7
Internet izdanje - 14. januar 2005.godine

  Ibarske novosti - e-mail

Naslovna strana novog broja "Ibarskih novosti" Vise mira, ljubavi i sloge
„Renesansa” – u grupi lidera uspesnih preduzeca
Talenti se bore za opstanak Centra
Vaspitac brojnih generacija mladih novinara
Dobrota leci tugu
Mostovi prijateljstva jos uvek spajaju ljude
Snezne carolije na Gocu
Moc skolskog terena
Umetnost, kultura, obrazovanje
Sport: kosarka, odbojka, najbolji '04.


IZVODI IZ BOZICNE POSLANICE
Vise mira, ljubavi i sloge

   ...Onaj ko ne vidi potrebu da bude spasen tesko mu je o toj potrebi da govori. Samo se covek okamenjena srca ne uzasava nad svim nevoljama, patnjama i stradanjima koje ispunjavaju ovaj svet. Koliko je suza samo na ovim prostorima proliveno u istoriji? Zar nismo u ovoj godini slavili dva veka od Prvog srpskog ustanka i oslobodjenje od vekovnog ropstva, setivsi se nasih svetih i slavnih predaka, koji su pokazali ljubav od koje nema vece, da zivot svoj poloze za bliznje svoje (Jn 15,13). Secajuci se njih i tih velikih dana, nama kao potomcima ovih divnih Hristoljubaca i bratoljubaca, srca su bila ispunjena radoscu. Nazalost, toliko je ratova, ubistava, zlocina, svakovrsnih nepravdi i ponizenja bilo u ovih dvesta godina. Koliko je dece ostalo bez roditelja, koliko roditelja bez dece, koliko suza proliveno za rodnim pragom, za vodom koja nas je prvo zapojila, za vazduhom koji smo prvo udahnuli? I treba li jos nabrajati sve nevolje u dolini placa, kako ovaj nas svet naziva otac Justin Popovic. Mir Bozji, koji ovaj dan donosi, nedostajao je nasem narodu vise od hleba...
   ...Dok se u svetu proklamuje sloboda, nasoj braci na Kosovu i Metohiji oduzima se cak i pravo na zivot. Na njima se ispunjavaju reci Hristove da i ptice i zivotinje imaju svoj dom, a oni, kao i Sin coveciji, nemaju gde glavu skloniti (Mt 8,22). Nasoj braci na raspetom Kosovu i Metohiji, razoreni su domovi, spaljena ognjista, razoreni vekovni hramovi, grobovi prekopani. Na zemlji, koju smo krvlju platili, oni nemaju pravo da zive...
   ...Posebno se obracamo nasoj duhovnoj deci u rasejanju, ali i u Otadzbini, koja zive u verski mesovitim sredinama, da prema svima pokazu ne samo razumevanje, jer je to za hriscanina malo, vec ljubav. Mi nismo pozvani ne samo da drugoga trpimo vec i da drugoga volimo, po recima Hristovim: ,,I ako pozdravljate samo bracu svoju, sta odvise cinite? Ne cine li tako i neznabosci?" Neka se niko zbog naseg imena ili nasih dela, ne nadje uvredjen, a kamoli povredjen. To je ono sto od srca zelimo, za to se Bogu molimo i na to Vas, deco nasa duhovna, pozivamo.
   Pozivamo na ljubav i mudrost najodgovornije ljude u nasoj zemlji, sve oni koji uticu na ocuvanje vrednosti i stvaranju zakona na kojima pociva drzava, jedan narod i mnogi narodi, da ne zaborave da je ovo hriscanska zamlja, da se ne postide svoga imena i porekla, da nas se ne postide preci nasi kad pred njih izadjemo. Pozivajuci ih na svest da je zemlja u kojoj zivimo hriscanska, mi ne trazimo ,,prava carska", vec trazimo da se istina ne proglasava za laz, niti laz za istinu, nemoral za moral...
   ...Molimo se novorodjenom Bogomladencu da u godini koja dolazi bude manje nemira a vise mira, manje mrznje a vise ljubavi, manje nesloge a vise sloge i svakog blagoslova Bozjeg...Povratak na vrh strane


PREMA LISTI GLOBMARK BIZNIS REJTING ZA 2004. GODINU - pise Dragan Vukicevic
„Renesansa” – u grupi lidera uspesnih preduzeca


   • Na rejting listi hiljadu najkredibilnijih preduzeca u Srbiji za 2004. godinu, koja se na kraju svake poslovne godine sprovodi u okviru projekta Globmark biznis rejting, naslo se i kraljevacko preduzece „Renesansa” • Od osnivanja ni dana pod blokadom, a obaveze prema drzavi i dobavljacima - prioritet • Razvoj bez ijednog bankarskog kredita


   Krajem decembra na adresu kraljevackog privatnog preduzeca „Renesansa” stigao je dopis u kome se saopstava da se to preduzece prema projektu Globmark biznis rejting na rejting listi najuspesnijih u Srbiji za 2004. godinu naslo medju hiljadu najkredibilnijih preduzeca u Republici. Na listi kredibiliteta „Renesansa” je zauzela 610. mesto u privredi Srbije kao celini, 138. mesto u konkurentskoj kategoriji po velicini i 13. mesto u okviru svoje delatnosti. Inace, ovo uspesno preduzece se pre tri godine na istoj Globmarkovoj listi naslo u grupi od 1.500 najkredibilnijih preduzeca u Srbiji.
Koliko je ovo priznanje znacajno ilustruje podatak da krug najkredibilnijih predstavlja svega 1,35 odsto ukupnog broja preduzeca koja su predala zavrsne racune za 2003. godinu. Uticaj preduzeca koja se nalaze u krugu hiljadu najkredibilnijih na privredne tokove izuzetno je veliki. Naime, ona ostvaruju 20,74 posto ukupnih prihoda celokupne privrede i cak 38,45 posto dobitka, dok njihovo ucesce u ukupnom kapitalu privrede iznosi 36,09, a ucesce u stalnoj imovini 29,1 posto.

BEZ BANKARSKIH KREDITA
   - Svrstavanje „Renesanse” u grupu od hiljadu najkredibilnijih preduzeca u Srbiji ne znaci samo kvalitetan pomak od pre tri godine, kada smo bili medju hiljadu pet stotina najuspesnijih preduzeca u Republici, nego vise na relevantnim poslovnim parametrima, potvrda je da smo na dobrom razvojnom putu i snazan podsticaj za dalje napredovanje - kaze za „Ibarske novosti” inzenjer masinstva i diplomirani ekonomista Savo Gavrovic, vlasnik i direktor „Renesanse”.
   Preduzece „Renesansa”, koje uposljava tri radnika („Zato sto postizemo znacajne efekte uz minimalne troskove. Moglo bi da se zaposli i vise radnika na ovom nivou razvoja, ali bi bila dovedena u pitanje sigurnost i zaposlenih i preduzeca u celini”, komentarise direktor Gavrovic), osnovano je 1988. godine i bavi se proizvodnjom i prometom kuglicnih i kotrljajnih lezaja. Zanimljivo je da se u asortimanu „Renesanse” nalazi oko 3.500 najrazlicitijih tipova lezaja, da u svetu postoji oko 240.000 tipova, a da se u SCG koristi svega oko 11.500 tipova kuglicnih i kotrljajucih lezaja. Osim toga, postoje svega dve fabrika lezaja, beogradski „IKL” i „FKL” u Temerinu, sa ukupno 1.500 tipova lezaja, tako da je SCG mahom orijentisana na uvoz.
Osim lezaja, „Renesansa” se bavi i uvozom semeringa, sa paletom ponude od oko hiljadu tipova.
   Gavrovic naglasava da njegovo preduzece nikada nije koristilo bankarske kredite, da je uspesno poslovalo i u godinama blokade i da uprkos objektivinim teskocama redovno izmiruje poreze i sve obaveze prema drzavi.
   - Obaveze prema drzavi i dobavljacima - nas su prioritet - kaze Gavrovic.

KRALJEVO NECE USPESNE
   Medjutim, bez obzira na uspesno poslovanje i relevantna priznanja o visokom rejtingu kredibilnosti, direktor Gavrovic nije zadovoljan, pre svega odnosom svoga Kraljeva prema uspesnim privrednicima.
   - Za sve ove godine, kaze Gavrovic ne bez rezignacije - niko od zvanicnika Kraljeva nije me pozvao na razgovor, uprkos mom nespornom iskustvu i znanju, o tome kako da se razrese nagomilani problemi kraljevacke privrede. Pogotovo sto imam viziju kako da preduzeca u Kraljevu posluju pozitivno, pa cak i ona koja slove za propala.
   On naglasava da cemo kao drzava biti sve udaljeniji od procesa evropske integracije ukoliko prethodno ne integrisemo svoju privredu. Prema njegovim recima, najkraci put do Evrope je da se prethodno postigne stabilnost ovdasnje privrede i da se strateski radi na afirmaciji domace robne marke.
   - Nas, recimo, niko ne sprecava da domace zakonodavstvo prilagodimo zakonima Evropske Unije i da kao zakonodavno zaokruzeni udjemo u Evropu, ali ako ne znamo, necemo ili ne umemo da to postignemo u svom okruzenju, onda je i tesko uci u sistem evropske integracije - kaze Gavrovic.
   Odgovarajuci na pitanje da prokomentarise kako sagledava stanje privrede u Kraljevu, Gavrovic istice da je prioritetno da se ovdasnja privreda poveze sa naucnim i istrazivackim institucijama i da jedino ulaganjem i koriscenjem znanja i nauke moze da se postigne stabilizovanje privrede i podizanje poslovanja u svim segmentima na visi nivo.
   - Smatram da recimo „Magnohrom”, uz prave proizvodne programe i osavremenjenu strukturu preduzeca, moze uz pomoc iskljucivo kraljevackih kadrova da se postavi na zdrave noge i bez eksperata sa strane, sa nedovoljnim znanjem i iskustvom da se takav gigant pokrene u pravom smeru - konstatuje Gavrovic. - To isto vazi i za Fabriku vagona, „Jasen” i ostala preduzeca - gigante, koji su na putanji ubrzanog propadanja i prodaji za relativno male pare. Upravo stoga, kraljevacki privrednici udruzeni sa naucno-istrazivackim institucijama mogu da rese probleme, ali sa jasnim ekonomskim ciljevima, znanjem i vizijom.
   Prema njegovim recima, kada se postave starteski ciljevi, iznalaze se nacin i metodologija uspesnosti i tu, kako sam kaze, „nema posebne mudrosti”.
   Govoreci o razvojnom potencijalu „Renesanse”, Gavrovic najavljuje za sredinu godine pocetak primene novog programa koji ce omoguciti zaposlenje jos tri-cetiri radnika. I taj program bice realizovan bez bankarskih kredita vec iskljucivo od sredstava vlastite akumulacije.

PRIVREDA I MEDIJI
   - Nuzna je interakcija privredee i medija, kaze Savo Gavrovic, direktor „Renesanse”. - Nasi lokalni mediji nazalost, a to se moze reci i na nivou Srbije, priotitet u nastupima daju politicarima, umesto ekspertima i uspesnima u svim oblastima privredjivanja. Upravo zato, i u Kraljevu su strcnjaci i visoki profesionalci „pokriveni debelim slojem prasine”. I stice se pogresan utisak da nas grad i nema strucnjaka. Potreban je stoga zaokret i u samim medijima, da se marginalizuju kvaziznalci i pausalci u znanju i struci, jer Kraljevo ima intelektualnog, moralnog i strucnog potencijala za pokretanje proizvodnje i postizanje opsteg boljitka zivota.
Povratak na vrh strane


POMOC ZA DAROVITE IZ FONDACIJE ,,PETAR BOGAVAC - ANDjELKO SAVIC" - pise Ivan Rajovic
Talenti se bore za opstanak Centra


    Prigodna svecanost u centru za talente, koji se nalazi u nezavidnom polozaju • Talenti se zalazu za bolji tretman svoje pameti i svog znanja

   Na svecanosti odrzanoj u sredu u prostorijama Masinskog fakulteta u Kraljevu uruceni su prigodni pokloni mladim talentima. Vec godinama se iz Fondacije ,,Petar Bogavac - Andjelko Savic" dodeljuju takozvana jednokratna sredstva najboljim, najuspesnijim i najtalentovanijim mladim ljudima, ciji roditelji nisu u stanju da i materijalno pomognu deci da svoju nadarenost na najbolji moguci nacin unaprede i usavrse. Naravno, citava akcija deluje dosta podsticajno i humano, pre svega iz ugla onih koji su je osmislili mada, iskreno receno, imajuci u vidu iznos od 4.500 dinara po talentu sve dobija malo komican smisao, tim pre sto se Fond finansira iz budzeta SO. A o tome koliko je ovom gradu i onima koji ga vode stalo do mladih i talentovanih decaka i devojcica govori i gotovo nipodastavajuci odnos prema Centru za talente za koji, osim samih polaznika i njihovih profesora, nikoga vise nije briga.
   Dr Vukicevic je rekao kako je u izgledu resenje koje ce mozda dovesti do toga da se losa situacija promeni i da se stvore uslovi koji ce dovesti do toga da Centar za talente nastavi da radi. Sustina je u tome da se opstine sa teritorije ovog dela Srbije udruze i da pomognu ovdasnjem Centru da nastavi da radi, jer u ovom gradu i u gradovima u okruzenju ima ljudi koji shvataju koliko je to korisna stvar. Za sada postoji otvorena podrska iz Trstenika, a u Vrnjackoj Banji je to u proceduri. Ocekuje se da ce i iz Raske stici podrska, kaze dr Vukicevic, naglasavajuci kako u ovom gradu ipak ima dovoljno razumnih, dalekovidih i sirokogrudih ljudi koji shvataju potrebu postojanja jednog ovakvog centra.

TALENTI O SVOM CENTRU
   Milan Radovanovic, ucenik cetvrtog razreda Gimnazije, drustveno jezicki smer, clan je Regionalnog centra od 2000. godine i pripada prvoj generaciji koja je radila prijemni test. Od tada je radio i tri samostalna rada, a u okviru Regionalnog centra i dva grupna rada realizovana u letnjim skolama na Kopaoniku. Sa samostalnim radovima je ucestvovao na republickoj smotri, gde je osvojio jedno prvo mesto. U okviru Regionalnog centra ucestvovao je i na dve naucne smotre na Kopaoniku i u letnjoj skoli. Oblast koja ga narocito zanima je konstruisanje masinskih elemenata, a dok je izlazio bilten, pisao je i aforizme. Danas Milan kaze kako bi Centar trebalo sacuvati i odrzati jer iz razgovora sa drugovima iz susednih zemalja saznao je da nesto slicno kod njih ne postoji i da, na neki nacin, kraljevackim talentima zavide na tome.
   Vukica Jekic je ucenica treceg razreda Gimnazije u specijalizovanom matematickom odeljenju. Test za ,,ulazak" u Centar za talente je polagala jos 2001. godine, dok je bila u osnovnoj skoli i ima jedan svoj rad iz oblasti fizike. Bila je i na jednoj republickoj smotri, ali kaze kako to nije najbitnije zato sto je, osim tih naucno-istrazivackih radova, druzenje ono sto je jako lep motiv zajednistva, zajednicki odlasci za Beograd, vise puta na Kopaonik. I steta je, kaze Vukica, sto se gubi taj kolekivni duh. Ona zato apeluje na sve one koji su u poziciji da uticu na rad Centra da obrate paznju ne samo na Centar, vec na mlade ljude uopste, jer se vrlo malo paznje posvecuje tome. Mi se samim tim sto radimo te radove druzimo medjusobno, kontaktiramo, razmenjujemo podatke i informacije i na taj nacin se izgradjujemo u osobe koje ce biti otvorene prema svetu.
   Katarina Vukosavljevic, ucenica cetvrte godine Gimnazije prirodno matematickog smera, pripada drugoj generaciji talenata koji su test radili 2002. godine i ucestvovala je u letnjim skolama na Kopaoniku. Do sada je uradila jedan rad sa kojim je ucestvovala na republickoj smotri. Kaze kako joj je zao zbog problema u kojima se Centar nalazi i sto nije u stanju da nastavi sa svojim istrazivackim radom. Katarina istice kako bi odgovorni trebalo da vise paznje obrate na Centar buduci da se radi o mladim, talentovanim, inteligentnim ljudima na kojima svet treba da pociva, a posto zivimo u vremenu u kojem su prave vrednosti u potpunosti potisnute na stranu, samo bi trebalo malo vise obratiti paznju na to. Ono sto nas ovde zblizava i okuplja jesu zanimljivi razgovori i slicni pogledi na svet, kaze Katarina.
   Mladen Drobnjakovic, ucenik prvog razreda specijalizovanog matematickog odeljenja Gimnazije, pretprosle godine je polozio test za talente ali jos nije imao nijedan rad, a u secanju mu je ostao odlazak u Beograd. Kaze kako je lepo sto jedan ovakav centar postoji i da bi trebalo da postoji i u drugim gradovima, ali i da se sa najvisih nivoa pokrene pitanje resavanja problema finansiranja ovakvih ustanova.Povratak na vrh strane


IN MEMORIAM: LJILJANA DJORDJEVIC 1930 - 2005.
Vaspitac brojnih generacija mladih novinara

   Po Novoj godini, bas kada su prosli dani slavlja, u redakciju Ibarskih novosti stigla je tuzna vest: 4. januara, u 75. godini zivota, preminula je LJiljana Djordjevic, dugogodisnja novinarka i glavna i odgovorna urednica ovog lista. Najbolnija vest koja je duboko ozalostila sve zaposlene u ovom Javnom preduzecu i citaoce nastarijeg i najpoznatijeg kraljevackog nedeljnika, njene prijatelje i poznanike.
   LJiljana Djordjevic je rodjena 19. oktobra 1930. godine u skromnoj uciteljskoj porodici. U Ibarskim novostima u Kraljevu provela je citav svoj radni vek. Kao novinar se u ovoj informativnoj kuci zaposlila daleke 1960. godine, kada je redakcija bila smestena u zgradi pokraj hotela „Pariz“, kasnije u Omladinskoj 11/1 (zgrada hotela „Jugoslavija“). U redakciji „Ibarskih“ tada je direktor bio Zivota Milicevic, a glavni i odgovorni urednik lista Desimir Djordjevic. Tada je bila jedina zena-novinar u Redakciji, a kolege su joj bile novinari i saradnici Dragoljub Obradovic Kondis, Djoka Kovacevic, Danilo Cvijetic, Mija M. Saric, Voja Blagojevic, Milan Glisovic, Pera Cvetkovic, Milan Pantovic, Dragan Ilic Niski, Bogdan Mrvos, LJuba Krstovic, Jovan Krickovic, Zika Ilic... Sa njima je, u skromnim uslovima, ali sa puno poleta i entuzijazma, udarila pecat tadasnjem i kasnijem stampanom (pisanom) novinarstvu u Kraljevu. Ostace zauvek zabelezeni i upamceni njeni tekstovi i naslovi iz svih oblasti zivota, vesti, izvestaji, clanci, price, komentari...
Za glavnog i odgovornog urednika Ibarskih novosti izabrana je i sa tom funkcijom prvi put u impresumu lista potpisana 8. aprila 1976. godine. Na toj odgovornoj duznosti znacajno je doprinela unapredjenju uredjivacke politike, uvodjenju novih rubrika, vizuelnom i sadrzinskom razvoju lista, edukaciji i vaspitavanju brojnih generacija mladih novinara koji su kasnije, bas kao i ona, dobili brojna i najveca profesionalna priznanja i nagrade. Od nje se ucilo o profesiji, zivotu i moralu, kako biti i ostati pravi i posten covek. Nemerljiv je njen doprinos i radjanju novog medija u okviru Ibarskih novosti - Radio Kraljeva, u kojem je, po isteku mandata urednice lista, jedno vreme bila urednik informativnog programa. U zasluzenu penziju otisla je 1987. godine, godinu dana posle iznenadne smrti voljenog supruga Rada Djordjevica, uglednog kraljevackog lekara i visegodisnjeg nacelnika Ginekoloskog odeljenja Bolnice u Kraljevu, ciju iznenadnu smrt do kraja zivota nije prebolela. Posao, razvoj grada-opstine i porodica su joj uvek bili na prvom mestu. Puno paznje i ljubavi poklonila je suprugu, roditeljima, sinu Zoranu, snahi Bilji i unuku Urosu.
   Bila je neprekidno aktivan drustveni i humanitarni radnik, visegodisnja predsednica Konferencije za drustvenu aktivnost zena, pokretac i ucesnik brojnih akcija u gradskim i seoskim mesnim zajednicama, SSRN-u, Crvenom krstu, odborima za uvodjenje samodoprinosa za vodosnabdevanje, izgradnju nove hirurske bolnice...
   Na poslednji put, dostojanstveno i kulturno, ispratili su je clanovi porodice, prijatelji i brojni postavaoci. Uz opelo, molitve, suze i zvuke kraljevackog vatrogasnog orkestra koji je svirao „Tiho noci...“ sahranjena je 5. januara na Starom kraljevackom groblju, u porodicnoj grobnici, pored supruga Rada. Ostace zauvek u secanju svih Kraljevcana koji su je poznavali kao sjajnog kolegu, coveka i prijatelja.

PRAVI COVEK
   Postovana porodico, prijatelji i kolege, svojevremeno sam napisala tekst sa naslovom „Pravi ljudi“. Iscureo je iz mene u vremenu najtezem za ljude koje poznajem i koji me okruzuju. U vremenu u kojem su se u minutima lomila moralna pravila i hiljadama godina uvrezeni moralni sistemi. Gledala sam ljude oko sebe i trazila uzora. Plemenite ljude, ljude koji bez koristi uvek cine dobra dela, ljude istrajne i realne, postene i nepromenljive pod udarima promenljivih prilika. LJude koji naoko sitnim delima a upornim trajanjem svaku pa i nasu civilizaciju vode napred. Ljilja Djordjevic, nasa Ljisa, dugogodisnja urednica i koleginica je covek iz ove price. Pravi covek.
   Pocela je sa generacijom pionira u kraljevackom posleratnom novinarstvu kada su samo olovka i papir, ti najstariji alati novinarskog zanata, udruzeni sa postenjem i pravdom, bili odlika nase profesije. Stasavala je u „Ibarskim novostima“ do mesta glavnog i odgovornog urednika, isprobala se na radiju, ucila novinarstvu narastaje od kojih su mnoga ugledna ovdasnja i srpska novinarska pera ponela najvrednije strukovne nagrade srpskog naroda. Volela je svoj posao. Uvek dolazila prva, a odlazila poslednja.
   Bila je lepa i doterana gospodja u zimskim i letnjim verzijama sanel kostima koja je hiljade sati svog zivota poklonila mnogim humanitarnim organizacijama. Posebno onim koje su se bavile zenama i decom. Mnoga sela, porodice, ljudi, deca, zahvaljujuci akcijama koje je vodila, stizali su do pomoci koja im je bila neophodna za izgradnju puta, izgorele kuce, nuznu medicinsku pomoc ili skolovanje. Bila je rodonacelnik tematskog i humanog novinarstva. Nagrade je skromno prihvatala, ali se njima dicila kao svako dete iz ugledne uciteljske porodice. Zato i velikim ljudima u ovakvim prilikama slede kratki govori.
   NJena deca ce je pamtiti po ogromnoj ljubavi koju im je pruzila. Prijateljima ce ostati u uspomeni po vernom i istrajnom druzenju i razumevanju. A mi, kolege, pamticemo je po vremenu u kojem smo srecni ustajali da sto pre stignemo na posao i u redakciju Ibarskih novosti.
Hvala joj sto je postojala i sto je bila sa nama. Neka pociva u miru i neka joj je laka zemlja.

Snezana Cekanovic
(Posmrtno slovo u ime kraljevackih novinara, izgovoreno na sahrani 5. januara 2005)
Povratak na vrh strane


NOVOGODISNJA PRICA IZ IZBEGLICKOG DOMA - pise Predo Markovic
Dobrota leci tugu

   U vili ,,Maricic", najvecem izbeglickom centru u Srbiji, a zasigurno i u Evropi, koja je nekada davno posecivala najbogatija klijentela Mataruske Banje, cetiri i po godine zive najtuzniji ljudi na svetu - metohijske izbeglice iz okoline Kline i Istoka. NJih 210, vecinom poljoprivrednika, na spisku su raseljenih lica kojima Komesarijat za izbeglice obezbedjuje porciju pasulja bez mesa iz Starackog doma u Banji. To su ljudi kod kojih se nije mnogo promenio nacin zivota od juna 1999. godine, kada su se obreli u Srbiji, napustivsi svoja imanja i domove u rodnoj Metohiji.
   Dok su se mnogi kosovski Srbi po dolasku u Kraljevo kako-tako snalazili u novoj sredini, dok su uz pomoc humanitarnih organizacija, rodjaka, prijatelja, komsija ili sopstvenim novcem gradili kuce i zapocinjali nov posao i novi zivot, stanovnici vile ,,Maricic" ostali su tu gde su se prvih dana zadesili cekajuci povratak kuci.

ANDRIJANINE NOVOGODISNJE ZELJE
   - Kada smo dosli u Kraljevo, cinilo nam se da nam je Metohija odavde najbliza i da cemo odavde najpre da se vratimo svojim kucama - nekako pred Novu godinu pricao nam je tridesetpetogodisnji Goran Vuletic iz okoline Istoka. U vili ,,Maricic", gde smo razgovarali, zatekli smo jos gore stanje nego prethodnih godina i meseci. Kanalizacija je zapusena, tesni hodnici prljavi i zakrceni komadima namestaja i razigranom decom koja rastu u krajnje nehumanim uslovima. Goran, kome je pocetkom ove godine odstranjen tumor na mozgu (operisao ga je nas zermljak, prof. dr Misa Janicijevic), nabraja imena politicara koji su u predizbornim kampanjama posecivali ovaj izbeglicki centar. Spisak je podugacak i najverovatnije nepotpun, jer Goran nije mogao da navede funkcije i imena inostranih izaslanika koji su takodje ovde dolazili im mnogo toga obecali.
   - Nista od svega toga. Ostali smo ovde, u bedi i sirotinji - govori nam nas sagovornik, milujuci po kosi svoju kcer Andrijanu, koja je pre cetiri i po godine, 29. juna, rodjena u Kraljevu, posle dolaska nepregledne kolone izbeglica sa Kosova i Metohije. O Andrijani su ,,Ibarske novosti” vec pisale i zahvaljujuci njima Andrijana je dobila na poklon i krevetac. Dok je mogao da zaradi, Goran se nije libio i najtezih poslova, ali kao rekonvalescent, tesko da moze bilo sta da uradi.
   - Zbog bolesti cesto dozivljavam epi napade. Najcesdje se desavaju tokom noci, a meni je jos teze sto i deca vide da sam bolestan - kroz suze prica Goran Vuletic.
   Andrijana Vuletic je prelepa smedjokosa devojcica koja vec ide u predskolsko. NJen brat, Ivan, ucenik petog razreda, vrlo dobar je djak.
Majka Vesna se zali na skupocu, ali ne dozvoljava, kako kaze, da se deca razlikuju od svojih vrsnjaka i da pate zbog nemastine.
U sobici velicine tri puta tri metra, gde zivi porodica Gorana Vuletica, iskri i blista malena jelka.
   - Vecu nismo mogli da kupimo - kaze Vesna Vuletic i dodaje da su na novogodisnjoj proslavi u vrticu u koji ide Andrijana za paketic morali da izdvoje 300 dinara, za dolazak Deda Mraza 20 dinara i za fotografiju sa njim 100 dinara.
   - Goran je prebolestan i svaki dinar izdvajamo za njegove lekove cije ce zalihe trajati samo do februara. Bez obzira na to, mi smo se opredelili da nasa deca ne osete ocevu bolest i ne trpe zbog nje, jer se kao deca raseljenika vec razlikuju od ostale dece - zali se Vesna.
   I dok se, uoci Nove godine, Mataruska Banja i obliznji hotel iz koga dopire muzika kupaju u svetlu lampiona, zagledana kroz prozor, malena Andrijana nam je izgovarala svoje dve najvece novogodisnje zelje - da joj ozdravi tata i da joj Deda Mraz donese loptu.

POMOC POCELA DA PRISTIZE
   Kada se tekst o porodici Vuletic pojavio u dnevnim novinama, pojavili su se citaoci koje je ova porodicna drama ganula.
   Bracni par LJubinka i Ervin Fa iz Kragujevca omogucili su Vuleticima da Novu godinu docekaju uz bogatiju trpezu, donevsi im prase i nesto para.
Za Bozic, Svajcarac ozenjen Sumadinkom ponovo je bio u skromnom domu Vuletica sa poklonima i obecanjem da ce sve uciniti da se pomogne obolelom Goranu. Posetu je zabelezila i TV Kraljevo. Tom prilikom upucen je apel za pomoc obolelom Goranu Vuleticu i pomenut broj njegovog ziro-racuna na koji se salje pomoc Vuleticima.

Ziro-racun:
160-210-28
Delta Banka PJ Kraljevo
poziv na broj 10-102-2044/7Povratak na vrh strane


,,IBARSKE NOVOSTI" U POSETI PORODICI MILANOVIC - pise Ivan Rajovic
Mostovi prijateljstva jos uvek spajaju ljude

    Marko Milanovic, koji se vec dve godine leci u Rimu, dosao kuci u Kraljevo. Roditelji su uzaludno trazili pomoc za dete, ali pomoci nije bilo • Humani Italijan, koji je postao pobratim majke svog sticenika, pokazao da pravih ljudi jos uvek ima

   Mladi Kraljevcanin Marko Milanovic ima cetrnaest godina i do pre dve godine ziveo je relativno srecno u zemlji u kojoj su mnogi pojmovi odavno izgubili svoja prvobitna i prava znacenja. Biti srecan moglo je znaciti da neko u najboljem dobu svoga detinjstva doceka pocetak rata, u cemu ni na koji nacin ne ucestvuje, a cije posledice na najgori moguci nacin ispasta. Naime, kako prica Markova majka Novka, njen sin vec cetiri godine boluje od ne bas bezazlenih bolesti, ali niko od njegovih najmilijih, a ni on sam, ne gube nadu da ce osvanuti dan kada ce Marko ponovo biti zdrav, uz pomoc i podrsku mnogih ljudi koji su mu u najtezim trenucima postali najbolji prijatelji, pa i vise od toga. Sve je pocelo tako, ili bar tako sada izgleda, kada je posle rata, kako prica majka Novka, jednoga dana Marku bilo vrlo lose i ona ga je odvela lekaru. Utvrdili su da dete ima B zuticu, i u skladu sa dijagnozom pceli da ga lece. Medjutim, vrlo brzo Markovo zdravstveno stanje se iskomplikovalo i postalo vrlo lose, a bolest je krenula potpuno nepredvidivim tokom. NJegova kostana srz je prestala da funkcionise i utvrdjeno je da boluje od veoma teske bolesti koja se zove anemija plastika. Dve godine i vise Marko je proveo odrzavajuci zivot na transfuzijama krvi i trombocitima. Roditelji su pokusavali da nadju resenje i trazili pomoc gde god su mislili da bi ona mogla da se nadje. Cak i na Infektivnom odeljenju kraljevacke bolnice, gde im je receno kako Marko ne moze da bude njihov pacijent zato sto se situacija mnogo iskomplikovala i krenula neocekivanim i neizvesnim tokom. Presli su na pedijatriju, gde su se lekari borili da Marku pomognu, ali osim dobre volje lekara nije bilo strucnih stvari niti bilo cega drugog za lecenje te vrste bolesti. Otisli su u Beograd, gde su mislili da se jedino moze naci resenje njihovog problema, ali je tek tada, prica majka Novka, poceo pravi pakao od zivota za malog Marka. Bio je prinudjen da se svakoga dana bori sa svojim zivotom ili, bolje receno, za svoj zivot. Primao je trombocite i krv uz, sto Novka posebno naglasava, pomoc gradjana Kraljeva koji su se veoma mnogo trudili i ucestvovali u lecenju koliko god su imali mogucnosti, ali je njegova bolest, nazalost, bila takva da su te transfuzije ubrzo postajale beskorisne, organizam ih je odbacivao, zbog cega je ponekad morao i danima da ih prima. U Beogradu, na Institutu za majku i dete, zaista su se svojski borili da mu pomognu koliko god su mogli, ali je i pored toga jednoga dana do zabrinutih roditelja stigla za ovdasnje uslove dosta ruzna i onespokojavajuca vest pred kojom sve nade gasnu a izlaz iz teske situacije postaje nemoguc. Trebalo je hitno nabaviti 10.000 evra za terapiju koju bi Marko primio, a koja bi trajala samo pet dana. Buduci da Marko potice iz, kako majka Novka kaze, obicne radnicke, ,,magnohromske" porodice, oni te pare nisu imali.
MARKO (U CRNOM DUKSU) SA BRATOM I DRUGARICOM   - Ipak, svi divni ljudi mog grada Kraljeva pomogli su onoliko koliko su mogli kada smo trazili novac, ali nazalost i pored toga nismo uspeli da    sakupimo pare za terapiju - prica Novka.
Ona je neprekidno isla od vrata do vrata, gde god je mislila da pravih ljudi ima, odlazila u radne organizacije i trazila novac za lecenje svoga deteta koje je, kako kaze, jedino bogatstvo koje ima. Vreme je prolazilo i ona novac nije uspela da sakupi jer je situacija bila teska, ljudi nisu imali novca, a ono malo sto su imali - davali su od srca
   Jednoga dana majka Novka je pokucala i na vrata Crvenog krsta, gde su je, kako kaze, docekali izvanredno, a sekretar ove humanitarne organizacije Mirjana Lisanin joj je omogucila da upozna gospodinapo imenu Aleksandro Dimeo, koji je volonter u organizaciji ,,Un ponte per", ili Mostovi prijateljstva, u Rimu. Gospodja Lisanin joj je tada rekla da nije u stanju da joj pomogne buduci da ni ona a ni njena porodica nisu izbeglice, vec obicni gradjani grada Kraljeva. Rekla joj je tada da ce zamoliti gospodina Aleksandra da je saslusa.
   - On me je saslusao - nastavlja Novka svoju pricu - bio je jako ljubazan, nije mi obecao pomoc ali je rekao da ce u Rimu potraziti nesto ukoliko uspe. Takodje mi je obecao da ce mi u Rimu kupiti lek za dete, sto ja ne mogu da zaboravim u tim teskim danima.
   Ali, kako je zivot vrlo nepredvidiv, kao i ljudi sa svojim savestima i pogledima na zivot oko sebe, dogodilo se da je na kraju bilo i mnogo srece u svemu tome jer je do tada potpuno nepoznati Italijan uspeo da sredi da Marko uz pomoc ,,Un ponte pera” i njegovu pomoc ode u Rim na lecenje, gde je dobio vrhunsku negu. Decak je je za dve godine i dva meseca prosao pravi pakao, ostao je paralizovan, dobio je izliv krvi na mozak, ali je operisan i sada hoda i bori se, ne odustaje.

BEZIMENI DONATOR
   Jednoga dana, kada je Marko dobio izliv krvi na mozak, za porodicu su nastupile teske muke. Uporno su trazili donatora, ali za to je trebalo vremena i nikako nisu uspevali da ga nadju. I tog dana, kada se cinilo da nikakvog resenja nema, donator se pojavio, neki gospodin u Americi kome, kako kaze Novka, ,,ja zelim svu srecu ovoga sveta, a koga nismo uspeli da upoznamo jer je takva procedura, a nadam se da cemo se jednoga dana upoznati jer imamo obostranu zelju da se vidimo”. Amerikanac je pristao da Marku da kostanu srz jer je bio gotovo identican sa Markom, samo sto je imao razlicitu krvnu grupu.
   - Moj sin je tada proveo teske dane na reanimaciji, borio se za zivot, ali majka nije odustajala, niti je gubila nadu u njegovo izlecenje. Ta predivna, jako dobra doktorka Ana Lokasulji, koja se i po 24 sata borila za Markov zivot, ni tog dana nije odustala, pristala je da ga operisu neurohirurzi, iako smo znali da Marko nema vise gotovo nikakvih saznanja o zivotu. Operacija je trajala deset izuzetno teskih sati. Marko se potom probudio ali taj specijalista nije uspevao da objasni kako je uspeo da ga operise, odnoso odrzi u zivotu zato sto je on usao u operacionu salu bez trombocita, bez icega, polumrtav, samo mu je jos srce otkucavalo. Sta se dogadjalo u sali, ja nikada necu saznati i taj gospodin nije zeleo nista da mi kaze, rekao je samo da je vazno sto je Marko jos ziv, a da li ce docekati jutro, to niko nije znao niti je mogao da kaze. Onda su poceli teski dani, ja sam i po 24 sata bila na nogamama prisustvujuci reanimaciji pored svoga sina i govorila mu da mora da se bori dan i noc jer nemamo izbora, a on je meni sve u zivotu. Ja imam jos jednog sina, ali to ne menja stvar, on ima pet godina i nije mogao biti donator jer nisu identicni iako su braca. Milos je zdravstveno dobro i raste uz svog oca, veliki je junak i borac jer je vec godinama uskracen za bratsku i majcinsku ljubav.
   Porodica je trenutno rasturena ali se nadaju da ce skoro osvanuti dan kada ce ponovo biti svi zajedno. Majka neizmerno zahvaljuje ,,Un pontre peru” i Aleksandru Dimeu koji je Marka stavio u zlatne ruke predivne doktorke koja se 24 sata bori za svakog pacijenta i za koju ne postoji razlika, niti joj je bitno to sto je Marko stranac i Srbin. Naprotiv, ona se maksimalno bori za njegov zivot i raduje se svakom njegovom koraku i napretku.

BOZICNI POKLON - KARTE ZA DOMOVINU
   Bozic u Italiji je bio 25. decembra i osoblje bolnice ,,San Kamilo" u Rimu, doktori i sestre, spremili su poklone za majku i svog pacijenta Marka koji nisu imali novcanih sredstava da bi mogli da dodju u Srbiju i vrate se ponovo za Italiju o svom trosku. A sve je skupo, narocito lekovi. Marko je mnogo patio za svojom zemljom, ali nije bilo nacina da dodje. Lekari su sakupili novac i kupili karte. Priredili su proslavu i sa puno ocigledne ljubavi urucili im poklon i pozeleli sve najbolje i dobar provod tokom dve nedelje u domovini posle dve godine i dva meseca. Svi su ih ispratili kada su posli. Valja naglasiti i to da je region Lacio donator kompletnog Markovog lecenja u Rimu. Marko vise ne prima transfuzije i nova kostana srz mu funkcionise. Svi se nadaju da ce mu uskoro biti sasvim dobro, ali ipak mora da se vrati u Rim jer mu je neophodan nadzor njegove doktorke, buduci da ima puno drugih zdravstvenih problema i neophodno je da se pod strucninm nadzorom organizam adaptira na novu kostanu srz. Zapravo, posle operacije pojavila se specificna bolest poznata kao draft, sto je zapravo reakcija izmedju organizma i kostane srzi i ta bolest mora da se izleci kako organizam ne bi odbacio transplantiranu kostanu srz. Inace, Marko je, i pored svega sto je preziveo, mentalno sasvim zdravo dete, samo sto otezano hoda , sto je posledica prelezane paralize. On je izuzetan borac. Majka kaze kako su se sudbina, a i rat, poigrali sa njenim sinom.
   - Necu nikoga da osudjujem, ali moji problemi su poceli posle rata kada se moj sin razboleo, a sve to ima svoj znacaj. Ne zelim da ulazim u politicke stvari, mene to ne interesuje, interesuje me moje dete i njegov zivot. On je imao pravo da se smeje i raduje zivotu, a ne da place svakoga dana po 24 sata u strasnim mukama i bolovima. Tada smo ziveli u Sijacem polju, gde su bombe danima eksplodirale i osecala sam tada talase radijacije. A posle rata ja sam ostala bez plate, a moj grad nije imao socijalni program da plati terapiju za lecenje mog deteta. Ja sam svesna ruzne istine moga zivota, ali ne zelim sada da govorim o tome, da pricam o nekim cinjenicama koje ne mogu da dokazem, ne zelim da gledam unazad, moram da idem napred i sve vreme koje imam posvecujem borbi za svoju decu jer nema ko drugi da se bavi tim stvarima, samo ja i moj suprug, koga mnogo pozdravljam, kao i svog mladjeg sina, jer se u ovim teskim danima oni zajednicki bore koliko mogu - kaze Novka.

NA SVETU IPAK POSTOJE I DOBRI LJUDI
   - Ja ne zelim da moja prica uzbudi nekoga, zelim samo da kazem da na svetu postoje dobri ljudi i da bi svi mi trebalo da budemo dobri ljudi. Meni je ruku spasa pruzio Un ponte per, ali bi trebalo da pruze ruku spasa onima kojima je to neophodno i nasi ljudi sa minimalnim sredstvima koja svi mi bacimo na neke nevazne stvari. Mnogi decaci ili devojcice bi mogli da se bore za kvalitetniji zivot ili izlecenje od neke bolesti. Za jednog roditelja nama nista teze u zivotu nego da ide ulicama i kuca na razna vrata trazeci novac za spas svog deteta. Jedno je gledati dete kako pati i biti nemocan da mu pomognes, ali ako i pored svega toga nemam novaca da mu dam terapiju, da probam da ono zivi, to je nesto najteze, a to je ono kroz sta sam ja prosla. Doktorka Lukasulji sve radi da Marko ozdravi i da se vrati kuci bratu i ocu, da porodica ponovo bude srecna i na okupu, ali o buducnosti niko ne govori jer posle svih iskustava niko nije u stanju da predvidi sta jos zivot moze da donese. Transplantacija nije jednostavna stvar, ciji bi postoperativni tok mogao da se predvidi, uglavnom doktorka daje sve od sebe da Marko ozdravi a i da dodje svojoj kuci. U ovom trenutku je Marku dobro i to je najvaznije - prica majka.

HUMANISTA POSTAO POBRATIM
   A kako zivot donosi cudne stvari i neocekivana iznenadjenja govori i to sto je Aleksandro Dimeo sa svojom porodicom postao deo Markove porodice zato sto kod nas postoji obicaj da ljudi koji sticajem okolnosti osecaju izuzetnu prisnost mogu da se pobratime. Tako se dogodilo da se i pored razlicite nacionalnosti i veroispovesti Dimeo i Markova majka pobratime. Dimeo je sve vreme operacije bdeo nad pacijentom, a on i njegova supruga su bili i donatori za trombocite i sve ostalo sto je bilo neophodno Marku. Porodica Dimeo ima dvoje muske dece.
   - Imam predivnog brata kakvog bi mogao samo da pozeli bilo ko na svetu. On nema roditelje, umrli su, ali kaze kako je i on srecan sto ponovo ima jednu porodicu, a ja se nadam da ce biti srecan i zelim mu svu srecu ovoga sveta. Prosto receno, kompletnu egzistenciju majke i sina u Rimu preuzeo je Un ponte per, od hleba do garderobe - kaze Novka.

POBEDA JE JEDINI IZBOR
   - Mi idemo dalje, vracamo se u Rim jer to tako mora i zelimo da pobedimo jer drugi izbor nemamo - kaze majka, narocito insistirajuci na tome da zahvali svima onima koji su na bilo koji nacin pomogli njenom sinu.
   - Zelimo da zahvalimo svim gradjanima grada Kraljeva, predivnom ,,Magnohromu". Jeste to fabrika gde su male plate, ali su ti ljudi meni pruzili znacajnu podrsku. Ipak, pre svega zelim da zahvalim Crvenom krstu i mojim dragim prijateljima i drugovima koji su putem telefona ili u mislima svakodnevno bili sa nama u Rimu. Zahvaljujemo svim rodjacima i prijateljima koji nas poznaju, kraljevackoj pedijatriji, koja se borila zajedno sa nama u tim teskim vremenima, Institutu za majku i dete, a pre svega hvala gospodinu Aleksandru Dimeu i ,,Un ponte peru", svim nasim dragim prijateljima koji su danonocno davali trombocite i krv za mog sina, predivnim Italijanima, koji su stajali u redu jer Marku je trebalo mnogo toga, citava jedna reka krvi da bi se odrzao u zivotu. Zahvaljujem njegovoj skoli ,,Jovo Kursula”, njegovim drugarima koji su ga redovno obilazili kada mu je bilo tesko i nisu ga zaboravili i koji su i sada kada smo stigli prvi dosli da ga obidju. Zahvaljujem ljudima iz ulica Druge proleterske i Rudopoljske, gde sam odrasla i koji me znaju od malena, tim predivnim ljudima, Godacici, odakle je moj suprug i gde zive nasi rodjaci i prijatelji, jednostavno zahvaljujem celom nasem gradu i ljudima dobre volje koji su nam pomogli i izvinjavam se ako nekoga zaboravim.Povratak na vrh strane


 ZIMSKA TURISTICKA SEZONA U PUNOM JEKU - pise Slobodan Rajic
Snezne carolije na Gocu

    Dok stanovnici Kraljeva i blize okoline jos nisu ni „omirisali“ ni videli sneg, brojni turisti, rekreativci i radnici ugostiteljsko-turistickih objekata i Skole u prirodi na Gocu uzivaju u igrama na snegu i lepotama pravog zimskog ambijenta. Sneg je na ovoj najpoznatijoj kraljevackoj planini za Novu 2005. godinu napadao do visine od 40 santimetara, pa je ovde bilo „kao u Sibiru“.
Za vreme novogodisnjih praznika zbog toga je Goc, na lokaciji Dobre vode, bio prebukiran. Svi smestajni kapaciteti u Smucarskom domu, Hotelu „Dobre vode“, Decjem odmaralistu „Goc“, „Piramidi“ i ostalim objektima Sumarkog fakulteta iz Beograda, ukupno oko 500 lezajeva, bili su popunjeni. Svi su se za zimu i „najludju noc“ na Gocu dobro pripremili, pa je ponuda bila na nivou. Goste su privukle i pristupacne cene aranzmana, dobra hrana, pice i bogat muzicki novogodisnji program, zacinjen vatrometom koji je na planini u „najveselijoj noci“ slavljenicima priredio Smucarski klub „Goc“. Veselilo se do zore, a nije izostalno ni nocno skijanje na maloj stazi pored Smucarskog doma.
   Ove zime, koja na Gocu dobrano traje, jos od pre kalendarskog roka, Smucarski klub „Goc“ obezbedio je blagovremeno sve uslove za ljubitelje zimskih sportova. Zahvaljujuci novom tabacu snega marke „Ratark“, nabavljenom iz Italije, skijaske staze su kao nikad do sada preparirane, utabane i u celini pripremljene. Zicara na velikoj ski-stazi je jos pre zimske sezone atestirana i tehnicki servisirana, korpe ofarbane i popravljene, tako da funkcionise besprekorno i uz punu bezbednost korisnika. U vreme novogodisnjih praznika i velika i mala staza bile su krcate, pa se na zicaru i ski-lift cekalo na red. To je najbolji dokaz da Gocu trebaju i nove skijaske staze i ski-liftovi i zicare, ali i smestajni kapaciteti. Prema recima ljudi iz SK „Goc“, nadgradnja postojecih kaapaciteta ipak ne bi smela da predje jos 500 lezajeva, kako se Goc ne bi pretvorio u preurbanizovan i prenaseljen, poput Zlatibora, vec bi trebalo slediti primer Maribora i drugih zapadnoevropskih turistickih destinacija, gde se turisticka naselja prave u podnozju planine, a zicarama omogucuje izlazak na planinu. Na taj nacin sprecavaju se zagadjivanje i saobracajni problemi oko ski-staza.
   Nova godina je prosla, ali zima na Gocu kao da tek pocinje. Kraljevcani, ali i drugi gosti iz citave Srbije, pa i oni iz inostranstva, ovde mogu da dobiju puno toga sto zele, da dozive zimsku romantiku kao iz snova. Pored uredjenih staza sa dosta snega je i novopodignuta balon-sala pri DO „Goc“, koja nudi uslove za mali fudbal, kosarku, rukomet. Pri Smucarskom domu radi ski-servis za iznajmljivanje stare i novonabavljene opreme (skije, sanke, snoubord) i Skola skijanja koju vode strucni instruktori. Obezbedjeno je redovno nocno skijanje pod reflektorima (od 18 do 22 sata), ili pod mesecinom kad su noci vedre. Za one kojima je skijanje naporno, na raspolaganju je setnja sneznim planinskim stazama kroz cetinarske sume, a za sve u Domu vecera i druzenje uz tople napitke pored kamina. Goc poslednjih godina, u svim kapacitetima, nudi veci komfor i pristupacne cene, visestruko manje od onih na Kopaoniku, gde dnevni ski-pas iznosi 1.200 dinara. On ima svoju „boju i miris“, mir, cistotu i lepotu neokrnjene prirode, nesto sto druge planine nemaju, pa ga s pravom zovu „planinski raj na zemlji“.
   Osim toga, i ostale sluzbe ove zime pristojno odradjuju svoj posao. Kraljevacki putari redovno odrzavaju pravac Kraljevo - Goc, pa je taj put uvek prohodan i bezbedan za motorizovane turiste. I kraljevacki „Autotransprt“ na ovom pravcu ima redovnu autobusku liniju sa polascima iz Kraljeva u 7 i 15 sati. Sve u svemu, za one koji mogu i zele da uzivaju u zimskim carolijama, postoje svi uslovi za uspesnu akciju „Svi na sneg, svi na Goc“.

TAKMICENJE
Prosle subote na Gocu je odrzano takmicenje u alpskom skijanju, na stazi od 300 metara, u disciplini veleslalom za mladje kategorije. Medju cicibanima (od 1. do 4. razreda OS) pobedio je Slobodan Milosevic Bobo iz Kraljeva, a najuspesnija medju cicibankama je bila Ana Palalic iz Brezne. Najuspesniji pionir (od 5. do 8. razreda) bio je Strahinja Nesovic, a pionirka Radmila Nikolic (oboje iz Novog Sada). Pobednik u kategoriji omladinaca bio je Marko Simic iz sela Ribnica kod Kraljeva.

DOGOVOR
Novogodisnje pranike na Gocu proveli su i dr Radoslav Jovic, predsednik opstine Kraljevo, i prof. dr Vladan Karamarkovic, nacelnik Raskog okruga. To je prvi put posle duzeg vremena da visoki kraljevacki funkcioneri docekaju Novu godinu na ovoj planini. Dr Radoslav Jovic iskoristio je boravak na Gocu da sa Misom Milenkovicem, predsednikom Smucarskog kluba „Goc“ i Aleksandrom Levajcem, direktorom Decjeg odmaralista „Goc“, razgovara o razvoju turizma na ovoj planini. Pored ostalog, postignut je dogovor o jedinstvenoj, sporazumnoj turistickoj ponudi i nastupu ove dve organizacije u razvoju Goca, uz pomoc opstine i njenih organa i institucija. Posebno je bilo reci o koriscenju i odrzavanju postojecih kapaciteta, izradi prostornog plana Goca, izgradnji vodovodne i kanalizacione infrastrukture, novih staza, javne rasvete, parkovskeih povrsina, rekonstrukciji puta Kraljevo-Goc.

SLUZBA SPASAVANJA?
Goc je jedan od retkih planinskih turistickih centara koji jos uvek nema gorsku sluzbu spasavanja, koja bi pored vozaca ski-sanki (koje postoje) i planinara, imala i specijalno vozilo hitne pomoci sa odgovarajucom opremom, ortopedom i drugim zdravstvenim radnicima za brze intervencije. Na srecu, i pored velike guzve na ski-stazama tokom dosadasnje zimske sezone i novogodisnjih praznika nije bilo vecih povreda i drugih problema, ali bi opstina i Zdravstveni centar ovo pitanje konacno ozbiljno morali da razmotre i rese.Povratak na vrh strane


MLADI SIRCE IZMEDJU STVARNOSTI I ZELJA - pise Marko slavkovic
Moc skolskog terena

   U Sirci, kao i u mnogim drugim seoskim sredinama, stariji mestani slobodno vreme provode u kafanama ili ispred prodavnica ,,na casici razgovora”. Mladi odlaze u kafice ili na fudbalska igralista radi relaksacije, a samo oni koji, po godinama, nisu vise ,,prava” deca, a ni ,,pravi” omladinci, oni bas nemaju gde da se okupljaju. U tom smislu, njihov glas prvi put se cuje upravo sada.
   Darko Andric: Za nas je, u pogledu ,,trosenja” slobodnog vremena, najteze. Klasicne decje igre i zabave smo prevazisli, a odrasli omladinci nece nas u drustvo. Tako se mi, drugovi, medjusobno posecujemo i setamo ovde-onde. Uglavnom, sve se zavrsava na skolskom terenu. E, a kad bismo imali disko klub...
   Nikola Milovanovic: Nasa jedina ,,zabava” odvija se na skolskom terenu. A i on je potpuno ,,propao”: ima mnogo rupa u podlozi, strce ostri delovi betona i sljunka, tako da postoji velika opasnost od povredjivanja prilikom pada. Zato tu i izbegavamo da igramo fudbal i basket, ali kad nemamo gde da se okupljamo, onda i rizikujemo. Prema tome, zelja mi je da se barem taj teren osposobi, bilo asfaltiranjem, ili postavljenjem nove betonske povrsine. Inace, dobar deo slobodnog vremena provodim kod kuce, igrajuci igrice na racunaru.
   Bojan Jevtovic: Za mene je glavni problem sto u Sirci nema svuda ulicne rasvete. A zelja mi je da selo najvecim delom bude osvetljeno. Da bude dobro osvetljeno i skolsko dvoriste, jer nam je ono najpotrebije. Ono nam je centar okupljanja, iako je ,,razrovano” i bez zicane ograde.
   Slobodan Cubric: Slazem se da je neosvetljenost sela najveci problem, jer sa prvim mrakom ostajemo u kuci. A kod kuce, zna se - gledam televizijski program, sta drugo? Tokom dana, povremeno sa dustvom odem u grad, prosetam do Morave, ili smo na skolskom terenu. Tu sve pocinje i sve se zavrsava, bez obzira na njegovo ukupno lose stanje i opasnost od povredjivanja.
   Lazar Sormaz: Iste probleme i ja isticem: to sto je vrlo malo ulicnog osvetljenja u selu i sto je skolski teren ,,raskopan” i neogradjen. Zbog toga, najcesce, sedim kod kuce i sa drugovima se zabavljam igrajuci kompjuterske igre. Sve u svemu, dani su nam svi isti. Mislim da je vreme za izgradnju doma kulture, jer je to potreba mladih celog sela, ali i Oplanica i Trgovista. Ako je to trenutno nemoguce, moguce je otvaranje disko-kluba za potrebe najmladjih iz sva tri komsijska sela. Jer nas, hvala bogu, ima dosta...Povratak na vrh strane

UMETNOST - KULTURA - OBRAZOVANJE

ZAVOD ZA ZASTITU SPOMENIKA KULTURE - KRALJEVO - pise Bojana Milosavljevic
Stalna briga o kulturnoj bastini

   Najznacajniji zahvati u oblasti zastite kulturne bastine, a koji spadaju u delokrug kraljevackog Zavoda za zastitu spomenika kulture, jesu dovrsetak rekonstrukcije manastira Drenca, kod Aleksandrovca, kao spomenika od izuzetnog znacaja, i, svakako, nastavak obnove jednog od Uneskovih bisera - manastira Djurdjevi stupovi, pokraj Novog Pazara. Osim ovih, strucnjaci Zavoda u Kraljevu, koji brinu o kulturnom blagu u cak 25 opstina, na teritoriji cetiri okruga, imaju pune ruke posla, sto je poslednjih godina sasvim uobicajeno


   Samo tridesetak zaposlenih u kraljevackom Zavodu za zastitu spomenika kulture, koji ima rang visi od regionalnog, posredno ili direktno brine o fizickoj i pravnoj zastiti kulturne bastine velikog podrucja, koje je ,,posuto" brojnim kulturno-istorijskim spomenicima. Uz skromnu (i cesto neredovnu) materijalnu potporu Ministarstva kulture Srbije i same opstine Kraljevo, dovijanju svake vrste da se sve vredno za buduca pokolenja obradi i sacuva, nema kraja. Pa ipak, strucnjaci zavoda u Kraljevu se preterano ne zale. NJihove misli su pocetkom svake godine usmerene onome sto su u prethodnoj uradili, kao i tome sta ih u narednoj ceka.
   Marina Lukic - Cvetic, direktor Zavoda za zastitu spomenika kulture - Kraljevo, rezimira rad Zavoda u godini za nama i istice dva izuzetno znacajna projekta koja je ova ustanova realizovala:
   - Napomenula bih da je obnova manastira Drence blizu Aleksandrovca, koji je bio u rusevinama, gotovo zavrsena. Na ovom kulturno-istorijskom spomeniku radovi su, istina sa prekidima, trajali gotovo dvadeset godina. Zavrsne radove obavicemo u prolece, a rec je o spomeniku od izuzetnog znacaja, koji pripada moravskoj stilskoj grupi iz 15. veka. Istovremeno, od proslog leta, radi se na jos jednom izuzetnom projektu - rekonstrukciji manastira Djurdjevi stupovi, kod Novog Pazara. U tom periodu nadzidjivan je oltar crkve, ali i ceo objekat, sto je veoma spor proces, buduci da se u zavrsnoj fazi, kako bi se rekonstukcija priblizila autenticnom, kamen klese rucno. Do sada se stiglo do visine oltarskih prozora, ali radovi se, naravno, nastavljaju i u ovoj godini.
   Koliki je znacaj Drence i Djurdjevih stupova za kulturnu bastinu Srbije, govori i podatak da im je republicko minstarstvo kulture u prosloj godini namenilo i usmerilo gotovo sedam miliona dinara i tako u celosti prihvatilo finansiranje dovrsetka ova dva zahvata, kao i da je projekat obnove Stupova uradio eminentni profesor Jovan Neskovic, a nadzor je obavljao arh. Slobodan Djordjevidj, bivsi dugogodisnji direktor kraljevackog Zavoda. Osim ovoga, valja podsetiti da su Djurdjevi stupovi, kao izuzetan kulturno-istorijski spomenik, jos 1979. godine stavljeni na listu svetske kulturne bastine Uneska.
   Od vaznih poduhvata u protekloj godini, gospodja Marina Lukic - Cvetic podseca na konzervaciju ikonostasa manstira Race (projekat ,,tezak" osam stotina hiljada dinara, za koji ce Ministarstvo kulture Srbije polovinu sredstava izdovijiti u ovoj godini). U grupi prioriteta za 2004. godinu bila su i arheoloska istrazivanja oko Petrove crkve kod Novog Pazara i gradnja njenog obimnog zida, u vrednosti od 1.250.000 dinara. Kada je o arheologiji rec, protekle sezone radilo se i na kasnoantickom lokalitetu ,,Nebeske stolice", na Kopaoniku, koji je prethodno vec dao izvanredne nalaze. Ministarstvo kulture Republike Srbije i ovoga puta je pomoglou ovom istrazivackom projektu sa oko 800.000 dinara.
   Opstina Kraljevo je, osim svojih redovnih obaveza prema Zavodu za zastitu spomenika kulture, u protekloj godini finansirala samo deo radova na rekonstrukciji i zastiti crkve Svete trojice u Kraljevu, kao i popravku krova na Ayica kuci. Od poslova koji se prenose u tekucu godinu (Drenca i Djurdjevi stupovi), direktor Zavoda gdja Lukic - Cvetic, saopstava:
   - Prioritet je rekonstrukcija crkve - brvnare u Mrsacu. Ove gradjevine su, inace, u veoma losem stanju. Crkva u Mrsacu se gotovo raspada, a dragocena i znacajna je po tome sto ima zanimljiv enterijer, pa ovaj zahvat smatramo veoma urgentnim. Dobili smo sredstva i za manastire Veluce i Vracevsnica, kao i za Blagovestenje Kablarsko, i ovi projekti ce biti uradjeni cim se steknu povoljni vremenski uslovi.
   U Zavodu za zastitu spomenika kulture - Kraljevo vec je shvacena potreba za ,,trzisnim pravilima opstajanja", pa direktorka napominje da u mnogim slucajevima strucnjaci ove ustanove reaguju i deluju ,,po pozivu". Imajuci u vidu njihovo tako razudjeno podrucje rada, od znatne pomoci je potez Ministarstva za rad i socijalna pitanja Srbije, koje je odskora uvelo pozitivnu praksu da godisnje obnavlja deset spomenika diljem Republike. Tako je krajem prosle godine u centru Prijepolja renoviran spomenik iz Prvog svetskog rata, rad vajara Ivana Randica, a prema projektu prof. LJube Dragicevica, priznatog eksperta za ovu vrstu kulturno-istorijskog nasledja.
   - Sada smo u pregovorima sa ovim ministarstvom - istice Cveticeva - da dobijemo sredstva za Kraljevo, i to za rekonstrukciju Spomenika otpora i pobede, u parku kod Zeleznicke stanice, koji je delo velikog vajara Lojzea Dolinara. On je, bez obzira na komunisticko-revoluciornarnu tematiku, izuzetno umetnicko delo, a pri tome u veoma losem stanju, tako da mu je ,,oporavak" neophodan".



PERIODIKA - pise Bojana Milosavljevic
,,Povelja” na kraju godine

   Uoci samih novogodisnjih praznika pojavio se treci broj za 2004. godinu kraljevackog casopisa ,,Povelja", u izdanju Narodne biblioteke ,,Stefan Prvovencani". Znatno veceg obima nego sto je uobicajeno, urednistvo se, predvodjeno Goranom Petrovicem, i ovoga puta opredelilo za aktuelne sadrzaje iz oblasti knjizevnosti, umetnosti i kulture.
   U rubrici ,,Procelje" pise kraljevacki profesor i pisac Natasa Kovacevic, uz jos nekoliko nasih savremenih prozaista i pesnika. Odeljak ,,Premoscenje" donosi mali presek strane knjizevnosti. O proslom Zickom duhovnom saboru, odnosno njegovom laureatu Milovanu Danojlicu, pisu kriticari Mihajlo Pantic i Dragan Hamovic, a istom prigodom oglasava se i sam slavodobitnik malim esejom naslovljenim - ,,Polozaj pesnika." U oblasti dramske knjizevnosti Sava Andjelkovic iscrpno pise o J. P. Steriji i njegovim ,,Rodoljupcima". Rubrika ,,Prinosi" posvecena je Stefanu Prvovencanom i Vizantiji, iz pera Radivoja Radica. Aleksandar Gatalica autor je teksta o klasicnoj muzici, a Aleksandar Milosavljevic pise o pozoristu.
Novi broj ,,Povelje" stampan je u tirazu od sest stotina primeraka. Graficki ga je opremio Dragan Pesic.



IZ NARODNE BIBLIOTEKE ,,STEFAN PRVOVENCANI" KRALJEVO
Preporucujemo
 ,,Oksfordska istorija starog Egipta" priredio Ijan So
Beograd, Clio, 2004
Ova knjiga opisuje nastanak i razvoj civilizacije starih Egipcana, od njihovih praistorijskih pocetaka do ukljucenja u Rimsko carstvo, ili prema navedenim datumima, od oko 700 000 godina pre n. e. do 311. god. n.e. Oksfordska istorija starog Egipta ne bavi se samo politickim promenama, vec i drustvenim i ekonomskim zbivanjima, procesima promene u religiji i ideologiji, kao i pravcima u materijalnoj kulturi, bilo da je rec o arhitektonskim stilovima, postupcima balsamovanja ili izradi keramike. Svako poglavlje opisuje jednu posebnu etapu staroegipatske istorije, koja proistice iz analiza sirokog spektra podataka dobijenih arheoloskim i antropoloskim istrazivanjima.
Ovu studiju potpisuje cetrnaest strucnjaka iz sedam zemalja. Namenjena je studentima egiptologije, arheolozima, istoricarima i ostalim citaocima zaintersovanim za stari Egipat. Sadrzi kratki terminoloski recnik i za svako poglavlje nudi, kao putokaz za dalje citanje, bibliografiju sa komentarima.
Knjiga je posebno znacajna za nase studente, jer su prva dva poglavlja od 2002. god. deo obavezne literature za predmet Uvod u kulturu i arheologiju Egipta.
Povratak na vrh strane


KOSARKA - PRIJATELJSKI MEC - pise Zoran Bacarevic
Lep zavrsetak sezone
 
  • • Sloga - Partizan 67:83 (16:27, 19:20, 14:15, 18:21)

    Hala sportova. Gledalaca oko 2000. Sudije: Neskovic, Maricic, Dimovski (Kraljevo)
Sloga: Avalic 4, J. Dasic 16 (6-2), Stefanovic 9 (6-4), N. Dasic, Goloskokovic 7, Lucic 2 (4-2), Bajic 8 (5-2), Atanackovic 3, Sjekloca 8, Mijajlovic 5 (4-1), Novakovic 3 (4-3)
Partizan: Tripkovic 9 (1-1), Avdalovic 8 (2-2), Bozic 9, Perovic 18 (5-2), Bozovic 10 (2-2), Bakic, Markovic 1 (2-1), Sten 9, Bogdanovic 8, Erden 2 (4-2)
Poslednja kosarkaska predstava u 2004. godini - mec Sloge i Partizana poceo je u svecanom tonu. Sportski direktor kraljevackih belih Djordje Gudzulic urucio je poklon doskorasnjem igracu Sloge, sada osloncu crno-belih Slobodanu Bozovicu. Kosarkasi visestrukog prvaka drzave poceli su utakmicu u brzom ritmu pa je i stvorena kapitalna prednost. Nije zeleo trener Vujosevic da mu se i kraj Ibra dogodi mec iz Krusevca, kada je Sten trojkom u finisu obezbedio pobedu Partizanu. Sloga je u drugoj cetvrtini ipak uspela da ublazi razliku, ali se na veliki odmor ipak otislo sa osetnom razlikom u korist Partizana. Kako je ovo bio revijalni mec, to je i trener Kostic iskoristio priliku da isproba i one koji uglavnom sede na klupi. Svi su dobili priliku i zaigrali protiv velikog rivala. U timu crno-belih igrom je odskakao Perovic, koji je bio i najefikasniji u pobednickom timu, a zapazene role imali su Tripkovic, Bogdanovic i Bozovic. Kod Sloge - Jugoslav Dasic najefikasniji, pa zatim slede Stefanovic, Bajic i Sjekloca.

ODBOJKA - PRVA PILS SAVEZNA LIGA - pise Zoran Bacarevic
,,Startna" pobeda Kraljevcana
 
   • Na ovogodisnjoj premijeri u Hali sportova Ribnica Gradjevinar - Partizan 3:1 • U 12. kolu komsijski derbi u Kragujevcu Radnicki - Ribnica Gradjevinar

   Nova 2005. pocela je uspesno za odbojkase Ribnice Gradjevinar. Na novogodisnjoj premijeri u Hali sportova pred oko 1.000 gledalaca Ribnica Gradjevinar savladala je beogradski Partizan sa 3:1 (23:25, 25:14, 25:22, 25:19). Bila je to vec cetvrta uzastopna pobeda Kraljevcana nad Beogradjanima na zvanicnim utakmicama (dvostruka pobeda i u Kupu SCG), koja cetu Dragana Djordjevica drzi u gornjem delu tabele.
Susret kraljevackih ,,neimara" i beogradskih ,,crno-belih" prosle subote poceo je u znaku domacina koji je vodio sa 14:8 u poenima, a na drugom tehnickom odmoru sa minimalnih 16:14. Do kraja uvodnog seta, medjutim, Ribnica je usla u seriju pocetnickih gresaka, sto je omogucilo Beogradjanima da povedu sa 1:0 i najave, makar teoretsko, moguce iznenadjenje u gostima. Da se ono ne dogodi, potrudili su se domaci odbojkasi vec u narednom drugom setu, kada Beogradjanima zadnji deo tela ,,nije ni dohvatio parket" a semafor pokazivao 8:2 i 16:4 za domacina - za konacnih 25:14. Presudan je, po svim pravilima ovog sporta, bio treci set, u koji su protivnici usli sa poravnatim rezultatom - 22:22. Domacin je, pre svega uz pomoc povratnika na parket Ivana Todorovica, ucvrstio blok i sve je doslo na svoje mesto. Cetvrti set je vec bio puka formalnost, a glavni ,,pucac" u redovima Ribnice Kemal Seceragic nije stedeo ,,municiju". Zabelezio je ukupno 29 poena (istina uz osam gresaka) takoreci tri puta vise od Milana Mitrovica (11). U ekipi Partizana valja pomenuti imena Dautovica i Gluvajica, a u ,,odjavi" ove utakmice valja reci da ekipu Partizana nije predvodio Kraljevcanin Milan Zarkovic, koji je dan pred ovu utakmicu potpisao ugovor sa tuniskim sampionom Sfakasom.
U narednom 12. kolu Ribnica Gradjevinar gostuje u Kragujevcu, gde je ocekuje novajlija u ligi Radnicki. Kragujevcni su, inace, malo iznenadjenje prvenstva jer su na startu uspeli da naprave nekoliko neocekivanih rezultata, naravno u svoju korist, medju kojima je i pobeda u Kraljevu u 3. kolu od 3:2. Ceta Dejana Djordjevica specijalizovala se za utakmice od pet setova pa je tako u proslom kolu slavila u Budvi savladavsi Budvansku rivijeru sa 3:2. Da li ce se predstojeceg vikenda dogoditi repriza oktobarskog meca u Kraljevu?


IZABRANI NAJUSPESNIJI SPORTISTI - pise Stole Petkovic
Kik bokseri (opet) na celu kolone

   I ove godine titulama su se okitili kik bokseri Slobodan Marinkovic i Marija Ristovic. Najbolji junior strelac Nemanja Savic, a kod juniorki bez premca je Laka Terzic, atleticarka.
   Kod pionira laureati su plivac Srecko Stefanovic i atleticarka Andrijana Nesic. Odbojkaski klub Ribnica Gradjevinar je dominirao u ekipnoj konkurenciji, a najbolji sportski radnik je sportskio direktor KK Sloga Djordje Gudzulic. Posebna priznanja za sveukupnu afirmaciju kraljevackog sporta pripala su Radosu Cubricu, biciklizam, Milanu Matijevicu, atletika, Zoranu Pavicevicu, padobranstvo i Aleksandru Konstatinovicu, fudbal.
   Priznanja nisu mimoisla ni novinare pa su tako diplomama za medijsku i marketinsku promociju sporta u gradu na Ibru nagradjeni Aleksandar Daisevic i Stojan Petkovic.


SRECNA NOVA 2005. (KOSARKASKA) GODINA
Prvi redovi korak nazad !

    • Pred nastavak Atlas Pils JUBA lige i sutrasnji kraljevacki derbi Masinac - Sloga • Direktorijum lige uputio poslednju opomenu kraljevackoj kosarkaskoj publici • Utakmice u Hali sportova pod visestrukom kontrolom • Prinudna gostovanja prete i Slogi i Masincu

   Zavrsetak prvog dela prvenstva Atlas Pils (Prve savezne) lige prenet je i u novu kalendarsku godinu, pa ce se tako ovog vikenda igrati susreti 13. kola. U njemu se, kako smo vec odavno najavljivali, u derbiju (gradskom, kraljevackom) sastaju Masinac i Sloga. Bas ovakvim redosledom ekipa jer je Masinac nominalni domacin susreta koji sutra u Hali sportova pocinje u 19.30 casova.
   Stariji kraljevacki ligas Sloga u mec ulazi kao blagi favorit, sto zbog cinjenica da je u proslogodisnjem prvenstvu bila dva puta uspesnija, a i zbog toga sto u ovaj mec ulazi sa pobedom vise (sedam) od gradskog rivala Masinca, koji je to uspeo da uradi ,,samo" sest puta. Tu bi mogao da bude i kraj poslovicne novinske najave pred svaki gradski sportski derbi, pa i ovaj kosarkaski, i uz to kraljevacki. Medjutim…
   Hala sportova godinama u kosarkaskoj javnosti vazi za ,,vruc teren" koji pojedini klubovi, posebno beogradski, nimalo ne simpatisu. Nebrojano je puta kraljevacki parket bio na tapetu kosarkaskih celnika, bivsih i sadasnjih igraca, osporavan je i minimum uslova za regularnost utakmica najviseg ranga. Poslednji su se oglasili ljudi beogradskog Atlasa posle minimalnog poraza u Kraljevu (i pred kamerama RTS). Posle njihove zalbe i izvestaja sluzbenih lica Sloga je kaznjena sa 27.000 dinara ,,zbog vredjanja protivnickih igraca na rasnoj i nacionalnoj osnovi". Sloga ce naravno, morati da odresi kesu, ali tu nije kraj najavljenim mukama i problemima za oba kraljevacka prvoligasa. Naime, Direktorijum Atlas Pils lige u ponedeljak je, posle gotovo jednoiposatne analize ,,slucaja Kraljevo", doneo odluku da prakticno sve utakmice u Hali sportova dobiju ,,epitet" meceva visokog rizika, odnosno da budu visestruko kontrolisane pa ce i delegati imati svoje ,,kontrolore". Data je preporuka da prvi redovi na tribinama u Hali sportova (odakle su najcesce na gostujuce igrace i zvanicna lica ,,prijateljski" atakovali gledaoci i ,,navijaci" Sloge i Masinca) ubuduce budu prazni, tako da ce se ionako mali kapacitet hale smanjiti za jos par stotina mesta. Tako bi trebalo da bude vec sutra uvece kada ce Masinac biti domacin Slogi u mecu u kome nema dogovora jer su bodovi potrebni i jednoj i drugoj ekipi, tim pre sto samo trojica idu u Super ligu, a pet ekipa seli se u nizi rang takmicenja.
Valja verovati da sutrasnji gradski derbi Masinac - Sloga nece doneti probleme organizatoru (u ovom slucaju Masincu). Vec na narednim utakmicama nad obe ekipe visi svojevrstan ,,Damoklov mac" jer je u ponedeljak kraljevackim klubovima u Beogradu pokazan kosarkaski zuti karton: svaki naredni incident KRALJEVACKE publike znacice kazne za klubove tako sto ce utakmice kao domacini morati da igraju u drugim gradovima (pa i selima ukoliko njihove sportske sale ispunjavaju zahteve najviseg domaceg takmicenja). Zato i u ovom prvom kosarkaskom pregledu za 2005. ,,prijateljima" kraljevacke kosarke treba uputiti vec bajatu proslogodisnju poruku za opste, srpske scene: ,,prijavite se dobrovoljno!".
Povratak na vrh strane


Ibarske novosti - e-mail

Copyright © 1997-2005. Interactive.net Kraljevo. All rights reseved interactive