GODINA LIV - 30. mart 2001.godine - LIST IZLAZI PETKOM

Nedeljni list u izdanju Javnog preduzeca za informisanje "Ibarske novosti" - Kraljevo. Adresa Redakcije : Ul. Cika LJubina br. 2. V. D. direktora i glavnog i odgovornog urednika: Radmila Veskovic; odgovorni urednik: Ivan Rajovic; Tehnicki urednik: Stojan Petkovic. Redakcija: Zoran Bacarevic (sport) Dragan Vukicevic (privreda) Predrag Markovic (drustvo) Milan Pantovic ( gradska i selo) Slobodan Rajic (politika) Marko Slavkovic ( reportaze i Strsljen) Bojana Milosavljevic (kultura) fotoreporter Milisav Radovanovic. Predsednik Upravnog odbora: Dragan Hamovic. Telefoni: direktor i glavni i odgovorni urednik 312 - 504, odgovorni urednik 312 - 507, Pravna i opsta sluzba 312 - 505, Oglasno odeljenje 312 - 503. Godisnja pretplata 520 dinara. Za inostranstvo - Evropa 1560 dinara, Amerika i Australija 2080 dinara. Ziro racun: 41800 - 603 - 5 - 21 kod Sluzbe za platni promet Kraljevo. Kompjuterska obrada "Ibarske novosti". Stampa DD "Slovo" Kraljevo, Vojvode Stepe 45. Telefon: 036 - 332 - 312. Postarina placena u Posti 36200 Kraljevo. List izlazi petkom, rukopisi se ne vracaju.

Poziv na saradnju
  Postovani citaoci "Ibarskih novosti", pozivamo Vas da aktivnim ucescem doprinesete kvalitetu Vaseg i naseg lista. Svojim pismima, sugestijama, kritikom, kao i prilozima za "Strsljen" pomoci cete nam da "Ibarske" zadovolje interesovanje i potrebe sve sireg kruga citalaca i u pravom smislu postanu "rec i slika nase stvarnosti". Takodje pozivamo i nase sugradjane koji se trenutno ili trajno nalaze u drugim gradovima ili drzavama da nam se javljaju, buduci da se nase novine od nedavno nalaze i na Internetu, cime je krug nasih citalaca daleko prevazisao lokalne okvire , a nase novine postale dostupne svim Kraljevcanima na svim tackama Zemljine kugle. Posebno se obracamo ucenicima osmogodisnjih skola da nam salju svoje likovne radove, pesme, kratke price i zapise iz skolskih klupa, koje cemo objavljivati u posebnoj rubrici. Vase priloge, ne duze od jedne kucane strane, saljite na adresu: "Ibarske novosti" , Ulica Cika Ljubina broj 2, Kraljevo 36000. ili na e-mail uredniku
Redakcija

Uvod - Budzet i oko njega
Svlacenje golog
Blok "D"
Laboratorija bez mikroskopa
Porodicni doktor startuje ponovo
Ljubisa ponovo medju zivima
Susret sa povodom

Slikarski rukopis ikona
SPORT


UVOD - pise Ivan RajovicUVOD - vreme sadasnje - Pise Ivan Rajovic
Budzet i oko njega

     
Strucnjaci za jezik i finansije tvrde da je budzet engleska rec koja oznacava koznu kesu, novcanik iliti slajpik, kako se nekada govorilo dok je narod u ovoj zemlji nosio ove cudne sprave u kojima citav svet drzi novac i kreditne kartice, a mi, vec godinama, licne i mesecne karte, higijenska pomagala, koja retko koristimo, i neplacene priznanice za komunalije i ostale dazbine. No, i najvecim laicima, pacerima i diletantima je vise nego jasno da se radi o tipicno srpskoj kovanici buduci da se u osnovi ove reci nalazi budza, a odlicno znamo sta ta rec oznacava u savremenom srpskom opstenarodnom razmenjivanju misli i ideja. Budzete, po pravilu, donose budzovani iliti budze, tako sto ojade sve sto se ojaditi moze, pa narodu ne preostaje nista drugo do da se ubudzi i pokaze zube, ako ih jos ima. Iz ove lepe ali zastrasujuce reci, koja je dugo podrazumela dranje koze vec odranih radnika, seljaka i postene inteligencije, vremenom su nastali i pojmovi: budzovan, budzoslav, budzivoje, budzonja, nabudziti, ubudziti, budziti i mnogi drugi sto samo ukazuje na tezinu i znacaj budzeta kao takvog. Ali, sve ono sto se ovih dana radi i govori oko donosenja budzeta sve vise ukazuje na to da je ovde politika, za razliku od masovnih, revolucionarnih i idealistickih egzibicija , na zalost, posao kao i svaki drugi, ili jos gori. To podrazumeva koriscenje iskonske ogranicenosti vecine biraca kako bi se doslo na vlast, a potom grcevito batrganje, uz sva ostala sredstva manipulacije, prevare, lazi i laskanja kako bi se ostalo na njoj , mislim vlasti. To sa ovima danas, naravno, nije slucaj, mada ne znam zasto se svi vlastodrsci, pa i neki od ovih sadasnjih, cim se dokopaju vlasti ponasaju kao zrtve koje rade tezak i odgovoran posao u interesu nesrecnog naroda koji to nikako ne uspeva da shvati. Ovu vlsat je doveo narod, posle pet godina protesta, setnji i obracuna sa cuvarima rezima. Tom istom narodu njegovi izabranici danas, kao da nisu znali gde i kako zivimo i za sta se borimo, objasnjavaju do koje je mere ova drzava propala, do koje su mere kase(i kese) prazne i da ce nam biti potrebne godine da se dovedemo u normalno stanje, ako nam to uopste podje za rukom. Bez ozivljavanja proizvodnje nama nema boljitka, saznanje je do kojeg se konacno doslo. Epohalno! Zato prvo popunjavanje budzeta u istoriji osvojene srpske demokratije deluje tragikomicno i svodi se, kako bi narod rekao, na presipanje iz supljeg u prazno. Umesto da legalno, legitimno i hitno uzmu od onih koji su sve vreme uzimali od naroda, ovi opet nameravaju da uzimaju od nas kako bi popunili budzet. Uz veliko uvazavanje finansijskih eksperata i datih okolnosti u kojima se nalazimo, a koje, pre svega, podrazumevaju brigu novih vlasti oko izrucenja trazenih u Hag, mora se priznati da sve ove novine koje se najavljuju ne deluju ni malo bezazleno i optimisticki. To sto su neki od radnika i neki od sindikata ponovo na ulicama, a neki drugi tek najavljuju svoj izlazak, samo govori da je proces demokratizacije jos uvek u toku i da ce se ovde jos stosta dogadjati dok ne "uplovimo" u vode relativno normalnog zivota. Do tada, kako stvari stoje, plate ce biti "smrznute", cena hleba, mleka i svega ostalog ovakve kakve su, a nisu nikakve, placacemo poreze, od para kojih nemamo, na mobilne telefone, vatreno oruzje i jos kojesta, placacemo participacije za neophodno lecenje i specijalne zelje, kako rece ministar Zdravstva, spokojni u ocekivanju donacija iz belog sveta. U svemu tome, kako se da videti na ekranima TV prijemnika, socijalisti i radikali prosto likuju uzivajuci u mukama nove demokratske vlasti, bez obzira sto su imali priliku da na najbolji nacin demonstriraju ne samo svu svoju nesposobnost, vec i totalnu nebrigu za najvitalnije nacionalne interese, sto nas je i dovelo tu gde smo. Ali, sta da radimo? Vlast je tu da vlada, opozicija da kritikuje, a narod mora da zivi, danas bolje nego sutra, bez obzira sto je ovo Balkan i sto mnogi misle da ovde vaze neka sasvim drugacija - balkanska pravila, koja podrazumevaju i ljubav prema vlastodrscima, bez obzira na doprinos boljem zivotu. Bojim se samo da u ovoj raspravi oko budzeta novi budzovani ne nateraju narod da se ubudzi, a onda neka nam je Bog upomoc.


Skroz licno - pise Bojana Milosavljevic
Svlacenje golog

     Izgleda da je opet pomeren rok za izrucenje Milosevica Tribunalu u Hagu, posto su i ovi iz DOS-a pomerili pamecu, a pre svih - ministar pravosudja Batic, koji nas je odmah po povratku iz sedista Holandije dezinformisao izjavom da je Haski sud voljan da optuzenom da jos godinu dana fore. Batica su otuda brze bolje demantovali, i to dva puta. Moje nagadjanje da li ce Milosevic u Hag putovati avionom ili u "marici" postalo je preuranjeno. Osim toga, vreme je da o bivsem nebeskom vladaru "nebeskog" naroda pocnemo da razmisljamo drugacije.Prvo, Milosevic je kod nas nevin, jer jos nije osumnjicen, a nekamoli uhapsen i drugo- ako ga jos godinu dana budu tako razvlacili, on ce, jadan, da precrkne od straha i neizvesnosti. Vec sada zivi kao u celiji osudjenika na smrt, koji svake noci iscekuje popa da ga, manje- vise, ispovedi, pa konobara sa poslednjom, svecanom vecerom i najzad- streljacki vod.A to treba izdrzati.
  Strasno mi je milo sto nam je savezna drzava ipak opstala, iako je u klupama Parlamenta ono onda pukao samar, zbog koga rumeno-crvenom "vojvodi" Seselju jos bridi obraz. U pitanju je bio cist nesporazum radikalskog manekena i ministra vojnog jer su oni uzajamno preculi onaj junacki crnogorski pozdrav : ja tebi- serdare, ti meni-vojvodo!Tako su sujete, srecom, zataskane i nece nam se dogoditi novi rat, mada je stvar prilicno zacudjujuca kada je rec o Seseljevoj osetljivosti (opstepoznato je da on poodavno ima penyetirane obraze).
  Neka dragi Bog cuva nasu novu vlast. Toliko su nam olaksanja za ovo malo vremena doneli. Prvog dana po stupanju na duznost, savezna vlada ukinula nam je taksu za izlazak iz zemlje i sada moze beskrajno da nas voza i tocilja, sto uostalom i radi, jer su nam vec natrpali gomilu poreza i nameta i jos spartanski obucili cete poreznika da nemilosrdno uteruju dugove sirotinji. To je dokaz da, najzad, postajemo ozbiljna drzava. Poreza nam je po glavi stanovnika i vise nego dovoljno, ali ce zato smanjenje doprinosa na plate i ostala primanja, najavljivano, ako se secate, dok je DOS jos bio u ilegali, malo da popriceka.
  Srpska vlada ovih dana usvaja citav niz zakona koji se ticu finansija i poreza jer se sada pokazuje da medjunarodni donatori nemaju nameru da nas pomazu koliko nam treba. Doduse, ona ponuda od spremljenih 5-6 milijardi dolara vazila je samo dok je u predsednickoj trci bio Vuk Draskovic (on je taj "paket od Boga" najvise i pominjao). Sada cemo opet lepo da se hranimo zdravo i neprskano: liscem, travom i slatkim korenjem, ali cemo morati da damo caru carevo. Sve dok ne dodju strani partneri i ne otkupe, u vecinskom procentu, nasa preduzeca i fabrike, pri cemu ce onima koji su sve to stvorili dati po paketic akcija, tek da nam bace prasinu u oci. To bi trebalo da se zove tranformacija ili privatizacija. U potpunoj harmoniji sa ovakvim zakonima, skrojenim po meri ugladjenih belosvetskih parajlija, koji su spreda takvi da ih na ranu privijes, a za ledjima nam ostre noz ( iskustvo svih zemalja u tranziciji, ali o tome se kod nas namerno ne govori) bice, kako sada stvari stoje, i novi republicki Zakon o informisanju, koji se takodje pise po Djindjicevim ministarskim kuloarima. Kod nas je bas sve postalo na prodaju, pa cak i ono sto je neprocenjivo.
  Ovih dana smo u firmi razmatrali dug preduzeca prema zaposlenima. Danas je to nekako u trendu, kao pravo garantovano zakonom i sa pravnog aspekta- radnik ga vrlo lako dobija. Razumem one koji hoce da sa svojom firmom izravnaju racune preko suda, a razumem i one koji to ne zele. Ali, postoji i nesto sto se zove - realnost ili praksa. Dvadesetak radnika "Slova" presavilo je tabak i tuzilo preduzece, pa ce mu, kada bude presudjeno, odneti skoro polovinu od 4 i vise miliona dinara, dobijenih posle prodaje dela placa i objekata, a od kojih su stampari nesto malo dali na zaostale plate i veci deo za opremu i repro-materijal, da bi svi zaposleni mogli da nastave da rade i zive. Pravo da kazem, ako se covek vec resi da tuzi firmu za zakinutu zaradu, trebalo bi da se malo pomoli za srecu, da mu, naime, sve ide kao po loju. Kao na primer, jednom pravniku iz Fabrike vagona, koji je sve uradio legalno ( a i kako bi drugacije?) da bi dobio spor; mada mu se malo vise zurilo, pa je, posto uboga AD Vagonogradnja na racunu skoro nikada nema ni crkavicu, zahtevao da se namiri licitacijom kamiona. Da to ocuvano kamionce ne bi otislo "na dobos", poslovodstvo Vagonogradnje je nestrpljivog pravnika, koji je slucajno i clan Izvrsnog odbora SO Kraljevo, iz redova vladajuceg DOS-a, isplatilo delom novca od toplog obroka i prevoza (sto je, mozda, i nevazno za citavu pricu). Odmah zatim taj gospodin je otisao za direktora u Mataruskoj Banji. Dotle su njegove bivse kolege iz Fabrike, koje su takodje dobile spor sa "kucom ( kakvom- takvom) hraniteljicom," sporazumno prihvatile da, do ( ako Bog da) boljih vremena za firmu, sacekaju svoje zaostale plate, a grupa zaposlenih u birou za projektovanje, od kojih sam tu pricu i cula, rezignirano mi je rekla da ce i oni podneti tuzbu, ali samo u slucaju da im preduzece dodje pod stecaj, ali i da bi licno jako voleli da se to ipak ne dogodi. Siriti ovakvu temu od slucaja do slucaja znacilo bi puko moralisanje, ali se ona vrlo slikovito uklapa u domacu izreku "go se ne svlaci" (mada ponekad i to moze da se dogodi).


Pisma iz belog sveta - pise Zorica KOJIC VLAJIC - Kingston (Kanada)
Blok "D"

  Prolece je stiglo u Severnu Ameriku. Na pijacama seljaci prodaju ovogodisnji rod javorovog sirupa. Indijanci su dosljacima iz Evrope pokazali kako od pamtiveka sakupljaju sok koji koren javora u rano prolece navali da salje za radjanje, svojim pupoljcima.
  Tek danas, kada sam opet morala da obucem zimsku jaknu, razumela sam zabelesku Vuka Karadzica, "Od davnina juzni Sloveni u vreme kad prolece osvaja zimu govore: Sveti Atanas frli gunju na ras, a moze i na nas". U prolece zalutale, slatke pahuljice padaju na Kingston. Potrajace sezona sakupljanja zdravog slatkog soka, koji nezadrzivo kulja iz tople utrobe prostrane zemlje severa.
   Idilu zagorcava lanjsko pismo koje je poslanicima opstine, zbog "Bloka D" poslao bivsi dekan matematickog fakulteta Univerziteta Kvins. Ne sumnjam pismo (za javnost jos uvek nepoznate sadrzine) pisano je posebnim stilom. Projekat "Blok D" odbijen rezultatom glasanja 14:1! Sada, sest meseci kasnije sef policije u Kingstonu koji je pokrenuo krivicnu istragu zasnovanu na informacijama iz pisma, izjavljuje: "Retorika je vazna u situacijama kada se drustvo deli zbog sukoba misljenja". Sapuce se: Neko nekome dao pare, da se projekat "Blok D" progura kroz opstinski savet.
  U proslosti Kingston se zvao Kings Tonjn, na srpski prevedeno-Kraljevo. Grad je smesten na obali jezera Ontario. I u njegovom sancu, "Fort Henri", Pljakin top okrenut je na jug. Na gradskom trgu dvesta metara udaljenom od vode, radi stari mali pijac. Radi i "Klefis", zove se "Block and Cleaver", a "Zdravljak" je "Morrison". Ulice u starom delu grada, seku se pod pravim uglom. Pored vode je setaliste. Leti to je plaza. Na obali jezera volim napusteno dvoriste brodogradilista - "Blok D". Tu raste, kopriva, pirevina, cicak i maslacak. Vec 35 godina gradjevinski preduzimaci ubedjuju gradjane Kingstona, to je idealan prostor za veliki kongresni i kulturno- sportski centar sa podzemnom garazom. Preduzimaci garantuju, opstina ce imati prihod od ubiranja takse. Gradjani Kingstona o projektu imaju podeljeno misljenje. Jedni se slazu sa gradjevincima, a drugi tvrde: Novi centar zatvorice vidik prema jezeru. Unisticemo vekovnu lepotu koju su za nas sacuvali preci.
  Verujem u rec Bojane Pantic Milosavljevic. Citajuci njenu kolumnu saznala sam, objavljen je "tender" koji je pretnja kraljevackoj plazi na Ibru. Uplasila sam se: Nemoguce! Shvatam, tenderasi ne haju za srpski, a engleski ne razumeju. Engleski jezik, lici na srpski: lep, bogat i tezak da se nauci. Rec "tender" upotrebljena kao imenica, engleski moze da znaci: staratelj, kelnerica… Kao glagol, podneti dokaz, poloziti zakletvu… Kao pridev, mek, trosan, milostivan... Popustam nasim tenderasima, izabrali su rec koja ima i nezno znacenje. Predlazem im najzdravije kupanje na svetu!
  Ispod mosta u Mataruskoj Banji neka zagaze Ibar i sednu u zakrpljenu automobilsku gumu. Neka se ne plase ako ih malo ogrebe siljati ventil gume. Siptari sada zagadjuju Vardar. Ibar je ponovo velika mineralna banja, koja carobno leci svaku boljku. Vazno je da tenderasi uz put sakupljaju leptire. Dok varioci Fabrike Vagona izvare stalazu i prozor (stender i pendzer), Ibar ce splavare na gumi doterati pred Dansing. Tu neka tenderasi postave pendzer i svoj tender smeste na stender. Najvaznije: Leptiri treba da polete iz ruku devojcica i decaka rodjenih posle devedesete. NJihovi leptiri znace koga pod prozor da dozovu.
  Prvo ce, sa zabranjenim krstom u ruci izmedju santi leda, Ibar da prepliva Perka. Doci ce i Cilka, da sa labud-devojkama odvezba igru za slet Sokola. Na prozor ce umiljato ibrovacu da pljusne Svetlana Glisic, najlepsa kupacica ibarske plaze. U kamionu punom jorgovana pevace moj tata. Sa velike vrbe najelegantniju lastu skocice Somange. Bojim se, kad Grcki loptu sutne, moze prozor da pukne! Leptiri ce dozvati armiju pecarosa, kartarosa, camdzija i ljubavnika... Sve ce ih muzikom jedne mladosti predvoditi, Bozo Cuger.
  Tada, neka deca zadaju tenderasima pismeni rad sa zajednickim naslovom od tri srpske poslovice: Novi kasapi pod rep kolju, ne jede se sve sto leti i popu pop, a bobu bob. Kad deca, koja su bezuspesno molila roditelje da im kupe samo jednu jabuku, procitaju radove i potvrde: Tenderasi razumeli temu! Nastace svecano cutanje.
  Vreme sadasnje, spasenje moguce! Ibarska plaza Kraljevu sakuplja uspomene, koje su za navek veza sa zivotom.


Intervju - pise Predrag Markovic
Citogenetska laboratorija radi bez mikroskopa?
  Kraljevcani i ne slute da se na ulici, u prodavnici, ili na pijaci susrecu cesto sa svojom sugradjankom, Biljanom Rancic, koja se bavi naucnom disciplinom koja zadire u tajne naseg postojanja Visoka, skromna plavusa, majka dvoje gimnazijalaca, Ivane i Nikole, uz podrsku supruga Vecka, mukotrpnim i marljivim radom uspela je da uprkos uslovima koje je moglo da joj pruzi nase zdravstvo, svojim pacijentima pruzi pouzdane informacije o zdravlju nerodjene dece i dece za koju se sumnja da su rodjena sa anomalijama. Laboratorija za citogenetska istrazivanja u Kraljevu uspela je da opstane samo zahvaljujuci entuzi-jazmu specijaliste za medicinsku genetiku Biljane Rancic. Osim u Beogradu, ovakve laboratorije postoje samo Subotici i Novom Sadu, tako da je ona i jedina ove vrste u unutrasnjosti Srbije. Zato nije ni cudo sto iz mnogih gradova Srbije pacijenti upravo dolaze na ispitivanja u kraljevacku laboratoriju za citogenetska istrazivanja kako bi im bili "prebrojani hromozomi".
  - Svako odstupanje od broja 46 znaci da kod osobe koja se ispituje postoje anomalije, kaze Biljana Rancic, dodajuci da broj hromozoma odredjuje da li je covek zdrav ili ne. Svaki nov pacijent je posebna prica i iscekivanje rezultata iz >zapisa njegovog genetskog koda< . To iscekivanje ona prezivljava sa svakim od njih.
  Nedavno su kod mene dosli roditelji deteta iz naseg kraja kod cijeg deteta je postojala sumnja da ima urodjenu anomaliju. Broj 46 je jos jednom bio razlog za radost i njihovu i moju, jer su sumnje odagnate.
  Laboratorija bez mikroskopa
   Prica mozda i ne bi bila tako neobicna da u pomenutoj laboratoriji nema osnovnog sredstva za rad, odgovarajuceg mikroskopa. Biljana je molila prethodno rukovodstvo Zdravstvenog centra "Studenica" da uz njihov pisani pristanak sama potrazi donatore koji bi upotpunili laboratoriju. Naisla je na zid cutanja. Novo rukovodstvo, koje se susrelo sa brojnim dugovanjima i problemima koje je zateklo dalo je Biljani potpis i pecat kao potvrdu spremnosti da se pristupi trazenju donatora za jedan tako znacajan uredjaj kakav je elektronski mikroskop. Ukoliko napori urode plodom i citogenetska laboratorija postane vlasnik mikroskopa, ona vise nece morati mikroskopske preparate zavijene u koverte da nosi za Beograd u Palmoticevu ulicu na analize koje se sa strepnjom ocekuju.
  -Kada bih imala mikroskom bila bih presrecna. Potrebe za nasim analizama u ovoj opstini stalno rastu. Veliki je broj izbeglica i nasih rezervista koji su za vreme rata na Kosmetu bili izlozeni zracenjima i koji bi trebalo da se podvrgnu ovoj vrsti ispitivanja kako bi se ustanovilo da usled toga nije doslo do prekida na hromozomima , prica Biljana Rancic za IN, apelujuci na privrednike koji imaju mogucnosti da pomognu akciju izdvajanja sredstava za mikroskop koji vredi izmedju 20 i 25 hiljada maraka.
   Genetskim istrazivanjem ranija dijagnostika
   Biljana Rancic nam je rekla i da je nauka spremna da utvrdi neka oboljenja i po nekoliko meseci ranije pre nego se manifestuju. I za ovu vrstu istrazivanja je neophodan pomenuti mikroskop, dodaje ona.Ovaj posao je od znacaja za potomstvo. Nikada se niko nije setio da opremi citogenetsku laboratoriju. Nadam se da ce to uskoro da se dogodi i da cu moci u njoj da radim sa zadovoljstvom. Za pocetak, i pored toga sto mnoge stvari radim uz licno snalazenje, iz Zdravstvenog centra "Studenica" smo poslali cirkularno pismo u kome obavestavano svoje kolege iz drugih medicinskih ustanova da citogenetska laboratorija u Kraljevu ipak radi, rekla nam je na kraju razgovora Biljana Rancic.


Pilot projekat MCK- a za Kraljevo - pise Predrag Markovic
Porodicni doktor startuje ponovo
   
Porodicni doktor startuje ponovo Prosle srede na dogovorima sa dr Rodoljubom Jovanovicem, direktorom Doma zdravlja Zdravstvenog centra Studenica, bili su predstavnici Medjunarodnog komiteta Crvenog krsta, koji je kraljevacku opstinu odabrao za sprovodjenje pilot projekta Porodicni lekarZahvaljujuci sredstvima Medjunarodnog Crvenog krsta u iznosu od oko 2.000.000 svajcarskih franaka, u Kraljevu ce, kada ovaj projekat bude zapoceo ,kao nekada, kao u neka davna vremena zaziveti porodicni lekari i medicinske sestre.
   Pilot projekat pod nazivom "Porodicni lekar ", koji ce u prvoj godini biti primenjen pri lecenju izbeglica i najsiromasnijih Kraljevcana,u trecoj godini, koja se u njemu naziva evolutivnom, obuhvatice i ostalo stanovnistvo ove opstine.
  Ostvarenje ove ideje bice povereno timu od petnaest lekara i medicinskih sestara iz Zdravstvenog centra Studenica u Kraljevu.


Posle ispravke u knjizi umrlih - pise Predrag Markovic
Ljubisa ponovo medju zivima
  Greskom administracije Ljubisa Milasinovic iz Ribnice 17. maja 1971. godine upisan je u knjigu umrlih. Dok sam bio mrtav, redovno sam isao na posao, ali i placao dazbine, kaze Ljubisa. Zbog deonica dokazao da je, ipak, ziv.
  Pokraj samog puta prema manastiru Zica , negde ni u Kovacima, a ni u Ribnici , ispred kuce K- 15 , ofarbane u zuto, samo prazna kanta za benzin.U dvoristu nigde nikoga...Da li je domacin zaista ziv , upitao reporter IN- a u potrazi za covekom koji je greskom administracije mrtav trideset godina. Dilema je ubrzo razresena kada se na pragu kuce pojavio Ljubisa Milasinovic, o kome posle reportaze na TV Kraljevu "prica cela kraljevacka carsija". Crnomanjast sezdestdvogodisnjak, koji je, kako nam rece, mnogo toga prevalio preko glave u zivotu i mrti, bio je vrlo srdacan i nasmejan, raspolozen za pricu... - Svasta se moze dogoditi na ovom belom svetu, kaze Ljubisa , covek koji je greskom administracije u ribnickoj mesnoj zajednici upisan u maticnu knjigu umrlih. Greska je napravljena 14. maja 1971. godine, tako da ce 14. maja ove godine biti ravno trideset godina od kako ja zvanicno nisam medju zivima, kaze. - Moj ovozemaljski zivot se, bez obzira na gresku nekog pisara, nije razlikovao od onog kojim su ziveli mnogi moji poznanici i prijatelji, prica dalje Ljubisa , vracajuci se u protekle godine. Te 1971. godine Radmila i ja smo vec imali sina Miodraga od godinu dana, a dva dana je proteklo od te brljotine, kada se rodio i Vladimir.
   Za vreme svoje administrativne smrti Ljubisa je redovno isao u Magnohrom gde je radio kao kontrolor presa, a pronalazio je i vreme za svoj omiljeni sport, fudbal. Docnije je trenirao i fubalski klub Karadjordje. - Bilo je to lepo vreme, prica Ljubisa. Ovi dani koje provodim kao penzioner, cini mi se jos su lepsi. Imam cetvoro unucica od oba sina...Ratka, Nevenu, Mihaila i Mariju. Sa njima se najradije druzim i bogami igram. Onog dana sam zaplakao kad nam je cetvorogodisnji Ratko sam otisao u komsiluk. U vreme najvece krize Ljubisa je trgovao benzinom. - Kuca pokraj puta bila je dusu dalo za ovaj posao, ali sada je to stalo. Nije mi zao, veli Ljubisa, samo ako ce svima biti bolje. Ljubisa Milasinovic je za gresku administracije saznao ranije. Medjutim, u penziju je otisao uz pomoc radne knjizice. Uverenje o drzavljanstvu, medjutim, kad god bi mu zatrebalo nije mogao da izvadi. - Ovoga puta sam se zainatio. Bilo mi je potrebno uverenje o drzavljanstvu zbog nekakvih deonica, pa sam krenuo od saltera do saltera da pribavljam dokumenta kojima cu dokazati da nisam umro tog 14. maja 1971. godine.Konacno sam uspeo u tome. Mogu da kazem da se sada, kao ziv, mnogo bolje osecam, a kako je na onom svetu saznacu kad tamo budem stigao.Ukoliko ponovo neko ne napravi kakvu gresku, kaze LJubisa Milasinovic.
   Posle ovog dogadjaja Ljubisa je postao nekako kivan na drzavne sluzbe. Setio se dana kada mu je sa popravke kod majstora nestao automobil marke Golf, koji ni dan danas policija nije pronasla. Majstor je, medjutim bio fer. Dao mi je svoj Ford i nesto maraka pride, kaze. Sve se to, medjutim dogadjalo za vreme LJubisine administrativne smrti. - Da sam znao da sam mrtav, mogao sam i ja da naskodim drzavi. Da ne placam nikakve dazbine, porez, struju, vodu...Zasto bi mrtav gradjanin bio duzan sve to da regulise na vreme, pita se on. Kako jos rece, trenutno ima problema da dokaze da je Radmila njegova suruga. Priilepili ljeno ime u mesnoj zajednici nekom nalepnicom za ime onog pravog pokojnog Ljubise ... Medjutim, i ta greska ce biti ispravljena, obecava na, sada vec zivi Ljubisa Milasinovic.


Susret s povodom - pise Bojana Milosavnjevic
Emilija Milovanovic, bibliotekar i pisac
  
Posle diplomiranja na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (1983) obrela se u profesiji koju okruzuju knjige. Pisanje smatra poslom za sujetne i svojim pogre-snim izborom, ali iz takvog protivrecja slede njene price, po prvi put sabrane u skoro obja-vljenoj knjizi "U koznom povezu" ( edicija "Pegaz", KOS- Beograd). Neke od tih prica vec su objavljivane i nagradjivane na knjizevnim konkursima.
   IN: Sta objedinjuje price iz Vase prve zbirke? - One su se spontano vezale jedna za drugu, jer i ovo je neko vreme snalazenja, kondenzovane atmosfere, koja nam omogucava da zivot ucimo brze i lakse, a umetnost je kao magija u svakodnevnom zivotu, u smislu bavljenja vrlo obicnim stvarima. Na nivou banalizacije moja knjiga moze da se preprica kao knjiga o pletenju, gajenju paprike, pravljenju yema... Sve to je nas zivot i samo je pitanje odnosa kako cemo ga izrazavati, koliko su sve te nase aktivnosti vulgarne ili duhovne.
  IN: Koliko ste se razotkrili pred citaocima? Oni koji Vas poznaju misle da je knjiga vrlo licna. -Ja je uopste ne dozivljavam tako. Pre mislim da je ono licno sadrzano samo u pogledu na stvari i pojave, nego sto je konkretizacija mene same. Moje price, osim sto smatram da su predugacke, pa ih stalno kratim, su i emocionalne, pa se stalno bojim da mogu da izazovu antipatiju kod onih koji nisu takvog citalackog senzibiliteta.
  IN: Sta podrazumevate pod pisanjem i objavljivanjem? - Osecam kao tesku ironiju to da nekome padne u zadatak da se bavi pisanjem, isto kao sto su danas svi intelektualni poslovi vrlo deplasirani. Ovo "palo u zadatak" znaci da svi u zivotu pravimo izbore i ja sam vrlo svesno odabrala da ne pisem, ali mi to nije uspelo, iako cak pisanje smatram vrlo sujetnim poslom.
  IN: Ako je ovaj izbor bio pogresan, koji bi, onda, bio pravi? - Onaj koji bi mi omogucio da normalno zivim od svog vrlo konkretnog rada.Tu spada bibliotekarstvo ili bilo sta drugo iz moje branse.
  IN: Rukopis knjige "U koznom povezu" dugo je cekao na objavljivanje. Kakve su okolnosti uticale? - Price su nastajale tokom tri godine, do 1996, a nekoliko prica iz tog perioda kasnije sam zamenila novim, tako da sam knjigu zavrsila pre nesto vise od dve godine. Rukopis nije bio doteran, mozda sam i tu fazu morala da sacekam. Uz sve to, nisam od onih koji umeju da pronadju sponzore, pa se pojavio taj konkurs za prvu knjigu, u "Pegazu" i to je tako proslo.
  IN: Prvu zbirku cini i nekoliko nagradjivanih prica. - Dve su dobile nagrade na konkursima u Uzicu ( Prica slikareve zene) i Zrenjaninu (Mlecni put). To su priznanja "Milutin Uskokovic" i gradske biblioteke, a nekoliko ih je dobilo i otkupne nagrade. U knjigu nisam stigla da uvrstim i pricu "Stara srpska kuca", koja mi je prosle godine u Sapcu donela nagradu "Laza Lazarevic".
  IN: Tiraz ove Vase knjige nije visok, ali pretpostavljam da je imala dobar krug citalaca. Kakve su bile reakcije? - Prijatno je cuti par lepih reci o napisanom i procitanom, jer onaj kome se ne dopada jednostavno knjigu baci.Knjige su moja stvarnost. Radim s njima i za njih i znam koliko koja vredi i koliko se trazi.Volela bih da negde procitam neki tekst o, recimo, tome koliko su biblioteke uopste veliki medijum u duhovnom zivotu.
  IN: Ova knjiga je kao neki ohrabrujuci pocetak. Sta je sledece? - Imam gotovo zavrsen rukopis nove zbirke prica, ali pisem i roman o nasoj, srpskoj knjizevnoj zaostavstini.
  IN: Da li je u pitanju dokumentarna podloga ili fikcija? - Upravo je rec o fikciji, a tema je konfrontacija izmedju slabih i jakih licnosti, pri cemu su te prve upravo stvaralacke, a druge imaju negativno odredjenje. Tu moj profesionalan angazman nije u prvom planu, u smislu odabira ovakve teme, i cak je i nebitan, nego je pravi aspekt u onom cisto ljudskom smislu. Ne znam koliko cu uspeti, jer je skica svega toga stajala vrlo dugo.


GALERIJA "MARZIK" - pise Bojana Milosavljevic
Slikarski rukopis ikona
  Druga samostalna izlozba mlade Kraljevcanke Vesne Savic, koja se slikarstvom bavi tek deceniju, trajala je protekle sedmice u likovnoj galeriji "Vladislav Marzik", a bila je posvecena srpskim ikonama. Saviceva ni u prvom svom predstavljanju (samostalna izlozba prosle godine u Ribnici) nije odstupila od teme (rec je o ikonoslikama) koja je, cini se, bar na pocetku zaokuplja.Podsticaj u tom smislu bila je i ocena slikara i pedagoga Dragoljuba Bosica da pred Vesnom Savic stoji lepa i izvesna umetnicka umetnicka buducnost. Ikone na ovoj izlozbi (15 radova u tehnici lesonit ulje) inspirisane su, naravno, svetski rangiranim vizantijskim slikarstvom, koje je pronelo i slavu raske slikarske skole, mada je mlada slikarka u prvi plan stavila ovo drugo: "osecanje ljubavi i vere u Boga i nemirnu tajnu pod pazuhom dicne Zice, na cije sam traganje za otkrivanjem sama pristala."
   Prepoznajuci u ovim ikonama istancan zenski senzibilitet i fini slikarski rukopis, Radoslav Premovic, profesor, zapaza i ovo: "Iako se radi o okamenjenoj slikarskoj formi, sloboda i razmahnutost umetnickog samoprojektovanja Vesne Savic daju licni pecat u dozivljaju svetih likova na ikonama koje su pred nama i cekaju svoje stalno, pocasno mesto u nasim zivotnim prostorima i to bar iz dva razloga: prvo, da nam oplemene prostor i drugo, mozda vaznije, da nas opomenu na ono ko smo i kuda jedino moramo." Vesna Savic priredila je svoju drugu samostalnu izlozbu uz podrsku sponzora- Agencije za vodjenje poslovnih knjiga "Rennes" i Prodavnice obuce "Ignja.


KOSARKA - PRVA A SAVEZNA LIGA
  I Zvezda pala u Kraljevu o U 21. kolu Juba lige Sloga kao domacin savladala Crvenu zvezdu sa 92:85 o U poslednjem kolu protiv Beopetrola oprostaj od sezone ili ucesce u plej - ofu Jos jednom je Sloga savladala "crveno - bele" na sopstvenom bunjistu u dramaticnoj zavrsnici i u finisu prvenstva u kojima Kraljevcani potvrdjuju prvoli-gaski status. U nedeljnom 21. kolu u dupke punoj Hali sportova ceta Dragana Kostica savladala je ucenike Miroslava Nikolica sa 92:85 (22:28, 15:14, 25:21, 30:22). Pocelo je pravom "hartijadom" domacih navijaca koji su parket Hale sportova, u znak pozdrava svojim ljubimcima koji su nedelju dana ranije u Cacku obezbedili opstanak u eliti, zatrpali rolnama papira i papirica pa je pocetak susreta kasnio desetak minuta. Poceli su domaci kosarkasi odlicno, poveli sa 9:2 a onda je usledila nevidjena serija Crvene zvezde od 16:2. Uspela je Sloga, ipak, da se vrati u igru i da u naredne tri cetvrtine anulira prednost i dugo drzi rezultat na vagi. Odlucili su bukvalno poslednjih 45 sekundi kada je Sasa Vasiljevic sutem za "trojku" obezbedio svojoj ekipi nedostiznu prednost od osam koseva - 91:83. Ovaj dvadesetdvogodisnjak imao je svojevrsnu reprizu finisa utakmice protiv Borca u gostima kada je, takodje "trojkom" na 40-tak sekundi pre kraja, obezbedio dijamantsku pobedu Slogi. Vasiljevic je u susretu sa Beogradjanima postigao 24 kosa koliko i veteran Milos Mijajlovic, bez sumnje najbolji akter ovog susreta.Sloga je Beogradjane nadvisila pre svega u skoku (28-22) i tu je kljuc devete prvenstvene pobede Kraljevcana koja ih je kolo pre kraja "podigla" na osmo mesto na tabeli a koje, naravno na kraju prvenstva, donosi i ucesce u plej-ofu. Ovog vikenda na programu su utakmice poslednjeg 22. kola Vinston Juba lige u kome Sloga ide na noge vec odavno otpisanom Beopetrolu. Tradicionalno neugodan beogradski parket, pa makar bila u pitanju ekipa koja ima vise redara nego navijaca na svojim utakmicama i ovoga puta bice glavna "rampa" Kraljevcanima na samom zavrsetku ligaskog takmicenja. Ukoliko zadrzi osmo mesto (a to bi bilo ako bi Borac slavio nad Radnickim a Sloga savlada bivse "traktoriste) sezona kosarke produzila bi se makar za dve utakmice plej-ofa. Dosadasnjim ucinkom, ipak, prezadovonjni su kako strucni stab i rukovodstvo na celu sa predsednikom kluba Slavoljubom Gajicem tako i brojni navijaci Sloge koji su odlucujuce utakmice u Kraljevu, i pored direktnog TV prenosa, na kanalu 28 bukvalno posmatrali na nogama.

KOSARKA - PRVA B LIGA
  Spas i pored poraza o U 24. kolu Masinac poklekao u zavrsnici meca u Baru protiv Primorke (75:88) a u subotu (Hala sportova od 19.30) u susretu sa OKK Beogradom "juri "minimalnu pobedu koja bi znacila opstamak u B diviziji U finisu prvenstva Prve B lige kraljevacki "studenti" dobili su priliku za "vanredni" martovski rok u borbi za opstanak u B diviziji. Istina, Kraljevcani su na gostovanju u Baru doziveli ocekivan poraz od aspiranta na drugo mesto u ulazak u Juba ligu Primorke. Domacin je slavio pobedu od 88:75 (20:20, 19:16, 20:23, 29:16) ali je njihov otpor slomljen tek u poslednjih osam minuta kada su Slavisa i LJubomir Bogavac zaradili cetvrte licne greske a podmladjeni sastav (bez Pejica i Vlahovica) nije imao snage za iznenadjenje. Posle pobede valjevske Buducnosti nad Astra bankom otvorena je realna mogucnost da Masinac sacuva status B ligasa i naredne sezone. Odluka o tome pada vec ovog vikenda kada se igraju susreti 25. pretposlednjeg kola. U goste Masincu dolazi stari i veciti duznik OKK Beograd a pobeda domacih kosarkasa od samo "pola kosa" obezbedila bi opstanak u ligi zbog boljeg ucinka u krugu sa direktnim rivalimasa zacelja tabele. Ovaj susret odluke igra se u subotu od 19.30 sati a uprava kluba odlucila je da, kao i protiv Javora pre dve nedelje kapije Hale sportova budu sirom otvorene za sve ljubitelje kosarke. Podrska Masincu u zelji da zabelezi minimalnu pobedu ovoga puta je - besplatna.

FUDBAL - DRUGA SAVEZNA LIGA (ZAPAD)
  Milanovacki lonci o Sloginu glavu o U trecem prolecnom kolu Metalac deklasirao Slogu - 4:1 (1:0) za Milanovcane o Tmurno raspolozenje pred nedeljni derbi sa Novim Pazarom (Gradski stadion 15.30 sati)
   I to se dogadja. Nekadasnji sindikalni klub Fabrike posudja "Metalac" iz Gornjeg Milanovca cita fudbalske lekcije nesudjenom prvoligasu! Istine radi nije Metalac godinama sindikalni klub a Sloga je na vratima Prve lige bila pre tri decenije, pa ipak... Fudbaleri kraljevacke Sloge doziveli su i treci uzastopni poraz u prolecnom delu prvenstva Druge lige (Zapad). Ni pomeranje casovnika i prelazak na letnje racunanje vremena nije pomoglo da se vidi koliko je stvarno "sati" u redovima kraljevackog drugoligasa. Videlo se utoliko sto je Metalac zabelezio ubedljivu pobedu od 4:1 (1:0). Pocelo je u 40. minutu kada je domacin naceo mrezu Nenada Batala golom iz jedanaesterca (strelac Lukovic) a kada je vec u drugom minutu nastavka Saric povisio na 2:0, gadjajuuci rogalj gola Kraljevcana, naslutio se sumrak cete Uzicanina Milana Cancarevica. Djurovic u 67. i Jovanovic u 76. najavili su katastrofu gostiju opasno je pripretila "petarda" u mrezi Batala a poraz cete sa Ibra ublazio je Vukomanovic golom u 90. minutu. Trecim uzastopnim porazom od ekipe koja i dalje cvrsto drzi "fenjer" na Zapadu Sloga je sve blize zacelju tabele. da li je vec sve izgubljeno i da li sledi prelazak u nizi stepen takmicenja? Preostaje jos 14 utakmica ali los start a posebno igra Sloge ne daju nadu za optimizam. U delu fudbalske javnosti vec se uveliko "trazi glava" sefa strucnog staba Cancarevica. na dusu mu se stavlja sto u vatru baca mlade i neafirmisane igrace a iskusni fudbaleri sede na klupi ili uopste ne ulaze u igru. Ni uprava kluba nije postedjena kritika. Od najavljenih pojacanja (govorilo se o fudbalerima iz beogradske Crvene zvezde) nije bilo nista a "domace" snage (Jovic i Savicevic) u iscekivanju odlaska u inostranstvo sede besposleni. U takvoj, nimalo zavidnoj situaciji, predstoji tradicionalno neugodni derbi sa Novim Pazarom u nedelju na Gradskom stadionu. Posto su vec u nedelju ubedljivo dobili komsijski derbi sa Banom (3:0) Novopazarci u Kraljevo dolaze bez bele zastave. Uz to, tradicija je na njihovoj strani, bez obzira na stepen takmicenja i polozaj na tabeli pa je u nedelju ekipa iz Novog Pazara veliki favorit.


 

MailboxIbarske novosti mailbox: Ivan Rajovic

 

__________________________Ibarske_novosti_RTV_Kraljevo__