Internet izdanje - 03. jun 2005.godine

  Ibarske novosti - e-mail

Naslovna strana novog broja "Ibarskih novosti" Kako se zaštiti od diskriminacije
Niže takse za letnje bašte
Kraljevačka dešavanja
Prva podrška Vladi Srbije u politici prema Kosmetu
Poslovanje po evropskim standardima
Ubi nas grad - vlast ćuti
Prečica u rešavanju radnih sporova
Milutin zakoračio u Evropu
Koncept održivog razvoja
Umetnost, kultura, obrazovanje
Sport: košarka, fudbal, šah


U KRALJEVU ODRŽAN SEMINAR MLADIH PRAVNIKA SRBIJE - piše Slobodan Rajić
Kako se zaštiti od diskriminacije

   • Na seminaru o zaštiti od diskriminacije obrađeni razni aspekti ovog pravnog problema, uz učešće eminentnih predavača i velikog broja mladih pravnika • Kako do Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu? • Uspešna organizacija seminara u Kraljevu

   U primeni člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koji se odnosi na zabranu diskriminacije još uvek postoje brojna odstupanja i kršenja zbog čega je potrebno veće angažovanje pravosudnih i drugih nadležnih organa u zaštiti ovog, jednog od osnovnih ljudskih prava - rečeno je pored ostalog na seminaru koji su tim povodom prošle subote u Kraljevu organizovali Mladi pravnici Srbije. O raznim aspektima teme koja je naslovljena „Evropski sud za ljudska prava - član 14. zaštita od diskriminacije“, kao uvodničari-predavači govorili su pravni eksperti Marija Milićević, Dajana Radivojević, Anja Hrnjak i Silvana Popcić - Stanišić, a potom je vođena rasprava. Seminar je bio dobro posećen, uz učešće četrdesetak članova kraljevačkog Ogranka MPS i predstavnika pravosudnih organa, SUP-a i drugih institucija u Kraljevu.

BEZ RAZLIKA
Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja sadrži 59 članova, doneta je u Rimu, 4. novembra 1950. godine i potpisale su je vlade svih država, članica Saveta Evrope, među kojima i Srbije i Crne Gore. Zasnovana je na Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima koju je generalna skupština OUN proglasila 10. decembra 1948. godine. Članom 14. Evropske konvencije - zabrana diskriminacije propisano je da se sva predviđena ljudska prava i slobode iz Konvencije obezbeđuju bez diskriminacije po bilo kom osnovu. To znači da se njihovom uživanju, primeni i zaštiti ne sme praviti razlika po polu, rasi, boji kože, jeziku, veroispovesti, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom i socijalnom poreklu, imovnom stanju, rođenju ili drugom statusu. Države potpisnice Konvencije dužne su da obezbede punu jednakost građana pred zakonom, ali i u svim drugim oblastima i životnim aspektima.
Navedeni član 14. dopunjen je Protokolom broj 12 uz Evropsku konvenciju, usvojenim novembra 2000, takođe u Rimu, kojim se između ostalog „obavezuju javne vlasti da neće ni prema kome vršiti diskriminaciju“ po navedenim osnovama. Kako je na seminaru istaknuto, član 14. nije dovoljno razrađen i samostalan, ali svaki građanin, kolektiv ili šira društvena grupa kojima je nejednakim tretmanom povređeno neko pravo iz Konvencije mogu se pozvati na član 14. i tražiti zaštitu od diskriminacije.
Što se tiče ustavne i zakonske regulative Srbije i Crne Gore, u pravnom sistemu nove državne zajednice i njenih članica, ne postoji poseban zakon koji na opšti način reguliše oblast diskriminacije, mada je bilo pokušaja izrade modela tog zakona. U Ustavnoj povelji SCG zabrana diskriminacije nije precizirana, dok je članovima 13. i 22. važećeg Ustava Srbije propisano da su svi građani pred zakonom jednaki u pravima i dužnostima i imaju jednaku zaštitu pred državnim i drugim organima, kao i da je svakome zajemčeno jednako pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo... U krivičnopravnom sistemu Srbije zabrana diskriminacije posebno je regulisana kroz krivične norme protiv nacionalne, rasne i verske mržnje, razdora i netrpeljivosti, rasne i druge diskriminacije, povrede ravnopravnosti u vršenju privredne delatnosti, zapošljavanju, upotrebi jezika i pisma itd.

KAKO DO PRAVDE
Kako je naglašeno, Evropskom konvencijom i zakonodavstvom država potpisnica zabrana diskriminacija izričito je propisana, ali je ona u praksi još uvek prisutna u raznim vidovima, pa i u našoj zemlji. Iako se nalazimo u 21. veku, vremenu Interneta i svestranog kulturnog razvoja, još se ne može reći da su prevaziđene razne forme ljudske i društvene diskriminacije. Posebnu težinu imaju šire, opasne društvene pojave kao što su etničko čišćenje, ugrožavanje prava nacionalnih i drugih manjina, ženskih i dečjih prava... Zbog toga je veoma važno što je, ratifikacijom Evropske konvencije i prijemom SCG u Savet Evrope, pored domaćeg sudstva, našim građanima omogućena i zaštita od diskriminacije pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Naime, kada oštećeni građani i grupe iscrpu sva pravna sredstva u zemlji, mogu se žaliti ovom međunarodnom sudu i tražiti pravnu zaštitu, u izuzetno opravdanim slučajevima i direktno se obratiti predstavkom tom sudu pred kojim će biti stranka u postupku, ravnopravna sa državom, i na taj način će doći do ispunjenja zajemčenih prava. Pojedinac ili grupa lica, sami ili preko svog zastupnika, mogu tražiti zaštitu samo prava predviđenih Konvencijom, u roku od šest meseci od dana kada su povodom svog predmeta iskoristili sve domaće pravne lekove.
Na seminaru je naveden i veći broj primera iz (sudske) prakse koji se odnose na primenu člana 14. Evropske konvencije o zabrani diskriminacije koji korisno mogu da posluže u daljem radu, a Mladi pravnici Srbije su još jednom pokazali da žele i znaju da na pravi način rešavaju aktuelne društvene i pravne probleme.

ČLAN 14.
Član 14. Evropske konvencije o zabrani diskriminacije glasi: „Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj Konvenciji obezbeđuje se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, veroispovest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno poreklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status“.Povratak na vrh strane


OPŠTINSKO VEĆE PREDLAŽE - piše Rajko Sarić
Niže takse za letnje bašte


   • Opštinsko veće podržalo predlog da se snize komunalne takse za letnje bašte • Povećane cena usluga Predškolske ustanove ,,Olga Jovičić Rita”, dok se o zahtevu ,,Čistoće” i ,,Vodovoda” Veće nije izjašnjavalo

   Lokalne komunalne takse za letnje bašte smanjene su za 33 odsto. Ovakva odluka doneta je posle brojnih zahteva vlasnika ugostiteljskih objekata i prikazivanja uporednih podataka sa visinom ovih taksi u okolnim gradovima. Veće je dalo i pozitivno mišljenje na nove, za 30 odsto veće cene usluga Predškolske ustanove ,,Olga Jovičić Rita” jer nisu povećavane tri godine.

,,VODOVOD” I ,,ČISTOĆA” NA ČEKANjU
O zahtevu ,,Čistoće” i ,,Vodovoda” za poskupljenje njihovih usluga članovi Veća su odlučili da se ne izjašnjavaju jer predsednik opštine ne želi da, kao predlagač, sa ovakvim predlogom izađe pred odbornike SO s obzirom na to da je Skupština na poslednjem zasedanju usvojila zaključak da se cene usluga u komunalnim preduzećima mogu povećati samo u visini inflacije.
U oblasti vodosnabdevanja Skupštini će biti predložena izmena odluke kako bi sanacija postojećih izvorišta i izgradnja fabrike vode umesto poslednje, bile prva faza izgradnje sistema ,,Lopatnica”.
   Veće je dalo i pozitivno mišljenje o Nacrtu odluke o postavljanju kioska i drugih montažnih objekata. Pravni osnov za donošenje Odluke o postavljanju kioska i drugih manjih montažnih objekata na javnim površinama je Zakon o planiranju i izgradnji kojim je propisano da postavljenje manjih montažnih objekata (kiosci, letnje bašte, pokretne tezge, rashladne vitrine, zamrzivači za prodaju industrijski pakovanog sladoleda, autići za dečju zabavu i sl.) uređuje opština. Poslednji ugovori sa vlasnicima ovih objekata istekli su 1997. godine.
Od januara do kraja marta u opštinski budžet slilo se 26 odsto sredstava od ukupno planiranog prihoda za ovu godinu, rečeno je na sednici Opštinskog veća. Rashodi su realizovani u obimu od 19 procenata. Načelnik Odeljenja za privredu i finansije Milomir Prodanović nije krio zadovoljstvo dosadašnjim ostvarenjem budžetskih sredstava.

REALIZACIJA VEĆA OD PLANA
- Na ovaj način uspeli smo da isfinansiramo sve ono što je bitno za naše korisnike. Ohrabruje i dobra saradnja sa Republikom, od koje smo redovno dobijali sredstva namenjena našoj opštini što je, takođe, uticalo na konstantno punjenje budžeta - kaže Prodanović.
I predsednik opštine dr Radoslav Jović je zadovoljan ostvarenim punjenjem opštinske kase. Jović u prvi plan ističe ,,da je budžet dobro isplaniran”.
Članovi Veća dali su pozitivno mišljenje i na Nacrt odluke o završnom računu budžeta opštine Kraljevo za 2004. godinu, koji je ostvaren u ukupnom nominalnom iznosu od 1.053.139.072 dinara, od čega na ostvareni prihod i primanja u prošloj godini otpada 1.032.483.731 dinar. Ostatak od 20.655.340 dinara predstavlja preneti neraspoređeni višak prihoda.
Povratak na vrh strane


KRALJEVAČKA DEŠAVANJA

SAZVANA 13. SEDNICA SKUPŠTINE OPŠTINE KRALJEVO
Cene ponovo na dnevnom redu


   Predlog Odluke o završnom računu budžeta opštine za 2004. i razmatranje izveštaja o realizaciji Odluke o budžetu opštine Kraljevo u prva tri meseca 2005. godine prve su od 39 tačaka predloženog dnevnog reda na 13. sednici Skupštine opštine Kraljevo koja je sazvana za petak, 10. jun, sa početkom u 9 sati.
   Od ostalih tačaka predloženog dnevnog reda pažnju privlače Plan detaljne regulacije vezne saobraćajnice u Ratini, Program aktivnosti na sanaciji postojećih izvorišta vodosnabdevanja u Žičkom i Konarevskom polju,davanje saglasnosti na odluke o povećanju cena usluga „Čistoće“, „Vodovoda“ i Predškolske ustanove „Ogla Jovičić Rita“.


POLJOPRIVREDA
Obeležavanje goveda


   U petak je u glavnoj sali Skupštine Opštine Kraljevo održana Konferencija o registraciji i obeležavanju goveda. Obeležavanje goveda je projekat Evropske unije, a sprovodi ga Evropska Agencija za Rekonstrukciju u saradnji sa Upravom za veterinu Srbije. Svih milion goveda u Srbiji će biti obeleženo jedinstvenim ušnim markicama tokom narednih meseci kao deo pilot programa. Obeležena goveda će dobijati pasoše u kojima će biti zapisani svi vlasnici životinnj i istorija. Samo će goveda sa ušnim markicama moći da se izvoze u zemlje Evropske unije, prodaju na pijacama ili kolju. Ovaj projekat finansira Evropska unija zajedno sa Vladom Republike Srbije, a izvodiće ga veterinarske službe tako da su za one koji drže goveda obeležavanje i registracija sasvim besplatni. Obeležena goveda će imati prednosti što se tiče ishrane, dobijanja premija za mleko, dok će neobeležena biti smatrana izvorom zaraznih bolesti.


,,MAGNOHROM"
Potpisan novi kolektivni ugovor


   Posle višemesečnih pregovora između poslovodstva Preduzeća i predstavnika sindikata krajem maja u ,,Magnohromu" je potpisan novi Pojedinačni kolektivni ugovor. U ime rukovodstva firme ugovor je potpisao v.d. direktor Rodoljub Petrović, predsednik Samostalnog sindikata Đorđe Anđelković i predsednik Nezavisnog sindikata Zlatko Korać. Prigodnoj svečanosti tim povodom prisustvovao je i predsednik Opštinskog veća sindikata Desimir Mionić, kao i zamenik v.d. direktora Radoslav Pantović, pomoćnik za ek. pitanja Vlajko Popović i predstavnici stručnih službi koji su učestvovali u izradi Kolektivnog ugovora.
   Predstavnici oba sindikata su istakli da će za njihove članove novousvojeni dokument imati značaj ,,radničkog ustava" u zaštiti osnovnih prava zaposlenih, a v.d. direktor Rodoljub Petrović da je pred rukovodstvom ,,Magnohroma" najvažniji zadatak da u procesu privatizacije, koji je u toku, u što većoj meri ispoštuje odredbe iz Kolektivnog ugovora što neće biti ni malo lako. Valja takođe naglasiti da je u grani hemije i nemetala Srbije, u kojoj se nalazi kruševačka ,,Merima" i ,,Trajal", ,,Tigar" iz Pirota i druge poznate srpske firme, ,,Magnohrom" prvo preduzeće u kojem je potpisan novi Pojedinačni kolektivni ugovor u skladu sa novim zakonom o radu.


DANI KAKTUSA U KRALJEVU
Lepota oblika i cveta


   U organizaciji ekološkog pokreta ,,Ibar" iz Kraljeva u sredu je otvorena izložba više od stotinu vrsta kaktusa koji su prezentovani u ,,Eko-kući" kraj Ibra. Za razliku od drugih hobija na našim prostorima, kaktusarstvo još uvek nije masovna pojava. Bez obzira na ovu činjenicu, danas je relativno lako biti kaktusar jer su literatura, biljke, seme, tehnička sredstva i stručni saveti dostupni. Familija kaktusa (Cactaceae) svrstava se po svojim ekološkim osobinama u sukulentne biljke (mesnatice). Za njih je svojstveno da su im listovi redukovani (metamorfozirani) u trnove, dlake ili bodlje. Stablo im je mesnato, sočno i sposobno je da vrši fotosintezu. Odavanje vode je veoma ograničeno, i zato kaktusi opstaju u uslovima suve klime. Imaju sposobnost energičnog upijanja vode iz podloge za vreme kratkih vlažnih perioda i njene akumulacije u velikoj količini u tkivima odakle je krajnje ekonomično troše. Tako na primer, gigantski kaktusi Carnegia gigantea i Pachucera prinlei, koji dostižu visinu od 12 do 20 metara, mogu nagomilati i do 3000 litara vode.
   Posetioci su u prilici da pored razgledanja i kupe izložene primerke, a o gajenju i sakupljanju kaktusa korisna uputstva se mogu dobiti od autora izložbe Novice Janjića, kolekcionara i odgajivača iz Ćuprije. ,,Dani kaktusa" traju do nedelje, 5. juna, kada se obeležava Svetski dan ekologije.


INICIJATIVA - piše Rajko Sraić
,,Hajduci” očistili bunar


   Grupa meštana Jarčujka, na inicijativu uprave FK ,,Hajduk”, počela je čišćenje bunara u dvorištu Osnovne škole ,,Braća Vilotijević”, koji su nesavesni građani, bez ikakve potrebe, zatrpali pre nešto više od pola veka. Mišo Karapandžić i Mato Lešević, iako pod bremenom godina, aktivno su učestvovali u ovom teškom, ali pažnje vrednom poduhvatu. Njih dvojica su prednjačili i 1947. godine kada je počelo kopanje bunara.
- Kopanje bunara, u ovom inače bezvodnom naselju, počelo je 1947. godine na zahtev uprave tadašnje škole. Pozivu su se odazvali svi meštani, posebno roditelji dece koja su išla u ovdašnju školu. Glavni majstor bio je Bogdan Miljković iz Adrana, a u kopanju su pomagali brojni omladinci Jarčujka koji nisu štedeli snagu svojih mišića - seća se Mišo Karapandžić.
   Radilo se ručno, a voda je pronađena na dubini od 34-35 metara, bila je odličnog kvaliteta, što je svakih sedam dana utvrđivao Zavod za zaštitu zdravlja. Bunar je korišćen do 1960. godine kada je u Jarčujak dovedena gradska voda. Od tada do danas nesavesnim građanima bunar je služio za deponovanje smeća, i pored toga što u letnjim mesecima celo naselje, pa tako i osnovna škola, danima nemaju vodu!
   - Sećam se da je bunar kopan šest meseci i da je bilo veliko slavlje kada je potekla voda. Jarčujak je, na taj način, rešio veliki problem, problem nedostatka vode - nadovezuje se na Karapandžićeva sećanja Mato Lešević, napominjući da je te daleke 1947. predsednik opštine bio Stanislav Kovačević, a u Odboru za izgradnju bunara Slavko Karapandžić i Ljubiša Lešević.
Vodu iz bunara, pored meštana i đaka, koristila je i vojska.
   U akciji čišćenja bunara glavni majstor je Dobrosav Joksimović, a pomoćnici Branislav Korićanac i Petar Lešević iz Mrsaća. Dobrosav kaže da je iz bunara, tokom jednog dana, izvađena puna traktorska prikolica šuta, kamenja, svinjskih i ovčijih glavuya, raznih životinjskih koža, pa čak i neka dokumenta. Juče su radovi privremeno prekinuti zbog velike količine vode, postavljena je pumpa, a za koji dan čišćenje će biti okončano, na veliko zadovoljstvo svih.
   Profesorka razredne nastave u Odeljenju OŠ ,,Braća Vilotijević” Marija Marković kaže da ohrabruje činjenica da se neko setio bunara u dvorištu škole koji će, kada bude očišćen i voda ispitana, koristiti i za potrebe škole koju pohađa 160 učenika.
   - Tokom jula i avgusta ostajemo bez vode, što je veliki problem. Mislim da će bunarska voda biti dobrog kvaliteta, ali to ćemo, svakako, prepustiti stručnjacima Zavoda za zaštitu zdravlja i tek po njihovom odobrenju, obavestiti decu da je mogu koristiti - kaže Markovićeva.Povratak na vrh strane


DR LJUBIŠA JOVAŠEVIĆ SA SASTANKA POLITIČKOG KOMITETA SAVETA EVROPE U PARIZU:
Prva podrška Vladi Srbije u politici prema Kosmetu

   Politički komitet Saveta Evrope razmatrao je u sredu, 1. juna, na sastanku u Parizu, stanje na Kosovu i Metohiji, na osnovu izveštaja svog predstavnika-izvestioca o poseti Kosmetu. Posle rasprave Politički komitet usvojio je dokument o stanju na Kosovu i Metohiji u kojem se ukazuje na brojne probleme u toj pokrajini. Tokom sastanka, kome su prisustvovali poslanici stalne delegacije Parlamentarne skupštine Saveta Evrope, stavljen je veći broj amandmana i primedaba, ne samo od strane delegacije Srbije i Crne Gore, već i od ostalih učesnika rasprave - izjavila je u Strazburu ambasador misije Srbije i Crne Gore pri Savetu Evrope Slađana Prica. Kao član delegacije Srbije i Crne Gore sastanku u Parizu prisustvovao je i u njegovom radu učestvovao dr Ljubiša Jovašević, poslanik iz Kraljeva, koji je za „Ibarske novosti“ izjavio:
   - Prvi put se dogodilo da je data podrška politici Vlade Republike Srbije i Srbiji kao državi po pitanju Kosova i Metohije. Konstatovano je od mnogih govornika da postoji u znatnoj meri prisutan kriminal na području Kosova i Metohije, a posebno se odnosi na trafiking ljudskim bićima i na trgovinu drogom. Naravno, pored toga što smo i mi potvrdili, a što je poznato i našoj javnosti, podrška je data nemenjanju granica i da se vreme za pregovore ne odlaže. Pozvane su obe strane, a mi smo insistirali da bude posebno apostrofirana albanska strana na Kosmetu, da nastave pregovore koje je predložila srpska strana preko predsednika Vlade Vojislava Koštunice i predsednika Republike Borisa Tadića. Dobili smo podršku od strane predstavnika Grčke, Kipra, Poljske, čak i Azerbejdžana, a vrlo blagonakloni ovom prilikom bili su čak i predstavnici Republike Turske.
   Posle rasprave prihvaćeni su amandmani koji su bili dogovoreni sa ruskom i grčkom delegacijom i prvi put je albanska strana pozvana da prihvati pregovore. Dokument o stanju na Kosovu i Metohiji treba da usvoji Parlamentarna skupština Saveta Evrope sredinom ovog meseca.
Povratak na vrh strane


INTERVJU: DARJA MOŠKOTEVC, IZVRŠNI DIREKTOR „EKONOMA” - piše Dragan Vukićević
Poslovanje po evropskim standardima

  • Kooperativne prednosti vidimo u tome da je fabrika stabilna, da ima tržište, 70 posto izvoza i da može da se proširi i da zaposli još radnika. Sada imamo 167 radnika i nekoliko novih koji su počeli da rade u maju. Za sada je to dovoljno, ali kada se proširimo, i broj radnika će se povećati

   – Već prvih dana po dolasku, zapravo po povratku u Ušće, mi smo zatražili izveštaj od ovlašćene revizijske kuće, ne zato što ne bi verovali podacima, već zato što je to kod nas u Sloveniji obaveza, da revizorska kuća pogleda poslovni rezultat i da svoje mišljenje. Zatekli smo veoma loše rezultate, gubitak je bio u 2002, 2003. i 2004. godini. Situacija je bila još gora kada je reč o nenaplaćenim potraživanjima. Nasledili smo mnogo zaostalih obaveza prema dobavljačima, zalihe materijala su bile ogromne, poluprozvoda i gotovih proizvoda. To je sve novac koji „leži” u fabrici. Ukupne zalihe su bile oko 50 miliona dinara - kaže za „Ibarske novosti” Darja Moškotevc, izvršni direktor „Ekonoma”, govoreći o prvim potezima novog-starog većinskog vlasnika tog preduzeća.
• Kakvo ste stanje zatekli u „Ekonomu”?
– Situacija je ostala ista kakva je bila i krajem 1991. godine. U međuvremenu se nije investiralo, moglo bi se reći da se deinvestiralo. Mi smo do ’91. imali kompletnu računarsku povezanost sa Mariborom i imali smo redovnu liniju sa Mariborom. Te godine je sve prekinuto i stanje na području tehnologije sada je još gore nego što je bilo tada.
• Koliko „Ekonom” zaostaje prema poslovnim standardima „Primata?
– Mislim da se za dve do tri godine mogu srediti ove stvari na tehnološkom području. „Primat” iz Maribora je već 2004. godine započeo delimično investiranje, i to u periodu dok fabrika još nije bila naša, a to je bio i naš poslovni rizik, jer niko neće investirati ako ne zna šta će se dogoditi sa takvim preduzećem. Tada smo uveli i računare u „Ekonom”. Nadamo se da ove godine preduzeće opremimo dodatnim kompjuterima kako bismo olakšali rad, a nameravamo i da se umrežimo i da tako „Ekonom” internetom povežemo sa Mariborom. To je još jako teško zbog uslova u Ušću. Nema telefonske centrale, ne može se koristiti internet... To su stvari koje nas opretećuju i onemogućuju da radimo na normalan i savremen način. U 2005. godini smo počeli da uvodimo nove proizvodne programe. Doneli smo neke projekte i imamo još u planu nove proizvode koji bi se pravili u fabrici, tako da bi povećali obim rada u proizvodnji, jer u prethodnom periodu nije se mnogo uradilo na razvoju novih proizvoda. U „Ekonomu” još uvek proizvode garderobne ormare i opremu koju su radili i 1990. godine.
• Kako sagledavate razvojnu prednost „Ekonoma”?
– Kooperativne prednosti vidimo u tome da je fabrika stabilna, da ima tržište, 70 posto izvoza i da može da se proširi i da zaposli još radnika. Sada imamo 167 radnika i nekoliko novih koji su počeli da rade u maju. Za sada je to dovoljno, ali kada se proširimo, i broj radnika će se povećati. Inače, „Primat” i „Ekonom” ni u jednom pogledu nisu konkurenti na svetskom tržištu. Naprotiv, važno je da fabrika radi i glavni interes svakog vlasnika je da fabrika dobro radi, da zapošljava radnike i da pravi dobitak.

• Kako iz ugla slovenačkog iskustva vidite privredu „na srpski način”?
– Teško shvatamo ove uslove, jer kod nas u Sloveniji nema mešanja politike u preduzeća. Već smo godinu dana u Evropskoj uniji i brzo smo prihvatili princip da bez rada nema napretka. Pokušavamo da ovde u fabriku unesemo standarde koji važe u Sloveniji i Evropskoj zajednici.
• U kolikoj meri lokalna politika utiče na poslovanje i planove „Ekonoma”?
– Politika nema direktan, ali ima indirektan uticaj. Znate kako se osećaju naši dobavljači kada čuju ove medijske priče. Zabrinuti su šta će biti sa njihovim potraživanjima, da li ćemo mi to ispuniti, da li ćemo platiti obaveze, a sa druge strana, možete pretpostaviti kako se osećaju naši kupci kada to čuju, kada nešto poruče i plate avansno, veoma su zabrinuti da li će dobiti robu.
• Kakvi su dugorični planovi „Primata” u Ušću?
– Nadamo se da će ova fabrika za pet godina biti jedna od retkih u ovom okrugu koja radi po evropskim standardima, da zapošljava stručan i kvalitetan kadar, da ima međunarodne certifikate za poslovanje i da će poboljšati životni standard ljudi koji u njoj rade.

„PRIMAT”
– Primat je jedan od najboljih i najkvalitetnijih evropskih proizvođača sigurnosne opreme.Tržište predstavlja cela Evropska zajednica i naš strateški kupac je Amerika. „Primat” i Mariboru zapošljava 280 radnika. U Sloveniji smo u vrhu preduzeća kada je reč o visini ličnih dohodaka.

KOME SMETAJU SLOVENCI
– Dolazila sam u Srbiju i pre 1991. godine, pa tek nedavno, od 2003. godine, sa stručnim timom koji je radio ovde i pre deceniju i po. Narod je veoma gostoljubiv, prijatan i vemo se lepo osećam - kaže Darja Moškotevc, koja je već tri meseca u Ušću, a ugovor je obavezuje da ostane još toliko. A na pitanje zašto se pridaje toliki značaj kritičarima promena u „Ekonomu” i koji su njihovi motivi, ona kaže:
– Motivi su u nezadovoljstvu retkih pojedinaca koji su još u fabrici i onih koji su napustili fabriku. A zašto je to tako? Odgovor na to pitanje ne znam, ali verovatno su imali nekih problema sa ovim preduzećem pa im smeta što su se Slovenci vratili..
Povratak na vrh strane


DEDEVCI: SELO U VOĆNJACIMA - piše Rajko Sarić
Ubi nas grad - vlast ćuti

   • U selu od stotinak domaćinstava mnogo je voćnjaka, ali nema agronoma. Autobuski saobraćaj neredovan, uglavnom ,,kad mu vreme nije”, pa srednjoškolci postaju podstanari u Kraljevu. Dve godine zaredom ,,grad bere” voće, a nadležni iz opštine i u vrhu države zatvaraju oči pred problemom

   Podno Jastrebara, okruženo Roćevićima, Bukovicom, Lascem i Vrdilima, rasprostrlo se selo Dedevci - selo voćnjaka i pašnjaka, stare prepečenice i kršnih momaka. Stotinak domaćinstava, koja se uglavnom bave voćarstvom, u prvi plan ističu slabu autobusku povezanost sa Kraljevom, kao administrativno-industrijskim centrom. Autobus u pet ujutro i u tri sata posle podne ne odgovara nikome, a posebno ne učenicima ili mladima koji nađu posao u gradu. Desetak osnovaca, od petog do osmog razreda, redovno pešače do Pajića kako bi stigli do ,,Jovana Dučića” u Roćevićima. Srednjoškolci, a takvih nije mali broj u ovom bogatom i pitomom selu, postaju podstanari u Kraljevu, što pravi dodatne troškove njihovim roditeljima. Minibus bi, kažu Dedevčani, u celosti rešio ovaj problem, a selo bi procvetalo kao nikada do sada, kaže meštanin Radoš Majstorović.
Majstorović naglašava da decenijama Dedevci nisu imali odbornika u Skupštini opštine Kraljevo, da je to mesto uvek prepuštano ljudima iz Roćevića, tako da su i sva investiciona ulaganja bila okrenuta ka ovom selu.
- Dedevci su, praktično, izbrisani sa svih mapa. Sopstvenim sredstvima doveli smo telefonsku liniju. Nameravali smo da napravimo Dom kulture u kome bi se sastajali i družili mladi, naši potomci koji su odlučili da ostanu u ovom selu, da se bave stočarstvom ili voćarstvom. Nažalost, na podršku nismo naišli ni u Kraljevu, ali ni na nivou države - smatra Majstorović, koga zatičemo u jedinoj seoskoj prodavnici ,,Bakalnica”, gde je došao po ,,hladno pivo i sveže informacije”. - Naši traktori su, recimo, stari najmanje dvadeset godina, a krediti za kupovinu novih su nepovoljni da je to van svake pameti.
Bračni par Zoran i Slobodanka Čolović pre nešto više od decenije napustili su ,,Magnohrom”, odnosno SUP, vratili se u Dedevce, otvorili prodavnicu mešovite robe i podigli savremen voćnjak od oko 1.600 stabala jabuka, krušaka, šljiva i višanja.
- Voćarstvo je vrlo skupo. Napustio sam posao konobara, a zatim i posao u ,,Magnohromu”, gde sam radio na održavanju presa. Najpre smo, supruga i ja, imali pola hektara malina, ali se to nije isplatilo i pored toga što nisam plaćao radnu snagu. Nije rešeno pitanje otkupa, a kad nas nevreme ,,pomlati”, onda pomoć niotkud ne stiže - kaže Zoran Čolović.
Čolovići trenutno na 1,5 hektara imaju voćnjak u koji su uložili i novac i snagu. U planu je zasad voća na još dva hektara, na kojima bi izgradili i sistem za navodnjavanje ,,kap po kap”.
- Dobili smo kredit od Fonda za razvoj. Sredstva još nismo dobili jer se nešto zakočilo zbog poplava u Banatu, a ta sredstva planiramo da uložimo u kupovinu još dva hektara zemlje za sadnju voćnjaka. Na ovakav korak smo se odlučili zbog sina Dejana (17) koji je rešio da se, po završetku elektrotehničke škole u Kraljevu, vrati u Dedevce na imanje i nastavi ovo što smo mi počeli pre više od deset godina. I kćerka Dejana, učenica šestog razreda, imala bi bogatiji miraz - priča ponosna majka Slobodanka, dok Zoran iznosi na prezentaciju prepečenicu ,,staru petnaest godina”, a baba Biserka slatko od prošle godine.
Mnogi vlasnici voćnjaka u Dedevcima su, poučeni iskustvom u protekle dve godine, kada im je grad obrao plantaže, ovih dana osigurali voćnjake kod ovlašćenih osiguravajućih kuća. Pa ipak, u selu se oseća nedostatak stručnjaka, agronima i veterinara jer selo je bogato i stočnim fondom.
- Trenutno u voćnjaku imam više od 1.100 jabuka raznih sorti, 165 stabala kruške, 60 višnje i više od 200 stabala šljive. U oboru imam krmače prasice, u centru sela je prodavnica, ali za sve treba obezbediti velika sredstva, a zarada nikada nije garantovana. Mislim da bi i opština i država morale da pomognu individualnim poljoprivrednim proizvođačima i voćarima, kako kroz povoljne kredite, tako i kroz neke druge stimulativne mere. Ako budemo imali bogatog seljaka, inženjeri, doktori i drugi znanjem potkovani stručnjaci u gradu neće ostati gladni. Ovako, ne piše se dobro ni nama, ali bogami, ni njima - procenjuje Zoran Čolović.
Čolovići ove godine očekuju rod samo jabuka od najmanje tri vagona. Voćke su zdrave, dobro su ponele, redovno su prskane, i samo je pitanje hoće li ih zaobići gradonosni oblaci.
- Protekle dve godine, zbog grada, imao sam direktno oko 20.000 evra štete. Ove godine već sam uložio 1.000 evra za nabavku preparata, 30.000 dinara za veštačko đubrivo, dok je rezidba koštala 30 evra po danu. Od voćarstva se može živeti, uz malo više stimulacije ovdašnjih 40-ak momaka bi se lako oženilo, zasnovalo porodice i proširilo zasade voća - zaključuje Čolović.

TRI DNEVNIKA I DVE TABLE
U isturenom odeljenju Osnovne škole ,,Jovan Dučić” u Dedevcima nastavu pohađa 16 učenika od prvog do četvrtog razreda. Učiteljica Vanja Nikolić svakodnevno radi sa tri dnevnika i dve table. Đaci su redovni, izostanci neznatni.
- Neki đaci, recimo iz zaseoka Rakići, dnevno prepešače četiri kilometra do škole i isto toliko nazad. U prvom razredu imam šest đaka, u drugom i trećem po tri, a u četvrtom četiri. Posebno me raduje što će ove godine u septembru u đačke klupe sesti pet prvačića. U Roćeviću su upisana četiri. Obezbedili smo za svu decu nastavu engleskog jezika, koji se fakultativno izvodi od prvog do četvrtog razreda - kaže učiteljica Vanja koja i sama dnevno pešači deset kilometara od Pajića do Dedevaca i nazad.
I pomoćni radnik ove škole Ivanka Marković već devet godina pešači od Vrdila do Dedevaca, ali je redovno na svom radnom mestu.
Prilikom posete Dedevcima u blizini škole zatekli smo Tamaru Vukićević i Milicu Čolović, učenice prvog razreda i Živana Čolovića, koji će tek u septembru sesti u đačku klupu.
- Najviše se družimo sa našim vršnjacima, Nikolom i Veljkom Vasiljevićem, Anom Milenković i Danijelom Rakić. U selu nemamo posebno mesto za druženje, osim školskog dvorišta u vreme nastave - kažu Tamara i Milica.
Povratak na vrh strane


 INTERVJU: PREDRAG PETROVIĆ, REPUBLIČKI ARBITAR I MIRITELJ U REŠAVANJU RADNIH SPOROVA - piše Dragan Vukićević
Prečica u rešavanju radnih sporova

   • Arbitri i miritelji nisu državni činovnici, sudije, već nezavisni stručnjaci, lica kojima strane u sporu daju mandat i poveravaju razrešenje sporne situacije nastale između njih. Arbitar i miritelj nije u sporu, već je van njega. Za razliku od sudije, arbitar nije dužan da rešava spor, već tu obavezu mora dobrovoljno da prihvati

• Koja je svrha donošenja Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova?
– Poznato je da u postupku zaključivanja, izmena i dopuna i primene kolektivnih ugovora vrlo često dolazi do sporova koje socijalni partneri - poslodavci i sindikati, odnosno radnici ne uspevaju da prevaziđu mirnim putem, već se često pribegava štrajkovima. Štrajkovi sami po sebi donose negativne posledice kako radnicima tako i poslodavcima.
Prema tome, intencija zakonodavca jeste, a što bi trebalo da bude interes i poslodavaca i radnika, da se sporovi povodom ostvarivanja pojedinačnih prava radnika, dakle u slučaju otkaza ugovora o radu i isplate minimalne zarade, rešavaju u kraćem postupku van suda. Naime, praksa je pokazala da sudovi zbog pretrpanosti predmetima jednostavno nisu u mogućnosti da poštuju svoju zakonsku obavezu da donesu pravosnažnu presudu u radnom sporu u roku od šest meseci od dana pokretanja postupka. Ovim zakonom se nastoji da se doprinese razvoju kolektivnog pregovaranja, odnosno efikasnijem rešavanju kolektivnih i individualnih radnih sporova.
• Na koga se ovaj Zakon odnosi, odnosno koji su to kolektivni a koji pojedinačni radni sporovi i kako se oni rešavaju?
– Zakon se odnosi na sve poslodavce i zaposlene. Kolektivni radni sporovi vezani za zaključenje, izmene i dopune kolektivnih ugovora, primenu kolektivnih ugovora, ostvarivanje prava na sindikalno organizovanje i ostvarivanje prava na štrajk. Obavezno pristupanje mirnom rešavanju kolektivnih sporova, pred miriteljem, predviđeno je u delatnostima od opšteg interesa, odnosno u delatnostima u kojima bi prekid rada mogao da ugrozi život i zdravlje ljudi ili da nanese štetu većih razmera (elektroprivreda, vodoprivreda, saobraćaj, radio-televizije čiji je osnivač Republika, Autonomna pokrajina ili lokalna samouprava, zdravstvena i veterinarska zaštita, prosveta, socijalna zaštita...). U drugim delatnostima koje su van državnog domena mirenje se zasniva na volji sukobljenih strana koje postaje sastavni deo kolektivnog ugovora u slučaju da je predmet spora kolektivni ugovor, a u slučaju da predmet spora nije kolektivni ugovor, sporazum ima snagu sudskog poravnanja.
Individualni radni sporovi su sporovi koji se rešavaju pred arbitrom u slučajevima otkaza ugovora o radu i isplate minimalne zarade. Rešavanje ovih sporova pred arbitrom zavisi od samih stranaka. Strane same iniciraju ovaj postupak podnošenjem zajedničkog ili pojedinačnog predloga kod Agencije. Ovaj spor se nakon održane rasprave koju zakazuje arbitar okončava donošenjem rešenja koje je konačno i pravosnažno.
Napominjem, i u slučaju kolektivnog i u slučaju individualnog spora postupak mora biti okončan u roku od trideset dana od dana otvaranja rasprave.
• Koji su uslovi potrebni da bi arbitraža i mirenje dali rezulatte u praksi?
– Kako se ovde radi o sporovima povodom ostvarivanja prava iz radnog odnosa za nastanak i funkcionisanje mirenja, odnosno arbitraže, potrebno je da postoji sistem normi - pravnih, običajnih ili drugih kojima se reguliše ponašanje u jednoj zajednici. Mi to sada imamo. Jasno je da su arbitraže i mirenja potrebni u neorganizovanim zajednicama.
Dakle, arbitri i miritelji nisu državni činovnici, sudije, već nezavisni stručnjaci, lica kojima strane u sporu daju mandat i poveravaju razrešenje sporne situacije nastale između njih. Arbitar i miritelj nije u sporu, naprotiv, on je van njega. Za razliku od sudije arbitar nije dužan da rešava spor, već tu obavezu mora dobrovoljno da prihvati.
• Šta očekujete od poslodavaca?
– Od poslodavaca očekujem da nastoje da ubuduće sporove iz radnog odnosa sa zaposlenima koji su obuhvaćeni Zakonom o mirnom rešavanju radnih sporova rešavaju pred Agencijom, jer postupak pred Agencijom, za razliku od sudskog, ne utiče i ne ugrožava materijalno stanje poslodavca, odnosno preduzeća. Ne iscrpljuje ga, dakle, a poslodavac u ovom postupku ne plaća sudske troškove i troškove postupka. Tim pre što su i sami poslodavci učestvovali u izradi ovog zakona kroz svoja udruženja.
• A šta očekujete od sindikata?
– Od sindikata očekujem da maksimalno koriste mogućnosti ovog zakona u pogledu ostvarivanja prava zaposlenih, imajući u vidu da vođenje postupka pred Agencijom za mirno rešavanje radnih sporova zaposlene ne košta ništa. Dakle, zaposleni ne moraju da plaćaju nikakve troškove za razliku od sudskog postupka gde to moraju. Da maksimalno iskoriste i važeći Zakon o radu i nastoje da u pregovorima sa poslodavcima prilikom izrade i zaključivanja kolektivnih ugovora ugrade u kolektivni ugovor odredbe koje obavezuju poslodavca i zaposlenog da svoje sporove prvenstveno rešavaju pred Agencijom.
• Kakva su iskustva zemalja u kojima već postoji ovakav zakon?
– Ukratko, iskustva zemalja kao što je SAD, Velika Britanija, Mađarska i Belgija, koje imaju institucije za mirno rešavanje radnih sporova, a po čijem uzoru je pravljen zakon, pokazuju da se više od 90 posto ovih sporova rešava bez odlaska na sud.
• Kakav je Vaš početni utisak o čitavom poslu koji je pred Vama, a pre prvog spornog slučaja?
– Zakon o mirnom rešavanju radnih sporova je stupio na snagu. Ubeđen sam da će primena ovog zakona u praksi kroz institut arbitra i miritelja dati rezultate u prilog interesa i radnika i poslodavaca. Zadovoljstvo mi je što kroz svojstvo arbitra i miritelja mogu lično da doprinesem ovome.

IZABRAN IZMEĐU STO KANDIDATA
Predrag Petrović je diplomirao na Pravnom fakultetu u Kragujevcu. Položio pravosudni ispit pred komisijom Ministarstva pravde Srbije. Na poslovima sekretara zaposlen je od 1995. godine u Apotekarskoj ustanovi Kraljevo. Na toj dužnosti angažovao se najviše na rešavanju radno pravnih pitanja zaposlenih u ustanovi, ustrojstvu ustanove kroz dugi niz godina i zastupanju interesa ustanove pred sudovima i upravnim organima u sporovima u kojima se ona pojavljuje kao stranka. Njegov rad je pozitivno zapažen u samoj ustanovi, ali i drugim apotekarskim ustanovama u Srbiji. Kada je Agencija za mirno rešavanje radnih sporova Republike Srbije objavila oglas za podnošenje prijava za izbor miritelja i arbitra, Petrović je podneo prijavu. Predrag Petrović je jedan od ukupno 18 miritelja u Srbiji.
– U toku postupka za izbor, komisija me je pozvala u Beograd na razgvor i ja sam saopštio svoje stavove i gledanja na probleme rešavanja sporova između radnika i poslodavaca mirnim putem. Posle toga bio sam iskreno iznenađen kada sam u Službenom glasniku pročitao da sam upisan u imenik arbitara i miritelja, posebno imajući u vidu da se na konkurs prijavilo više od sto kandidata iz cele Srbije - kaže Predrag Petrović.Povratak na vrh strane


OD STOČNE PIJACE DO GINISA - piše Ivan Rajović
Milutin zakoračio u Evropu

   Sredinom maja na Trgu pred Milutinom održan je prvi put ples maturanata. Ples koji su kraljevački maturanti odigrali u istom trenutku zajedno sa hiljadama svojih vršnjaka iz nekoliko gradova Evropske unije, zbog čega je ova manifestacija, a samim tim i kraljevački Milutin, ušla u Ginisovu knjigu rekorda. Valjda zato se baš pred njim i plesalo, kao pred simbolom Kraljeva, a ne na nekom stadionu ili u sportskoj hali. Posle svega što je ,,preživeo" Milutin više nije ono što je bio. Zajedno sa okolnostima koje su se menjale menjao se i njegov uticaj na okolinu i ljude u njegovom podnožju. I pored šajkače i opanka sa kljunovima, i pored značenja koje je imao i koje bi trebalo da ima, Milutin je danas postao moderan simbol nekog novog Kraljeva i nove Srbije, evropske Srbije, sa svim onim što nas krasi i ruži, a što ipak i sa ponosom jedan dobar deo Kraljevčana može da ponese u Evropu, pa ma kada tamo stigli.

PIJAC
A pre samo dva veka Kraljevo, tada Karanovac, bilo je omanje tursko naselje sa tek desetak kaurskih iliti domicilnih porodica. Nešto kasnije, što ustancima a što individualnim obračunima sa mrskim turskim zavojevačem, zlotvori su najureni, a ove prostore su masovno počeli da zaposedaju Srbi, ili ko već, iz Sandžaka, Crne Gore i Hercegovine, koji se danas s ponosom deklarišu kao izvorni Kraljevčani. U skladu sa svojim osobenim balkanskim temperamentom i kulturnim nasleđem novi starosedeoci su menjali izgled trošne azijatske kasabe pa je Karanovac sve više počinjao da liči na neki od onih simpatičnih, na brzinu sklepanih gradića sa Divljeg zapada. A najbitnije obeležje te naseobine, osim niskih dućana ispred kojih su trgovci nudili svoju robu, bila je stočna pijaca smeštena u samom centru. Tu su se, istovremeno sa oglašavanjem svinja, vodećeg srpkog brenda u to vreme, ali i ostale rogate i šute marve, odvijali i svi ostali vidovi društvenog života. I tako sve do pred Drugi svetski rat, tačnije do 1933. Tadašnja vlast, težeći emancipaciji stanovništva, ali i odavanju priznanja svima onima koji su živote dali za otadžbinu, odlučila je da stočnu pijacu izmesti na periferiju, a na istom mestu izgradi velelepni kružni trg. Usred trga smešten je spomenik srpskim ratnicima u obličju vojnika sa šajkačom, puškom i barjakom, u karakterističnim srpskim opancima sa kljunovima. Sa visokog kamenog postamenta srpski solunac, kopija istog takvog sa Novog groblja u Beogradu, dominirao je gradom pogleda usmerenog ka bojištima na kojima su solunci sticali slavu i masovno odlazili u večnost i legendu.

SELIDBA
I tako sve vreme rata, a i kasnije, do pedeset druge godine kada su neki tada aktuelni političari, zarad bratstva i enotnosti, međunacionalne jednakosti i trpeljivosti zaključili da bi šajkača i opanak, a naročito oreol slave oko bronzane glave, simbola srpskog herojstva, mogao da izazove nacionalnu, rasnu, versku i svaku drugu netrpeljivost kod pripadnika tada bratskih nam naroda. Bronzani vojnik je pred očima zapanjenih građana koji su tajno pevali ,,Oj, vojvodo Sinđeliću", i kitili se badnjacima, sklonjen na gradsko groblje, kao i njegov original u Beogradu. Kamen iz postamenta tadašnji lokalni moćnici, zna se i koji, upotrebili su za obnovu i izgranju svojih kuća i vikendica u okolini grada.
Jedini spomenik sa nacionalnim obeležjem tako je bio uklonjen, a pored grandioznog monumenta Otpora i pobede koji je Slovenac Lojze Dolinar posvetio oktobarskim žrtvama, na trgovima i parkovima su ostali samo zarđali originali ili prefarbane makete partizanskog i četničkog teškog naoružanja. I mada se činilo da je vojnik sa tadašnjeg Trga maršala Tita potpuno pao u zaborav, da li zbog griže savesti ili nekog dubljeg političkog razloga, zahvaljujući dobrim delom angažovanju tadašnjeg predsednika opštine Branka Maričića, on je posle punih trideset godina vraćen, a sa njim i delimično autentični izgled Trga, pa se vojnik sa kapom ,,perovkom" ponovo šepurio na prolaznike.
Posle Brozove smrti promenjen je i naziv trga, pa je sasvim logično spomenik stajao u samom centru Trga srpskih ratnika. U vreme, a i posle raskida sa jugoslovenskim republikama, nekako spontano, reklo bi se stidljivo, a možda i malo pogrdno, vojnik dobija ime Milutin, i kao takav sve više postaje sinonim za pripadnika srpske nacije, ali i odrednica mesta na kojem se nalazi. ,,Kod Milutina" značilo je na Trgu u centru grada - prosto.

POVRATAK
Tačno 17. novembra 1996. godine sa postamenta spomenika srpskim ratnicima od 1914. do 1918. god. održan je prvi protest zbog krađe glasova tadašnjeg diktatorskog režima Slobodana Miloševića. Bio je to prvi protest u pokradenoj Srbiji. A onda je krenulo sve i narednih 97 dana, neprekidno, Milutin je bio mesto okupljanja hiljada Kraljevčana, a sa postamenta su se oglasili gotovo svi tada aktuelni opozicionari i borci za demokratiju. Pred Milutinom se zviždalo, lupalo u lonce i šerpe, igralo, pevalo, plakalo od sreće ili nemoći, pred Milutinom se narod sukobljavao sa Miloševićevom policijom, ali i proslavio konačno osvajanje demokratije. Bar se tada tako mislilo. Milutin je tako postao simbol demokratske opozicije i jednog od najburnijih istorijskih događaja u novijoj istoriji Kraljeva. Na postament se posle toga niko više od predstavnika tadašnje vlasti nije popeo, mada su sa montažnih bina pored spomenika govorili svi viđeniji srpski političari, osim Miloševića koji je jednom prilikom pokušao da se građanima obrati sa trga pred Opštinom, ali nije uspeo u tome.
U novoj etapi istorije ovoga grada nekada običan bronzani kip postao je zaštitni znak Kraljeva, simbol i suština, postao je nešto bez čega ovaj grad više nikada i nigde ne bi bio ovo što jeste. Milutin nije samo turistički toponim, on je otelotvorena karakterna crta svih onih desetina hiljada građana koji su tri meseca uporno tražili promene i bolji život. Milutin je postao simbol upornosti u borbi za demokratiju na ovim prostorima. A trg oko njega, za razliku od negdašnje stočne pijace, postao je prava gradska pozornica koja u sebi ima nečeg mističnog, nečeg očaravajućeg i neobjašnjivo uzvišenog, mesto gde se održavaju svi značajniji skupovi, od političkih mitinga preko sajmova meda i ručnih radova do muzičkih i kulturno-umetničkih programa.Povratak na vrh strane


ŠUME I ŠUMSKI RESURSI NA PODRUČJU OPŠTINE KRALJEVO - pišu prof. dr Grigorije Macan i mr Ivan Macan
Koncept održivog razvoja

   Na teritoriji opštine Kraljevo šumovitost iznosi 46,8 procenata, što je znatno više iznad republičkog proseka. Za Srbiju iznosi 27,5 procenata. Vlasnička struktura šuma i šumskog zemljišta na području opštine je sledeća: državne šume i šumska zemljišta zauzimaju 62 procenta od ukupne površine teritorije opštine, a privatne šume i šumsko zemljište u vlasničkoj strukturi učestvuju sa 38 procenata.
   U planskim dokumentima LEAP-a, u proceni stanja obrađeni su podaci o: strukturi površina obraslog i neobraslog šumskog zemljišta, drvnim zalihama (privatne i državne šume), tekući godišnji zapremski prirast (državne i privatne šume), otvorenost šumskih kompleksa putnom mrežom - državne šume, planiranom godišnjem obimu seča (državne i privatne šume) i prikazani su podaci o planskim godišnjim kvotama radova na gajenju šuma, rasadničkoj proizvodnji, zaštiti šuma i dr. Na bazi procene stanja u šumama izvršeno je rangiranje problema i utvrđeni su prioriteti, i to:
1 - zaštita šumskih resursa na sva tri nivoa
2 - očuvanje postojećih šumskih resursa u okviru održivog korišćenja
3 - unapređivanje stanja u šumskim resursima kao deo održivog razvoja opštinske zajednice.

Sadržaj akcionog plana za šume obuhvata
1 - Zaštitu šumskih resursa sa tri segmenta, i to
a) - Preventivna zaštita - prvi nivo zaštite (predloženo je pet mera aktivnosti
b) - Neposredna zaštita - drugi nivo zaštite (predložene su tri mere aktivnosti)
c) - Ostale mere zaštite - treći nivo zaštite (predložene su tri mere aktivnosti)
2 - Očuvanje postojećih šumskih resursa. U ovom delu predložene aktivnosti razrađene su u četiri tačke.
3 - Unapređenje šumskih resursa. U ovom delu predložene aktivnosti razrađene su u šest tačaka.
Predviđeni efekti koji se mogu očekivati sprovođenjem akcionog plana za šume.
Predviđeni efekti akcionog plana za šume prikazani su u tri segmenta za period do 2015. god.
I - Zaštita šumskih resursa.
Ukoliko se planirane aktivnosti sprovedu u sva tri nivoa zaštite po pledloženim merama i dinamici, ostvario bi se jedan od ciljeva, a to je povećanje stabilnosti šumskih resursa u odnosu na stalno prisutne negativne uticaje agenasa biotičke i abiotičke prirode na ovim prostorima.
II - Očuvanje postojećih šumskih resursa.
Sprovođenjem predloženih aktivnosti i mera po usvojenoj dinamici efekti su sledeći:
1 - Prirodno i veštačko obnavljanje svih šuma ostvarilo bi se na 80 procenata površina pod šumama semenog porekla.
2 - Podizanjem novih šuma u proređenim i progoljenim šumama povećao bi se udeo površina pod veštačkim podignutim šumama od sadašnjih 11 procenata na 15 odsto.
3 - Nega šuma u svim razvojnim fazama sprovela bi se na 90 procenata površina pod šumskim resursima.
4 - Održivo korišćenje šumskih resursa (izbalansirane mogućnosti i potrebe) ostvarilo bi se na 70 procenata površina pod visokim šumama semenog porekla i na 30 procenata površina pod niskim šumama izdanačkog porekla.
III - Unapređenje stanja u šumskim resursima.
Sprovođenje predloženih aktvnosti sa merama i zadacima iskazanim u akcionom planu, vezanih za unapređenje stanja u šumskim resursima, dali bi sledeće efekte:
1 - Melioracijom šikara, šibljaka, revitalizacijom postojećih degradiranih šuma, kao i prevođenjem niskih izdanačkih šuma u visoke šume semenog porekla u narednih 15 godina, povećale bi se površine pod visokim šumama semenog porekla za 5 odsto.
2 - Pošumljavanjem neobraslih šumskih zemljišta-goleti, smanjile bi se površine pod goletima za 12 procenata.
3 - Izgradnjom novih kamionskih puteva postigla bi se ujednačenost ukupne otvorenosti šumskih kompleksa od 15 km/oooha, na 90 procenata površina pod državnim šumama. Obnavljanjem i revitalizacijom postojeće mehanizacije sa izgradnjom sekundarne putne mreže (traktorske vlake), stvorile bi se realne pretpostavke za primenu savremenog načina korišćenja drvne mase (deblovna metoda), na 40 procenata površina pod državnim šumama.
4 - Deo šumskih kompleksa Goča (Sokolja, Gvozdac), Stolovi, Rudno i Kotlenik, predstavljaju prostor za povećanu rekreaciono-zdravstvenu aktivnost, što predstavlja značajan faktor u razvoju brdsko-planinskog turuzma na ovoj teritoriji.
5 - Edukacijom lokalnog stanovništva o shvatanju značaja šume kao regulacionog faktora između atmosferske vode, zemljišta i vazduha u sistemu održivog razvoja u znatnoj meri doprinosi povećanju kvaliteta življenja sugrađana na ovim prostorima.

AKCIONI PLAN ZA ŠUME
Izrada akcionog plana za šume bazira se na validnim podacima, objektivnoj proceni stanja i prepoznatljivom rangiranju uočenih problema, kao i pravilno utvrđenim prioritetima. U predlogu akcionog plana uočljiva su tri segmenta, i to: zaštita šumskih resursa sa sva tri nivoa zaštite, očuvanje postojećih resursa i unapređenje stanja u njima. Između šumskih resursa i životne sredine postoji određena interakcija i ukoliko dođe do neželjenih-nekontrolisanih poremećaja ove interakcije, dolazi i do poremećaja u životnoj sredini.
Na bazi identifikovanih problema i utvrđenih prioriteta usvojena su tri različita a ujedno i povezana cilja. U vezi sa tim svaki od ciljeva uslovljava različite akcije sa promenljivim intenzitetom. Kao što se može uočiti, najveći akcenat je stavljen na zaštitu šuma, zatim na očuvanje i unapređenje šumskih resursa. Iz usvojenih ciljeva proistekle su i mere za njihovo izvršavanje koje predstavljaju i konkretne zadatke za nabrojane izvršioce.
Usvajanjem ovog akcionog plana za šume u okviru planskih dokumenata LEAP-a stvaraju se realne pretpostavke za sistematsko, dugoročno i sveobuhvatno rešavanje uočenih problema. Izvršavanje postavljenih zadataka moguće je kroz izradu odgovarajućih programa.
Ostvarivanjem navedenih efekata kao preduslov sprovođenja planskih dokumenata LEAP-a, za šumske resurse na teritoriji opštine Kraljevo, stvaraju se realne pretpostavke za dosledno sprovođenje potrajnosti prinosa na šumskim površinama koje stvaraju prirast. Navedena pretpostavka je u tesnoj vezi sa usvojenim konceptom održivog razvoja na državnom nivou. Iz ovog koncepta proističe princip održivog korišćenja, koji predstavlja izbalansirano stanje mogućnosti šumskih resursa sa potrebama lokalne zajednice. Na površinama pod šumskom vegetacijom gde u prvi plan nije stavljen prinos već zaštitne, regulacione i rekreacione funkcije, ostvarivanjem nabrojanih efekata, stvaraju se realne pretpostavke o višenameskom korišćenju šuma i šumskog zemljišta na ovim prostorima.Povratak na vrh strane


UMETNOST - KULTURA - OBRAZOVANJE

KRALJEVO I NJEGOVI ,,BISERI" - piše Bojana Milosavljević
Prvi stipendisti opštine

   Prošlog petka u Klubu odbornika Skupštine opštine Kraljevo bilo je naročito svečano i lepo. S pravim povodom. Naime, posle mnogo godina sadašnja lokalna uprava ponovo se usredsredila na svoje mlade sugrađane, poštovanja vredne studente srpskih univerziteta, kojima su, posle kraće konkursne procedure, dodeljene 53 jednogodišnje stipendije (u iznosu od 45.000 dinara, podeljenih u deset rata).
   Ovu počast i privilegiju zasluživali su samo kraljevački ,,akademci" koji su na trećoj i kasnijim godinama studija, a sa prosekom ocena iznad 8,50. Ugovore su potpisali sa gradonačelnikom dr Radoslavom Jovićem, odnosno Odeljenjem za društvene delatnosti opštine Kraljevo, koje je zastupao načelnik Miodrag Stolović. Svoj potpis na ugovor o stipendiji prvi je stavio Ivica Zarev, student završne godine medicine, a potom je to učinilo još 52 njegovih kolega.
   - Ovo je jedan od mojih najlepših dana otkako sam predsednik opštine - rekao je dr Radoslav Jović, pozdravljajući stipendiste i njihove roditelje. - Ponosim se svima vama što pokazujete takve rezultate u učenju. Ove stipendije dodeljujemo prvi put, ali sa željom da ih svake godine bude sve više, odnosno da što veći broj naših studenata pokaže tako zavidne radne rezultate. Dragi studenti, napominjem da ove stipendije nećete morati da vraćate, ali vas molim da za uzvrat svoje znanje i stručnost po završetku školovanja, ako je ikako moguće, uložite ovde, u svoj grad, jer bi to za našu sredinu bio neprocenjiv doprinos.
   Naši mladi sugrađani, ponos svakog Kraljevčanina, listom su zahvalili društvu na ovakvom gestu, a posebno što je neko, eto, uočio i propratio njihove dosadašnje uspehe u školovanju, koje danas znači - veliko lično i porodično odricanje i trud.
Anka Lazović, student treće godine Tehničkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, koji je upisala po završetku Ekonomsko-trgovinske škole u Kraljevu, na pitanje koliko će joj dobijena materijalna potpora značiti, kaže:
   - Biće mi od velike pomoći, jer je moja majka samohrana. Moći ću da platim smeštaj u domu, da kupim nešto od uybenika, neku sitnicu za sebe. Studentski život je sveukupno, sa onim malim svakodnevnim brigama, zaista lep, čak super! Studije mi idu sasvim dobro. Naravno, često sa kolegama pričam o prilikama u našoj zemlji, o tome šta nas kasnije čeka. Volela bih da se po okončanju studija zaposlim u Kraljevu, ali ako ne uspem, moraću posao da potražim u inostranstvu, po svoj prilici u Holandiji, jer sam tamo rođena.
   Nažalost, kraj izjave budućeg inženjera Anke Lazović postaje tipična misao naših uzdanica, koje nam svet i danas, bez po muke, otima, nudeći im ono što i mi možemo i moramo da im damo: makar malu šansu za početak. A koliko su ova radna deca skromna u svojoj izuzetnosti, ilustruje zanimljiv detalj po završetku svečanosti u Klubu odbornika: najbolji akademci svim silama su se branili od medijskih izveštača koji su ih nasumice saletali; o svojim ,,devetkama" i ,,desetkama" na jedvite jade bi progovarali, a sa radosnom i skromnom nevericom prišli su ,,da učine čast" gradonačelniku Kraljeva, pošto ih je zamolio da se s njim fotografišu.


DEČJI MAJSKI LIKOVNI SALON - piše Bojana Milosavljević
Lepota i mašta ne posustaju

   Tradicionalna takmičarska smotra iz oblasti likovnih umetnosti za osnovce - Dečji majski likovni salon - u ponedeljak je 31. put dobila svečanu završnicu u galeriji Narodnog muzeja Kraljeva: izložbu od čak 190 radova, pristiglih iz 14 škola kraljevačke opštine. Potvrdilo se i ovoga puta da Narodni muzej, kao inicijator i organizator Salona, istrajava u nameri da se afirmiše i prezentuje dečji talenat, viđenje, mašta i rad u domenu vizuelne i likovne kulture.
   Ranko Bačević, učenik OŠ ,,Živan Maričić” iz Žiče, dobitnik je glavne nagrade Salona, za rad ,,Ribe" (rađen u kombinovanoj tehnici). Istovremeno, nastavnik Mirjana Marinković (takođe iz Škole u Žiči), ponela je nagradu za najbolji izbor radova i proglašena za najuspešnijeg pedagoga 31. Dečjeg majskog likovnog salona.
   Za ovogodišnju izložbu pristiglo je približno pet stotina radova, čiji je kvalitet procenjivao vrlo stručan žiri u sastavu: Danka Pribaković - Kostić, akademski slikar, Suzana Novčić, istoričar umetnosti, pesnik Miloje Radović, Milorad Vujašanin, umetnik i preparator Rade Pajović. Osim što su, dakle, kreirali postavku izložbe, dodelili glavne nagrade (učeniku i pedagogu), proglasili su još i osam (drugih) ravnopravnih dobitnika priznanja. Ovu počast 31. Dečjeg salona stekli su: Jovana Gunjić (Branko Radičević - Vitkovac), Ana Vitković (Sveti Sava - Kraljevo), Lazar Gočobija (Dragan Đoković Uča, Lađevci), Nikola Erac (Đura Jakšić - Konarevo), Milica Grujičić (Četvrti kraljevački bataljon), Petar Nedeljković (Svetozar Marković), Nenad Gvozdenović i Vladica Živanović (Jovo Kursula).



PRIJATELJSTVO ZA NOVA VREMENA - piše Ivan Rajović
Kraljevo obnavlja veze sa svetom

   Sada se već sasvim slobodno može reći nekada davno, posle svega što je zadesilo zemlju koju smo smatrali svojom domovinom u kojoj se, za razliku od ovoga danas, relativno bolje živelo, par ljudi iz ovoga grada učinilo je sve ne bi li se obnovile veze sa starim prijateljima i pobratimima, i pored mnogih teških reči koje su pale od ovdašnjih ultra levičara, ultra desničara i njima sličnih mrzitelja svega i svačega. Sećajući se tih dana, Hadži Momo Bakračević kaže kako su, zapravo, dr Predrag Stojanović, Vladimir Ilić Denis i on, skoro na svoju ruku krenuli u akciju obnavljanja odnosa sa Slovencima, a pre svega sa Mariborom koji je, kao što je poznato, svojevremeno bio grad pobratim našeg Kraljeva i grad za koji nas od pre, a i posle Drugog svetskog rata, vežu neraskidive niti prijateljstva, bratstva, radosti i stradanja. Prosto rečeno, gradovi koji su jednostavno upućeni jedan na drugog, što se tek danas jasno vidi. No, kako su se tada, sticajem političkih okolnosti, u ovom podneblju menjale različite postavke u vlasti, niko o tome nije vodio mnogo računa, zbog preokupacije mnogo bitnijim i životnijim problemima, pa je Momo Bakračević, na neki način i samoinicijativno, postao kopča - čovek koji je sve to, na neki način, doveo u red. Zapravo, sve to vreme, i pored različitog raspoloženja predstavika lokalne samouoprave, Momo je održavao veze sa Slovencima na različitim nivoima i u različitim oblastima međunacionalne komunikacije. Pokidane veze su polako počele da se spajaju, kontakti da se nižu, ali ni nalik onim odnosima od pre dve decenije.
   - Međutim - priseća se Bakračević - kada je nedavno u naš grad došlo 600 Slovenaca, palo mi je na pamet da napravim nešto nalik na instituciju, a da ne bude vezano za to da li neka partija hoće ili neće da se bavi vezama Kraljeva sa drugim gradovima i državama.
Tako je došlo do ideje da se obnovi saradnja sa Zelenom Gorom, koja je bratski grad Kraljeva, a što je gotovo zaboravljeno, sa Lionom, što bi takođe trebalo uzdići na određeni nivo, a što je i njima i nama u interesu. Tu je i Goražde sa kojim smo, posle svega što se dogodilo, potpuno prekinuli pobratimske odnose, ali te stare veze nikada nisu u potpunosti ugašene. Tu su i grčki grad Tiba, pa Plužine. Ali, pre svega Maribor. To je bio trenutak kada se začela ideja, a posle toga i inicijativa da se u Kraljevu osnuje Društvo slovenačko-srpskog prijateljstva pod nazivom ,,Prijateljstvo za nova vrema".
   Sve je to, kako kaže Bakračević, deo akcije koja se ne tiče samo srpsko-slovenačkog prijateljstva, već podrazumeva učešće i veze svih onih koji žele da sarađuju i da se druže sa nama, a njih, i pored svega, nije malo. Međutim, saradnja sa Slovencima je ipak osnova svega jer tu se sve to pokazalo najbolje i po tom receptu bi trebalo ići dalje.
   U ovom trenutku organizacija ,,Prijateljstvo za nova vremena" je konačno i zvanično registrovana, ima žiro račun, a u završnoj fazi je i adaptacija kancelarijskog prostora. ,,Centar sveta" za Kraljevo, kako kaže Bakračević, nalazi se u glavnoj gradskoj ulici, u objektu gde je nekada bila galerija ,,Stefaneli".
   ,,Prijateljstvo za nova vremena" je i u skladu sa zakonom ozvaničena organizacija čije je registrovanje prošlo kroz sve faze razmatranja i odlučivanja kompetentnih predstavnika lokalne samouprave. U inicijativnom odboru su bili: Darko Vilotijević, Miroslav Majstorović, Zoran Tucaković, Raša Grubor, Sanja Kovačić, Sanja Šijački i Ivan Rajović, prvi članovi su: gradonačelnik Kraljeva Radoslav Jović, gradonačelnik Maribora Boris Sovič, počasni konzul Kraljeva u Mariboru Rade Bakračević, novinar Anton Petelinšek, Saša Pavković i mnogi drugi, a predsednik Udruženja je Hadži Momo Bakračević. No, to je tek početak, a ovo Udruženje, jedinstveno u našem gradu, otvoreno je za sve vidove saradnje i sugestija.
- Ko god želi dobro Kraljevu i nađe bilo gde u svetu grad čiji predstavnici izraze želju da sarađuju sa Kraljevom, sve će imati u prostorijama Udruženja: internet, telefon, faks, a moći će da koristi i prostorije za sve neophodne aktivnosti - kaže Bakračević.

    U amblemu društva simbolično se nalazi štit s karakterističnih sedam kruna, a iza njega je globus, što simbolično povezuje ceo svet sa Kraljevom.
Rad ovog udruženja podrazumeva sve aktivnosti koje su u interesu prijateljski povezanih gradova i građana, samo ne politiku koja je na najgori mogući način pokazala kako i dugogodišnje pažljivo i tolerantno građene veze među bratskim narodima za kratko vreme mogu da budu ne samo pokidane, već dovedene do tačke opšte netrpeljivosti i mržnje čemu se, praktično, pravi uzrok i ne zna.
   Pored toga što je predsednik opštine Radoslav Jović pokazao, kako kaže Bakračević, veliko razumevanje i dao pomenuti prostor na korišćenje, iz budžeta je za ove namene dobijeno 100.000 dinara, a u opremanju radnog prostora su učestvovale i mnogobrojne privredne organizacije i pojedinci među kojima i Srbijašume, Blažeks - trgo, Radijator, Milović - Lopičić, STR Čelik, Dekor - Ćirimanović, Direkcija za izgradnju, Vodovod, Pijaca, Čistoća, Stambeno, Kodeks, IZO-PAN, Apotekarska ustanova, RVM, MG-Kolor, Luks, Dragan Srećković, Jovica-Konak, STR Milutin Rebrinović.
Ovo je prilika da se uputi poziv svima onima koji mogu, žele i shvataju značaj i ozbiljnost ovog posla, da pomognu daljem radu Udruženja, na dobrobit našem gradu, građanima, a i sebi. Jer, ovo je samo jedan od načina da ponovo budemo tamo gde nam je i mesto, rame uz rame sa Slovencima, sa nekada bratskim gradovima bivše Jugoslavije i sa svim prijateljski raspoloženim ljudima širom sveta.

U PORTI CRKVE SVETE TROJICE - piše Ivan Rajović
Spomenik vojvodi Miliću

   U subotu, 4. juna, Kaona i bratstvo Radovića, uz blagoslov episkopa Hrizostoma i u saradnji sa skupštinama opština Lučani, Kraljevo, Čačak i Arilje, podižu spomenik Karađorđevom i dragačevskom vojvodi Miliću Radoviću. Vojvoda Milić je bio vodeća ličnost ustanka u Gornjem Dragačevu i pošto je učestvovao u više od 10 bitaka od 1804. do 1815. godine, u proleće 1816, po naređenju kneza Miloša, mučki ga je ubio oborknez požeški pop Nikola Kostić iz Mrsaća. Na njegovom grobu 1824. Miloš je podigao crkvu Svete trojice u Kraljevu, ali je, kako kaže Ljubinko Korićanac, paroh kaonski, do dana današnjeg vojvoda ostao bez spomena i opela. Staru crkvu u Vrdilima 1818. izgradio je pop Nikola Kostić, a crkvu Usekovanje glave sv. Jovana Krstitelja u Kaoni brat Milićev, serdar Simeon Radović 1827.
   U znak zahvalnosti, kako je dogovoreno, i SO Kraljevo i SO Čačak dodeliće po jednu ulicu Miliću, odnosno Simeonu Radoviću. U deset sati u subotu parastos Miliću služiće ep. Hrizostom, posle toga će u Domu vojske biti održana svečana akademija. Od 12.30 sati će pravcem Kraljevo, Vrdila, Kaona krenuti karavan vozila pod nazivom ,,Mir hristov braći", posle molebana u hramu kaonskom u restoranu ,,Izlet" biće poslužen ručak svim gostima. Bratstvo Radovića poziva sve potomke Karađorđevih ratnika i sve rodoljube da prisustvuju ovoj svečanosti.
Povratak na vrh strane


KOŠARKA - SUPER LIGA - piše Zoran Bačarević
Sreda za kraj sezone

   • Još jedan poraz Sloge u Kraljevu: Sloga - Refleks 79:88 (17:20, 23:24, 23:29, 16:15) • Sutra oproštaj od kraljevačke publike - gostuje Budućnost iz Podgorice • U sredu, u poslednjem, 14. kolu, Kraljevčani gostuju u Novom Sadu

   Bez trojice standardnih prvotimaca (Aleksandra Gajića, Nikole Novakovića i Marka Brkića) ionako golobrada četa Sloge pružila je ozbiljan otpor lideru sa tabele i ekipi koja će u plej-of startovati najverovatnije sa prve pozicije. Beogradski Refleks, pobednik Kupa Radivoja Koraća, u Kraljevu je slavio očekivanu i zasluženu pobedu, ali je domaćin pružio znatno ozbiljniji otpor, za razliku od nekoliko prethodnih utakmica Super lige u Kraljevu. Izuzetak je samo treća četvrtina kada je ekipa iz Železnika stvorila značajniju prednost i trasirala put ka očekivanoj pobedi. Kako se sezona bliži kraju, proredile su se i tribine Hale sportova, pa je susret sa Železnikom pratilo poluprazno gledalište. Gledaoci su, ipak, zadovoljni napustili kraljevačku ,,arenu", posebno zbog dostojnog otpora favorizovanim Beograđanima. Sa izuzetkom Savanovića, koji je sa 24 poena bio najefikasniji pojedinac susreta, Beograđani se nisu pretrgli u efikasnosti, pa je većina bila ispod dvocifrenog broja koševa. Slično se može konstatovati i za domaćina, ali je Jugoslav Dašić sa 21 košem i indeksom 32 po uspešnosti bio odmah iza već pomenutog Savanovića (indeks 34). Lučić, Atanacković i Bajić, sa po 10 koševa, dopunili su sasvim solidan utisak o igri uveliko ,,okrnjene" Sloge.
   Već više puta najavljivana kao izuzetno duga, sezona za Slogu se završava u naredna četiri dana, pošto Kraljevčani već od starta Super lige nemaju šansu za plasman u plej-of. Pošto su u utorak u Beogradu sa Partizanom odigrali utakmicu 12. kola, sutra će košarkaši Sloge biti poslednji put domaćini u Hali sportova, na oproštaju od svoje verne publike. Gostuje Budućnost iz Podgorice, koja je u prvom delu u Podgorici slavila sa ubedljivih plus 26 razlike. Sutra je, međutim, prilika da Sloga, ako ne vrati milo za drago, a ono bar zabeleži drugu pobedu u Super ligi. Za Kraljevčane se sezona završava u sredu kada će gostovati kod Vojvodine u Novom Sadu, bez šansi za eventualno iznenađenje.

U 12. kolu u Beogradu
Partizan - Sloga 111:87 (29:25, 21:20, 31:18, 24:24)
Košarkaši Partizana lako su još jednom savladali Slogu u beogradskom ,,Pioniru" u utorak uveče. Presudila je treća četvrtina u kojoj su momci Duška Vujoševića dodali ,,gas" i obezbedili veliku razliku za konačan trijumf. Najbolji odnosno najefikasniji u redovima Sloge bio je Saša Mijajlović sa 21 košem, dok je Kosta Perović u Partizanu postigao 20 koševa, ali je imao i 10 skokova. Bilo je to pretposlednje gostovanje Sloge u sezoni, a poslednje je iduće srede u Novom Sadu.


ODBOJKA - KVALIFIKACIJE U KRALJEVU
Ribnica II drugoligaš

• Pored Kraljevčana plasman u drugu ,,B" ligu izborio i Spas iz Beograda
   Posle košarkaša Ribnice koji su se plasirali u Prvu ,,B” saveznu ligu, još jedan ,,prateći" klub iz grada na Ibru od jeseni će se takmičiti u višem rangu. OK Ribnica 2, druga ekipa dugogodišnjeg kraljevačkog odbojkaškog A ligaša, više nego uspešno, prošla je kvalifikacije i plasirala se u Drugu ,,B" ligu. Ribnici je ovo pošlo za rukom poslednjeg majskog vikenda kada je u Hali sportova na trodnevnom triagonalu bila ubedljiva protiv beogradskog Spasa i Razvoja iz Bajine Bašte. Oba rivala Kraljevčani su savladali sa ubedljivih 3:0, a pravo da se iduće sezone takmiče u višem rangu izborili su i Beograđani koji su na otvaranju turnira bili bolji od Bajinobaštana (3:1). Posle odustajanja Lučana, posao Kraljevčanima i Beograđanima bio je znatno olakšan.
   Na obe utakmice u Kraljevu ekipa Boška Mačužića bila je superiorna u odnosu na goste iz Bajine Bašte i Beograda. Sastavljena od kadeta i juniora demonstrirala je kvalitetnu odbojku i pokazala da nekoliko odličnih odbojkaša već kuca na vrata prvog tima:
   - Odigrali smo obe utakmice veoma dobro, onako kako smo se dogovorili i kako smo se pripremali za ovaj turnir. Više sam nego zadovoljan jer nije bilo lako održati formu pošto je naša Regionalna liga završena pre mesec dana. Paradoks je, ali, budući da protivnike nismo poznavali, imali smo izuzetno ozbiljan pristup utakmicama. Sada nam predstoji da selektiramo ekipu za Drugu ,,B" ligu koja je daleko kvalitetnije i ozbiljnije takmičenje. Tu je obaveza da organizaciono i finansijski odgovorimo obavezama u ovom rangu takmičenja - kaže, očigledno zadovoljan ishodom kvalifikacija u Kraljevu, trener Ribnice 2 Boško Mačužić.



VELIKI USPEH ŠK SLOGA AMIGA - piše Stole Petković
Četvrto mesto a najviše poena!

   Šahisti Sloge Amige su ostvarili istorijski uspeh na finalu Kupa Srbije i Crne Gore održanom u Herceg Novom. Osvojeno je četvrto mesto, izboreno u ogromnoj konkurenciji šahovskog kvaliteta. O tome razgovaramo sa Aleksandrom Semićem, predsednikom ŠK Sloga.

- Sloga je postigla izuzetan rezultat osvajanjem četvrte pozicije. Tim pre što je konkurencija bila zaista velika. Naime, učestvovale su 22 ekipe koje su predstavljale svoja područja. Neke su plasmanom došle u Herceg Novi, a mi prvoligaši smo imali privilegiju da direktno učestvujemo u Kupu.
Ipak, propuštena je jedinstvena prilika za vrhunski rezultat?
- Sloga je svakako propustila jedinstvenu priliku da trijumfuje. Naime, u poslednjem kolu igrali smo sa Partizanom i doživeli taj jedan jedini poraz - 2,5:1,5. Da je meč završen remijem, pehar namenjen osvajaču Kupa našao bi se u našim vitrinama.
Uspeh Sloge Amige je utoliko veći budući da u svom sastavu ima ,,samo” dvojicu velemajstora.
- Da, to su Branko Damnjanović i Julijan Radulski. S druge strane, Partizan i Vojvodina su u sastavu imali čak po pet velemajstora. Dakle, i prva rezerva je bio vrhunski šahista. Novosađani su imali trojicu članova Olimpijske reprezentacije.
Rezultati Sloge Amige na finalu u Herceg Novom?
- U oštroj konkurenciji zabeležili smo tri pobede - nad Telekomom, Caribrodom i podgoričkom Budućnošću, koja je po kvalitetu, slobodno mogu reći, druga na ovom takmičenju. Remizirali smo sa novosadskim Šah klubom Spartakom i ŽTP (Beograd), u kome igra državni prvak Perunović, a doživeli poraz od pobednika Kupa - Partizana. Tada je nesrećan poraz doživeo Damnjanović od francuskog olimpijskog reprezentativca Aleksandra Natafa.
Sloga je osvojila najveći broj poena, ali ipak nije bila prva?!
- Da je važilo staro pravilo - broj osvojenih poena kao nekada, Sloga bi bila pobednik Kupa. Ovako, sada se računaju najpre meč bodovi, pa se tek onda uključuje broj poena. To je kao gol razlika u fudbalu kod istovetnog plasmana.
Ovaj turnir je poslužio Slogi kao priprema za dolazeće prvenstvo Srbije i Crne Gore?
- Naravno, jer smo već sada mnogo uradili za konačno formiranje ekipe za prvenstvo države koje se jesenas održava u Vrnjačkoj Banji. Moram istaći da su naši šahisti iskazali veliku borbenost koja se ogledala u činjenici da su odigrali 28 partija sa 14 velemajstora, a izgubljene su samo dve partrije. I po tome je Sloga bila najuspešnija ekipa na Kupu.
Sloga se ljubiteljima šaha odužila dobrom igrom.
- I dobrom igrom i velikim uspehom kojim je podignut rejting kluba, ali i samog grada Kraljeva. Sloga se tako svrstala u red najjačih klubova u zemlji.


ATLETIKA - piše Stole Petković
Svi za Niš, Senta samo san

   Na prvom ovogodišnjem prvenstvu Srbije u atletici za mlađe juniore, koje je održano na stadionu Partizana u Beogradu, nastupili su i predstavnici AK Kraljevo.
Aleksandra Marinković bila je treća u trci na 1.500 metara (5:00,27) i to je njena prva medalja u ovoj konkurenciji. Andrijana Nešić i Aleksandar Rančić su samo svojim najboljim ličnim rezultatima opravdali učešće u trkama na 100 i 800 metara.
Na humanitarnom krosu ,,Mali šampioni” u Barajevu predstavnik Kraljeva bila je Natalija Adnan, koja je postala prvak u konkurenciji učenika drugog razreda.
Sledećeg vikenda takmičari AK Kraljevo će nastupiti u Nišu u finalu Kupa SCG za seniore. Nastupiće Laka Terzić na 400 i 200 metara, a Nikola Jevtić će učestvovati u trci na 400 metara - prepone.
- Jedino u finalu Kupa za pionire neće biti predstavnika AK Kraljevo. Zbog nedostatka sredstava za Sentu će putovati jedino seniori. Tako je propala prava prilika za afirmaciju takmičara koji vredno treniraju više od dve godine - kaže sa žaljenjem Predrag Cvijović, trener AK Kraljevo.


MILOVAN MILETIĆ, JAHAČ I VLASNIK ERGELE ŠUMARI U JOVCU - piše Vladica Balšić
Krah konjičkog sporta

   O konjičkom sportu niko ne brine • Državne ergele daleko od evropskog nivoa • Za razliku od svojih vršnjaka u drugim zemljama, naša deca nezainteresovana za ovaj sport

    Ergela konja Šumari bila je pre nekoliko godina najkvalitetnija u našoj zemlji. Njen vlasnik Milovan - Mićo Miletić zaljubljenik je u konjički sport. I danas se sa istim žarom kao i pre trideset godina, kada je počeo da se bavi ovim sportom, brine o svojim mezimcima.
   - Ergela je najbolje funkcionisala od 1996. do 1999. godine. Imao sam deset punokrvnih konja i još sedam na pansionu. Na mom terenu održavala se Kraljevačka revija, koja je bila značajno takmičenje na nivou bivše Jugoslavije. Sve je bilo dobro do 1999. godine, ali posle rata na Kosovu i Metohiji konjički sport je počeo da gubi na kvalitetu. Zbog toga sam bio prinuđen da zadržim samo dva konja, koja gajim iz ljubavi. Odgovorno tvrdim da danas u Srbiji i Crnoj Gori nema visokokvalitetnog konja - ističe Miletić.
   Miletić je karijeru započeo u Švajcarskoj. Jahao je za jedan klub sa kojim je obišao mnogo zemalja zapadne Evrope, a takmičio se i u Sloveniji. Iskustvo iz ovog perioda mu je kasnije, pokazalo se, veoma koristilo, jer je video koncept treninga, odnos prema konjima, način ishrane, infrastrukturu. Još tamo je shvatio da konjički sport iziskuje velika ulaganja.
   - Naše ergele nemaju dovoljno novca, a konjički sport je izuzetno skup. Posle automobilizma, verovatno najskuplji. Jedan visokokvalitetan konj košta nekoliko stotina hiljada evra. Na Zapadu se mnogo ulaže u ovaj sport. U našim državnim ergelama se još uvek upotrebljavaju, pri načinu ishrane koja je vrlo bitna, vojne tablice. To je potpuno pogrešno. Konju dnevno treba dvadeset kilograma sena, šest kilograma ovsa i tako dalje. U konjičkom klubu ,,Milicioner” je samo u jednoj godini, a to nije bilo tako davno, zbog ljudske nemarnosti uginulo devet konja. Medicina za konje kod nas još uvek nije usavršena. Ima veterinara koji konjima ne smeju da priđu. To su životinje koje zahtevaju izuzetnu pažnju i negu. Zbog toga sam se trudio, a to činim i danas, da mi štala bude što čistija. U toku dana dva puta čistim. U štali sam postavio radio aparat, pa konjima posle treninga puštam muziku.
  Za razliku od situacije u Srbiji, ovaj sport u Evropi ima dosta mladih, perspektivnih jahača. Broj dečaka i devojčica je gotovo podjednak. Zato konjički sport u Evropi ima budućnost, što se ne može kazati i za našu zemlju.
   - Ja volim da radim sa mladima. Naučio sam njih desetak da dobro jašu. Trojica-četvorica su iznad proseka. Jedan od njih je nastavio karijeru u ,,Milicioneru” i tamo postizao dobre rezultate - druga, treća mesta na velikim takmičenjima.
   Preterana roditeljska briga nije uvek korisna. Tako onu decu koja bi se bavila sportskim jahanjem, i možda postala vrhunski takmičari, roditelji sputavaju i plaše.
   - Na mojim časovima bilo je samo dva pada i sve se završilo u najboljem mogućem redu. Uglavnom je problem što se mladi, a to važi i za starije, čak iskusne jahače, opuste. Sistematskim učenjem i naravno pažnjom, stvara se takmičar koji u kritičnim situacijama sačuva prisebnost i izbegne pad. Konji, to govorim iz iskustva, predosećaju kada njima upravlja profesionalac, a kada amater.
   Za Mića Miletića čulo se i van granica naše zemlje. Pre izvesnog vremena, jedna žena, stomatolog iz Makedonije, stupila je u telefonsku vezu sa njim. Dogovorili su se da dođe u Kraljevo i pohađa časove jahanja.
   - Časove nikada ne naplaćujem. I dvadeset evra je nedovoljna cena za 45 minuta instruktorskog rada. Zato sam odlučio - kad ne mogu da naplatim pravu cenu, od učenika ne uzimam ni dinar. Žao mi je što deca ni iz jedne kraljevačke škole, dok je u štali bilo znatno više konja, nisu došla da ih vide i jašu na njima.
   Zaprepastio se kada je jednom prilikom čuo dečaka da pita oca - kada će konju da izrastu rogovi.
  - Zaista je razočaravajuće što sve veći broj mladih gubi interesovanje za sport i okreće se od malih nogu piću i porocima. Duvan, alkohol, droga, to su porobljivači naše dece.
   I posle više decenija rada u konjičkom sportu, Milovana Miletića entuzijazam ne napušta, baš kao i briga, da ovaj, u Evropi cenjeni sport, kod nas potpuno ne zamre.
Povratak na vrh strane
Ibarske novosti - e-mail

Copyright © 1997-2005. Interactive.net Kraljevo. All rights reseved interactive