka sezona bliži kraju dolazi vreme za lovačka saborovanja, sumiraju se rezultati, lovci se spremaju za odstrel predatora, lisice, kune, divlje mačke, pasa lutalica,vuka i šakala. Očekuju ih takmičenja u lovnom streljaštvu, a svoje verne pratioce, pse, spremiće za kinološke smotre.
- Ovom prilikom najavljujem da će naše udruženje organizovati trdicionalni sabor lovaca  7. februara  “Kotlenik 2010“ gde će domaćin biti lovačka sekcija Obrva, zatim sledi 21. februara trdicionalni sabor  „Godačica 2010“, a 28. februara lovačka sekcija Rudno biće domaćin prvog lovačkog sabora „Rudno 2010“. Pozivam lovce da uzmu učešća u ovim tradicionalnim saborima da se druže u lovnim aktivnostima, gde je druženje vrhunac zbližavanja lovaca - ističe Uroš Đoković.
M.T.Todo



Šurko - legenda kraqevačkog ribolova

   Ribolovačka priča, gaji se, priča i prepričava generacijama, o rekama bogatim ribom, o trofejnim ulovima kapitalaca, o uspešnim i maleroznim ribolovcima, ulovima retke ribe i drugim ribolovačkim događajima, stvaraju se mitovi i legende. „Šurkov vir“, bogat riblji revir na ušću reke Ibar u Zapadnu Moravu, između sela Šumarica i Ratinskog polja, poznat širom Republike Srbije, od Subotice do Leskovca, neretko i u Republikama stare Juge, kao i „vlasnik“ i „stanar“ vira, na kome je u lovu provodio dane i noći, Radomir Katić-Šurko, ovih dana slave šezdeset godina poznanstva i druženja u lovu kapitalnih, trofejnih riba, soma, šarana, platice, mrene.
   - Sa dvadeset dve godine postajem lovac, otac mi tada kupuje lovačku pušku i učlanjuje me u  lovačko i ribolovačko društvo „Četvrti kraljevački bataljon“ u selu Vrba. Bio sam veoma aktivan lovac, tako da sam kasnije i postao predsednik društva. Odlazeći u njivu, koja se nalazila pored vira na Moravi, upoznajem ribolovca Toma Jovanovića i na njegov nagovor počinjem sa lovom  šarana. On specijalista da pronađe iulovi soma i šarana, a ja početnik. Na vodi smo bili danonoćno, pod šatorom boravili, loveći ribu, učio sam i „krao“ zanat, tako da sam vremenom zavoleo ribolov - započinje priču legendarni Šurko.
   - Lovio sam šarane kapitalce, težine deset, petnaest kilograma. Imao sam na ribolovnom štapu sa dve udice na obe okačene šarane, jednog izvlačim, drugi kida najlon, toliko je u to vreme bilo ribe - priseća se Šurko.
   Lovio je Šurko za svoje kopače u njivi za ručak šta žele,i šarana i soma, a njegova supruga, koja je bila majstor za pripremanje ribe, spremi specijalite koje su radnici sa zadovoljstvom konzumirali.
   - Lov soma je takođe bila moja strast. Lovio sam ga na “čeku“, u početku sa drenovim štapom, sa malo najlona namotana na dva ekserčića prikucana na drški. Mogućnosti za kapitalne primerke bila je minimalna pa sam odlučio da kupim pribor adekvatan za lov kapitalaca. Jeste da je bila poprilična investicija ali se isplatilo. Lovio sam u toku dana po nekoliko komada, zavidne težine do nekoliko desetina kilograma. Bilo je  kapitalaca od po dvadeset do pedeset kilograma - pripoveda nam Šurko.
   Sada već daleke 1972. godine, legenda sportskog ribolova na ovim prostorima, sa Žikom Dedincem, odličnim i uspešnim varaličarom,  ulovio je jednog od najvećih somova na ovdašnjim vodama. Iz čamca su pretraživali varalicama vir, nakon nekoliko bacanja Žiko ulovi soma od desetak kilograma i onda počinje već mitska priča.
   - Zabacim ja varalicu nizvodno, počinjem da okrećem ručicu na mašini, zapinje. Opet sam negde zakačio, u neki lom, pomislih. Nakon nekoliko minuta, dok sam razmišljao i konsultujući se sa Žikom šta da radim, najlon na mašini počinje da se odmotava, znak da je riba i to kapitalna na udici. Počinje borba, riba pokušava da se otkači, držim čvrsto štap u ruci, kontrolišem kretanje ribe, ona vuče čamac, vreme sporo prolazi. Tek je otprilike prošao jedan sat kako je držim na štapu, uzgred kažem Žiku da pripremi kuku za prihvatanje ribe. On je spreman ali boj sa ribom je u zamahu, nadmudrivanje, čekanje, ko će prvi da popusti, ja ili riba. Nakon dva sata osećam malaksalost, ali umor je zahvatio i moga „protivnika“. Polako privlačim ribu ivici čamca. Žiko je kukom kači, podiže da je ubaci u čamac. U tom trenutku kuka puca i riba je ponovo u vodi. I dalje je čvrsto držim na štapu pored čamca, dok Žiko uzima rezervnu kuku, kači soma i ja mu sapomažem da ga ubacimo u čamac. Borba je okončana, palimo cigarete, čestitamo jedan drugom, tek sada svesni sa kakvom smo se „alom“ borili. Kapitalac nema šta, na kantaru je vagao tačno 69 kilograma - u dahu ispriča Šurko, baš kao sam Hemingvej.
   Pored kapitalnih ulova šarana i soma, u to vreme na udici je imao platice od jednog do pet kilograma. Za jedan dan lovio je po dvadeset kilograma sitnije ribe, mrene od sedam, osam kilograma po komadu, bucove, noću  na varalicu ručne izrade, od jednog do deset kilograma.
   - Sada je vir dobio izgradnjom. Pored moje vikendice niklo je i desetak novih vikendica poznatih ribolovaca, etno kuću za odmor poznatog ribolovca plovkaroša Žuke. Tu se sastajemo i družimo, uz neizbežne ribolovačke priče pored pečenog brava na ražnju ili specijaliteta od ribe, ušće Ibara u Zapadnu Moravu postalo je pravo ribarsko selo.   Ovo je mali deo priče sa 84 godine starim istinskim zaljubljenikom u reku i ribolov, koji je nesebično prenosio znanje i umeće mlađim generacijama, iznedrio vrsne ribolovce varaličare koji „češljaju“ vir varalicama, kada to vremenske prilike dozvoljavaju, poštovajući lovostaj u vreme mresta, usredsređeni na ulov soma kapitalca u želji da obore rekord koji je postavio legenda sportskog ribolova Radomir Katić-Šurko.
M.T.TodoPovratak na vrh strane

UMETNOST - KULTURA - OBRAZOVANJE

KRALJEVAČKA BIBLIOTEKA PREDSTAVILA SVOJE KNJIGE U KULTURNOM CENTRU BEOGRADA
Pesnička prestonica u prestonici

   Da je Kraljevo, zahvaljujući Narodnoj biblioteci Stefan Prvovenčani, odista srpska pesnička prestonica, potvrdilo je predstavljanje knjiga s izdavačkim znakom ove ustanove u Kulturnom centru Beograda. Ovoj promociji prisustvovao je veliki broj prestoničkih pisaca, književnih kritičara, univerzitetskih profesora. Oni nisu štedeli reči hvale na račun kraljevačke biblioteke, a prof. dr Bojana Stojanović-Pantović naglašava da „više nema sumnje gde se nalazi najprestižniji izdavač pesničkih knjiga“
   - Kraljevačka biblioteka postala je pravi izdavački gigant knjiga iz oblasti poezije. Urednički tim, godinama već, pažljivo i znalački bira rukopise koji našu književnost čine vitalnom. Ovoga puta odštampane su i dve esejističke i jedna prozna knjiga. Ova dela odlikuju se i izvanrednom grafičkom opremom. Sigurna sam da nema autora koji ne priželjkuje da objavi knjigu u Kraljevu - kaže Bojana Stojanović-Pantović.
Pesnik Raša Popov koji se nalazio među brojnim saradnicima kraljevačke biblioteke, zamoljen da prokomentariše izdavačke poduhvate iz grada na Ibru, u svom stilu, naglašava da „njima nema ravna u Srbiji„.
   - Ni najveći izdavači iz one, velike Jugoslavije, koji su štampali vagone knjiga, nisu toliku pažnju posvećivali poeziji i pesnicima. U tom pogledu, biblioteka iz Kraljeva je istinski gigant, čudo neviđeno. Da nije nje, prilike u srpskoj poeziji bile bi mnogo nepovoljnije - kaže Popov.
Pred brojnom prestoničkom publikom predstavljeno je 12 knjiga iz edicija Poezija, Danas, Posed poetike, Zasebne knjige... čiji su autori Dobroslav Smiljanić, Ana Ristović, Miroljub Todorović, Ana Gvozdenović, Mihajlo Pantić, Miloš Latinović, Raša Livada (posthumno), Nikola Živanović, Petar Matović, Snežana Minić, Veroslav Stefanović... O knjigama ovih autora, koji su čitali izvode iz svojih dela, govorili su Živorad Nedeljković, glavni i odgovorni urednik izdavačke delatnosti kraljevačke biblioteke i urednici Dejan Aleksić i Ana Gvozdenović.
   Predstavljena je i knjiga Moša Odalovića Žiča pčelino čedo, zajedničko izdanje kraljevačke biblioteke i manastira Žiče. Osim autora, o njoj je govorila urednica Gordana Timotijević.
- Kako da ne budem ponosna na ono što smo u ovoj oblasti uradili. Nije lako obezbediti sredstva, omogućiti da sve ono što naši urednici naume bude ostvareno. Ipak, posle ovakvih promocija i pohvala, svu muku zaboravim i istinski se radujem - kaže Dragana Tipsarević, upravnica Narodne biblioteke Stefan Prvovenčani.   
Aleksandar Marić



Sava mirio i manastirio

     U utorak je u sali Kraljevačkog pozorišta, uoči Svetog Save, održana tradicionalna Svetosavska akademija. Ovogodišnji besednik bio je književnik i pesnik za decu Mošo Odalović, muzički deo akademije izveo je kruševački hor „Sveti knez Lazar“ iz crkve Lazarice. Akademiju je kao i prošlih godina organizovala Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani“. U svojoj besedi koja nosi naslov „Žizni pravila za sva vremena“ Mošo Odalović se dotako nekoliko tema uklopljenih u koncept svetosavskog pogleda na svet. On je besedu počeo citatom zaveta Stevana Nemanje i na njega se nadovezao:
   - Celomudrene reči Nemanjine behu najvažnije Rastkovo naučenje i rukovodno načelo pred svaki važni put kojim je hodio. A dato mu je Božjim promislom, da nam odredi sve četiri strane sveta, da bismo u mnogovekoj pomrčini sami sebe pronašli. Mrak je u snoplje vezivao, preslagao ga u stranputice, nigdine, pećine, zjapila i krajila, bacao niz strmokleti, a otuda se Srbiji i Srbljima vraćao kao svetlonosac - reči su kojima je Odalović dočarao ličnost i značaj svetog Save u istoriji našeg naroda, crkve i države.
   On je još naglasio da je Sveti Sava naš „najvoljeniji i najkućevniji srpski svetac“ koji nam je ostavio sva glavna „pravila žizni“ i da ćemo ako se tih pravila pridržavamo imati „blage zvezde za pomoćnice“. On je sve podsetio da je stari običaj da se o Savindanu pokloni nešto deci i kao najveći poklon naglasio dve molitve „Oče naš„ i „Bogorodice Đevo“. Odalović se u svojoj besedi opomenuo u jubileja manastira Žiče.
   - U ove dane nabrojalo se osam vekova manastira Žiče. Osam stotina, zar je moguće toliko, Sveti Sava je bio tu - kad je temelj niko. Osam stotina leta, kućica nam sveta, a u toj kućici, donebesnici, najmilije čedo beše Rasto Nemanjić, i zato pojte mu Srbi pesmu i utrojte - pozvao je u besedi Mošo Odalović koju je završio pesmom „Na vučjoj gredi“ iz knjige „Žiča pčelino čedo“.
   Na repertoaru hora „Sveti knez Lazar“ koji je nastupio pod rukovodstvom Ružice i Katarine Veškovac našli su se Tropar Svetom Savi, „Beli anđeo“, „Svajte tihi“, „Vo carstvii Tvojem“, himna Bogorodici „Dostojno jest“, „Stihira Svetom Savi“, „Agios o Teos“ Isaije Srbina, rusko „Gospodi pomiluj“, „Spasi Bože“, „Srpskinja“, „Oro se vije“, „Karaguna“ i „Oj Srbijo“.
Aleksandar Marić

Hrabrio nejakog,
Smirio prejakog,
Učio kaluđere i cvetobere,
Opominjao oružare i sokolare,
Bodrio kosce i hlebonosce,
Prosvetlao i tkalju i švalju,
Mirio i manastirio,
Zborio i čudotvorio
Sveti Sava
Mošo Odalović



Nagrađeni najbolji

   Povodom školske slave Svetog Save u utorak je u holu gradske Skupštine gradonačelnik Kraljeva Ljubiša Simović nagradio najbolje učenike kraljevačkih osnovnih i srednjih škola. Nagrađeni su učenici 23 osnovne škole i 10 srednjih škola. Nagrađeni su dobili na dar knjigu i prigodan poklon lokalne samouprave. U muzičkom delu programa nastupio je dečji hor KUD „Abrašević“ i učenici kraljevačke muzičke škole.
A.M.



Dve nagrade, dva pesnika

      Na svetog Savu u kraljevačkoj biblioteci uručena je godišnja književna nagrada Književnog kluba Kraljevo iz fonda dr Hranislava Milošević, mladom kraljevačkom pesniku Milošu Petroviću. Ovom prilikom je i uručena nagrada za mlade pesnike „Bogdan Mrvoš“ pesniku Vukmanu Rakočeviću.
A.M.Povratak na vrh strane


SPORT

FUDBALSKI KLUB METALAC OČEKUJE TEŠKA BORBA ZA OPSTANAK
Ima nade za Metalac

   Pripreme fudbalera Metalca uveliko traju. Trenira se u Kraljevu u ne baš idealnim uslovima, ali za mlade fudbalere ovog kraljevačkog srpskoligaša, hladnoća i sneg ne predstavljaju problem. Iza njih je izuzetno loš jesenji deo sezone u kojem su osvojili samo devet bodova, pa treba puno da rade kako bi se iskupili za slabe igre u prvom delu prvenstva. U tome će im pomoći novi šef stručnog štaba, iskusni Mile Vuletić koji je sa dosta uspeha svojevremeno vodio kraljevačku Slogu, a koji je prošle sezone ostvario fantastičan rezultat sa ekipom Partizana iz Kosovske Mitrovice predvodeći ovaj tim do osmine finala Lav kupa Srbije. Vuletić je proglašen i za najboljeg trenera Kosova i Metohije u prošloj godini, a na klupi Metalca zamenio je Dejana Popovića.
   - Moja dužnost je da bez obzira na učinak Metalca u prvom delu prvenstva i poslednjem mestu na tabeli učinim sve što je u mojoj moći da u ovom pripremnom periodu maksimalno spremim ekipu za nastavak prvenstva. Fizičko-taktiči moramo da budemo mnogo jači i kao takvi imaćemo šansu da izborimo opstanak u srpskoligaškom društvu što je ujedno i krajnji cilj svih u klubu. Ekipa Metalca sastavljena je od mladih igrača koji s obzirom na kvalitet koji poseduju, mogu i moraju više da pruže. Imaju voljni momenat i to je jako bitna stavka, kao osnova za dobar rad - rekao je za Ibarske, šef struke kraljevačkog Metalca, Mile Vuletić.
   Ekipa Metalca je najmlađa na srpskoligaškom zapadu i evidentno je da određeni igrači nemaju dovoljno iskustva da se nose sa dosta zrelijim protivnicima. Uz nekoliko iskusnih igrača koji bi pojačali tim, situacija bi bila puno drugačija.
   - Po mojoj proceni, nedostaju nam dva vezna igrača, jedan štoper i jedan napadač da bi kompletirali tim do kraja sezone. Svi oni trebalo bi da poseduju određeno iskustvo igranja u ovom rangu takmičenja. Uprava kluba je trenutno u pregovorima sa nekolicinom igrača, a njihova imena biće uskoro poznata - kaže Vuletić.
   Metalac će kompletne pripreme obaviti u Kraljevu gde će odigrati i niz kontrolnih utakmica...
   - Kompletne pripreme obavićemo u Kraljevu, a pored fizičko-taktičkih zadataka odigraćemo i nekoliko kontrolnih utakmica u kojima ćemo akcenat staviti na uigravanje ekipe. Već sutra gostujemo u Trsteniku kod Prve Petoletke, 3. februara odmerićemo snage sa komšijama, Slogom, a nakon toga rivali će nam biti Jedinstvo iz Paraćina i Omladinac iz Novog Sela. Očekujem da pripreme budu uspešne i da ćemo bodovni saldo u nastavku prvenstva značajno uvećati i izboriti opstanak u Srpskoj ligi „zapad“ - zaključio je šef stručnog štaba FK Metalac, Mile Vuletić.

VULETIĆ TREĆI ŠEF METALCA
Mile Vuletić treći je šef stručnog štaba FK Metalac u dosadašnjem delu sezone. Pre njega, ekipu sa „Ložionice“ sa klupe predvodili su Žarko Todorović i Dejan Popović.
I.S.



Šoštar i Korica u Kraljevu

   U ponedeljak je gradonačelnik Kraljeva Ljubiša Simović primio Aleksandra Šoštara i Daneta Koricu, naše proslavljene sportiste, koji danas vode Sportski savez Srbije. Pored gradonačelnika prijemu su prisustvovali i predstavnici Sportskog saveza „Kraljevo“ Rajko Čubrić, Milan Matijević i Milisav Kočović. O povodu posete našem gradu govorio je Aleksandar Šoštar, predsednik Sportskog saveza Srbije, koji se o rezultutatima kraljevačkog sporta i sportista izrazio veoma povoljno i naglasio da je Kraljevo sredina iz koje su potekli mnogi vrhunski sportisti.
   - Ovde smo da bi promovisali jedan novi način funkcionisanja sporta u Srbiji preko tri segmenta koji čine, pre svega, Ministarstvo omladine i sporta, Olimpijski savez Srbije i naš Sportski savez Srbije - rekao je Šoštar i naglasio da saradnja između ova tri segmenta treba da dovede do boljih rezultata u organizaciji i promociji sporta. Sportski savez Srbije u svom delovanju računa na gradske sportske saveze koji deluju u lokalnim sredinama, preko kojih bi trebalo da funkcioniše ravnomeran razvoj sporta na celoj teritoriji.
   Šoštar je naglasio i to da je SS Srbije jedna organizacija za respekt i da je najmasovnija na Balkanu.
   Dane Korica, koji je generalni sekretar Saveza založio se za bolje uslove rada svih sportista i sportova i ukazao na značaj postojanja jakog Sportskog saveza na lokalu kao jedini način za dobro funkcionisanje i organizaciju sporta. Gradonačelnik Simović upoznao je goste sa trenutnim infrastrukturnim planovima za stvaranje optimalnih uslova za organizaciju sportskih događanja, kao i planove za omasovljavanje sporta među mladima. Predstavnici kraljevačkog saveza izložili su neke probleme u funkcionisanju na lokalnom nivou i izrazili spremnost da se u budućnosti još više angažuju na sprovođenju mera za unapređenje sporta u Kraljevu.
Aleksandar Marić



KOŠARKA - PRVA LIGA SRBIJE - ŠESNAESTO KOLO
Studenti slavili u Beogradu

  Mega Vizura - Mašinac 81 : 86 (70 : 70 – 15 : 17, 21 : 16, 15 : 23, 19 : 14, 11 : 16)

Beograd. Dvorana „Vizura Sport“. Gledalaca: 300. Sudije: Jovčić, Obrknežević i Vlahović (svi iz Beograda). Mega Vizura: Stojačić 21, Jaramaz 16, Maravić 2, Balmazović 18, Luković, Arnautović 2, Stojkanović, Matović 2, Simić 5, Jelovac 15. Nisu igrali: Katnić i Demčešen. Mašinac: Radulović 21, Popović 17, Bjegović 13, Balaš 9, Vuletić 5, Kočergin 17, Šestović 3, Čupković 1. Nisu igrali: Raković, Cvetković, Milašinović i Arsić.
   Košarkaši Mašinca prekinuli su niz od četiri uzastopna poraza pobedivši u Beogradu domaću Mega Vizuru posle produžetka rezultatom 86 : 81. Na taj način studenti su se revanširali Beograđanima za poraz na svom terenu u Kraljevu u prvom delu sezone.
   Utakmica je celim tokom bila izjednačena, pa se pitanje pobednika rešavalo u samoj završnici. Sedam sekundi pre kraja pri nerešenom rezultatu, 70 : 70, igrač domaćih Arnautović imao je otvoren šut sa poludistance, ali je bio neprecizan i utakmica je otišla u produžetak.
   U dodatnih pet minuta blistao je bek Mašinca, Kočergin koji je 40 sekundi pre kraja produžetka pogodio jedno slobodno bacanje za vođstvo svoje ekipe od 80 : 79. Usledio je niz slobodnih bacanja na obe strane, a tačku na ovaj susret stavio je centar studenata Bjegović pogotkom 19 sekundi pre kraja.
I.S.



ODBOJKA - VINER ŠTEDIŠE SUPER LIGA SRBIJE - TRINAESTO KOLO
Ribnica lako protiv lala

   Ribnica - NIS Vojvodina 3 : 0 (25 : 19, 25 : 20, 25 : 22)

Kraljevo. Hala sportova. Gledalaca: 500. Sudije: Jovanović i Davidović (obojica iz Beograda). Ribnica: Kovačević 14, Borovnjak 13, Božić 12, Bićanin, Aleksić 8, Radević 7, Jović (libero), Mijalković, Brđović. Nisu igrali: Milovanović i Kolarević.
NIS Vojvodina: Mirosavljević 2, Vemić 4, Ivović 12, Radić 2, L. Čubrilo, Mrdak 12, Škundrić (libero), Mutapčija, Petrović 5, Jovović 2. Nisu igrali: Veselinović i N. Čubrilo.    Na krilima sjajne pobede u Čelendž kupu protiv rumunske Konstance, odbojkaši Ribnice konačno su zasijali i u domaćem šampionatu pobedivši više nego ubedljivo ekipu novosadske Vojvodine sa 3 : 0. Odigrali su puleni trenera Boška Mačužića angažovano u svim fazama igre i nijednog trenutka se nije postavljalo pitanje pobednika.
   U prvom setu bilo je neizvesno samo do prvog tehničkog tajm auta na koji su domaći otišli sa prednošću od 8 : 7. Odličnim servisima, tehničar Ribnice, Bićanin, poremetio je prijem gostiju i povećao prednost svoje ekipe koja je na drugom tehničkom tajm autu iznosila 16 : 12. Do kraja seta Ribnica je rutinski sačuvala prednost dobivši ga rezultatom 25 : 19.
   Ribnica je diktirala tempo igre i u drugom setu. Vojvodina je samo u jednom trenutku kod rezultata 19 : 17 za domaće bila blizu preokreta, ali su Kraljevčani sjajnim blokom lako priveli ovaj period igre kraju, 25 : 20.
Nešto jači otpor Vojvodina je pružila u trećem setu, ali je u odlučujućim trenucima ekipa koja pruža vrhunske partije u Evropskom Čelendž kupu, uspela da neutrališe napade gostiju i stigne do šeste pobede u prvenstvu.
U poslednjem kolu regularnog dela šampionata, Ribnica narednog vikenda gostuje u Beogradu kod lidera na tabeli, Crvene zvezde.
I.S.



AMERIČKI FUDBAL
Kraljevske krune sa ili bez terena u Evropu?

      Klub američkog fudbala Kraljevo Royal Crowns (Kraljevske Krune) osnovan je u oktobru 2004. godine i već pri samom osnivanju doneta je odluka da ime kluba bude u čast i slavu očuvanja srpske tradicije krunidbenog crkvenog hrama manastira Žiče u kojem su krunisani srpski kraljevi.
Popularni naziv tima je Krune što i jeste poklič i pozdrav igrača na utakmicama, treninzima i drugim aktivnostima.
U Krunama postoje tri selekcije: seniorska okupljena u prvom timu, juniorska uzrasta od 16 do 19 godina i pionirska-fleg fudbal selekcija koja okuplja decu uzrasta ispod 16 godina.
   Prvi, seniorski tim Kraljevo Royal Crowns se još 2006. godine plasirao u finale Srbije, tada lige bez opreme, što govori da se od početaka ozbiljno radilo u ovom klubu. U prilog tome govori i činjenica da je klub američkog fudbala Kraljevo Royal Cronjns zahvaljujući sjajnim dosadašnjim rezultatima dobio poziv od Evropske federacije američkog fudbala da u 2010. godini zaigra u Evropskom Čelendž kup takmičenju.
- Za kraljevački klub poziv u Evropsko takmičenje je veliko priznanje za uloženi rad, trud i do sad postignute rezultate, koje je samim tim značajnije jer je došlo iz Evrope, čime retko ko u Kraljevu može da se pohvali. Kraljevčani će imati priliku da već 18. aprila gledaju utamicu imeđu Kruna i tima Falcons, koji dolazi iz glavnog grada Turske, Ankare, a već u maju Krune putuju u Tursku na meč sa timom Istanbul Cavaliers. Ostatak učešća Kraljevčana u Evropskom Čelendž Kup takmičenju zavisiće od postignutih rezultata u ove dve utakmice - rekao je za Ibarske, predsednik KAF Kraljevo Royal Cronjns, Srđan Ćosić.
- Kraljevske Krune iznedrile su nekoliko reprezentativaca Srbije, ali i kvalitetan stručni kadar. Reprezentacija Srbije je do sada pozvala značajan broj Kraljevčana. Pored igrača iz seniorske selekcije koji su pozvani na pripreme za predstojeći martovski meč sa Turskim nacionalnim timom i veliki broj kraljevačkih juniora je pozvan na pripreme za predstojeće kvalifikacije za juniorsko Evropsko prvenstvo koje će se igrati u Španiji 2011. godine. Osim kraljevačkih seniora i juniora reprezentativaca, u stručnom štabu seniorske selekcije je za trenera defanzivne linije pozvan Nikola Ilić, a u juniorskom trenerskom štabu reprezentacije se nalaze čak dva trenera iz Kraljeva, Vuk Vučković i Marko Korićanac. Ovo nije prvi put da Krune daju reprezentativce, i ranije je bilo igrača, a glavni trener seniora Goran Seničić je bio u stručnom štabu tima Srbije još 2007. godine pred Evropsko prvenstvo koje se igralo u Austriji - ističe Ćosić.
- Krune postižu fantastične rezultate uprkos problemima koji su iz godine u godinu sve veći, a koji se tiču finansija i pre svega nedostatka adekvatnog terena za igru.
- Uprava kluba se trudi da pruži što bolje uslove igračima i u tom pravcu je obezbedila neophodnu zaštitnu sportsku opremu za američki fudbal i trudi se da obezbedi sredstva za bavljenje ovim sportom, što je veoma teško, jer do sada dobijana sredstva od grada su bila veoma skromna. Sponzora nema, osim sporadične podrške. Klub je veoma zahvalan svim organizacijama i ljudima koji su do sada pomagali njegov rad i razvoj. Igrači Kruna svoje utakmice igraju na Atletskom stadionu na Ibarskom keju, zahvaljujući dobroj volji ljudi iz FK Bubamara, a treniraju na pisti sportskog aerodroma, opet zahvaljujući dobroj volji kraljevačkog Aero kluba. Ipak to su neprimereni uslovi za bavljenje ovim sportom. Nedostatak terena je gorući problem za dosta mladih Kraljevčana koji su se posvetili američkom fudbalu. Klub je u saradnji sa Sportskim centrom Ibar pokrenuo inicijativu za rešavanje ovog problema tražeći od grada Kraljeva da nam ustupi na korišćenje parcelu i pomogne izgradnju terena na zemljištu koje pripadu gradu. Ta parcela se nalazi odmah pored piste sportskog aerodroma i godinama ničemu ne služi, već je samo zelena površina, koja je po planu i namenjena za sportsko-rekreativne sadržaje. Prijatelj kluba, arhitekta Nenad Košanin je već uradio projekat za teren na toj parceli i obzirom da ne postoje nikakve prepreke u propisima, samo se čeka na odluku lokalne samouprave. Sportisti okupljeni u klubu veruju da će im lokalna samouprava izaći u susret i ispuniti data obećanja kako bi dugoročno rešili ovaj problem nedostatka terena i dostojno reprezentovali Kraljevo u Evropi - zaključio je naš razgovor predsednik „Kraljevskih Kruna“, Srđan Ćosić.
I.S..Povratak na vrh strane


 


IMPRESUM

“IBARSKE” - nedeljne novine, izdavač: Agencija “Leksem”, Kraljevo, Žiča 174 V
Direktor i glavni i odgovorni urednik Nebojša Savić
Kompjuterska obrada “Sirijus A”
Adresa redakcije Milana Toplice 1/15 36000 Kraljevo, tel. 036/327 555, faks  036/327 556

web site: www.ibarske.net
email: redakcija@ibarske.net

Štampa „PPG štamparija“ Beograd
List izlazi petkom, rukopisi se ne vraćaju.


Copyright © 1997-2010. Interactive.net Kraljevo. All rights reseved interactive