Poziv
na saradnju
Postovani citaoci "Ibarskih novosti", pozivamo Vas da
aktivnim ucescem doprinesete kvalitetu Vaseg i naseg lista. Svojim
pismima, sugestijama, kritikom, kao i prilozima za "Strsljen" pomoci
cete nam da "Ibarske" zadovolje interesovanje i potrebe sve sireg
kruga citalaca i u pravom smislu postanu "rec i slika nase stvarnosti".
Takodje pozivamo i nase sugradjane koji se trenutno ili trajno nalaze
u drugim gradovima ili drzavama da nam se javljaju, buduci da se nase
novine od nedavno nalaze i na Internetu, cime je krug nasih citalaca
daleko prevazisao lokalne okvire , a nase novine postale dostupne
svim Kraljevcanima na svim tackama Zemljine kugle. Posebno se obracamo
ucenicima osmogodisnjih skola da nam salju svoje likovne radove, pesme,
kratke price i zapise iz skolskih klupa, koje cemo objavljivati u
posebnoj rubrici. Vase priloge, ne duze od jedne kucane strane, saljite
na adresu: "Ibarske novosti" , Ulica Cika Ljubina broj 2, Kraljevo
36000. ili na e-mail uredniku
Redakcija
2500 broj Ibarskih - u sluzbi citalaca
Na potezu gradjani
"JUL u julu" se nastavlja akcijom "JUL u PDS-u"?
Planovi i prepreke
Zankine godine neprebola ( Ili: kako nesreca zblizava ljude)
Skroz licno
Krem za katedrom, talenti na terenu
Obelezen
izlazak iz stampe 2500-tog broja "Ibarskih novosti"
U sluzbi citalaca
Daleke
1953. godine, 11. februara, izasao je iz stampe prvi broj "Ibarskih
novosti". Proslo je od tada 48 godina i ovaj ugledni list je proslog
petka, 13. jula, obelezio izlazenje iz stampe jubilarnog, 2500-og
broja.
Tim povodom, predsednik Izvrsnog odbora Skupstine opstine
Kraljevo i odnedavno i nacelnik Raskog okruga Mile Koricanac priredio
je prijem za radnike JP "Ibarske novosti", a u Klubu odbornika Skupstine
opstine odrzan je svecani koktel za predstavnike ovog preduzeca, osnivaca
i javnog i kulturnog zivota grada.
Na
prijemu kod nacelnika Raskog okruga ukazano je na znacaj ovog lista
za informisanje gradjana, ne samo opstine Kraljevo, vec i raskog okruga,
kraljevackog regiona i centralne Srbije. Gospodin Mile Koricanac je
tom prilikom istakao tezinu novinarske profesije i pozicije, danas
jedne od najugrozenijih, cak i fizicki, i obecao svekoliku pomoc Ibarskim
novostima u daljem radu i razvoju, kako bi postale jos znacajnije
javno glasilo za raski okrug i podrucje centralne Srbije.
Koktel u Klubu odbornika Skupstine opstine Kraljevo povodom
jubilarnog 2500-og broga "IN"-a okupio je, slobodno se moze reci,
"krem" predstavnika javnog zivota kraljevacke opstine. Bili su tu
funkcioneri i odbornici Skupstine opstine, celnici okruga, republicki
i savezni poslanici, direktori preduzeca i ustanova, lekari, knjizevnici,
slikari, lokalni stranacki lideri, ugledni radnici i seljaci, novinari,
predstavnici borackih organizacija, radnici, saradnici i penzioneri
Ibarskih novosti...
Prisutnima se u ime osnivaca obratio dr sci. LJubisa Jovasevic,
predsednik Skupstine opstine, koji je, uz cestitku za jubilej, pozeleo
da Ibarske novosti, kroz saradnju sa gradjanima i svim relevantnim
faktorima u opstini, dozive novu demokratsku transformaciju i modernizaciju
i unaprede kvalitet informisanja.
Zahvalnost prisutnima ali i drugim pojedincima i organizacijama
ma gde bili na uspesnoj saradnji i u teskim uslovima izrazio je Ivan
Rajovic, odgovorni urednik Ibarskih novosti, uz ocekivanja da ce ta
saradnja biti jos plodnija.
Povodom jubilarnog 2500-og broja Ibarskim novostima su
stigli brojni telegrami-cestitke iz zemlje i inostranstva.
Mesna
zajednica Jarcujak resava problem kanalizacije
Na
potezu gradjani
Posle visegodisnje akcije izgradnje crpne
stanice u Grdici, ovaj objekat je nedavno pusten u rad, cime su stvoreni
uslovi za konacno resenje problema prikljucenja domacinstava na kanalizacionu
mrezu, ne samo ove mesne zajednice vec i Jarcujaka i dela Cibukovca.
Preostaje, medjutim, da sada gradjani, cija domacinstva
nisu na adekvatan nacin resila problem prikljucenja na kanalizacionu
mrezu u dogovoru sa mesnom zajednicom, to sada ucine.
Naime,
nedavno su ljudi iz Mesne zajednice Jarcujak, na inicijativu Jezdimira
Jovanovica, predsednika Saveta MZ i odbornika Zvonka Terzica, pred
objektivima TV Kraljevo skrenuli paznju na problem izlivanja fekalija
iz mreze koja nije bila prikljucena na crpnu stanicu, cime je ugrozena
zivotna sredina, kako gradjana Jarcujka, tako i Grdice. S obzirom,
kako je tada i dogovoreno, izgradnja crpne stanice zavrsena i pustena
u rad, sada je odgovornost na gradjanima Jarcujka da se legalno, u
dogovoru sa Mesnom zajednicom, prikljuce na kanalizacionu mrezu jer
se, po recima odgovornih u Mesnoj zajednici i Opstinske komunalne
inspekcije, vise nece tolerisati bespravna prikljucenja, kao i nekontrolisano
ispustanje fekalija i drugih otpadnih voda u kanale, odnosno na otvoreni
prostor, cime se ugrozava zivotna sredina. Inace, u Mesnoj zajednici
postoji uredna evidencija o legalno prikljucenim ali i o onim domacinstvima
koja su bespravno prikljucena na postojecu kanalizacionu mrezu ili
koja to nisu uopste ucinila.
Mesna zajednica Jarcujak zbog toga jos jednom poziva sve
gradjane koji nisu uopste ili na legalan nacin prikljuceni na kanalizacionu
mrezu, koji nemaju propisane ugovore sa Mesnom zajednicom, da dodju
u prostorije Mesne zajednice Jarcujak da bi regulisali svoj status,
potpisali ugovor o prikljucenju i time izbegli dalje moguce probleme.
Iz ove Mesne zajednice i vest za domacinstva koja se nalaze
iza kasarne u Jarcujku i obuhvacena su trecom fazom projekta izgradnje
kanalizacije da se narednih dana ocekuje pocetak realizacije tog dela
projekta.
Saopstenje
Narodnog pokreta "Otpor" Vrnjacka Banja
"JUL
u julu" se nastavlja akcijom "JUL u PDS-u"?
"Na
nedavnoj osnivackoj konferenciji Pokreta za demokratsku Srbiju u Vrnjackoj
Banji dogodila se jedna do sada nezapamcena sramota za pomenutu stranku
i DOS uopste. Kao novi clanovi i kao clanovi Opstinskog odbora PDS-a
pojavili su se istaknuti clanovi JUL-a i SPS-a koji su ranijih godina
zestokim uvredama i pozivima na linc napadali opoziciju i Narodni
pokret Otpor. Kao kuriozitet osnivacke konferencije PDS-a je i pojavljivanje
bivseg predsednika Opstinskog odbora JUL-a Vrnjacka Banja "gospodina"
Dragomira Zivkovica poznatijeg kao Seki koji je svojevremeno govorio
da pripadnike Narodnog pokreta Otpor treba streljati i koji se zaklinjao
na vernost JUL-u i Slobodanu Milosevicu, a sada je postao clan Opstinskog
odbora PDS-a Vrnjacka Banja. Na ovaj nacin je dzelatima ovog naroda
omoguceno da udju u strukture vlasti!? Nismo se mi sve ove godine
zrtvovali da bi nam ponovo isti ljudi krojili sudbinu i upravljali
ovom zemljom.
Nadamo se da su celnici PDS-a ovu gresku nacinili zato
sto ne poznaju pomenute ljude, a u protivnom to predstavlja ogromnu
sramotu za stranku koja je u vladajucoj koaliciji i ogromno kompromitovanje
za DOS uopste. Ne zelimo ove ljude u strukturama vlasti jer nam oni
niceg dobrog nisu doneli i to su ljudi koji su nama zabranjivali da
mislimo i da zivimo normalno!? Zahtevamo od PDS-a i DOS-a da za dobrobit
gradjana izbace ove ljude iz svojih redova i da sebi vise nikad ne
dozvole da takvi ljudi na velika vrata ulaze u vladajuce stranke koje
su pre toga nazivali izdajnicima i da tako vredjaju nas ponos i sve
za sta smo se borili. Niko nema prava da trguje narodnom voljom, da
gradi utociste onima koji su nas skupo kostali i da im omogucava da
tako nastave! SAMO VAS GLEDAMO!"
Rec
odbornika - Radisav Dugalic (SPS, IJ 67 Studenica)
Planovi
i prepreke
"Svestan velike odgovornosti prema poverenju koje su mi
gradjani studenickog kraja ukazali na lokalnim izborima, za prioritet
ovog odbornickog mandata, interesovanja i delovanja postavio sam ekonomski
razvoj te mesne zajednice i sireg podrucja, kao okosnicu svakog drugog
stanovnika. Naravno, taj razvoj, kad je ovo podrucje u pitanju, kao
osnovu ima unapredjenje turizma, pospesivanje stocarske proizvodnje
kroz stimulativne kredite i izgradnju manjih preradnih kapaciteta
vezanih za tu granu privrede, kao sto su mini-mlekare, zatim pogoni
za preradu drvnih sortimenata i lekovitog bilja i tako dalje. Jasno
je da sve to treba da prati razvoj neophodne infrastrukture.
Uostalom, to i nije nista novo. To pitanje ima posebno
mesto u Programu Opstinske organizacije SPS za period 2001-2004. godina,
dakle Partije ciji sam clan, i ja cu nastojati, u granicama svojih
mogucnosti i pozicije SPS u Skupstini opstine, da se kroz rad Skupstine,
Izvrsnog odbora i na drugi nacin ti prioriteti realizuju. Ta obaveza
je utoliko veca zbog cinjenice da studenicki kraj i na pocetku novog
milenijuma pripada nerazvijenom delu opstine iako je u poslednje vreme,
zahvaljujuci Socijalistickoj partiji Srbije, u prvom redu predsedniku
Opstinskog odbora SPS Milosu Nesovicu, a i Zemljoradnickoj zadruzi
"Studenica", ucinjeno dosta da se ta nekad ostra granica izmedju razvijenih
i nerazvijenih, bar na ovom podrucju, znacajno ublazi.
Iskreno govoreci, u nastojanju da se moji planovi realizuju
na dobrobit celog ovog kraja, vec vidim ozbiljne prepreke. Sednice
Skupstine opstine, ionako retke, i kad se odrzavaju sve vise su poligon
licnih i stranackih obracuna clanica vladajuce koalicije DOS. Smene
kadrova iz prethodne vlasti, zestoke svadje koje traju u nedogled
oko direktorskih i drugih fotelja i clanstva u upravnim odborima imaju
prioritet u celokupnom politickom delovanju, dok je sve drugo sto
bi donelo bolji zivot ovom narodu izvan svakog interesovanja i delovanja.
Da je tako, ocit je primer da je tek na poslednjoj sednici Skupstine
opstine, dakle tek polovinom godine, usvojen Program uredjivanja gradjevinskog
zemljista za ovu godinu, pored budzeta najvazniji dokument lokalne
samouprave, protiv kojeg je cak glasao i predsednik SO Kraljevo!?
Moj je utisak da i partije u DOS-u naziru skore izbore,
te su svoje celokupno politicko delovanje usmerile na osvajanje sto
boljih stranackih pozicija na izborima. Mozda je to i najbolje za
narod, jer ova vlast nije ispunila ni delic svojih predizbornih obecanja.
Naravno, i Socijalisticka partija Srbije jedva ceka izbore jer bi
sa novim rasporedom politickih snaga i studenicki kraj brze i lakse
ostvario svoje programe u interesu svih gradjana".
Ljudske
sudbine
Zankine godine neprebola ( Ili: kako nesreca
zblizava ljude)
Nevladina
organizacija porodica poginulih i unesrecenih iz Kraljeva organizovala
je na Vidovdan odlazak u manastir Studenica, gde je odrzano opelo
za sve nastradale u ratovima od 1991. godine do danasnjih dana. Pored
clanova porodica poginulih i unesrecenih iz kraljevacke i rascanske
opstine, opelu su prisustvovali i pojedini clanovi porodica poginulih
iz Subotice, Novog Sada, Panceva i Beograda.
Medju njima je bila i Zanka Stojanovic, majka hrabrog
ali izranjavljenog srca... i uporni borac za istinu o pogibiji radnika
RTS-a tokom NATO bombardovanja.
Njenu pricu, dirljivu i autenticnu, zabelezio sam u porti
manastira Studenica, dok mi je gospodja Zanka pokazivala sliku svog
sina Nebojse i njegovog kolege sa posla Darka Stojmenovskog, koji
su osam meseci pre bombardovanja bili u Studenici sa grupom zaposlenih
u RTS-u. Iz te grupe njih dvojica su poginuli!
- Od tada, sve do danas, borimo se protiv prethodnog rezima.
Mislim da smo stigli do nekog rezultata, i to samo zahvaljujuci nasem
upornom javljanju u medijima. Jednostavno, nismo im davali mira. Da
nije bilo te nase upornosti, smatram da Milanovic jos ne bi bio uhapsen.
Nekoliko nasih porodica tuzilo je i sedamnaest zemalja clanica NATO
- a, cime smo preskocili jednu stepenicu, mada nam predstoji jos jedna,
a to je nasa licna izjava pred sudom.
Evropski sud je, u tom smislu, obezbedio sredstva neophodna
za sudjenje, koje je zakazano za 24. oktobar ove godine u Strazburu.
- U prethodnom rezimu, inace, nismo mogli da ostvarimo
svoja prava, osim sto smo podneli krivicnu prijavu protiv njih devetoro
iz RTS - a. To je islo previse sporo, skoro nikako, sve dok jednoga
dana gospodju sudiju Skero, nisam pitala: ,, Sta hocete vise? Je l
postojalo sesnaest sanduka, je l postojalo sesnaest obdukcionih listova,
je l je bio Milanovic generalni direktor, je l je bombardovana zgrada?
Zar to nije dovoljno za pokretanje krivicne odgovornosti onih koji
su im naredili da tada rade, umesto da ih sklone, iako su znali da
ce zgrada biti bombardovana?" Petnaest dana posle toga, rezultat je
bio drugaciji i gospodin Milanovic je ponovo uhapsen.
Gospodja Zanka se kaje sto je Milanovica nazvala gospodinom.
- Imam moralno pravo i treba da ga nazovem huljom. I njega,
i Komrakova, i Lenardovu... jer svako od njih snosi veliku krivicu.
Neki za neodgovornost, neki za izazivanje NATO-a... Vojvodic je, na
primer, dobio cin general- potpukovnika posle izvodjenja iz zgrade
svoje kcerke, koja i sada radi u RTS-u, cak se i pojavljuje u Kulturnoj
rubrici. To je za nas provokacija, mi to ne mozemo da prihvatimo,
a ne da gledamo. Kako da je gledamo, kad je ona znala da ce te noci
biti bombardovana zgrada RTS-a, a nije rekla drugima! Ona je pobegla,
ostala je ziva, a nasa deca su izginula!
Roditelji poginulih radnika RTS-a podigli su spomenik
sa sesnaest imena, prekoputa ,, Radovica", a druga ploca, koju su
podigli Milanovic i SPS, nalazi se na bombadovanoj zgradi, ispod koje
pise ,, Gotov je!" Jos nisu uspeli to da izbrisu...
Porodice poginulih vidjaju se najmanje jednom, 23. u mesecu,
u 14.o6 casova, ispred spomenika ,, Zasto?" Zapale svece, donesu cvece,
popricaju, dogovore se za dalje akcije.
- Ovde, u Studenici, na opelu poginulima, imam utisak
vece bliskosti, mozda zato sto sam vezana za ovaj kraj. Sluzbovala
sam na Kosovu i u Maglicu, suprug mi je Kraljevcanin, i mozda sam
se zato osecala nekako intimnije. A u Beogradu su me povredile neke
licnosti, kojima nije bilo mesto na crkvenom opelu, kao, na primer,
gospodinu Andjelkovicu, koji je odatle otisao na miting SPS-a, dok
smo mi oplakivali nase mrtve!
Gospodja Zanka u Beogradu posecuje dva groba, dva spomenika.
Jedan u kome su svi njeni, a drugi ,, Zasto?
- Ja nemam sta drugo da posecujem. Jedino ta dva grobna
mesta, jer od petoro dece koje sam rodila, nije mi ostalo nijedno!
Ni supruga nemam, jer mi je poginuo u jednoj bezazlenoj raspravi u
autobusu, tako da sam ostala potpuno sama, bez igde ikoga! Sada se
druzim sa porodicama koje je nesreca zblizila. To su porodice Stojmenovski,
Pejcinovic... Svi su moji prijatelji koji imaju istu tugu!- jedva
primetnim tonom bola izustila je poslednje reci gospodja Zanka.
Skroz licno - pise Bojana MILOSAVLJEVIC
Narodna kuhinja u Hagu
Do
kraja ovog veka moramo da dobijemo odgovor na, za Srbiju sudbinsko,
pitanje: da li je seno strizeno ili koseno, odnosno - da li je predsednik
SRJ i DSS, dr Kostunica, izistinski znao da ce bivsi "vozd" Milosevic
biti izrucen Tribunalu u Hagu ili je sa nacijom tvrdio pazar? Dok
ne resimo ovu veliku eticku dilemu, koja je u DOS-u zasadila jabuku
razdora, necemo moci mirno da rucamo. A, bogami, ni da spavamo, jer
se zestoka srpska opozicija fantasticno organizovala: svake trece
subote u parnom mesecu masovno demonstrira (neka osete kako je nama
bilo godinama!) u borbi za nacionalno dostojanstvo, odnosno oslobodjenje
S. Milosevica iz pritvorne jedinice suda UN u Hagu. Nervira me samo
ova nasa policija, koja opoziciju ignorise krajnje uvredljivo, sa
prezirom kakav "plavi andjeli" nisu iskazali cak ni prema nedavnoj
litiji homoseksualaca u Beogradu, na onaj njihov praznik "Dan ponosa",
kada nisu hteli cak ni da ih rasteraju, a nekamoli biju. Milosevic
kao covek za proslost jos sekspirovskom dilemom muci svoje "jastrebove"
Igica, Dacica i Seselja koji su namerni da celu srpsku vladu strpaju
u zatvor, zbog ekspresne otmice i brze isporuke njihovog lidera medjunarodnoj
pravdi. Kad smo vec oko rucka i (posle njega) mirnog sna, nedavno
sam negde procitala da zatvorenici u Seveningenu (Hag), iako uzivaju
smestaj sa skoro "cetiri zvezdice", imaju, ustvari, polupansion -
samo jedan obrok i uzinu. U tom smislu duboko sazaljevam naseg zemljaka
Milosevica, kao taze robijasa, koji u svojoj manjerki tek treba da
se navikne na splacine zvane "holandska kuhinja". Kada sam ovaj aber
likujuci prenela svome zivotnom saputniku, zaprepastio me je (a, bogami,
na neki nacin i izneverio) opaskom da je takav zatvorski rezim krajnje
nehuman, jer, zaboga, u uzinu moze da se racuna i jedna jabuka ili,
pak, "cajni kolutic".
Samo zato sto imam duze pamcenje mene bezmerno raduje
sto ce S. Milosevic, ako vec od kuce nije poneo novcanik ili deviznu
knjizicu, u najskorije vreme da oseti i prozivi one nase fatalne godine
mega-inflacije i ratova, u kojima je finansirao svoje nebuloze o Velikoj
Srbiji. Posto ga i posle svega tako pomno medijski "pratimo" mogli
bi smo, oprastajuci mu delic onih njegovih 12 "mrsavih godina", da
uputimo diplomatsku notu nekoj boljestojecoj narodnoj kuhinji Medjunarodnog
Crvenog krsta, polumeseca i runolista, s molbom da ovom izuzetnom
zatoceniku u Hagu gratis izdaju jedan abonentski bon za socijalni
jelovnik, jer je i za razvoj ove"institucije"u bogatoj zemlji Srbiji
on bio najzasluzniji. Uz te buduce carske ruckove neka ga prati i
zelja da mu zatvorska kazna ne bude monotona. U sjajnom filmu Alena
Parkera "Ponocni ekspres" turski sudija, zbog prosvercovanog heroina,
izrice mladom Amerikancu kaznu zatvora od 36 godina i kaze mu: "Neka
brzo prodje." Nesto slicno mozemo i mi da pozelimo svom zemljaku u
Hagu, mada njemu preti i dozivotna robija. Posle vec mogu i da nam
ga vrate. Utom cemo mozda da mu dovrsimo istragu, ako li ne i celu
optuznicu, pa cemo najzad biti nacisto da li je on uopste i za sta
kriv.
Sada nam je u zizi interesovanja nacrt zakona o radu,
prepisan iz robovlasnickog doba, a skrojen po meri buducih vlasnika
svega i svacega sto u Srbiji iole vredi. Kada bolje razmislim, najveci
krivac za ovoliku apaticnost radnicke klase je Rade Markovic iz okruznog
sindikata "Nezavisnost", a za njim ostale mu kolege iz suparnickih
sindikalnih firmi. Rade je iz protesta prvi prekinuo svaki kontakt
sa premijerom i republickom vladom (ovi nisu prihvatili poziv za socijalni
dijalog), zbog cega su se vlastodrsci strasno nasekirali, pa naljutili
i iz pakosti nam ispisali tu svinjariju od "nacrta", koja opasno ugrozava
nasa samoupravljacka i vlasnicka prava. Sa druge strane, skoro da
smo vec potrosili prvi mesec leta, a u gradu se nista ne dogadja;
mislim, nemamo, kako smo ranijih godina navikli, nista sto bi licilo
na "Kraljevacko kulturno leto". Cudni su mi ovi novi, samoproklamovane
demokrate i ljudi novog, proevropskog profila - najmanje ih zanima
kultura (cak i kada je njihovo oficijelno prisustvo na nekim vaznim
dogadjajima bilo podrazumevajuce, skoro da ih nikad nigde nije bilo;
ako se, doduse, izuzme "Veseli spust"). Mozda su ta opstinska gospoda
isuvise "kulturni" i sa previsokim kriterijumima prema onome sto Kraljevo
moze da organizuje, ponudi i plati. Ili su im politika, izbori i kombinatorika
njihovih portabl stranaka toliko udarili u glave, da im sada zivot
i ambicije znace. Nacelnik Raskog okruga, cak i dok to jos nije bio,
jedan je od vrlo, vrlo retkih, ako ne i jedini, koji dobijene funkcije
shvata i kao duznosti, pa i kada su u pitanju dogadjaji kulturnih
sadrzaja.
"Ibarske novosti" u odbojkaskom kampu "Dejan Brdjovic"
- pise Stole Petkovic
Krem
za katedrom, talenti na terenu
Na
Gocu planinnskoj lepotici kraj Kraljeva sve vrvi od odbojke. U toku
je druga smena sada vec nadaleko poznatog odbojkaskog kampa "Dejan
Brdjovic". Sve je pocelo prosle godine. Decaci i devojcice iz svih
krajeva Jugoslavije pohrlili su na desetodnevna odbojkaska predavanja.
Pritom su odradjene tri smene od po deset dana. I otislo se kucama
sa puno klepih utisaka. I ove godine ista prica.
- Ovde smo od 28. juna. Do sada smo imali zaista veliki
odziv. Trenutno je u kampu 160 decaka i devojcica koji su podeljeni
po uzrastu i naravno kvalitetu. Radi se udarnicki u nekoliko grupa
tako da se svakom pojedincu poklanja duzna paznja tokom boravka na
Gocu - kaze Dejan Brdjovic.
A treneri sve sama poznata imena. Darko Zakoc, trofejni
kouc i selektor zenske reprezentacije je rukovodilac - sef struke
i prvi trener kampa. NJegova neposredna obaveza je i rad sa odbojkasicama
bas kao i Bojani Kecojevic (Obilic) koja je bila prisutna u prvom
delu . Tu je i Zeljko Bulatovic, uspeni trener Partizana koji zajedno
sa Zoranom Vukcevicem - Belim iz podgoricke Buducnosti vodi brigu
o muskim ekipama. Od trenera treba pomenuti Zorana Terzica, Predraga
Zucovica, Acu Boskovica i Nenada Joksimovica i dvojicu vrednih koordinatora
rada Dragana Nikolica i Gojka Orlovica.
- Kamp je za sve zainteresovane otvoren. Ovde dolaze organozovano
i ekipe i pojedinci. Bez obzira sto su u pitanju kompletne ekipe mi
napravimo selekciju. Nasi treneri do sada nisu pogresili u odabiru
po kvalitetu - dodaje Brdjovic.
Na Gocu je sve idealno ali za nesmetan rad nedostaje jos
po nesto.
- Potrebna su nam jos najmanje dva terena. Sada istina
postoje sportski tereni ali su komnbinovani pa se tako kiosarka i
odbojka ne mogu odvijati u isto vreme. U medjuvremenu uspeli smo da
se izborimo za dva asvaltna terena koja bi trebali da aktiviramo do
kraja trajanja ovog kampa. Tada ce nam biti neuporedivo lakse - misli
Brdjovic.
Planina Goc je nema sumnje postala odbojkaska meka. To
bi vec jednom morali da shvate i ljudi iz SO Kraljevo. Jer nije mala
stvar imati na okupu 500 decaka i devojcica u roku od jednog meseca.
velikije to uspeh i obaveza onih koji rade sa njima. Dobar glas i
rad se daleko cuju.
Jos kada bi glas dospeo do onih koji vode brigu o sportu
- sa setom konstatuje legendarna "petica" najpre Ribnice, pa Crvene
zvezde , reprezentacije Jugoslavije i nekoliko najuticajnijih evropskih
klubova Dejan Brdjovic, koji pritom istice nesebicnu pomoc beogradskih
firmi "Asiks", "Frikom" i Magnat, mineralnoj vodi "Vrnjci" i svojim
komsijama iz rodne Zice preduzecima "Djudja" i "Pomak".
|