Poziv
na saradnju
Postovani citaoci "Ibarskih novosti", pozivamo Vas da
aktivnim ucescem doprinesete kvalitetu Vaseg i naseg lista. Svojim
pismima, sugestijama, kritikom, kao i prilozima za "Strsljen" pomoci
cete nam da "Ibarske" zadovolje interesovanje i potrebe sve sireg
kruga citalaca i u pravom smislu postanu "rec i slika nase stvarnosti".
Takodje pozivamo i nase sugradjane koji se trenutno ili trajno nalaze
u drugim gradovima ili drzavama da nam se javljaju, buduci da se nase
novine od nedavno nalaze i na Internetu, cime je krug nasih citalaca
daleko prevazisao lokalne okvire , a nase novine postale dostupne
svim Kraljevcanima na svim tackama Zemljine kugle. Posebno se obracamo
ucenicima osmogodisnjih skola da nam salju svoje likovne radove, pesme,
kratke price i zapise iz skolskih klupa, koje cemo objavljivati u
posebnoj rubrici. Vase priloge, ne duze od jedne kucane strane, saljite
na adresu: "Ibarske novosti" , Dom drustvenih organizacija 2/6, Kraljevo
36000. ili na e-mail uredniku
Redakcija
Uvod - Siptari ponovo jasu
Hag ili Had
Peta sednica SO Kraljevo
Ocekujem efikasniji rad
Zivot tece, traume ostaju
Vlada pomaze privredu Kraljeva
Radio Kraljevo na novoj adresi
Mi smo lepa ali zapostavljena cinjenica
UVOD
- vreme sadasnje
- Pise Ivan Rajovic
Siptari ponovo jasu
Na
jugu Srbije ponovo je vruce. Oslobodilacka vojska Kosova, koja je
do juce bila takozvana, postala je maltene regularna vojno - teroristicka
formacija koja je krenula u oslobadjanje svega i svacega, pa cak i
Srbije od samih Srba, Crnogoraca i gradjana koji u njoj zive. Ono
sto karakterise najnoviju ofanzivu ljutih albanskih "oslobodilaca"
jesu monstruozni teroristicki napadi na sve sto je srpsko i vrlo umeren
ton u kvalifikacijama ovih zlikovaca u novim srpskim medijima. Posle
svega, a narocito posle odvratne slike o nama samima u ocima sveta,
koju smo nasledili od prethodne vlasti, ovi novi nemaju drugog izbora
osim da cute, trpe i jedu se iznutra nemocni da bilo sta ucine dok
nam Siptari nemilosrdno ubijaju policajce, starce, zene, decu. I dok
citav svet osudjuje ono sto se dogadja u Presevskoj dolini, Podujevu
i celom Kosovu i Metohiji shvatajuci, konacno, ko su i kakvi ti "nesrecni"
Siptari koje su do juce , cak i po pisanju nekih nasih novinara, Srbi
bukvalno masakrirali dok ih je Zapad oblacio, obucavao, naoruzavao
i hranio, mi moramo da cutimo i izigravamo "glinene ptice", sto bi
rekao Dusan Mihajlovic, nas novi ministar unutrasnjih poslova. Ispada
da je sve ovo samo osveta za ono sto je Milosevic radio njima. Gadno
do zla Boga, a sve zbog bivseg diktatora i njegovih poslusnika koji
su smatrali da mi mozemo sami protiv svih i da je citav svet, osim
Kineza, Iracana i Belorusa, neprijateljski raspolozen prema svemu
sto je srpsko. I umesto da te "opravdano" ljute siptarcice naucimo
pameti, kako bi uradila svaka normalna vlast u normalnoj drzavi, mi
moramo da trpimo sve to sto nam rade strahujuci da ce uskoro doci
i na nasa vrata i poceti da kolju po kucama, dok mi nemocno posmatramo
sta nam rade, kako bismo pred medjunarodnom javnosu pokazali pravo
lice srpske demokratije. A, na nesrecu, ni borbeni moral nam nije
bas na nekom narocitom nivou, jer niko pametan vise nije lud da ponavlja
staro iskustvo gde jedni ginu ili oplakuju svoje mrtve dok drugi uzivaju
u razvratu, kriminalu i privilegijama vlasti. Razlika izmedju majke
na sinovljevom grobu i majke u Bambilendu jos dugo ce opterecivati
nasu ljubav prema domovini i obavezi da se ona brani. Sada bi malo
trebalo da je brane oni koji su od nje najvise i uzeli, terajuci druge
da ginu. U takvim okolnostima sve je vise onih koji gube strpljenje
i od nove vlasti ocekuju da sto hitnije resi njihove nagomilane egzistencijalne,
socijalne, zdravstvene i sve ostale probleme. Ustali su Kosovari,
rudari, prosvetari, postari... a samo je pitanje sata kada ce i ostale
strukture, osim vladajuce, u novoj demokratskoj Srbiji dici glas i
zatraziti svoje parce demokratskog kolaca. Protestne mitinge organizuju
cak i Ivkovicevi opozicioni socijalisti nezadovoljni Zakonom o amnestiji
robijasa i ostalih zatvorskih pticica. Logicno bi bilo da i Ivkovic
i njemu slicni pozdrave svaku blagonaklonost vlasti prema robijasima
jer je, takodje, logicno da mnogi od njih budu sa one strane brave.
Ali ovde nista nije logicno pa je i nezadovoljstvo ljutih socijalista
Zakonom o amnestiji samo deo ludila u kojem zivimo. Sve u svemu situacija
nije sjajna ali i u takvim okolnostima ima onih koji se snalaze bolje
i drugih koji se ne snalaze nikako. Velja Ilic iz Cacka znalacki gradi
imidz coveka koji brine o rudarima, bez obzira na cijoj se teritoriji
nalaze, zapocinjuci na taj nacin predizbornu kampanju za mesto predsednika
Srbije. Za to vreme nasi lokalni politicari, reklo bi se, jos uvek
su u fazi raspodele direktorskih mesta i drugih funkcija, malo previse
optereceni licnim ambicijama i unutrasnjim neslaganjem koje sve vise
postaje predmet carsijskih pretpostavki i naklapanja dokonog naroda.
Ali, cak i najdobronamerniji hronicar nase svakodnevice mora da prizna
da zivimo u vremenu velikog rasula koje iz dana u dan poprima zastrasujuce
razmere. Tek sada izlazi na povrsinu sve ono sto je, zahvaljujuci
rezimskim medijima i novinarima, prikrivano svih prethodnih godina,
sto dovodi do toga da ljudi vise nikome nista ne veruju i svako se
snalazi kako sam zna i ume u okolnostima kada ni za snalazenje mogucnosti
nisu bogzna kakve. Na zalost, u svemu tome opet najbolje prolaze oni
koji su za sve ovo i najveci krivci, a to dodatno iritira sve dobronamerne
gradjane ove zemlje koji su dobar deo svog zivota ugradili u promene
koje jos uvek ne daju ocekivane rezultate. A i kako bi kada u kreiranju
nase sudbine jos uvek ucestvuju Milutinovici i mnogi drugi poznati
kao najblizi Milosevicevi poslusnici? Ne treba biti mnogo pametan
pa shvatiti da bez jedinstva medju pripadnicima ovog naroda nama nema
opstanka. I dok se Beogradjani sve vise prse, dice i sepure svojim
prestonickim statusom, Kraljevcani i dalje vegetiraju u gradu sa najvise
problema u najuzoj Srbiji i sa sve manje nade da ce te probleme uspeti
da rese bez podrske Republike, koja , pak, jos uvek nema vremena da
se bavi provincijom. Zato i jeste odlicna ideja da nasi gosti sa spaljenih
kosovskih vekovnih ognjista, njih preko 30.000, lepo krenu za Beograd,
pa da tamo na pravom mestu i sa za to kompetentnim politicarima rese
svoje, a i nase probleme. U protivnom, jedni drugima cemo oci povaditi,
a Siptari koji ponovo jasu na talasima separatizma i socijalisti koji
i dalje lebde na talasicima laznog patriotizma mogu lako ugasiti sve
nase nade u bolje sutra koje su posle bahanalija razularenih pevaca
na mostovima, skelama i brvnima bagerom urezane u svest ovog napacenog
naroda.
Skroz
licno - pise Bojana Milosavljevic
Hag ili Had
Dok budete u rukama drzali ovaj
broj "Ibarskih" mi cemo, dragi moji, vec biti u svom novom (privremenom)
radnom prostoru, lepo ususkani i zadovoljni. Mogli smo, istina, jos
mnogo pre da se domognemo pristojnijih uslova, ali smo se izvesno
vreme usaglasavali oko boje itisona, a potom i nijanse. Kada konsenzus
jos nije bio na vidiku, predlozila sam mojim kolegama da, na primer,
organizujemo konferenciju za stampu, jer je to danas strasno moderno.
Cim se negde okupe dve ili vise danguba, stvore se idealni uslovi
za pres- konferenciju, pa onda zovu i nas, izvestace, da i sami oko
njih dangubimo. A kako kasnije sve to padne gledaocima, samo mogu
da zamislim. Ponekad se cak i novinari pojavljuju kao tema "brifinga",
kao sto je nedavno bio slucaj sa Misom Dugalicem, dopisnikom Politike
iz Kraljeva, kada je konferenciju za stampu sazvala N.N. osoba. Kad
vas lepo molim, ne dirajte moga kolegu Misu. On je tako bezazlen i
jos nije cuo da je Milosevic izgubio izbore. Zamalo da pre desetak
dana i kolege iz Dopisnistva RTS u Kraljevu nisu sazvali ovakav jedan
skup, na kome su hteli javno da se izjadaju nad svojom neizvesnom
sudbinom (racionalizacija dopisnicke mreze, moguce otpustanje radnika
i sl.), ali su se ipak odlucili za saopstenje, sto je mnogo pomirljivije
sa dobrim ukusom. Ne znam sta bi Kraljevo trebalo da uradi u pogledu
reorganizacije i transformacije nacionalne televizije, koja je godinama
obitavala kao opstruktivan parazit na ovom narodu.Za pocetak: neka
cute i nek' plivaju, jer daleko je Amerika. Imamo mi ovde da resavamo
krupnije probleme, kao na primer onaj oko izbora novog potpredsednika
Fudbalskog saveza Jugoslavije, za kojeg je, iz stranke pokojnog supruga,
predlozena folk-diva Ceca Raznatovic ( inace vlasnica "Obilica").
Bio bi to spas za jugoslovenski fudbal da takav jedan znalac dodje
u sam vrh rukovodstva. Ambicije i sanse za slavu nase drzavne selekcije
bile bi vise nego realne ako bi "Ceca nacionale" prihvatila ovu visoku
funkciju. Red je da ona ima u politickom zivotu vise uspeha od koleginice
Zorice Brunclik, koju je JUL svojevremeno gurao za ministra kulture,
a zbog cega je ona, sirota, bila zapela da na tromesecnom vecernjem
kursu zavrsi dva fakulteta, sto joj je posle ispalo uzaludno. Ruku
na srce, zar Ceca nije bolja pevaljka od Brunclikove?
Bas je pravo vreme, dragi moji, da se bavimo lepim i sporednim
stvarima. Vreme ionako radi za nas Srbe. Prica se da cemo Milosevica
mudro da trampimo za cetiri kilometra tampon- zone na granici s Kosovom.
Licno bih ga Hagu isporucila i za metar aluminijumske folije, jer
coveka vise ne treba da mrcvarimo. Zivot mu se zbog Haga pretvara
u had. Moze zdravlje da mu se pogorsa i zar, onda, da zavrsi kao Franjo
Tudjman? Da bi mu u haskom belom svetu bilo lakse valjalo bi da Milosevic
tamo stigne medju svoje. Mogao bi, na primer, da mu cimer u celiji
bude pukovnik Veselin Sljivancanin. Sigurno se secate tog gardijskog
oficira, vesela mu majka. To je onaj koji je do temelja "oslobodio"
Vukovar u srpsko- hrvatskom ratu, zato sto je u Milosevicevoj bolesnoj
viziji on morao da postane hrvatski grad u Srbiji (a danas vise nije
ni srpski grad u Hrvatskoj, jer tamo nas nema). Godinama me uzasavaju
lik i "delo" ovog oficira-miljenika, "vojnicine" od gazdinog poverenja.Jedna
osoba, koja je hrvatsko ratiste presla uzduz i popreko, ali u humanoj
misiji, pricala mi jednom da je u onom vukovarskom paklu upoznala,
nazalost, i "legendarnog" Sljivancanina. Ne mogu da opisem prezir
i gnusanje s kojim je o njemu govorila: "To je obicna, bedna kukavica-
rekla je- koja je sve vreme presedela u oklopnom transporteru, parkiranom
u dubokoj pozadini, i iz njega komandovala." Nije majcin sin imao
tri ciste da bar jednom baci pogled na klanicu koju je, u cast i slavu
svoga obozavanog Milosevica, napravio. Moze li, dragi moji, neko takav
da bude u srpskom rodu? I o cemu, uopste, trabunja onaj Pelevic, lider
Stranke srpskog jedinstva, kada kaze da ce nas Amerikanci ili ne znam
vec ko sve do jednog i redom oterati u haski Tribunal?
Umesto sto se nova vlast jalovo nateze sa svetom oko srpskih
gradjana osumnjicenih za zlocine, bilo bi joj bolje da taj isti svet
prisili na iskrenost: ako ce nas preostale da sabiju u Beogradski
pasaluk, neka kazu odmah ili sto pre, da taj nas narod dole ne gine
uzalud. Ima li kraja tom nasem miroljubivom i demokratskom opredeljenju
i strpljenju, koje svetsko javno mnjenje jednom treba da uoci? Po
njegovim arsinima, sitno je, dragi moji, svakodnevno ubijanje civila
u konvojima i policajaca u patroli.Ali bi efekat bio potpun ako bi
se siptarski teroristi dovukli do, recimo, Beograda i tamo, na primer,
digli u vazduh jednu skolu. Ili, jos bolje, jedno - obdaniste.
Peta
sednica SO Kraljevo - pise Slobodan Rajic
Takse realne, kadrovi (vecinom) stranacki
Odbornici
Skupstine ops-tine Kraljevo, na petoj sednici u novom sazivu, koja
je odrzana u sredu 21. februara, usvojili su novi Poslovnik o radu
Skupstine i odluke o lokalnim komunalnim i administrativnim taksama,
dali saglasnost na statute javnih i javnih komunalnih preduzeca, imenovali
nekoliko direktora tih preduzeca i doneli vise pojedinacnih akata
iz oblasti urbanizma i gradjevinarstva. To bi ukratko bile najvaznije
odluke ovog skupstinskog zasedanja koje je proteklo relativno mirno,
u konstruktivnom radu, uz nesto vise polemicke "vatre" o kadrovskim
pitanjima.
LOKALNE TAKSE - REALNE
Skupstina je najpre vecinom glasova usvojila novi Poslovnik o svom
radu koji je usaglasen sa Zakonom o lokalnoj samoupravi i Statutom
opstine. Pored drugih izmena, novim Poslovnikom predvidjeno je sazivanje
sednice Skupstine na zahtev najmanje 1/3 odbornika u roku od 10 dana
pre podnosenja zahteva, tajno glasanje za izbor predsednika i potpresednika
Skupstine (ukinuta mo-gucnost javnog glasanja prozivkom), prelazak
na tonsko kompjutersko snimanje sednica, povecanje broja clanova Komisije
za izbor i imenovanja na sest i nov nacin tumacenja i promena samog
Poslovnika. Nije prihvacen kasno podnet amandman odbornika Marka Petrovica
da se pozivi za sednice skupstinskih radnih tela obavezno isticu na
oglasnoj tabli Skupstine, vec je to usvojeno kao radni zakljucak.
Posto je odbornik Rados Jovanovic stavio primedbu da su predlogom
odluka o lokalnim taksama predvidjena dosta visoka povecanja tarifa,
posebno kod tzv. "firmarine", u dopunskom obrazlozenju Dragan Markovic,
potpresednik Izvrsnog odbora SO Kraljevo zaduzen za finansije, objasnio
je da je stopa rasta prosecnih neto zarada u Srbiji u 2000. iznosila
131,6 a realno 43 odsto (u privredi opstine Kraljevo 1o4,9% nominalno),
stopa rasta cena na malo 111,8 i stopa rasta troskova zivota 115,3
odsto (nominalno), dok predlozena povecanja lokalnih taksi u proseku
iznose 86,14% i realno 24,09% (lokalne komunalne), odnosno nominalno
86,99% a realno 24,66% (ops-tinske administrativne). Prema tome, podvukao
je Markovic, predlozena povecanja su sasvim realna, pa i "firmarine",
a ucesce ovih taksi u budzetu koje iznosi 4-6 odsto bice ostvareno
ravnomernim fiskalnim zahvatanjem od svih obveznika i vecom naplativoscu.
Posle apela odbornika Dragana Kitica opstinskim komunalnim preduzecima
da na zahtev gradjana retroaktivno smanje enormno visoke zatezne kamate,
vecinom glasova Skupstina je donela odluke o lokalnim komunalnim i
opstinskim administrativnim taksama kao u predlogu. Potom je jednoglasno,
zajedno sa amandmanom Adama Zarkovica, usvojena Odluka o uslovima
i nacinu poveravanja prevoza putnika u gradskom i prigradskom saobracaju
na podrucju opstine Kraljevo, kojim je postojeca Odluka uskladjena
sa Zakonom o komunalnim delatnostima i Zakonom o prevozu u drumskom
saobracaju, a njom je pored ostalog predvidjeno, kako je istakao izvestilac
Zoran Raspopovic, da se pored "Autotransporta" obavljanje ovog prevoza
konkursom moze poveriti i drugim pravnim licima i o tome sklopiti
odgovarajuci ugovor.
USAGLASENI STATUTI
Vecinom glasova doneta su resenja o davanju saglasnosti na odluke
o izmenama i dopunama statuta javnih i javnih komunalnih preduzeca
(Toplane, Puteva, Pijace, Vodovoda, Cistoce, Javnog stambenog, Direkcije
za izgradnju i Ibarskih novosti) zajedno sa amandmanima jednog broja
odbo-rnika. Izmenama i dopunama su izvrsena uskladjivanja statuta
sa izmenjenim Zakonom o javnim preduzecima, a jedna od najbitnijih
promena je da od sada direktora javnog preduzeca imenuje i razresava
osnivac koji ima i najsira ovlascenja u donosenju akata i materijalno-finansijskom
poslovanju preduzeca koje osniva. U vezi sa ovom odlukom dr Radoslav
Jovic jos jednom je upozorio da bi trebalo brisati odredbu kojom se
daju ovlascenja upravnim odborima da samostalno utvrdjuju visinu i
isplacuju nadoknadu za rad u odborima (dnevnice), na sta je predsednik
SO dr LJubisa Jovasevic istakao da Zakon takvu mogucnost propisuje
ali da ona ne mora biti iskoriscena i naglasio da clanovi DSS-a tu
mogucnost nece koristiti. Marko Petrovic je rekao da je siguran da
ni clanovi ostalih stranaka tu povoljnost nece koristiti ali da se
svaki rad mora platiti kada bude bolja ekonomska situacija. Odborniici
su zatim "u paketu" usvojili veci broj odluka i resenja iz oblasti
urbanistickog projektovanja i davanja gradjevinskog zemljista na koriscenje.
Jedan broj odbornika tom prilikom dao je primedbu na predlog Odluke
o izradi urbanistickog projekta za izgradnju skladisno-magacinskog
prostora u Adranima GP "JU Keops" (betonjerka) jer je u vezi sa tim
postojala peticija gradjana Adrana. Pored ostalog, receno je da je
taj prostor preko puta Autotransporta i generalnim urbanistickim planom
predvidjen za objekte male privrede, po kojima bi Kraljevo bilo prepoznatljivo,
a ne za skladista i auto druge vrste otpada!? Odluceno je da se ovaj
predlog, kako je predsedavajuci obrazlozio, "pusti u proceduru a da
je nadlezne opstinske sluzbe dalje prate". NOVI DIREKTORI Najvise
polemike bilo je u raspravi o predlogu resenja o imenovanju direktora
jednog broja javnih i javnih komunalnih preduzeca. U ime Komisije
za izbor i imenovanja, Verica Andjelkovic dala je obrazlozenje po
kojem je u celini ispostovana procedura predlaganja kandidata za direktore,
sto znaci da su predlozi potekli od upravnih odbora i prosli kroz
odbornicku grupu DOS-a i druge predvidjene postupke. Kasnije su to
potvrdili i Vukomir Mitrovic, predsednik OG DOS-a, dr LJubisa Jovasevic,
predsednik SO, Gordan Vasiljevic i dr Branko Krusevac, predsednik
Komisije za izbor i imenovanja (uz napomenu da ova komisija samo potvrdjuje
ono sto se dogovori u OG DOS-a). Nasuprot njima, ozbiljne pri-medbe
ovakvom nacinu kadrovanja dali su odbornici dr Radoslav Jovic, Zvonko
Terzic i Sreten Jovanovic, a sustina je da DOS nije ispunio obecanja
da ce birati iskljucivo strucne i postene kadove na odgovorne duznosti
na osnovu jasno utvrdjenih kriterijuma i po konkursu, a ne na osnovu
partijske pripadnosti. Na ovaj nacin, kako su istakli, nema obrazlozenja
a ne vide se ni kriterijumi na osnovu kojih su dosadasnji direktori
razreseni, niti na osnovu kojih se predlazu novi kandidati. Dr Radoslav
Jovic je posebno zamerio na smeni Aleksandra Levajca sa ducnosti direktora
Decjeg odmaralista "Goc" isticuci njegove izuzetne moralne i radne
kvalitete, a Sreten Jovanovic na smeni Radmile Vladisavljevic, direktorke
"Cistoce" koja je, kako je rekao, za vise od 10 godina rukovodjenja
ovim preduzecem ucinila da Kraljevo bude jedan od najcistijih gradova
u Jugoslaviji. Odgovarajuci na neke primedbe dr Jovica, predsednik
SO dr LJubisa Jovasevic je rekao da je dobro poznato kako je SPO u
prethodnom periodu kad je bio na lokalnoj vlasti kadrovao uglavnom
svoje clanove na odgovorna mesta, da su kadrovi "i dolazili i odlazili
voljom politike koju je narod izabrao i da cemo se svi, ako je neko
strucan, otimati oko njega", kao i da je morala da se postuje volja
jednog koalicionog partnera. On je posebno naglasio da je "opstina
u finansijskom stecaju, a drzava u radnom stecaju" i zamolio sve da
uticu na sindikate da ne ulaze ponovo u fazu nereda, vec da se okrenemo
svi radu. Ovaj deo rasprave ostace upamcen i po tome sto Skupstina
tesnom vecinom glasova nije dala rec Gordani Tosic, clanu Komisije
za izbor i imenovanja, sto su neki odbornici ocenili kao los presedan.
Posle rasprave, vecinom glasova, duznosti direktora JKP "Cistoca"
razresena je Radmila Vladisavljevic, a za novog direktora ovog preduzeca
na period od cetiri godine imenovan Milan Veskovic, profesor racunarstva
i matematike. Potom je jednoglasno za vrsioca duznosti direktora,
glavnog i odgovornog urednika JP Ibarske novosti do godinu dana imenovana
Radmila Veskovic, diplomirani politikolog-novinar. Duznosti direktora
Pred-skolske ustanove "Olga Jovicic Rita" razresena je Mirjana Djordjevic-Cvijic,
a za novog direktora ove ustanove jednoglasno imenovana LJiljana Radonjic,
diplomirani klinicki psiholog. Aleksandar Levajac vecinom glasova
razresen je duznosti direktora Decjeg odmaralista "Goc", a za direktora
ovog Odmaralista imenovan Zdravko Glisovic, profesor razredne nastave.
Za novog direktora JKP "Vodovod" jednoglasno je izabran Rados Trnavac,
diplomirani ekonomista, koji je nedavno vise godina obavljao ovu duznost.
Ova tacka je uvrstena kao dopuna dnevnog reda. Uzdrzavanjem od glasanja
velikog broja odbornika, na predlog dr LJubise Jovasevica, nije imenovan
Veljko Konjokrad, diplomirani pravnik za direktora JKP "Pijaca", uz
obrazlozenje da sa imenovanjem u ovom preduzecu treba sacekati dok
formirana komisija ne preispita poslovanje Pijace. Najzad, u setu
kadrovskih resenja usvojeno je i ono kojim je umesto Milana Veskovica
za novog zamenika predsednika Upravnog odbora JKP "Cistoca" imenovan
Vukomir Mitrovic, odbornik u SO Kraljevo.
OSTALE ODLUKE
Skupstina je prihvatila i Izvestaj o ucestvovanju na seminaru Programa
za podrsku lokalnoj demokratiji u Srbiji i Crnoj Gori koji je u prvoj
polovini decembra prosle godine odrzan u Poljskoj, a tom prilikom
ucesnik ovog seminara Dragan Vukadinovic, sekretar SO Kraljevo, jos
jednom je predlocio da se obnove veze sa opstinom Zelena Gora u Poljskoj,
na obostranu korist. Na sednici je vodjena rasprava i o dopunski uvrstenoj
tacki dnevnog reda o Predlogu odluke o vracanju utrina i pasnjaka
selima, na predlog odbornika Tomislava Kosovca. Istaknut je znacaj
realizacije istoimenog Zakona koji je donet jos 1992. godine, ali
je dato obrazlozenje da se radi o donosenju pojedinacnih akata za
svako selo i upucen zahtev mesnim zajednicama da dostave svoje zahteve,
po Zakonu. Ovakva odluka je doneta jednoglasno.
Peta sednica je zavrsena odbornickim pitanjima.
REC
ODBORNIKA - Dr Zora Mijacic
Ocekujem efikasniji rad
"Sto
se tice rada Skupstine opstine u proteklom periodu, ja smatram da
je Skupstina u svom radu pokazala izvesnu nedoslednost i sporost,
pa sam zbog toga, kao odbornik i potpresednik Opstinskog odbora DHS,
bila i jos uvek jesam dobronamerni kriticar.
Kad kazem nedosledna, onda mislim da nismo kao odbornici
ispostovali jedno od vrlo bitnih pravila programa demokratske opozicije
a to je da se na najodgovornija funkcionerska, rukovodeca mesta postavljaju
najkvalifikovaniji kadrovi.
Druga zamerka koja se odnosi na sporost u radu sastoji
se u tome sto sto smatram da smo suvise vremena potrosili na kadrovanje
i da se jos uvek nismo ozbiljno uhvatili u kostac sa zivotnim problemima
gradjana. No, bez obzira na sve to , smatram da je SO Kraljevo imala
i velike poteskoce jer su nasledjeni ogromni problemi, ali se nadam,
a to se vec i oseca, da ce Skupstina u narednom periodu raditi brze
i efikasnije. Inace, pored komunalija, prioritet u radu bi trebalo
dati pitanjima proizvodnje i privrede i drustvenim delatnostima. Kad
je zdravstvo u pitanju, ocekujem ozbiljnu reformu u pravcu razvoja
porodicne medicine, uz pomoc medjunarodnih organizacija, u cemu ce
sigurno i nasa Skupstina aktivno ucestvovati".
Besane
noci u porodici Kosanin - pise Marko Slavkovic
Zivot tece, traume ostaju
Sasa
Kosanin, brat blizanac na Kosovu poginulog oficira Srdjana, danju
zivi relativno uobicajeno mladalacki, a nocu se od samoce i jednih
te istih misli, brani pisanjem pesama posvecenih bratu.
Majka Milena vec u rukopisu ima roman o poginulom sinu
i kaze: ,, Jos sto sinova da sam rodila, kao sto je Srdjan bio, takvog
ne bih imala!"
Znao je da cu doci. Nije imao strpljenja da me saceka
kod kuce, vec je zavirivao ovde onde, trazeci me. Sreli smo se na
izlazu iz Doma kulture. Bio je to Sasa Kosanin iz Usca, brat blizanac
Srdjana Kosanina, oficira Vojske Jugoslavije, poginulog na kosovskom
ratistu 1999. godine. ... U kuci porodice Kosanin, na izgled, sve
je isto kao pre godinu i deset meseci, kad sam zabelezio pricu o neprebolu
brata Sase za bratom Srdjanom i roditelja Dusana i Milene za sinom
Srdjanom. U tom smislu gotovo je sve isto, osim sto je sada na zidu
sobe okacena Srdjanova fotografija u oficirskoj uniformi, uocljivih
dimenzija. Sto se srca i duse njegovih najblizih tice, ne na izgled,
vec stvarno, sve je isto. Preovladava bol i samo bol. Sasa je, u medjuvremenu,
zasnovao o stalni radni odnos u veterinarskoj ambulanti u Uscu. I
zadovoljan je. Postao je i nezamenljivi igrac lokalnog fudbalskog
kluba, a cesto se moze sresti na obalama Ibra i Studenice sa pecaroskim
priborom. Drugim recima, Sasa danju zivi relativno uobicajenim zivotom
mladog coveka, ali kad padne mrak... - Nocu me ubija samoca. Zato
su mi secanja na brata stalna i duga. Cesto, vrlo cesto, vise razmisljam
nego sto spavam. A i kad spavam, sanjam brata, pa se trgnem iz sna...
Nema spavanja. Ustanem, snove pretvaram u javu i pisem pesme. Uglavnom
su sve posvecene bratu, ratu i njegovoj pogibiji. Ne moze u san da
mi dodje nista drugo, samo brat blizanac i bol. Sutradan, onima koji
me najbolje razumeju, citam te stihove... I tako mesecima, a verovatno
ce biti i godinama - tiho i polako govori Sasa.
Iz srca i duse - u knjigu
- Nista se u nasem domu nije promenilo. I dalje nas okruzuju:
bol, tisina, monoto-nija, cesti razgovori sa porodicama koje nose
istu ili slicnu tugu, gotovo svakodnevno ,, druzenje" sa sinom na
groblju... Narocito su noci duge i besane - kaze Dusan, otac poginulog
Srdjana. Ako sam dobro video, majka Milena je i dalje u crnini. Govori
tako tiho da je jedva cujem. Kaze:,, Bol roditelja ostaje veciti bol!"
To pretesko osecanje bola, ali i ceo mladi zivot sina Srdjana, od
decastva do oficira i borca palog za odbranu Kosova, Milena direktno
iz srca i duse prenosi u knjigu. Roman o sinu vec je u zavrsnoj fazi,
ali para nema za njegovo stampanje. Mnogo je drugih izdataka... -
Knjiga se kad - tad mora pojaviti. Jer, jos sto sinova da sam rodila,
kao sto je Srdjan, takvog ne bih imala! - sa dubokim uzdahom izgovara
Milena. Uskoro ce, evo, dve godine od pogibije Srdjana Kosanina, a
njegovi roditelji i brat i dan danas provode besane noci. Muci ih
i jedno pitanje, na koje neprestano i, izgleda, uzaludno traze odgovor:
Kako je moguce da Srdjanov komandant, pukovnik Vojislav Pavlovic,
bude u Valjevu, a Srdjan na Kosarama? To je velika tajna za porodicu,
koju pukovnik Pavlovic ni posle pet zahteva, nije hteo da otkrije.
Jednostavno, cutao je. I cuti. Verovatno ce knjiga o Srdjanu dati
odgovor ne samo na to moralno pitanje, vec je moguce da razresi i
mnoge dileme u vezi sa kosovskom tragedijom. Sigurno cemo imati priliku
da to proverimo. Jednoga dana. Mozda uskoro...
Dogovor u republici - pise Slobodan Rajic
Vlada pomaze privredu Kraljeva
- Finansijski
podsticaj za Magnohrom, Jasen i Fabriku vagona.
- Demonstriran novi proizvod Fabrike vagona
Privredno-politicka delegacija opstine Kraljevo posetila
je pocetkom ove sedmice Vladu Republike Srbije gde su dogovorene konkretne
mere i obaveze u ozivljavanju kraljevacke privrede. Tim povodom u
Kraljevu je, po povratku delegacije, u Fabrici vagona odrzana konferencija
za novinare na kojoj je receno da ce lokalna samouprava, u saradnji
sa Republikom, novac za ozivljavanje privrede ulagati samo preko banaka
koje ce pomagati proizvodnju.
Iz
Fonda za razvoj Republike Srbije podsticajna sredstva dobice, kako
je saopsteno, sledeca preduzeca: Magnohrom interventno 20 miliona
dinara, Jasen u narednih 12 meseci 800.000 nemackih maraka i Fabrika
vagona za ozivljavanje vagonogradnje 10 miliona dinara.
- Dobili smo jasan signal, ukoliko se dobro organizujemo
i budemo ispostovali dogovore, da cemo biti praceni doduse sa nevelikim
sredstvima ali veoma znacajnim za pokretanje proizvodnje. Konkretno
u Fabrici vagona manje-vise rade sve celine izuzev Vagonogradnje koja
je i glavni nosilac Fabrike - istakao je Mile Koricanac, predsednik
Izvrsnog odbora SO Kraljevo.
Potom je u dvoristu Fabrike vagona demonstriran novi proizvod
- konstrukcija za navlacenje i slepovanje proizvodnih vozila, osvojen
posle nekoliko meseci, i proizveden u saradnji sa Elektrodistribucijom
Beograd.
"JP Ibarske novosti" - pise Dragan
Bajovic
Radio Kraljevo na novoj adresi
Radio
Kraljevo, posle ovog lista najstariji informativni medij u kraljevackoj
opstini, u utorak, 20. februara, poceo je da emituje program iz zgrade
u Cika LJubinoj ulici. Podsetimo, u pozaru koji je na 5. spratu Doma
drustvenih organizacija izbio 1. novembra prosle godine izgorela je
kompletna studijska oprema Radio Kraljeva, pa je program po sistemu
"stapa i kanapa" emitovan iz jedne skucene kancelarije.
Novi digitalni studio, cija se vrednost procenjuje na
40.000 DEM, obezbedio je ANEM (Asocijacija nezavisnih elektronskih
medija) uz pomoc Norveske narodne pomoci, Svedskog helsinskog komiteta,
Fonda za otvoreno drustvo, IREK-a i USAID-a.
Zanimljivo je da se i krajem sezdesetih godina, u vreme
osnivanja Radio Kraljeva, razmisljalo da prvi opstinski radio bude
smesten bas u toj zgradi, ali se od te ideje, iz nekih razloga, odustalo.
U zgradu u Cika LJubinoj, kada se steknu uslovi, uselice se i nasa
redakcija. Za sada "Ibarske novosti", prvi put u svojoj istoriji dugoj
54 godine, funkcionisu sa tri punkta ("Kablar", Cika LJubina, Dom
drustvenih) sto svakako negativno utice na rad i povecava troskove.
DEJAN
ALEKSIC, DOBITNIK „PROSVETINE NAGRADE" ZA POEZIJU
Mi smo samo lepa i zapostavljena cinjenica
Dejan
Aleksic rodjen je 1972. u Kraljevu. Objavio je zbirke pesama " Potpuni
govor" (1995)," Dokazivanje senke" (1996) i "Svagdasnji cas" (2000).
Izmedju ostalih, dobio je i sledece nagrade: Brankovu (1996), "Maticev
sal" (2000) i "Prosvetinu" (2000). Mladi kraljevacki pesnik govori
za "Ibarske novosti" o nagradama, kraljevackoj knjizevnoj sredini,
o odnosu lokalne zajednice prema kulturi...
O NAGRADAMA
Nagrade, same po sebi, ne moraju nista da znace. Narocito kada je
rec o knjizevnim nagradama, dakle, priznanjima za postignute rezultate
cija se vrednost ne moze prikazati ili odmeriti posebno preciznim
parametrima. Nekada one budu proizvod povladjivanja proklamovanim
knjizevnim ukusima, nekada nagradjeno delo bude potvrda pojedinacnih
sklonosti onih koji nagradjuju, a nekada, pak (bude i toga) nacin
ispravljanja ranijih propusta ili nepravdi prema nagradjenom autoru.
Meni ostaje da verujem da nagrade za moje stvaralastvo za prauzrok
nemaju ni jedan od pobrojanih motiva. Pored zadovoljstva, primarnog
osecanja koje prati nagradjenog, o bilo kojoj oblasti ljudskog delanja
da se radi, kod mene je izrazeno prisustvo osecanja odgovornosti prema
buducem radu. Iz tog konteksta nagrade mogu da predstavljaju i potencijalnu
opasnost, buduci da predstavljaju znacajan element koji ucestvuje
u prirodnom razvojno-stvaralackom procesu, svojstvenom svakom stvaraocu.
Dakle, mislim da su nagrade ugodna i sporedna stvar. Kao kada setate
noseci nove, dobrano uglancane cipele. To vam uliva neku vrstu prijatnosti
i samopouzdanja, ali vi biste setali i da nije tako. Vas cilj je setnja,
a ne odnos prema obuci.
O KRALJEVACKOJ KNJIZEVNOJ SREDINI
Kraljevo zaista nekoliko poslednjih godina predstavlja jednu od najsvetlijih
tacaka na srpskoj knjizevnoj mapi. Ako se izuzmu Beograd i Novi Sad
koji su po prirodi stvari veliki centri kulturnih zbivanja, jasno
je uocljivo da Kraljevo predstavlja najzanimljiviju knjizevnu sredinu.
O tome se u nasem gradu, cini mi se. nedovoljno zna, ali poznavaocima
prilika nije strano da ova sredina metaforise rasadnik vrsnih pisaca.
To je za mnoge postalo donekle shvatljivo i blisko tek posle dodeljivanja
NIN-ove nagrade Goranu Petrovicu za roman godine. Svakako je i prisustvo
predsednika Kostunice tom svecanom cinu dodalo novi smisao i vaznost
vise nego respektivnom knjizevnom priznanju koje je, neosporno, ovoga
puta zavrsilo u pravim rukama. Dakle, ljudi pocinju da se lagano navikavaju
da je veliki pisac medju njima, tu, nadomak, koraca istim ulicama
ili kupuje u istoj samoposluzi. Nije, zapravo, neko nedostupan i dalek,
neko ko se moze videti samo na naslovnim stranama visokotirazne stampe
ili na drzavnoj televiziji. Cini mi se da je to lep pocetak razvijanja
i negovanja dobrog, zdravog odnosa lokalne sredine prema zasluznim
ljudima cija su ostvarenja daleko nadmasila lokalne okvire, ali koji
su ipak ostali tu, ne prihvatajuci osecanje inferiornosti zbog zivota
u provinciji - ma sta taj pojam podrazumevao. Valja pomenuti Knjizevni
klub koji za sobom ima dvanaestogodisnje trajanje i okuplja preko
dvadeset clanova od kojih neki vec zauzimaju jasno definisano mesto
na domacoj knjizevnoj sceni. Samo u prosloj godini kraljevacki autori
su, kod raznih izdavaca, objavili desetakvrednih naslova, a slicno
je bilo i prethodnih godina. U tom smislu, treba odati priznanje i
izdavackoj delatnosti Narodne biblioteke "Radoslav Vesnic" koja je,
ako ne obimna, sasvim sigurno ozbiljna, o cemu svedoci kvalitet produkcijskog
opusa. Uzgred, knjizevno glasilo "Povelja" slovi, kako po svojoj koncepciji,
tako i po modernom izgledu, za jedan od cenjenijih casopisa u obilju
srpske knjizevne periodike.
KRALJEVACKA KULTURA I ODNOS LOKALNE ZAJEDNICE PREMA NJOJ
Ne mogu da sakrijem nezadovoljstvo nebrigom kojom su se ranije garniture
lokalne vlasti, kao i ova aktuelna, odnosile prema evidentnim mogucnostima
da Kraljevo odista ima veoma razvijen i bogat kulturni zivot. Cinjenica
da je ekonomska slika ovog podneblja nevesela i da spadamo u red siromasnijih
opstina u zemlji, ne mose biti dovoljno opravdano pokrice. Sa druge
strane, neretko se desava da u razmatranju nekih znacajnih pitanja
i problema na ovom polju ucestvuju nedovoljno kompetentni ljudi, a
na osnovu stecenih politickih pozicija kroz koje projektuju sopstvenu
surevnjivost i potisnute komplekse. Usput, ne secam se kada sam poslednji
put na nekoj knjizevnoj veceri, pozorisnoj premijeri ili, recimo otvaranju
kakve likovne izlozbe, imao prilike da vidim nekog od istaknutih zvanicnika
lokalne vlasti. Mogli bi, makar zarad trenda, da se ponesu primerom
predsednika drzave. Kultura nije skupa, ali odsustvo sluha za nju
moze biti. Za postizanje elementarnog nivoa kulturnog zivota u sredini
kakva je nas grad nisu, ubedjen sam, potrebna narociti izdasna sredstva.
Tvrdim da mladi ljudi osecaju tu oskudicu kvalitetnih umetnickih sadrzaja,
a to je prvi stadijum u sticanju svesti o provincijskom karakteru
sredine u kojoj zive. Organizovan kulturni zivot je imperativ svake
urbane sredine. Nama, kraljevackim piscima i umetnicima, odista ne
nedostaje inicijativnosti i dobre volje da ovaj grad, na jedan krajnje
prigodan nacin, ucinimo prijatnijim za zivljenje. Ali, mi smo za sada
samo lepa i zapostavljena cinjenica, upuceni na sebe i svoje stvaralastvo,
bez prilike da svom gradu ponudimo vise od vesti o proznanjima na
koja nailazi nas rad.
STA ALEKSIC TRENUTNO RADI
Osim sto razmisljam o tome kako da platim sledecu mesecnu kiriju od
220 maraka, pisem poeziju za decu, uoblicavajuci jedan rukopis knjige
za najmladje, koja bi trebalo da se pojavi do sredine godine.
|