Poziv
na saradnju
Postovani citaoci "Ibarskih novosti", pozivamo Vas da
aktivnim ucescem doprinesete kvalitetu Vaseg i naseg lista. Svojim
pismima, sugestijama, kritikom, kao i prilozima za "Strsljen" pomoci
cete nam da "Ibarske" zadovolje interesovanje i potrebe sve sireg
kruga citalaca i u pravom smislu postanu "rec i slika nase stvarnosti".
Takodje pozivamo i nase sugradjane koji se trenutno ili trajno nalaze
u drugim gradovima ili drzavama da nam se javljaju, buduci da se nase
novine od nedavno nalaze i na Internetu, cime je krug nasih citalaca
daleko prevazisao lokalne okvire , a nase novine postale dostupne
svim Kraljevcanima na svim tackama Zemljine kugle. Posebno se obracamo
ucenicima osmogodisnjih skola da nam salju svoje likovne radove, pesme,
kratke price i zapise iz skolskih klupa, koje cemo objavljivati u
posebnoj rubrici. Vase priloge, ne duze od jedne kucane strane, saljite
na adresu: "Ibarske novosti" , Ulica Cika Ljubina broj 2, Kraljevo
36000. ili na e-mail uredniku
Redakcija
Uvod - Transparentni legalisti i Centralni zatvor
Akademik lakih komada
Cvece doneto u novi svet
Veliko zdravo jezgro
Nezavisno "opasuljivanje
Pocetak decentralizacije
"Druzba" ponovo u Kraljevu
Astma - bolest koja je sve više medju nama
Skromna ponuda pisane reci
UVOD
- vreme sadasnje
- Pise Ivan Rajovic
Transparentni legalisti i Centralni zatvor
U
vreme diktature proleterijata, izvornih komunista i J.B. Tita, na
sceni je bila garnitura takozvanih politicara, lepo uhranjenih i podsisanih
tippova iskljucivo radnicko - seljackog porekla, ciji je osnvni "kvalitet"
bio u tome sto niko od podanika,prostog naroda i napredne inteligencije,
nije nikako uspevao da shvati sta govore kad ne cute, niti sta misle
kad ne govore. Najdalje u toj politickoj smejuriji otisao je sam drug
Tito, pokoj mu dusi, koji je svoje genijalne vizionarske zamisli masama
fanaticnih obozavalaca saopstavao nekom samu njemu, verovatno, razumljivom
mesavinom rusko-cesko-srpsko-poljskog i ostalih slovenskih jezika
i narecja. Pomenutog lika, a i njegovo delo, upamticemo, izmecu ostalog,
i po tome sto mu je bilo sasvim svejedno da li je u Kraljevu ili Valjevu
i da li svecano otvara zeljezaru , fabriku piva ili kacu kupusa. To
smo kako - tako preziveli. Kolektivno Predsednistvo, organ koji ga
je nasledio po sistemu "i posle Tita- Tito u Kosmosu" bio je osmoglava
neman gde je svaka glava mlatila za sebe sto je, naravno, stvaralo
opstu zbrku u glavama vec zbrkanog naroda. Dolaskom na vlast najveceg
balkanskog diktatora Slobodana Milosevica stvari su se bitno promenile.
Mozda nesrecnik i nije imao lose namere ali do te mere nije imao pojma
sta govori da ga je trebalo odmah baciti u ludacku kosulju ili, jos
bolje, u okove. NJegova supruga je jos ocigledeniji primer narodne
izreke "mlati k'o beli bubrezi po samaru". Zato i jesmo tu gde smo,
mi domicilne nistarije, izdajnici, janicari i ostali srpski sljam,
kako bi to lepo rekao nas konacno sputani kabadahija.
Dolaskom na vlast ekipe mladih, obrazovanih, recitih,
raspevanih i razigranih ljudi, bivsih mindjusara, bubnjara, gitarista,
glumaca, statista, artista i manekena , jednom recju autenticnih predstavnika
gradjanske Srbije, ako takva uopste postoji, na pocetku treceg milenijuma,
ocekivali smo da cemo, konacno, imati politicare koji ce se oglasiti
u skladu sa poznatim srpskim pravilom "govori srpski da te citav svet
razume". A, sta se dogodilo? Novopeceni demokratski predstavnici naroda
uveli su novogovor koji ne da je tesko razumeti, nego je smesno slusati.
Prosto je neverovatno do koje mere pojedine reci, a u interesu politickog
rejtinga, mogu da postanu moderne, neophodne, atraktivne i skoro obavezne
u komunikaciji sa ostalim nizim i visim vrstama ucesnika u politickom
cirkusu. Cik da vam savremeni srpski politicar, koji bar malo drzi
do sebe, kaze prosto-prosirenu recenicu a da ne upotrebi modernu,
famoznu, ocaravajucu rec transparentan. Najednom je u ovoj zemlji
sve postalo transparentno zahvaljujuci samoproglasenim legalistima
koji su na vlasti. Prevedeno na srpski, to nije nista lose. Naprotiv,
radi se, zapravo, o ljudima koji javno rade nesto sto je jasno, prozracno,
providno, bistro. I hvala dragom Bogu da je tako. Ali to "transparentno"
do te mere je uzelo maha da je u ovoj zemlji namah sve postalo transparentno,
od odlaska u zahod, sto bi rekli Hrvati, pa do pregovora sa Tacijevim
teroristima i ostalim zlikovcima. Ova famozna rec je do te mere postala
neophodan politicki rekvizit da se naprasno nasla i u vokabularu najnovijeg
jugoslovenskog separatiste Mila Djukanovica koji je transparentno
saopstio da mu ne pada na pamet da se okane otcijepljenja. Rec je
do te mere magicna da u narodu stvara osecanje blazenstva, sigurnosti,
optimizma pa i seksualnog sladostrasca, sto bi(opet) rekli Hrvati.
Zato se moze ocekivati da, pre svih, Klinton, a potom Bus, Putin,
Havel, Berluskoni i ostale zvezde svetskog politickog neba pod hitno
ubace ovo cudo od oratorske vestine u svoje govornicke potencijale.
A dok se to ne dogodi, sasvim je transparentno da nam je vec sada
mnogo, mnogo bolje nego sto nam je bilo. Transparentno je i to da
je sve vise krvopija nesrecnog naroda tamo gde im je i mesto - u zatvoru.
Ali, to je samo kap u moru. Nadajmo se da ce legalisti nastaviti transparentno
da uvode rad, red i disciplinu u ovoj uneredjenoj zemlji i nasim zivotima
pre nego sto stanemo rame uz rame sa zemalja evropske zajednice i
modernog sveta. Svaka cast svakome, ali zaista je mucno, ponizavajuce
i predstavlja nacionalnu bruku to sto svima dobro poznate gulikoze,
hohstapleri u "patriote" i dalje transparentno cirkulisu ulicama i
keze se sa ekrana TV prijemnika, umesto da se zajedno za svojim sefom,
vodjom i idolom, transparentno odmaraju u CZ-u.
Skroz
licno - pise Bojana Milosavljevic
Akademik lakih komada
Primetila sam da je nova vlast pocela mnogo
da daje na kulturu i obrazovanje, jer smo poslednjih deceniju - dve
najvise zaostali na tom planu. Prvi pozitivni znaci se vec jasno uocavaju:
nisam verovala rodjenim usima i ocima kada sam videla i procitala
(a kasnije i proverila na nadleznom mestu) da je Dusan Kovacevic,
pisac lakih i srednje teskih dramskih komada, postao akademik. Ovu
senzaciju komentarisem tek sada, iako se dogodila odmah posle 5. oktobra
(toliko je to, naime, bilo hitno), a sto ovoga puta nisam nimalo aktuelna
kriva je moja koleginica Lela Stokic, iz racunovodstva "Ibarskih novosti",
koja krajnje revnosno prati Sluzbeni glasnik i nije me jos tada obavestila
o ovom istorijskom dogadjaju u nasoj kulturi. Poslednjih dana se stalno
pitam: kako nam se, pobogu, dogodi jos jedan akademik? Moze biti da
se najnoviji srpski "velikan" dokazao isticanjem u Krunskom savetu
dinastije Karadjordjevica, ciji zvanican povratak na presto uporno
najavljuje. Ili je u srpskog "besmrtnika" promovisan kao strpljivi
ucitelj azbuke i maternjeg jezika prestolonasledniku Aleksandru, a
to je, onda, bogami, velika zasluga i krvav posao: baktati se oko,
na usima tvrdog, djaka -prvaka koji ima 5 i kusur banki a tek pocinje
da srice bukvar. Pa su zato oni umoljcani akademici SANU, degradirajuci
instituciju kao da je njihova prcija (a ni to im nije prvi put) glatko
primili za kolegu jednog pisca desetak komedija i lakih dramskih komada,
za koga je na izbornoj skupstini Srpske kademije nauka i umetnosti,
lobirao vladajuci DOS, preobrativsi i njih same u rojaliste (dok su
u poslednjoj deceniji skoro listom bili "vernici" politike Slobodana
Milosevica). Ono doduse Kovacevic je tek tu skoro napisao svoje prvo
remek-delo, komediju "Kontejner sa pet zvezdica", po glumackoj meri
i liku sadasnjeg ministra kulture Branislava Lecica, sa kojom je ovaj
u DOS-ovskoj "kulturnoj ceti" jesenas obilazio trgove srpskih gradova.
Tako je, bogami, u maniru "puckog teatra" i nasa kultura jurisala
na bivsi rezim. A kada je, Bogu hvala, srusen, dosla je na red naplata
potrazivanja, odnosno zasluga, pa smo tako za ministra dobili glumca,
a njegovog omiljenog scenaristu za - akademika.
Bez obzira na sve jake mentore iz DOS-a i na naklonjenu
sudbinu (jer Kovacevic se za proslog rata na dugo bio sklonio iz zemlje,
posto je finansijski mogao da izdrzi dugotrajan "turisticki aranzman"
u susednoj Madjarskoj, za razliku od sirotinje koja je gubila nerve
i glave pod Milosevicevim vojnama; uceni to nazivaju dezerterstvom,
a obicni ljudi - kukaviclukom) i to sto se titula akademika najcesce
dodeljuje naucnicima, ali da bi neko iz sveta umetnosti poneo ovoliko
zvanje i pocast svoga naroda, osim ako nije miljenik vlastodrzaca,
morao bi da bude druga Desanka Maksimovic, a to znaci da 60 godina
pise stihove, jedne lepse od drugih ili, pak, da mu svaka napisana
i izgovorena bude biser mudrosti, ubojita od tacnosti, kao rec Matije
Beckovica. A mogao bi i da bar pokusa da se priblizi kosmickoj velicini
uma jednog Miodraga Pavlovica. Ovako, plodonosni dramaturg Dusan Kovacevic
nema ni pola metra knjiga sabranih dela, u koje bi stalo svih njegovih
desetak komedija i drama ( od Sabirnog centra, preko Maratonaca, Balakanskog
spijuna ili Radovana Treceg - ovome potonjem pecat kultne predstave
srpskog pozorista u onom veku dao je sam glumac Zoran Radmilovic).
Na ovom mestu mi se kao vrlo prirodno namece poredjenje
prvog postrevolucionarnog clana Srpske akademije, Kovacevica, sa suprugom
bivseg predsednika SRJ. Toliko smo se dugo podsmevali njenoj tituli
akademika-sociologa, koju su joj svojevremeno u Rusiji kupili braca
Karici, koji em vole da budu uz vlastodrsce, em imaju mnogo para,
em su kao skorojevici slabi na akademske pocasti ( kada su svojevremeno
novinari pitali nekog od starijih iz klana - gde je to citava familija
posvrsavala te silne fakultete, ovaj je glatko odvratio : "Svi u Nis."A
posle je brat Bogoljub i sam postao clan SANU). Drugarica Markovic
je, dakle, pre nego sto je promovisana kao "ruski akademik" ipak imala
nesto malo, sto bi se reklo, stofa: bila je doktor nauka i profesor
univerziteta, a sve to bez upliva svoga supruga, koji, dok je ona
zestoko bubala, jos nije bio nikakav drzavni faktor u Srbiji.
Ako je proizvodjenje dramaturga Dusana Kovacevica u zvanje
akademika cin demokratizacije nase nove, revolucionarne kulture -
to vrlo pozdravljam. Toliko je nas prepametnih Srba, a samo jedna
jadna Akademija nauka. Tako da je nuzno da ih osnujemo po principu,
recimo, TV-pretplatnicke mreze, kako bi svi mogli da se uclanimo.
Jedva cekam da Srpsku akdemiju nauka i umetnosti dobijemo i mi u,
Kraljevu, kao centru Raskog okruga, ako ne zbog revolucionarnih zasluga
za negdasnju opoziciju a sadasnji DOS, a ono zbog cinjenice da ovde
imamo jedan fakultet, jedan institut i cak sedam srednjih skola, a
o osnovnima da i ne govorim. Pa, zar smo mi tu nesto gori od Beograda?
Tako bih volela da jos raspredam ovako uzvisenu temu o
novoj latici u (uvelom) cvetu nase akademske pameti. A onda nas je
zapljusnula afera o lideru Socijaldemokratije, Vuku Obradovicu, koji
deluje tako zakopcano, a otprilike ce ispasti da je i previse razdrljen
i razularen. Ako se to potvrdi, kriva je nova vlast, zato sto je toliko
prozapadna. Jedva smo nekako svarili one skandalozne svinjarije Klintona
i Levinske, a sada tako nesto treba da trpimo i u svojoj kuci. Sta
ce normalan i posten svet misliti o nama?
Pisma
iz belog sveta - pise Zorica KOJIC VLAJIC - Kingston (Kanada)
Cvece doneto u novi svet
U prvom znojavom susretu sa vrelim i vlaznim kanadskim
letom tesila sam se: Ovo ce brzo proci, ovde sam samo svratila. Da
izdrzim cekanje do povratka kuci, pomagala mi je ljubav za cvece.
Vracala sam sebi govor otkrivajuci da se Lepi Jova na engleskom zove
Nestrpljivko, a Zevalice-Celjust azdaje. Djurdjevak je Lili sa livade.
Devojacko srce, koje sam davno stidljivo u bluzu sakrivala, Kanadjani
tuzno zovu srce koje krvari. Cvet Dragoljuba nalazila sam u salatama
popularnih restorana. Bila sam srecna kada Bozur i Bosiljak nisu davali
svoja srpska imena engleskom prevodu.
Vec
prosle, moje duge godine u Ontariju, naucile su me da je ljubav za
cvece komplikovana. U aprilu, ovde cveca u bastama nema. Skupe Lale
i Zelenkade se kupuju, a rastu u staklenicima, koji su izbrisali kalendar
prirode.
Nebo severne Amerike ima ogromnu ozonsku rupu. Kada prosecan
Kanadjanin resi da savije ledja i oplevi bastu, po savetu lekara obuce
tezinjavo odelo, stavi na glavu sesir ili kapuljacu, na oci tamne
naocare, na ruke rukavice, na lice i usta specijalnu pomadu. Razlog
je ultravioletno zracenje sunca. Uteha za ovoliku pripremu je statistika
da za 80% na vreme otkrivenog i lecenog raka koze, cena nije smrt.
Ove godine 134.100 Kanadjana ce se razboleti, a 65.300 umrece od raka.
To ce drzavu da kosta 14,5 milijardi dolara. Od raka dojke razbolece
se 19.500 i umreti 5.500 zena. Rak prostate dobice 17.800 muskaraca,
a njih 4.300 umrece.Prema zvanicnoj prognozi procenat obolelih od
raka u Kanadi do 2015 godine bice povecan za 70%…
Danas je 22. april, Dan Zemlje. U glavnoj ulici, gradjani
Kingstona marsiraju. Bore se za zdrav vazduh, zemlju i vodu. Svideo
mi se transparent jednog momka! "Vratite mojoj mami vencic od maslacka".
U Americi postoji drustvo "Ravna Zemlja". Vec 30 godina clanovi drustva
dokazuju: Zemlja je ravna ploca. Uporno se zalazu da se iz ucionica
izbace globusi i vrate geografske karte. Isticu da posle Ruzvelta
Amerikanci smatraju da je Australija ispod njihove noge. Neprekidno
onima koji ih slusaju, objasnjavaju gresno americko ubedjenje, da
umesto Boga trebaju Zemlju da obrcu. Ovog aprila predsednik drustva
"Ravna Zemlja" Carls Dzonson umro je u Kaliforniji.
Juce je temperatura u Kingstonu bila normalna, +4. Jacina
ultravioletnog zracenja niska - 3,2! To znaci da sam za 44 minuta
provedena na suncu mogla da dobijem opekotine, koje su dobra priprema
za moguci rak koze. Prema novinskom metereoloskom izvestaju, juce
je u Zagrebu padala kisa, a temperatura bila +16. O vremenu u Beogradu
se ne pise. Verovatno, novine pokusavaju da moje kanadske prijatelje
zavaraju i pomognu im da zaborave preklanjsko bombardovanje, koje
je na srpskom nebu napravilo ozonsku rupu.
Hladni polarni vetar viri iza svakog coska. Znam da sunce
moze da me oprlji. Ali tajna samo skijasima sa Kopaonika poznata,
tera me da sate provodim u basti. Gledam, prolazi sneg i nice trava.
Cekam da mi u goste dodje Kacunak sa Gobelje. Nadam se, letos cemo
zajedno ici kuci.
IRec
odbornika - Dragisa Stojiljkovic (DOS, IJ 7 Zelengora Kraljevo)
Veliko zdravo jezgro
"Kao
clanu Socijaldemokratske unije cast mi je sto su mi gradjani naselja
"Mose Pijade" ukazali poverenje da budem njihov predstavnik u Skupstini
opstine Kraljevo. Nisam to zaboravio i zato mi tesko pada sporost
u resavanju konkretnih problema na koje su mi oni ukazali. Jedan od
razloga sporosti je zatecena zakonska regulativa sa morem nejasnih
zakona , propisa, odluka koje je svako tumacio na nacin koji mu je
najvise odgovarao. Drugi razlog je sto smo i u opstini nasledili administrativni
aparat koji je navikao da kada se promeni sastav Skupstine opstine
pretrpi prvi talas zahteva i nastojanja novih odbornika za promenu
stanja i, kada se oni umire, nastavi po starom. Ne treba zanemariti
ni korupciju na svim nivoima ciji tragovi i posledice se osecaju i
danas.
Mnogo vremena je potroseno oko kadrovanja a dosta kadrovskih
resenja nisu dobra. No, vreme ce pokazati ko sta radi i kako radi,
a ja cu se licno potruditi da o tome javnost bude obavestena. Vec
sada postoje neki koji su se zaboravili i sebi dali mnogo veca ovlascenja
nego sto ih imaju i mesetare po preduzecima predstavljajuci se kao
predstavnici lokalne vlasti i DOS-a, nanoseci stetu i preduzecu i
ugledu DOS-a. To ne moze da se tolerise i tu mora doci do kadrovskih
promena. Cim se pokrene necija odgovornost, pokusava se da se to predstavi
kao svadja u DOS-u. Pojedinacne kadrovske promene ne narusavaju jedinstvo
DOS-a. Jedinstvo DOS-a je delimicno narusilo neformalno istupanje
odbornika koji su clanovi DSS-a iz odbornicke grupe. To ne bi bilo
dobro ako bi to bila njihova konacna odluka.
Neprijatno sam se iznenadio koliko je prethodna "demokratska"
opstinska vlast mesetarila i vodila se svojim licnim interesima. Pojedinci
iz te vlasti su se ufiltrirali i u sadasnju vlast ali to ih nece zastititi
da se ono sto su radili obelodani.
Neshvatljivo mi je kako je predlog budzeta opstine prihvacen
skoro bez diskusije na odbornickoj grupi DOS-a uz moj neuspeli pokusaj
da se Izrsnom odboru ne daje ovlascenje da po svom slobodnom nahodjenju
trosi skoro dve trecine budzeta!? Stice se utisak da se stvara jedan
uski krug mocnika a da im odbornici sluze kao pokrice!? U odbornickoj
grupi DOS-a postoji dovoljno veliko zdravo jezgro koje to nece trpeti!
Naselje "Mose Pijade" docekuje leto sa zebnjom da li ce
na visim spratovima biti vode. U saradnji sa gradjanima, "Vodovodom"
i lokalnim vlastima pokusacemo da taj problem sto vise ublazimo. U
zimskom periodu dolazi na red problem stanara cele jedne zgrade, "Betonjerke",
koja se greje na struju. Uvodjenjem blok-tarife stanari te zgrade
se dovode u jako tezak polozaj. Ocekujem punu saradnju gradjana jer
bez nje nista necemo postici.
Na kraju bih samo dodao da bi moje angazovanje bilo jos
vece da ekonomska situacija nije ovakva kakva jeste i da nisam prinudjen
da se borim za prezivljavanje moje porodice".
Ujedinjeni
granski sindikati organizovali prvomajski protest
Nezavisno "opasuljivanje"
I
ove godine Ujedinjeni granski sindikati "Nezavisnost" organizovali
su prvomajski protest u Beogradu u znak secanja na 1. maj 1886. godine
kada je u Cikagu poceo strajk u kojem je ucestvovalo 335 hiljada radnika
u borbi za svoja prava.
U organizaciji Regionalnog poverenistva UGS "Nezavisnost" u Kraljevu,
sa podrucja ovog regiona na protestu je ucestvovalo nekoliko stotina
radnika, penzionera i sindikalaca koji su u glavni grad SRJ stigli
u pet autobusa (iz Kraljeva jedan).
Na Trgu Nikole Pasica u Beogradu demonstrantima, kojih
je bilo oko 5.000 iz citave Srbije (najmanje iz "prestonice"), tom
prilikom se obratio Branislav Canak, predsednik UGS "Nezavisnost".
On je pored ostalog istakao da se i danas u Srbiji radnici bore za
elementarna sindikalna prava i socijalnu pravdu, uz zahtev da rade
i posteno budu placeni i ponudu novoj demokratskoj vlasti da zajedno
iznesu teret promena. Canak je porucio da je "dosao kraj industrije
lazi" i apelovao da "zajednicki kraj ove godine docekamo bar sa jednom
pobedom i sledeci 1. maj u boljem polozaju". "Pokazimo da je svet
rada kamen-temeljac buduce srecnije Srbije" - zakljucio je Canak.
Izraze iskrene sindikalne solidarnosti prisutnima je preneo
Sten Peterson,generalni sekretar Svetske sindikalne organizacije gradjevinarstva
i drvne industrije, a potom su demonstranti prosetali ulicama Beograda
izvikujuci protestne parole ispred Savezne i Republicke skupstine.
Ostaje pomalo gorak utisak da je i ovog 1. maja u Beogradu
protestovala sirotinja koja se konacno "opasuljila", dok je 10-tak
neradnih prvomajskih dana sacica bogatasa provela na domacim i inostranim
"urancima" uz pecenu jagnjetinu, prasetinu i druge specijalitete.
U stilu aforisticne praznicne cestitke "Ziveo 1.maj, praznik (ne)rada"!
Izborna skupstina SPO u Kraljevu
Pocetak decentralizacije
U
skladu sa odlukom vrha stranke o odrzavanju izbornih skupstina istovremeno
u citavoj Srbiji, 1. aprila je i kraljevacki Srpski pokret obnove
(SPO) birao svoje lokalno rukovodstvo. Pored izbora 11 clanova Predsednistva
Opstinskog odbora u Kraljevu "skupstinari" su izabrali i svoje predstavnike
u Glavnom odboru stranke i delegate za vanredni sabor SPO koji je
u Beogradu zakazan za 20. maj i predlozili kandidate za mesta predsednika
i potpresednika stranke.
Ovaj skup je imao poseban znacaj jer je prvi put posle
nekoliko godina skupstina SPO neposredno, tajnim glasanjem, birala
svoje lokalno rukovodstvo. Ovogodisnji unutarstranacki izbori su u
tom smislu, kako je naglaseno, pocetak stranacke decentralizacije
koja je inace okosnica novog, znatno izmenjenog stranackog statuta
Srpskog pokreta obnove.
Inace, na pocetku skupstine procitan je pozdravni telegram
predsednika Srpskog pokreta obnove Vuka Draskovica u kojem on pozdravlja
clanstvo i predlaze mu da istraje u borbi za osnovna nacela na kojima
pociva program ove stranke.
Neuobicajeno, radni deo izborne skupstine bio je zatvoren
za javnost.
Na izbornoj skupstini SPO Kraljeva tajnim glasanjem za
clanove Predsednistva Opstinskog odbora izabrani su : Dragan Draskovic,
Darko Vilotijevic, Dragan Nikolic, Aleksa Maricic, Bozidar Radovancevic,
Milomir Sljivic, Ivan Rajovic, Vladimir Bogavac, Marko Romcevic, Dragana
Semic i Miroljub Stolovic.
Za clanove Glavnog odbora SPO izabrani su Dragan Draskovic,
Aleksa Maricic, Milomir Sljivic i Dragan Nikolic.
Kao kandidati za predsednika SPO predlozeni su Vuk Draskovic
i Veroljub Stevanovic, a za potpresednika stranke dr Radoslav Jovic
i Spasoje Krunic.
Medjunarodna folklorna saradnja
"Druzba" ponovo u Kraljevu
Kmet
(predsednik opstine) bugarskog gradica Harmanli g. Dimitri Arnaudov
povodom proslave Dana tog grada (2. maj) pozvao je u goste i prijatelje
iz kraljevackog KUD "Abrasevic". Tako su se za Prvomajski praznik
u tom gradu, koji se nalazi na tromedji Bugarska-Grcka-Turska, obreli
Branko Ljubojevic, predsednik Upravnog odbora "Abrasevica", Andjelka
Planojevic, clan odbora, i Miroslav Pavlovic, clan Izvrsnog odbora
SO Kraljevo.
"Abrasevic", inace, vec godinama na Bozic (Bugari ga
slave po Gregorijanskom kalendaru 25. decembra) odrzava koncerte u
Harmanliju, a KUD "Druzba" iz toga grada sa 20.000 stanovnika, vec
je, odmah posle bombardovanja SRJ 1999, bilo gost Kraljeva. "Druzba",
potvrdjeno je gostujucoj delegaciji, dolazi ponovo u Kraljevo 24.
maja buduci da ce njeni najmladji clanovi nastupiti na Festivalu decjeg
folklora u Ratini. Kraljevo ce, tom prilikom, ugostiti i kmeta harmanlijskog
gospodina Dimitrija Arnaudova.
Povodom
svetskog dana astme - 3. maja 2001. godine
Astma - bolest koja je sve više medju nama
Mr
sc. med. dr Branislav Gvozdenovic specijalista interne medicine -
pulmolog istrazivac saradnik Instituta ICN Galenike
Povodom svetskog dana astme - 3. maja, zapocinjemo seriju
tekstova u vezi sa ovom hronicnom bolešcu. Cilj nam je da široj javnosti
skrenemo paznju na njenu sve vecu zastupljenost u našoj sredini i
potrebu za boljom edukacijom, kako pacijenata, tako i lekara.
1. DEO
Poslednjih godina je zapazen veliki porast oboljevanja
od bronhijalne astme, kako u razvijenim zemljama, tako i u našoj sredini.
Uprkos boljem razumevanju mehanizama nastanka bolesti i velikim dostignucima
u farmakološkom lecenju, ucestalost astme i stopa smrtnosti su veoma
visoke. Bolest se javlja kod ljudi svih starosnih grupa, ali više
od polovine obolelih prve manifestacije astme ima do dvadesete godine
zivota. Oko 20 do 25% dece do deset godina zivota ima tzv. decju astmu
(od 2% u Kini do 30% u delovima Velike Britanije i Australije). Sa
druge strane, od 5 do 10% odraslog stanovništva boluje od ove bolesti,
a svaki deseti zaposleni bolesnik sa astmom ima profesionalnu astmu.
Medutim, astma se moze prvi put javiti i kod starih osoba - preko
65 godina. U detinjstvu je bronhijalna astma dva puta cešca kod decaka,
da bi tek oko tridesete godine zivota bolest bila podjednako zastupljena
u oba pola.
Astma je kao ljubav - svi znamo šta je, ali je niko
ne moze definisati.
Astma predstavlja hronicno, trajno zapaljensko oboljenje
disajnih puteva. Karakterišu je pogoršanja (akutni napadi) simptoma
kašlja, sviranja (zvizdanja) i teskoba u grudima i otezanog disanja.
Pogoršanja su reverzibilna i mogu biti teška i, ponekad, fatalna.
Svetski dan astme je treci maj. To je period proleca, kada bolest
ima intenzivniju aktivnost, pa je to pravo vreme da se široj javnosti
skrene paznja na njenu sve vecu ucestalost.
Svake godine se u velikom broju zemalja za svetski dan
astme organizuju prigodna predavanja na javnim mestima (škole, pozorišta)
i elektronskim medijima (televizija, radio). Na taj nacin svako moze
da stekne osnovna znanja o bolesti koja je sve više medu nama i da
shvati da cak i bolesnici sa astmom mogu imati savršeno normalan zivot
i da se bave sportom ukoliko su pazljivo praceni od strane lekara
i izbegavaju faktore koji prouzrokuju pogoršanja simptoma.
Prošlogodišnje iskustvo povodom obelezavanja svetskog
dana astme je dragoceno. Osnovni moto ove svojevrsne akcije je "neka
svako moze da diše". Korisnicima interneta preporucujem sledecu adresu
na kojoj se mogu upoznati sa ovim vaznim datumom: www.asmanet.com/wad2000-world-asthma-day.html.
Ogroman broj naucnih institucija i uglednih strucnjaka iz velikog
broja zemalja uzeli su ucešce u ovoj akciji. Tako je, na primer, u
Francuskoj otvoreno nekoliko tzv. škola za astmu, u kojima se lekari,
ali i pacijenti upoznavaju sa jedinstvenom doktrinom o dijagnostikovanju
i lecenju bronhijalne astme. Danas u Francuskoj ima oko cetrdeset
ovakvih škola, a na Medicinskom fakultetu u Beogradu u maju ove godine
pocinje da radi naša škola za astmu, koja ce uveliko povecati svest
u našoj sredini o rasprostranjenosti i ozbiljnosti ove hronicne bolesti,
koja u velikoj meri remeti kvalitet zivota bolesnika.
Americko udruzenje za plucne bolesti je prošle godine
za svetski dan astme, osim predavanja u osnovnim školama i organizovanja
brojnih pres konferencija, postavljalo oglase na gradske autobuse
sa sledecom porukom: "I sa astmom mozete ziveti dobro. Sada postoje
novi pristupi lecenju". Organizovani su mnogi sportski turniri, kako
bi se jasno stavilo do znanja da se i ove osobe mogu uspešno baviti
sportom. Cinjenica je da je cak nekoliko olimpijskih pobednika i rekordera
medu obolelima od astme, a sport koji se u najvecem broju slucajeva
preporucuje je plivanje (ukoliko istovremeno ne postoji i zapaljenje
nosne sluzokoze). U mnogim mestima se distribuiraju informativni i
edukativni materijali, kojima se razumljivim jezikom šira javnost
detaljnije upoznaje sa ovom bolešcu. Takode se organizuju koncerti
sa duvackim muzickim instrumentima i mnoge slicne socijalne aktivnosti.
Veoma je znacajno za same bolesnike, posebno u zemljama
sa razvijenom ekonomijom i trzišnom privredom, da se ovoga dana organizuju
besplatni lekarski pregledi i dodatna ispitivanja, koja nisu uvek
jeftina.
Prošle godine je u Beogradu formirano "Jugoslovensko udruzenje
za astmu i hronicnu opstruktivnu bolest pluca" (JUDAH), ciji je osnovni
zadatak da skrene paznju javnosti na rastuci problem oboljenja disajnih
organa. Internet adresa udruzenja je: njnjnj.yudah.org.yu, na njoj
se mogu naci mnogi strucni tekstovi o astmi. Cilj je da se postigne
optimalno lecenje i zbrinjavanje ovih bolesnika primenom najnovijih
medicinskih saznanja, redovnim informisanjem lekara o novim stavovima
u ovoj oblasti pulmologije, kao i popravljanjem nivoa znanja bolesnika.
Udruzenje odrzava svoje redovne strucne sastanke širom zemlje i ima
sve više clanova, kako zdravstvenih radnika, tako i obolelih od ovih
bolesti. Pored angazovanja u edukaciji bolesnika i lekara, udruzenje
ce ucestvovati i u prevenciji bolesti disajnih organa, u sprecavanju
aktivnog i pasivnog pušenja i ostvarivanju prava na cist i zdrav vazduh
za sve. Takode, s obzirom da su slicna udruzenja u svetu vrlo aktivna,
stupice u vezu sa njima i razmenjivati iskustva i informacije.
2. DEO - Epidemiologija i nacin nastanka bronhijalne
astme
Preko 100 miliona ljudi u svetu ima bronhijalnu astmu.
Podaci iz mnogih zemalja sveta ukazuju da oboljevanje i smrtnost od
bronhijalne astme rastu, iako razlozi za to nisu još jasni niti u
celini rasvetljeni. Takav epidemiološki trend astme izaziva zabrinutost
medunarodne lekarske zajednice, pošto se javlja u vreme naucnih otkrica
mehanizama nastanka bolesti i novih terapijskih mogucnosti. Prema
zabrinjavajucim podacima iz SAD, izmedu 1982. i 1994. godine došlo
je do povecanja broja odraslih osoba obolelih od astme za 61%. Ovaj
porast je još veci u decjem uzrastu - cak 72%.
U našoj zemlji ne postoje precizni podaci o broju bolesnika
sa astmom. Ovo bi se moglo postici formiranjem jedinstvenog nacionalnog
registra i pracenjem bolesnika. U Sjedinjenim Americkim Drzavama se
najpreciznije vodi evidencija o ucestalosti oboljevanja od pojedinih
bolesti. Prema proceni Americkog udruzenja za plucne bolesti, 17 miliona
Amerikanaca boluje od astme. Taj broj je veci od broja osoba obolelih
od šecerne bolesti, koji u SAD iznosi oko 16 miliona. Godišnji broj
smrtnih slucajeva kao posledica astme u ovoj zemlji iznosi oko 6 hiljada.
Od ukupnog broja obolelih od astme, pet miliona se odnosi na decju
astmu. Uglavnom se radi o deci iz nizih socioekonomskih slojeva. Astma
je ujedno i najcešca hronicna bolest decjeg uzrasta. Procenjuje se
da je više od 10 miliona propuštenih školskih dana u toku godine zbog
astme. Prosecna cena jednog bolesnickog dana bolesnika sa astmom iznosi
3102 americka dolara, a godišnje se za njeno lecenje potroši preko
šest milijardi dolara. To su ogromna sredstva i za najrazvijenije
zemlje sveta.
U savremenim naucnim krugovima je najprihvacenija tzv.
"higijenska hipoteza", kojom se objašnjava sve veca ucestalost astme.
Naime, smatra se da je jedan od razloga za povecanje broja bolesnika
sa astmom taj što je moderno društvo, uglavnom cešcom primenom antibiotika,
smanjilo broj bakterijskih infekcija kod novorodencadi. Izlaganje
razlicitim mikroorganizmima u ovom periodu zivota (od strane starije
brace i sestara ili npr. u jaslama) je kriticno za razvoj normalnog
imunološkog (odbrambenog) sistema organizma. U mnogim razvijenim zemljama
je napuštena dugogodišnja praksa davanja vakcina protiv tuberkuloze,
što je, delom, odgovorno za razvoj posebnog imunološkog odgovora organizma
i povecane sklonosti ka astmi i alergijskim bolestima (polenska groznica
- alergijska kijavica, ekcem u decjem uzrastu, alergijski konjunktivitis).
Takode, smatra se da je i promena nacina zivota (sve više
se vodi sedentarni nacin zivota u eri automatizacije, elektronike
i kompjutera), odnosno smanjenje uobicajene fizicke aktivnosti u decjem
uzrastu, jedan od faktora koji doprinose vecoj ucestalosti alergijskih
bolesti i astme. Deca sve više vremena provode kod kuce u zatvorenom
prostoru i na taj nacin su više izlozena izazivacima i pokretacima
bolesti iz zatvorenog prostora, odnosno iz kucne sredine, kao što
su grinje iz prašine, zivotinjske dlake, insekti (narocito buba-švabe)
i razlicite budi.
Dakle, za razvoj astme je neophodno da se ispune odredeni
uslovi, tj. pored urodene predispozicije za ovu bolest (prisustvo
astme ili drugih alergijskih bolesti u porodici), potrebno je i sadejstvo
faktora rizika iz spoljašnje sredine, kao što su aktivno ili pasivno
pušenje, akutne virusne infekcije gornjih disajnih puteva, jaki mirisi
i isparenja, promena vremenskih prilika, ispoljavanje jakih emocija
i izazivaci alergijskih reakcija, tzv. alergeni (poleni raznih trava
i drveca, grinje iz kucne prašine, insekti, izlucevine domacih zivotinja
- psa, macke i dr.).
Kada
se ispune svi ovi uslovi i bolest se razvije, dolazi do pojave simptoma
koji su posledica opstrukcije protoku vazduha kroz suzene disajne
puteve. Ovo suzenje nastaje zbog zapaljenskih promena koje se javljaju
u prakticno svim slojevima zida vazdušnih puteva. Kao posledica toga,
dolazi do grca mišicnog sloja zida, povecanja broja zlezda u sluzokozi
disajnih puteva i njihovo povecano lucenje gustog i zilavog sekreta.
Takode, dolazi i do otoka zida disajnih puteva. U ovom zapaljenju
ucestvuju mnoge imunološke celije organizma koje imaju zaštitnu ulogu.
Medutim, u ovom slucaju one se okrecu protiv sopstvenog organizma
i nemaju korisnu ulogu. Na ovim saznanjima se zasniva savremena preventivna
antizapaljenska terapija astme (o cemu ce biti više reci u jednom
od sledecih nastavaka). Ovde je veoma vazno naglasiti da ovo zapaljenje
nije izazvano bakterijama, niti drugim mikroorganizmima. Zato se u
našoj sredini cesto greši i nepotrebno primenjuju antibiotici u terapiji
pogoršanja astme. Na taj nacin se doprinosi povecanoj otpornosti bakterijskih
vrsta na veliki broj antibiotika, što predstavlja veliki zdravstveni
i materijalni problem za društvo u celini. Tako ostajemo prakticno
razoruzani cak i protiv banalnih infekcija koje zahtevaju primenu
antibiotika.
U sledecem broju ... KLINICKA SLIKA I KLASIFIKACIJA ASTME
Sajam
knjiga
Skromna ponuda pisane reci
Prosle subote kraljevacki pesnik Zivorad Nedeljkovic je
besedom "Otvaranje knjige" oznacio pocetak tradicionalnog sajma izdavaca
i knjizara (30-tak okupljenih ucesnika). Nakon prigodnog programa
promovisana je knjiga finskog diplomate Martija Ahtisarija "Misija
u Beogradu", kao jedan od hitova iz publicistike (izdavac- Filip Visnjic,
Beograd).
Izdavaci i knjizari, posebno iz vecih kuca, izasli su
sa skromnom ponudom novih naslova, koji su, pak, reklamirani po (relativno)
pristupacnim cenama, ali je "potraznja" bila skromnija nego inace
(kako su se u blic-anketi izjasnili predstavnici izdavaca koji su
i ranijih godina dolazili na kraljevacki sajam). Drugog dana predstavljena
je knjiga pesama za decu "Kroz odskrinuta vrata", Kraljevcanina Milorada
Petkovica, a naredne veceri svoj termin su imali ovdasnji izdavaci
"Slovo" i "Papirpromet".
Izdavacka kuca "Trebnik" iz Beograda ponudila je kao aktuelne
naslove dve knjige profesora Filoloskog fakulteta iz Novog Sada i
Beograda: "Srpski filoloski program" (prof. dr Petar Milosavljevic,
Novi Sad) i "Novi rat za srpski jezik i pravopis", ciji je autor beogradski
profesor dr Radmilo Marojevic. Pretposlednjeg dana Sajma knjiga "Doroteus"
iz Kraljeva promovisao je svoj izdavacki prvenac - knjigu Momcila
Nastasijevica "Sve sto mi se ucinilo da je". Iste veceri predstavljen
je i izdavac "Publik pres" (casopis Pet plus), kao i niska kuca "Zograf"
sa autorom Markom Lopusinom, kao piscem knjige "Ko je ko u ju-podzemlju".
Na kraju Sajma knjiga (sreda,9. maj) posetioci su imali
priliku da saznaju sadrzaj novog broja casopisa "Povelja", koji je
u neku ruku svecarskog karaktera (tri decenije izlazenja). Za gosta
veceri bio je pozvan pesnik Milosav Tesic, dobitnik "Zicke hrisovulje".
U nastavku programa promovisana su i nova "Poveljina" izdanja:"O vrstama
smeha"- Milena Alimpijevica (Cacak) i "Pismo u pokusaju"- Slavoljuba
Fatica (Danilovgrad).
|