Internet izdanje - 2. septembar 2005.godine

  Ibarske novosti - e-mail

Naslovna strana novog broja "Ibarskih novosti" „Reformski kurs - da bi narod živeo bolje“
Uskoro zaduženja po resorima
Povratak na stare pozicije
Đaci u školu, prosvetni radnici u štrajk
Bez novog vlasnika „Magnohrom” neće dočekati proleće!
Dečje selo - svetski model brige o najmlađima
"Najsrećniji sam među košnicama"
Veliko srce Alesandra Di Mea i italijanskih porodica
Muke sa lopovima!
Umetnost, kultura, obrazovanje
Sport: suto sport, košarka, fudbal


MILOLJUB ALBIJANIĆ, ŠEF POSLANIČKOG KLUBA G 17 PLUS - piše Slobodan Rajić
„Reformski kurs - da bi narod živeo bolje“

   „Znamo da trenutno narodu nije dobro, ali čvrstina reformskog kursa i evropskog puta Srbije dovešće do boljeg života građana“, izjavio je pored ostalog Miloljub Albijanić, šef poslaničkog kluba G 17 plus u Skupštini Srbije. Učestvujući ove sedmice u emisiji „Otvoreno o svemu“ Televizije Kraljevo, Albijanić je istakao i da su očekivanja i dalje veća od trenutnih mogućnosti, ali da će sadašnje aktivnosti Vlade i Skupštine uskoro doneti prave rezultate i efekte.
   - G 17 plus je pokretačka snaga u Vladi i Skupštini Srbije i garant uspeha reformi i mi se ponosimo time. Mi ne pravimo probleme, ne ucenjujemo, jasno kažemo svoj stav o važnim državnim pitanjima i insistiramo da se istraje u sprovođenju zakona i važnih odluka - rekao je Albijanić.
   On je naglasio i da je G 17 ispunio većinu svojih predizbornih obećanja. Pored ranije postignute monetarne stabilnosti i reforme bankarskog i poreskog sistema, budžet Srbije prvi put je posle 60 godina ostvario suficit, što se za dva veka novije državnosti Srbije dogodilo još samo dva puta - za vreme knez Miloša Obrenovića i ministra Lazara Pačua. Takođe, uvedene su fiskalne kase i porez na dodatu vrednost, čime je pojačana finansijska disciplina i smanjena siva ekonomija, omogućeni su povoljni krediti za privredu, poljoprivredu i stambenu izgradnju. Sve to je dobra osnova za stabilno finansiranje budžetskih obaveza i davanje olakšica privredi, a time i značajan podsticaj proizvodnji i privrednom razvoju. ,,Preostaje nam još da smanjimo porez na plate u odgovarajućem procentu i time ispunimo i poslednje dato obećanje” - naglasio je Albijanić.
   - Otkuda novac za asfaltiranje puteva? Naravno, iz budžeta. Mi insistiramo da se budžetska sredstva troše strogo namenski, kontrolisano. Postepeno smo vratili nagomilane dugove iz prethodnog perioda i želimo da imamo domaćinski odnos prema raspoloživim sredstvima. Lažno nas optužuju da mi želimo sve da stavimo pod svoju kontrolu. Ne. Ministar Dinkić je rekao da se budžetski plan mora poštovati i ako nešto otkrije što ne valja, to će i da se sankcioniše. Uostalom, evropske institucije su dale dobre ocene sadašnjem sprovođenju reformi u Srbiji - podsetio je Albijanić.
Po njegovoj oceni, sadašnje tranzicione i reformske mere nisu popularne, ali G 17 pošteno radi svoj državni posao i ne obazire se mnogo na pad svog političkog rejtinga, često i po merilima naručenih anketa raznih agencija. Kako je rekao, stranke u opoziciji, nasuprot G 17 plus, razmišljaju samo o svom političkom markentingu u borbi za vlast, neke se bave demagogijom, poput SRS, neke ne žele da preuzmu odgovornost, poput DS, već uglavnom kritikuju sve što radi vladajuća koalicija, najčešće samo kritike radi. Albijanić je, međutim, konstatovao da ni „sam nije zadovoljan kako Vlada prezentuje svoj reformski, evropski put i ostvarene rezultate, da bi oni građanima bili jasniji“. Baš zbog toga G 17 plus će nastaviti svoju kampanju „Srbija je Evropa“, da građanima približi svoju viziju budućnosti Srbije.
   Odgovarajući na pitanja novinara i gledalaca, Albijanić je rekao i da je državna zajednica SCG nefunkcionalna i „nemoguća misija“, da je G 17 plus podržao jedinstvenu Rezoluciju o Kosovu i Metohiji i inicijativu za održavanje međunarodne konferencije o Kosmetu, zatim da je Predsedništvo G 17 plus pozvalo ministra Davinića da podnese ostavku, ali da će stranka sačekati rezultat konsultacija na nivou SCG, koje su u toku, da je svojim delovanjem, ne samo prilikom glasanja u Skupštini, SDP sam sebe isključio iz vladajuće koalicije, a dao je odgovore i na mnoga druga pitanja u emisiji koja je produžena zbog povećanog interesovanja gledalaca.
Povratak na vrh strane


OPŠTINSKO VEĆE- piše Rajko Sarić
Uskoro zaduženja po resorima


   Osnovna uloga Opštinskog veća je da usklađuje ostvarivanje funkcije predsednika opštine i Skupštine opštine i vrši kontrolno nadzornu funkciju nad radom opštinske uprave. Veće utvrđuje predlog odluke o budžetu, vrši nadzor nad radom opštinske uprave, poništava ili ukida akta opštinske uprave koja nisu u saglasnosti sa zakonom, Statutom i drugim odlukama, rešava sporove u upravnom postupku u drugom stepenu i pomaže predsedniku opštine u vršenju poslova iz njegove nadležnosti. Od formiranja pre godinu i po dana, Opštinsko veće u Kraljevu funkcioniše u ,,krnjem” sastavu. U tom periodu osam izabranih članova, zamenik predsednika opštine po funkciji i predsednik opštine, kao predsedavajući bez prava glasa, održali su 24 sednice. Neke su imale i po više nastavaka, ali je, kako tvrde u Veću, koje je ,,desna ruka” predsediku opštine, svaka tačka dnevnog reda razmotrena detaljno, sagledane su sve činjenice, pre nego što se o njoj glasalo.

Radojica DjokovicIZNAD STRANAČKIH INTERESA
   Radojica Đoković, član Opštinskog veća, kaže da je i kao čovek i kao predstavnik svoje stranke (G 17 plus), zadovoljan radom Veća i međuljudskim odnosima njegovih članova.
   - Pored toga što smo svi predstavnici nekih političkih stranaka, svi smo, na prvom mestu, građani ovog grada, i zato je prioritet rešavanje problema koji pritiskaju ne pojedince, već čitava naselja, delove grada ili sela naše opštine. Članovi Veća su uspeli da se izdignu iznad ličnih i stranačkih interesa i zato nismo imali nikakvih problema kada su naši predlozi ili saglasnosti dolazili pred odbornike Skupštine opštine. Ako neki predlog i nije dobio podršku, to je bilo zbog snažne opstrukcije opozicije ili, u krajnjem slučaju, zbog nepoznavanja problematike jednog broja odbornika stranaka koje čine vlast - kaže Đoković i naglašava da su ovlašćenja Veća daleko manja od ovlašćenja i uloge koju je ranijih godina imao Izvršni odbor.
   Rad Veća bio bi efikasniji, smatraju njegovi članovi, kada bi svako od njih dobio posebno zaduženje, odnosno kada bi predsednik opštine izvršio podelu resora. Time bi predsednik opštine, koji sada ima veliku moć, ali i veliku odgovornost, imao više pomoći u vršenju izvršne vlasti.
   - U većini gradova u Srbiji članovi Veća imaju resorna zaduženja, tako da se tačno zna ko je odgovoran za dešavanja u kulturi, sportu, privredi ili nekom drugom segmentu rada lokalne samouprave. Predsednik opštine dr Radoslav Jović je prihvatio ovakvu sugestiju i na jesen, kada se očekuje kompletiranje Opštinskog veća izborom još tri člana, uslediće podela rada na ,,opštinska ministarstva” - kaže Branko Ljubojević, najagilniji zagovornik ovakvog rada Veća i čovek bez čijih diskusija, kritičkih osvrta i dobronamernih sugestija ne može da prođe nijedno zasedanje opštinske vlade.
Ivan Milovanovic   I Ivan Milovanović smatra da su članovi Veća ispoljili ,,više nego korektan odnos prema predsedniku opštine bez obzira na različitu stranačku pripadnost”.
   - Većinu sugestija članova Veća predsednik Jović je uvažio, posebno kada su u pitanju odluke koje predsednik dostavlja Skupštini nakon saglasnosti Veća. Činjenica je da Veće radi sa šest, umesto, kako Statut nalaže, osam članova, zbog čega je na svim članovima Veća da se maksimalno angažuju kako bi se ovaj problem prevazišao. Prilikom donošenja odluka uglavnom je ispoljena jednoglasnost, a u slučajevima ozbiljnijih primedbi i protivljenja, pristupalo se odlaganju donošenja odluke, primedbe su razmatrale stručne službe, posle čega je davano pozitivno mišljenje Veća - kaže Milovanović.
Branko Ljubojevic   U konsultacijama sa šefovima odborničkih grupa skupštinske većine, predsednik opštine je obećao da će, kako se nezvanično može čuti, već na prvom jesenjem zasedanju SO uslediti izbor još tri člana Veća. Po jednog bi trebalo da daju Srpski pokret obnove i G 17 plus, dok bi jedan bio ,,ugledna nestranačka ličnost”. Time bi se otklonile sve manipulacije kojima se služe pojedine opozicione stranke, da Opštinsko veće radi i donosi odluke u nelegitimnom sastavu, odnosno bez potrebne većine.

GRAD PRETVOREN U GRADILIŠTE
   Sagovornici, Đoković, Ljubojević i Milovanović, odbaciju ovakve tvrdnje opozicije navodeći da ,,s vremena na vreme postoje problemi sa obezbeđenjem kvoruma” zbog bolesti ili službenog odsustva nekog člana, ali se svaka odluka donosi jednoglasno.
   - Odgovorno tvrdim da nikada nismo bili u situaciji da ,,odluka prođe”, a da za nju nije glasalo najmanje pet članova. To se posebno odosi na odluku o budžetu koja je prevashodan zadatak Veća, koja se uvek donosila blagovremeno u skladu sa zakonom, a koja je ,,glatko” dobijala podršku odborika - navodi Ljubojević.
   I Veće, ali i predsednik opštine, u proteklih godinu i po, nametnuli su kao najbitnije probleme pitanja koja se odnose na gradsku infrastrukturu, uradilo se puno na uređenju ulica i trgova, na izgradnji plaže na Ibru, izgradnji putne mreže, kako u gradskim i prigradskim, tako i u seoskim sredinama.
   - Zahvaljujući angažovanosti lokalne samouprave, u izgradnju putne mreže, kako lokalnog tako i regionalnog značaja, uključila se i država, odnosno Ministarstvo za kapitalne investicije i Republička direkcija za puteve. U Kraljevu se nikada više nije gradilo, Kraljevo je pretvoreno u veliko gradilište, a svega toga ne bi bilo da nije bilo dobrog rada lokalne vlasti, pre svega Opštinskog veća, zatim Skupštine, predsednika opštine i njegovih saradnika - kaže Ljubojević.

Povratak na vrh strane


OPŠTINSKI ODBOR DS KRALJEVO O PONOVNOM UVOĐENJU TV-PRETPLATE - piše Slobodan Rajić
Povratak na stare pozicije


    Opštinski odbor Demokratske stranke u Kraljevu oštro je protestovao povodom ponovnog uvođenja TV-pretplate i njene naplate preko računa za električnu struju. Na prekjučerašnjoj konferenciji za novinare OO DS Kraljevo rečeno je da taj potez predstavlja povratak u prošlost, na pozicije iz vremena Miloševićevog režima kada je RTS bio najvažnija poluga tadašnje vlasti.
   Kako je na preskonferenciji istaknuto, glasovima aktuelne vladajuće koalicije, uz podršku poslanika SPS-a, Narodna skupština je, na sednici održanoj u utorak, 30. avgusta, usvojila Zakon o izmenama i dopunama Zakona o radio-difuziji. Tim izmenama građani će od 1. oktobra plaćati pretplatu za Radio-televiziju Srbije. Pretpostavlja se da će taj iznos biti 300 dinara mesečno i plaćaće se uz račun za utrošenu električnu energiju.
   - Demokratska stranka postavlja pitanje: da li je Vlada konsultovala građane po tom pitanju? Ilustrativno je da na internet sajtu Vlade Srbije postoji anketa sa pitanjem: „Da li će se uvođenjem (R)TV-pretplate ubrzati pretvaranje RTV u javni servis?” Čak 85 odsto na ovo pitanje odgovorilo je odrečno (podaci od utorka)! Jedini razuman odgovor je da je Koštunici, kao i Miloševiću ranije, RTS važan kao osnovna poluga vlasti. Poslanici SPS su sa zadovoljstvom glasali za ovakav zakon jer se njegovim usvajanjem RTS polako vraća na pozicije iz devedesetih godina prošlog veka - istakao je pored ostalog Aleksandar Lazović, u ime resornog Odbora OO DS Kraljevo za telekomunikacije i informatiku.
   Po Lazovićevim rečima, u ranijoj verziji Zakona o radio-difuziji bilo je predviđeno da se raspiše tender za izbor firme koja bi vršila naplatu RTV-pretplate. Vladinim amandmanom, međutim, taj član Zakona je brisan, pa je, bez ikakve konsultacije sa poslovodstvom EPS-a, to preduzeće određeno da obavlja poslove naplate.
   ,,Ako je po Ustavu građanin dužan da plaća poreze i dažbine državi, zašto je naplata vezana za račun za struju i da li ova vlada ne veruje svojim građanima?” - pitaju u OO DS Kraljevo.
   - Vlada očigledno nastoji da RTV-pretplatu ubaci u račun za struju. Zašto? Zato što u Srbiji ima za oko 30 odsto više priključenih na struju nego na telefon. I što je još važnije, elektrodistribucije imaju moćan mehanizam naplate - isključenje. Može se desiti: niste platili TV-pretplatu, isključe vam struju. Sadašnjoj vlasti nije važno što će elektroprivreda imati štete od naplate RTV-pretplate - naglasio je u ime Odbora za energetiku Miodrag Sretović, iznoseći i računicu o visini moguće štete.
   Naime, po Sretovićevim rečima, prema dosadašnjem iskustvu, naplata TV-pretplate uz račun za električnu struju smanjila bi stepen naplate za sedam odsto, što iznosi 280 miliona dinara mesečno. U Kraljevu 21 odsto domaćinstava, a u Srbiji 32 odsto, ima manje mesečno zaduženje za struju nego što bi imalo za TV-pretplatu! Popred toga, može doći i do prelivanja para za struju na TV-pretplatu. Na primer, uz najavljenu pretplatu od 290 dinara, godišnji račun za 2,6 miliona domaćinstava u Srbiji iznosiće oko devet milijardi dinara. Po optimističkoj proceni, ako naplata TV-pretplate bude 50 odsto, to je 4,5 milijardi dinara, a prema sadašnjem stepenu naplate u EPS-u od 86 odsto, to bi iznosilo oko 7,7 milijardi dinara. Razlika od te 3,2 milijarde dinara godišnje jednostavno bi se prelila iz EPS-a u RTS. Sretović je podsetio i da za remonte u EPS-u sada nedostaje oko 2,4 milijarde dinara, zbog čega se traži povećanje cene električne energije, kao i da bi novo smanjenje potrebnog iznosa za ovu namenu za građane značilo više prekida u napajanju, lošiji napon struje i nove zahteve EPS-a za povećanje cena!?
   „Brzo je zaboravljeno iskustvo iz ranijeg perioda kada je većina građana imala izrazito negativan stav prema naplati TV-pretplate uz račun za struju, pa će pojedini građani ponovo za televiziju plaćati i tamo gde televizor nikada nije ni ušao“ - konstatovano je na preskonferenciji OO DS Kraljevo.


ANKETA: UVOĐENJE TV-PRETPLATE
Preskupo!

Mladen Miljojković, frizer
Plaćanje TV-pretplate je čista krađa. Sve privatne televizije izdržavaju se same, pa ako RTS nije u stanju da se izdržava, to znači da nema kvalitetan program i da ne treba ni da postoji.

Aleksandar Nikolić, radnik
Imam kablovsku televiziju koju mesečno plaćam oko 200 dinara, a imam više od 50 programa. Pa zar je normalno da za tri programa dajem još 300 dinara? Pretplata za RTS treba da bude simbolična i ni slučajno više od pedesetak dinara.

Zorica Raković, kuvar
Razočarana sam tom odlukom da se plaća RTS, tu ionako nema šta da se gleda. A to što se plaća preko obračuna za struju, nisu oni ništa novo izmislili. To su radili i oni pre njih, samo što to tada nije bilo u redu, a sad izgleda jeste. Uvek je sve isto, ali je najgore što uvek puca po nama.

Ilinka Simov, trgovac
Ne slažem se sa uvođenjem pretplate za RTS, ali ko nas pita. Svako odreže koliko mu se sviđa i koliko mu treba, a odakle više da se plaća - to nikoga ne zanima. Mogi od nas imaju veći iznos dažbina nego platu.

Vidosav Đorđević, penzioner
Mi imamo kablovsku televiziju koju plaćamo, pa neka RTS od njih naplati svoja potraživanja. Državna televizija ima veoma velike prohteve, a slab kvalitet. U mojoj kući se taj program gotovo i ne gleda i zašto onda to treba da platimo?
Povratak na vrh strane


POČELA NOVA ŠKOLSKA GODINA
Đaci u školu, prosvetni radnici u štrajk

   U školske klupe juče su seli samo prvaci, ali tek toliko da bi se upoznali sa učiteljicom. Većina prosvetnih radnika je već prvog radnog dana stupila u štrajk, tvrde u Uniji sindikata prosvetnih radnika. Prosvetari traže nove kolektivne ugovore sa socijalnim programom i novu cenu rada.
   Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije odlučila je da, umesto nove školske godine, prvog septembra započne štrajk. Raniji zahtev za potpisivanje kolektivnih ugovora dopunila je zahtevom za utvrđivanje nove cene rada.
   - Vlada nas tera da potpišemo prvi kolektivni ugovor koji neće sadržati socijalni program i koeficijente. Mi ne možemo na to da pristanemo zato što nam bez kolektivnog ugovora nudi, za svaku godinu, za radnike koji postanu tehnološki višak, trećinu plate - kaže predsednik Unije sindikata Kraljeva gospodin Živojin Pešić.
   Predstavnici sindikata prosvete i Vlade Srbije, imaju još jednu šansu da školska godina koliko-toliko započne na vreme.
   - Pošto se ministar već izjasnio i ne očekujemo da će prihvatiti naše zahteve, mi smo i doneli jednu ovakvu nepopularnu odluku.
Učenici nisu razočarani najavljenim štrajkom.
   - Mnogi se još nisu odmorili, a neki su na raspustu i radili. To je pitanje koje treba da reši Vlada - i plate i sve ostalo, a nama bi prijalo još malo odmora - kaže jedna srednjoškolka.
   - Meni je to dobro, samo je loše što to posle mora da se nadoknadi - dodaje njena drugarica.
   - Nastave neće biti sve dok Vlada ne ispuni naše zahteve - kategoričan je gospodin Pešić.
   Naš sagovornik kaže da će se štrajku priključiti 16 osnovnih škola, i to ,,Jovo Kursula”, ,,Čibukovački partizani”, ,,Dimitrije Tucović”, ,,Sveti Sava”, škole u Samailama, Adranima, Vitanovcu, Lađevcima, Roćevićima, Konarevu, Žiči i Godačici. U ,,Četvrtom kraljevačkom bataljonu”, ,,Svetozaru Markoviću”, ,,Braći Vilotijević” i u školi u Sirči za sada je neizvesno da li će štrajkovati. Od srednjih škola, nastave neće biti u Gimnaziji, Medicinskoj, Elektro-saobraćajnoj, Mašinsko-tehničkoj, Muzičkoj, Šumarskoj i Poljoprivrednoj.
   - Ako se slučajno desi da Vlada ispuni makar jedan deo od ovih naših zahteva, mi ćemo da prestanemo sa štrajkom - rekao je Živojin Pešić.
U 23 kraljevačke osnovne i srednje škole juče su samo prvaci seli u klupe, i to tek da bi se upoznali sa učiteljima odnosno razrednim starešinama. Ostali učenici u školu će krenuti po okončanju štrajka. Kada, ne zna se!
   U toku su razgovori predstavnika sindikata obrazovanja i republičke Vlade o spornim članovima posebnih kolektivnih ugovora za osnovne i srednje škole, visokoškolsko obrazovanje i studentski standard. Sindikati su najavili da školska godina neće početi ukoliko se ne postigne dogovor. Ministar finansija Srbije Mlađan Dinkić poručuje da neće pristati na ucene prosvetara i da su njihovi zahtevi neosnovani.Povratak na vrh strane


RODOLJUB PETROVIĆ, VRŠILAC DUŽNOSTI DIREKTORA „MAGNOHROMA” O PRIVATIZACIJI NAJVEĆEG KRALJEVAČKOG PREDUZEĆA - piše Dragan Vukićević
Bez novog vlasnika „Magnohrom” neće dočekati proleće!

   • Mi se iskreno nadamo da ćemo do Nove godine znati na čemu smo i da će privatizacija „Magnohroma” biti završena, jer čekati zimu bez nekih izvesnih projekcija šta dalje - biće jako teško. Zima je težak period i za zaposlene i za instalaciju, objekte, mašine, zbog mrazeva, i zimu sa nepromenjenim vlasničkim statusom „Magnohrom” teško može da preživi

   - Zakon o privatizaciji koji je donet u junu ove godine doveo je do toga da smo već završen posao morali da radimo ponovo, jer, recimo, posao vezan za privredne poverioce mi smo gotovo završili prvih dana marta ove godine, a zbog novog zakona sve smo vratili na stanje od 31. decembra prošle godine, tako da sada radimo ponovo isti posao. Možemo reći da mi nismo za to krivi, ali onaj deo za koji smo mi zakasnili, a što je nama jedna velika obaveza i krivica, jeste uknjiženje imovine - kaže za „Ibarske novosti” Rodoljub Petrović, vršilac dužnosti direktora „Magnohroma” objašnjavajući zašto taj privredni gigant nije izložen tenderskoj prodaji kako se najavljivalo početkom godine.
- ,,Magnohrom” ima imovinu u 14 katastarskih opština Srbije i ta imovina u dobrom delu nije u funkciji. Vlasnik te imovine je uglavnom „Magnohrom” ili država, ali nismo imali upotrebne dozvole za mnoge objekte. Inače, problem neuknjiženja imovine nije samo problem „Magnohroma”, već i Kraljeva, ali i čitave Srbije. Na primer, Novi Beograd sa toliko stanovnika vodi se da je neka močvara, a ne grad, jer nije sve uknjiženo. Mi smo imali tu obavezu, jer „Magnogrom” ima imovinu od 420 ili 470 hektara, gde se nalazi oko 312 objekata za koje treba da imamo upotrebne dozvole i regulisan status, dozvolu za gradnju, recimo, odnosno da sve to bude u katastru zavedeno. Mi smo taj posao od juna do danas uglavnom uradili i nadam se da ćemo biti spremni za tender do druge polovine septembra. Treba uraditi i nov socijalni program, jer je proizvodnja veoma mala, pa se tek tada možemo pojaviti na tenderu. U ,,Magnohromu” trenutno ima oko 2.700 radnika, iako je u 2002. godini kroz socijalni program otišlo 2.100 radnika. Još uvek postoji višak od 841 radnika, koliko bi trebalo da ode iz firme u periodu od tri godine i kasnije još 150, što znači da 991 radnik treba da ode iz firme u narednih pet godina.
• Kakva je uposlenost „Magnohroma” u ovom trenutku?
- Proizvodnja je mala, ali su u planu poslovi koje možemo da odradimo, imamo tržište, planirali smo da za 500 ljudi napravimo socijalni program. Međutim, i taj program će biti pitanje, s obzirom na to da „Magnohrom” nema sredstava da sam isfinansira socijalni program. Obećanja su iz Vlade da ćemo iz budžeta dobiti novac za još jedan socijalni program, znači ako bude sredstava, biće i socijalnog programa.
• Da li ima interesenata za kupovinu „Magnohroma”?
- Nama, Agenciji i konsultantu se javilo 15 strateških partnera, potencijalnih. Sedam je zainteresovano za vatrostalni deo, a osam za drugi deo „Magnohroma”.
U strategiji privatizacije dokumentaciju sa programom mera koju je ovlašćena revizorska kuća „Nomura” izradila i koju je praktično prihvatila Agencija za privatizaciju, plan je da se preduzeće podeli na dva dela, jedan deo je „FETP”, a drugi deo je sve ostalo, a to je Fabrika vatrostalnog materijala zajedno sa rudnicima, institutom, feroprometom, vatrostalnom gradnjom i specijalnim programima. Radne zajednice bi se uključile procentualno, koliko kom delu pripada. Pre toga smo mi tražili da se firma dekomponuje i da se maksimalno podeli na sve proizvodne delove, ali „Nomura” je smatrala da treba da se podeli na samo dva dela. To smo prihvatili iz dva razloga. Najpre, nismo hteli da kočimo brzinu privatizacije, a drugo je što smo smatrali da je „Nomura” jedna renomirana svetska kuća koja je uradila puno privatizacija ne samo u Srbiji nego i u Evropi, i takvo njihovo iskustvo ipak treba poštovati.
• Kada se očekuje da ,,Magnohrom” dobije nove vlasnike?
- Ja sam pre svega optimista da će se pojaviti pravi kupac. Za vatrostalni deo su se pojavila dva ozbiljna partnera, jedan iz Amerike i drugi iz Ukrajine, i dolazili su nam u posetu više puta i iskazali veoma veliku zainteresovanost za preduzeće. Dakle, ako tender bude objavljen krajem septembra, početkom oktobra najkasnije, nadamo se da će taj posao da se završi do kraja godine. Jeste to suviše smela procena, ali ja sam optimista da će se početkom iduće godine sve završiti i da će stići novi vlasnici.
• Koliko Vam Vlada Srbije pomaže u svemu tome?
- U „Magnohromu” su uvedene privremene mere 2001. godine, jer je situacija u preduzeću bila jako loša i bilo je logično da Vlada reaguje nekim merama. I to je sasvim normalno, jer se planiralo da se određenim subvencijama pomogne preduzeću i razumljivo je da neko taj novac mora da kontroliše, i ta pomoć od države jeste važna, ali nije dovoljna. Vlada Srbije odigrala je tu ključnu ulogu.
• Sa čime i u kakvom stanju „Magnohrom” „preživljava” poslednje mesece pre predstojeće privatizacije?
- Situacija je jako teška i radimo sa velikim gubitkom, koji je pre svega posledica isključivo male proizvodnje, a proizvodnja je mala zbog nedostatka sredstava za finansiranje. „Magnohrom” ima tržište i ljude koji mogu da naprave proizvod, bez obzira na smanjen broj radnika, nedovoljno dobrih kadrova i staru tehnologiju, mi nekako uspevamo da napravimo kvalitet, ali je problem što tu proizvodnju niko neće da plasira, od banaka ne možemo da dobijemo kredite jer smo već neko vreme unazad u ,,crvenoj zoni” kada su u pitanju krediti. A mi ne možemo da damo neke super garancije, tačnije hipoteke na objekte koji su akceptivni. Moram da kažem da je i veliki broj naših objekata već opterećen hipotekama, tako da je činjenica da mi više i nemamo šta da damo pod hipoteku. Tu je i problem male proizvodnje. Prošlu godinu smo završili sa velikim gubitkom, ovih prvih šest meseci gubitak je takođe znatan, ali mislim da je suština da firma funkcioniše. Imamo proizvodnju, ljudi dolaze na posao, primaju plate koje jesu male, ali moramo da znamo da samo radom možemo da postignemo više, i ukoliko dođe do privatizacije, možemo da se samo nadamo da dobijemo dobrog vlasnika koji će zaista tu proizvodnju da podigne na viši nivo i da je nastavi.
• Pojedini delovi firme dati su u zakup, prema mojim informacijama. Kako to funkcioniše?
- Mi ništa nismo dali u zakup. Imamo dva partnera sa kojima imamo ugovor o finasiranju proizvodnje. Ugovor je napravljen sa firmom „Boneks” u delu finasiranja proizvodnje u Fabrici vatrostalnog materijala. Ugovor je potpisan krajem 2003. godine, oni plaćaju repromaterial, energiju, plaća radnicima i neke obaveze koje su vezane direktno za proizvodnju, a sa druge strane mi imamo obavezu da napravimo gotov proizvod i da im ga predamo, odnosno prodamo, a oni ga dalje plasiraju na tržište. Da nije bilo tog ugovora odavno bismo bili u stečaju. Bez obzira što ovaj ugovor ne pokriva sve troškove koje imamo i da bi se sve ovo pokrenulo i svi troškovi pokrili, partneru treba dati još neke dodatne garancije na šta mi nismo spremni, pa je iz tog razloga naš gubitak tako značajan. Drugi partner je „Ekotek”, takođe iz Beograda, koji finansira Feropromet, odnsono jedan njegov deo.
• Kolika su dugovonja „Magnohroma” prema zaposlenima, kada je reč o platama?
- Tri plate su preskočene pre nekoliko godina, međutim mi smo kasnije, tokom ovih godina, sporadično isplaćivali te tri plate što je istina jako malo, ali se trudimo da ugroženima i bolesnima pomognemo koliko god se i kada se može. U ovoj godini kasnimo takođe sa platama, upravo se isplaćuje plata za april mesec, što znači da se kasni četiri meseca. To je jedan od problema, jer ja kada sam došao na ovo mesto (januar 2004, prim. D.V.) otprilike je bilo isto zakašnjenje i nismo uspeli da pojačamo dinamiku isplate. Nivo plata nije baš zadovoljavajući, ali treba znati da „Magnohrom” ima jako veliki platni fond. Nama je već sada neto mesečna plata prešla premašila 30 miliona dinara, a za obaveze doprinosa državi još oko 24 miliona dinara, i to je jako teško sakupiti. Obaveze za penzioni i zdravstveni fond, i mi smo zahvaljujući Fondu za razvoj uspeli da ispunimo sve te obaveze za prošlu godinu. Sada se trudimo i za ovih par meseci za koje smo isplatili platu, a nismo izmirili obaveze prema državi, da izmirimo. Takođe, za ljude koji steknu uslove za penziju, moramo da uplaćujemo doprinose individualno kako bi ostvarili ta svoja prava. Inače, plate u „Magnohromu” za april su u proseku 12.000 dinara.
• Sa kakvim još dugovonjima „Magnohrom” odlazi na tender?
- Radi se na tome da se u okviru novog Zakona o privatizaciji izvrši otpis svih potraživanja državnih institucija, a jedan od najvećih poverilaca je Fond za razvoj sa oko 700 miliona dinara, potom banke u stečaju čiji je posao preuzela Direkcija za sanaciju banaka u stečaju i reč je o iznosu od oko jedne milijarde dinara, zatim „Energogas” sa oko 500 miliona dinara, Elektroprivreda, Javno preduzeće „Vodovod”... i nadamo se da ćemo negde oko 40 miliona evra da budemo rasterećeni po ovom Zakonu o privatizaciji, ali će ipak ostati velike obaveze preduzeća koje će morati da preuzme novi vlasnik.
• Svojevremeno ste imali zanimljivum ponudu „Gorenja”?
- Žao mi je što sa slovenačkim „Gorenjem” nismo napravili posao. Imali smo ponudu „Gorenja” („Tiki”) da se u FETP-u napravi mešovito preduzeće za proizvodnju bojlera. To je bila dobra ponuda da se u FETP-u napravi najveća fabrika bojlera u ovom delu Evrope, i koja bi u prvih par meseci trebala da zapošljava nekih 150 radnika, a kako bi rasla proizvodnja povećavao bi se i broj zaposlenih. Da je to urađeno, za šta smo bili pripremili svu dokumentaciju, ali smo dobili negativan odgovor Agencije za privatizaciju i resornog ministarstva, sigurni smo da bi to bio dobar početak privatizacije „Magnohroma”. Međutim, to se nije uklopilo u „Nomurinu” strategiju privatizacije i to je ostalo tako.
• Ipak, kakvom se vlasniku nadate i želite?
- Ne bi trebalo da se o privatizaciji razgovara sa firmama koje nisu kalibar za privatizaciju kakvo je naše preduzeće. Ipak je „Magnohrom” jedno svetsko ime i bila bi šteta da se pojave firme koje nisu dorasle privatizaciji preduzeća.Očekujemo i zahtevamo da tenderska dokumentacija koja bude ponuđena u septembru postavi jedan nivo kvaliteta firmi koja mogu da razgovaraju sa Agencijom za privatizaciju „Magnohroma”. Što se tiče FETP-a, ta neka firma mora da ima sličnu proizvodnju našoj i da ima veliki godišnji obim sredstava, da je u tom poslu 15-20 godina, da ima široko tržište u svetu, da su spremni da ako bude potrebe za socijalnim programom da ga iznesu iz svojih sredstava, da ulaže sredstva u razvoj, u marketing… Te kriterijume mi tražimo i agencija nas podržava. To je nešto što daje garanciju da će firma da nastavi da radi. Istina, postoji opasnost, što se dešavalo sa drugim firmama pri privatizaciji, da se pre tendera pojavi dosta zainteresovanih, ali da tendersku dokumentaciju niko ne otkupi, ili da su je čak i otkupili, ali da niko nije hteo da privatizuje firmu iz nekih razloga, jer tek sa kupovinom tenderske dokumentacije se vidi šta se kupuje.
Mi se iskreno nadamo da ćemo do Nove godine znati na čemu smo, jer čekati zimu bez nekih izvesnih projekcija šta dalje - biće jako teško. Zima je težak period i za zaposlene i za instalaciju, objekte, mašine, zbog mrazeva, i smatram da zimu sa nepromenjenim vlasničkim statusom „Magnohrom” teško može da preživi.

POTREBNO RAZUMEVANJE SINDIKATA I RADNIKA
- Dug radnicima može biti veliki problem pri privatizaciji - kaže Petrović. - Taj problem obuhvata oko 18 stavki i mi očekujemo od radnika razumevanje i da oni samoinicijativno izvrše otpust tih potraživanja prema firmi, kao što je država izvršila otpust svojih potraživanja prema „Mahnohromu”. Tu očekujem veliku saradnju od svih sindikata i radnika, kako bismo obavili brzu, pravednu i kvalitetnu privatizaciju preduzeća. Inače, u tendersku dokumentaciju ući će obaveze prema radnicima kada su plate u pitanju, ali za jedan period razlika u ceni rada, recimo, nas može odmah da odvede na put stečaja i propasti. A to nikome nije u interesu. Najmanje radnicima!
Povratak na vrh strane


SEPTEMBARSKA "RAZGLEDNICA" - POZDRAV SA BERANOVCA - piše Dragan Vukićević
Dečje selo - svetski model brige o najmlađima

   • SOS Dečje selo - Kraljevo, ili Centar za porodični smeštaj dece bez roditeljskog staranja, u nas jedinstven pilot projekat, zaživeo prošlog proleća, na osnovu međunarodnog ugovora iz 2003. godine, sklopljenog između nevladine humanitarne organizacije "SOS Kinderdorf Internacional" i vlade SCG • Dečje selo u Kraljevu do sada je naselilo pet porodica sa 20 - oro mališana, osam "SOS mama" i četiri "tete" a pun kapacitet je 98 štićenika • U prve dve godine ovaj vid zaštite i odgajanja napuštene dece finansiraće pomenuta međunarodna organizacija, a potom brigu o opstanku Dečjeg sela treba da preuzme država • Naše selo na Beranovcu je jedno od 443 u svetu, osnovanih u 132 zemlje sa svih kontinenata, koje radi po jedinstvenom modelu, utvrđenom još pre 56 godina • Uslovi života za decu i sve koji o njima brinu - natprosečni za ovdašnje prilike

   Od ovog proleća u Kraljevu (naselje Beranovac) postoji novi model društvene brige o deci bez roditeljskog staranja: "SOS Kinderdorf" ili, u prevodu, Dečje selo. Veliki iskorak u načinu zbrinjavanja napuštenih mališana je decenijsko iskustvo razvijenog sveta, koje, evo, stiže i do nas. U najkraćem, Selo u Kraljevu sastoji se iz 14 porodičnih kuća, po jedne "mame," odnosno hraniteljice, u svakoj od njih, a koja živi sa najviše sedam mališana oba pola, uzrasta do 10 godina. Izuzetak su rođena braća i sestre koje nikada ne razdvajaju, pa tako, najmlađe dete ima godinu i po dana, a najstarije 16 godina. Od aprila je oformljeno pet porodica sa 20-oro dece, dok je pun kapacitet 98 - oro štićenika.
Vesna Mraković Jokanović, direktor ove netipične ustanove, govori o "SOS mami," kao stožeru čitavog koncepta Dečjeg sela:
- Ona radi sve što i biološka, ali savesna, majka. To nije profesija ni posao, nego način života. Od kuće u kojoj živi treba da stvori dom, zajedno sa decom, da uspostavi kućni red i pravila. Starije upisuje u školu, mlađe u vrtić, prati njihove rezultate, vodi ih na izlete, letovanja zimovanja. Ove porodice lišene su egzistencijalnih briga, u smislu plaćanja dažbina: stan, komunalije, školarine. Svakoga meseca dobija porodični buyet - blizu 10 hiljada dinara po jednom detetu, još par hiljada dodatka za sebe (pored plate, naravno). To je za ishranu i odevanje dece. Na kraju meseca, porodični buyet pravda se računima, koji se, kako znamo, izdaju na svakom koraku."
Da ovoliki prihod jedne "SOS porodice" zaista lišava svakodnevnih briga, direktorka Jokanović ilustruje i lepim podatkom: neke mame su tako štedljive da su uspele deci da kupe i bicikle.
   Dalje saznajemo da "SOS mami" svakodnevno po četiri sata pomaže "SOS teta", u težim kućnim poslovima ili kako se već dogovore. Tu je i da pričuva decu kada hraniteljica u toku sedmice dobije jedan slobodan dan ili godišnji odmor u trajanju od 30 dana. Osim toga, sve porodice imaju veliku i kontinuiranu pomoć stručnog tima (psiholog, pedagog, socijalni radnik). U selu, pored direktora, živi i seoski majstor, takođe sa svojom porodicom. Prema potrebi honorarno se angažuju još neki saradnici - logoped, nastavnici pojedinih "jačih" predmeta, koji pomažu deci u školskim obavezama. Jedna učiteljica je čitavo leto radila sa decom jer neki mališani zbog životnih okolnosti nisu imali dovoljan fond znanja i radnih navika za školski uzrast kome pripadaju. Broj administrativnog osoblja je minimalan, pa tako g-đa Jokanović obavlja i poslove pravnika.
U Dečjem selu danas živi šestoro dece iz okoline Kraljeva, rođena braća i sestre. Sa hraniteljicom su za sada najbrojnija porodica. Ima dece iz Požege, okoline Ljiga, dok su ostali uglavnom iz beogradskih opština.
Vesna Jokanović objašnjava kakvi su kriterijumi da bi se dete domoglo ovakvog "raja na zemlji:"
- Primamo decu uzrasta do 10 godina, dakle ne onu pogodnu za usvajanje, jer mislimo da je za takve najbolje da budu usvojena. Ne možemo da primamo ni onu kojoj je potrebno urgentno, kratkoročno rešenje, jer bi to rušilo koncepciju naše porodice. Nije lako detetu da kod nas provede izvesno vreme, adaptira se na porodicu i ona na njega, a onda mora da ode u neku drugu vrstu smeštaja. Potrebno je da dete ima takve psihofizičke i intelektualne kapacitete da jednoga dana može da bude osposobljeno za samostalan život. Takođe nismo u stanju da primamo i decu sa posebnim potrebama. Ovo treba uzeti uslovno, jer se misli na ozbiljnije smetnje u psihofizičkom razvoju. To ne znači da ovde deca nemaju probleme. Imaju ih skoro svi i to kao posledicu preživljenih trauma."
Direktorka Jokanović kaže da je procedura prijema deteta u Selo sveobuhvatna, baš iz opreza prema njemu samom. Pošto im neki Centar za sicijalni rad na teritoriji Srbije (mada su oni ustanova saveznog ranga) ponudi štićenika, najpre odlaze u njegovu porodicu ili mesto gde boravi. Potom se dobija kompletna dokumentacija sa nalazima stručnjaka. Zatim sledi procena potencijalnog novog člana "porodice" - uzajamno se ispituju utisci hraniteljice, deteta i ostalih članova te male zajednice. Nakon toga, ono dolazi u goste na par dana, a po završetku posete - izjašnjava se. Dete staro devet godina mora dati pristanak za novo prebivalište.
Dečje selo u Kraljevu još nije popunjeno. Da li je utisak pogrešan i zašto je tako, g-đa Jokanović pojašnjava:
- Veoma smo zadovoljni intenzitetom popunjavanja Dečjeg sela. Planirano je da se u toku dve godine popuni, jer deca nisu paketići koji se tek tako premeštaju. Treba ih pripremiti za ovakvu vrstu života, porodicu u koju dolazi takođe. To je proces. S druge strane, u toku je reforma našeg socijalnog sistema u cilju da se što više dece iz kolektivnog smeštaja zbrine u hraniteljske porodice. Mi smo nešto potpuno novo u sistemu - treba vremena da nas naš prihvati, da svojim radom dokažemo kvalitet i trajnost."
Vesna Mrakovic JokanovicOvaj oblik brige o deci bez roditeljskog staranja u svetu funkcioniše već 56 godina. U našoj zemlji je jedinstven, iako su mnogi čuli za "SOS Kinderdorf" u Sremskoj Kamenici, kod Novog Sada. Pre 30 godina, uz pokroviteljstvo Josipa Broza, tadašnjeg predsednika SFR Jugoslavije, ova internacionalna organizacija napravila je prvo dečje selo u jednoj zemlji "istočnog bloka." Samo nekoliko godina radilo je po konceptu "mama i deca," a kasnije je postavljeno pitanje radnog vremena i svega ostalog, pa se Selo u Kamenici, nažalost, pretvorilo u klasičan dom za nezbrinutu decu: vaspitači rade u dve dnevne smene sa grupama od po 15-oro dece.
Ceo koncept osmislio je "SOS Kinderdorf Internacional" (međunarodna nevladina humanirarna organizacija sa sedištem u Insbruku (Austrija). U 132 zemlje na svim kontinentima postoje ovakvi projekti. Selo u Kraljevu je jedno od 443 postojeća. Zavisno od okolnosti, uz sela se gradi i veća infrastruktura: škole, obdaništa, zdravstvene ustanove, centri za edukaciju, prekvalifikaciju i slično. Dogovor sa našom vladom je da ova međunarodna organizacija prve dve godine u potpunosti finansira projekat u Kraljevu. Posle toga razmotriće se mogućnost da deo sredstava, koje država i inače dodeljuje hraniteljskim porodicama za troškove dece, budu uključena u finansiranje ovog projekta, jer su to naša deca, svi zaposleni su naši državljani, radi se po našim propisima, primenjuju naši zakoni u oblasti socijalne zaštite, a nadzor vrši republičko ministarstvo.
Šta je danas aktuelno u Dečjem selu u Kraljevu - pitamo direktora Vesnu Jokanović.
- Tražimo još "SOS mama i teta." Do sada su održana dva kruga obuke, u trajanju od 3 do 6 meseci. Imamo 8 hraniteljica i 4 tete. To je dobar rezultat. Prijavljivanje za nove trajaće do sredine septembra. Do početka iduće godine očekuje se da broj mama i njihovih pomoćnica bude potpun, a onda će se ubrzati prijem dece. One treba da su naši državljani, starosne granice između 25 i 40 godina, da su psihofizički potpuno zdrave, da imaju završenu srednju školu, da su bez ikakvog sudskog dosijea. Iznad svega toga je - pravi motiv: naklonost, volja, želja da se život podeli sa decom koju su biološki roditelji napustili ili zanemarili. I sve to, najmanje 7 do 10 godina, koliko je potrebno da se jedna takva generacija izvede na put zrelosti. Selekcija "mama - hraniteljica" je obimna i ozbiljna, dok su za "SOS tete" kriterijumi nešto fleksibilniji, u smislu da one mogu da budu i mlađe, a od njih se ne zahteva niti očekuje da u porodici ostanu toliko dugo."
Do detalja razrađen i promišljen sistem zaštite napuštene dece u nas, koji se primenjuje u Dečjem selu, drži se još jednog važnog načela. Naime, sva deca u Selu imaju pravo da znaju svoje poreklo, bilo da su istinska siročad ili da imaju biološke roditelje, koji iz ovih ili onih razloga nisu u stanju da se brinu o njima. Deca se ne odgajaju u iluzijama da su im "SOS mame" prave majke. Sve ovo je u cilju eventualne kasnije potrebe i želje da se bez lutanja "uđe u trag" onima koji su ih doneli na svet. Direktorka kaže da se vrlo insistira na održavanju kontakata njihovih štićenika sa srodnicima, prijateljima i svim bliskim osobama. U SOS selu za ovakve posete uređen je poseban prostor, mada nikome ne smeta ako dragi gost dođe i u novu porodicu, odnosno kuću deteta. Osim drastičnih slučajeva, kada se radi o potpunom zanemarivanju deteta, rodbina uglavnom redovno dolazi, a ti susreti su za decu u Selu zaista dragoceni.

SELO - OTVORENA KUĆA I RED
Više liči na neki rezidencijalni kompleks. Ogradu su postavili nevoljno, zbog krava koje zabasaju u lepi travnjak, ili nepredvidivih čopora pasa lutalica. Susedski odnosi su sasvim dobri. Dolaze im, a i stanari Dečjeg sela njih posećuju. Mališani, uostalom, idu u dve stotine metara udaljenu Školu "Vuk Karayić." Sportsko igralište je osvetljeno i zaštićeno žičanom mrežom. Tek toliko da se zna da nije baš - svačije, nego da služi isključivo deci iz Sela, njihovim komšijama i drugovima.
Kuće su, takođe, priča za sebe: svaka sa po 140 kvadrata i terasom, jednospratne, sa po tri spavaće sobe, dva kupatila, ogromnim dnevnim boravkom, trpezarijom, modernim kuhinjama i apsolutno svim kućanskim aparatima: od mašine za pranje sudova do "secka" i miksera. Nameštaj, televizori, mini muzički stubovi - sve je to novo i lepo za oči. Gospođa Jokanović nije propustila da zahvali svim dosadašnjim sponzorima, ali i da pozove druge ljude dobre volje da i dalje pomažu. U Dečjem selu, recimo, nedostaju knjige za divno uređen prostor buduće biblioteke. Dobro bi došao i neki komjuter.
Došli smo, tako reći, u nevreme. Nakratko smo poremetili ritam dveju porodica, u kojima dnevni odmor, istina, još nije bio počeo. Iznenadnim gostima obradovala se grupica školaraca, jer je prekinut čas engleskog jezika. Svi su deca SOS mame Adele Jović.
Jovana je pošla u sedmi razred. Priča da joj je leto baš bilo lepo, jer se igrala i putovala, a sada je čekaju obaveze. Gordana ide u treći razred. Bila je voljna za priču, ali joj se Dijana usred reči podsmehnula, pa je ostalo da se to sestrinsko dobacivanje raspravi. Prilikom poziranja u dnevnoj sobi bilo je baš živahno. Svih šestoro je pojurilo da "mami" Adeli sedne u krilo. Nije ni čudo, jer ova okretna žena srednjih godina zrači vedrinom i blagošću. O svom životu u Dečjem selu u Kraljevu, Adela Jović kaže:
- Tu me je dovela ljubav prema deci, pre svega, a i dugogodišnje iskustvo. Nije mi naporno, jer ona su nepresušan izvor energije. Lepo smo se navikli jedni na druge. Uslovi su nam fantastični, sve funkcioniše odlično. Imam ih šestoro i kada nam dođe "teta," onda nas je osmoro. Pun sto."
U ovoj kući je toga dana predivno mirisala pečena paprika, a zanimljiv je "interni sporazum" da se boranija izbriše sa jelovnika.
Na kuću "mame" Jele Tomić naslonjena su tri nova bicikla. Ne zna se koji je bolji i lepši. Drugi divan detalj je - baštica. Delo Dragišinih ruku, jedine muške glave u 4 - članoj porodici. Ima deset godina, sestra Bojana - 16, mlađa Slobodanka - osam. Mama Jela ga hvali:
- Mnogo je vredan. Biće prava pomoć u kući. Voli mašine, motore, lepo crta. Svi se odlično slažemo. Zbližili smo se i upoznali. Živimo daleko udobnije nego mnoge prosečne porodice."
Jela nas gostoljubivo zadržava. Vidno je uzbuđena i raspoložena:
- Boba i ja smo se baš vratile od očnog lekara. Imala je strabizam, pa smo nedeljama išle na vežbe. Bili smo uporni, tako da smo izbegli operaciju. "
Napuštamo Dečje selo u Kraljevu sa asocijacijom na moto Tolstojeve "Ane Karenjine," koji kazuje o sreći i nesreći porodica. E pa, ovde su sve porodice srećne na svoj način, nesreća je proterana, a seta i tuga mogu i moraju da se zatome.

TRAŽE SE KUMOVI
U skladu sa pravilima institucije Dečjeg sela, naselje ima adresu, ali kuće nemaju brojeve. Pošta, naravno, stiže. Da bi ova komunikacija bila lakša, postoji ideja da svaka od 14 porodičnih kuća ima svoj naziv, po mogućstvu što originalniji i slikovitiji, a primeren deci: da se lako pamti i sačinjava niz koji se asocijativno povezuje. Više ljudi imaće i više ideja, pa je ovo prilika i poziv našim sugađanima i čitaocima da prvi kumuju nekoj od zaista lepih porodičnih kuća u Dečjem selu na Beranovcu. Za uzvrat, biće simbolično i prigodno nagrađeni, a, iznad svega, ponudiće im se i prijateljstvo stanara (ukoliko ga požele).
Povratak na vrh strane


DUŠAN ĐUROVIĆ, NAJSTARIJI PČELAR U KRALJEVAČKOM KRAJU - piše Slobodan Rajić
Najsrećniji sam među košnicama

   Među kraljevačkim pčelarima Dušan Đurović zauzima svakako počasno mesto. Najstariji je aktivni pčelar u kraljevačkom kraju i jedini živi osnivač Pčelarskog društva Kraljevo. Rođen je 27. februara 1919. godine u pitomoj Ratini. Otac Vasilije bio je solunski ratnik, preživeo sve golgote, a umro prirodnom smrću 1945. Dušanova majka Milenija u Đuroviće je došla iz poznate familije Seizović iz Vraneša.
Dušan je završio osnovnu školu u Ratini i srednju trgovačku u Kraljevu. Po završetku školovanja zaposlio se u Osiguravajućem zavodu u Čačku, gde je bio i inspektor osiguranja za Srez žički. Pred Drugi svetski rat vratio se kući, u Ratinu, gde se 1942. oženio Vericom iz familije Vučinić, čiji su se preci u Ratinu doselili iz Cerja. Po završetku rata zaposlio se u Državnom osiguravajućem zavodu, čuvenom DOZ-u, u Kraljevu i radio do 31. decembra 1966. kada je otišao u zasluženu penziju. Srećni brak Dušana i Verice, koji evo traje 63 godine, krunisan je i sa dvoje dece: sin Dragan je rođen 1944. i do nedavnog penzionisanja bio je jedan od rukovodećih ljudi kraljevačkog Telekoma, a kći Dragica Vukanović (udato prezime), rođena 1948. godine, poznati je kraljevački psiholog. Imaju i više unučadi i praunučadi. Pred Dušanove penzionisanje napravili su i novu kuću u Ribnici. Tu nas je 86-godišnji Dušan, pravi gospodin, još uvek uspravan i čio, dočekao, a zatim poveo među košnice i pčele u Ratini. A onda, kao med, počinje da teče priča o pčelarstvu:

OD VRŠKARA DO ĐERZONKI
- Počeo sam sa pčelarstvom kada sam imao 30 godina, 9. maja 1949. godine. Razmišljao sam od koga da kupim. Pošto ništa nisam znao o pčelama, pozvao sam čoveka iz Sibnice u Gruži. Seli smo na Rižin voz, tada je saobraćao preko Kamenice za Goč. Od Kamenice odemo kod Živka Starčevića u Šošanicu. Tamo se sa njim pogodim za dve vrškare, koje sam na obramači doneo do voza, pa kući. Kad sam ušao u dvorište, čekao me je poziv za vojnu vežbu, dva meseca u Smederevskoj Palanci. Otidem na vežbu i ostavim vrškare kod kuće. Te vrškare su se kasnije, kad sam se vratio sa vežbe, izrojile, neki rojevi otišli, neki ostali, i tako krenem u pčelarstvo. Posle sam „nanizao“ 15 vrškara, imao sam čoveka koji se samo time bavio i pleo ih od loze. Na đerzonke sam prešao posle pet godina, imale su i po 12 ramova. Jedno vreme sam toliko napredovao i imao volju za ovaj posao, bože sačuvaj. I najsrećniji sam bio među pčelama. Navijao sam za „Zvezdu“ i kad je prenos utakmice, metnem tranzistor na košnicu, jednu po jednu redom pregledam i slušam prenos...
U pčelarstvu, koje je zavoleo za ceo život, Dušan je stalno napredovao. Najviše je imao 78 košnica u pčelinjaku. Košnice nikada nije selio u potrazi za pašom, jer je, kako kaže, u ono vreme bilo lako pčelariti. Nije bilo prskanja voća herbicidima i pesticidima, nije bilo „varoe“ i drugih pčelinjih bolesti. Cedio je tri vrste meda - bagremov, livadski i lipov. U dobrim godinama i tri puta. Sejao je i heljdu kad nije bilo drugog cveta, uzimao parcele pod zakup. Od nje je, međutim, med crn, najlošiji, nije dobar za jelo, ali služi pčelama za prezimljavanje. U kasnijim „sušnim“ sezonama i mnoge druge biljke je promenio.
- Eno kod Doma društvenih ima jedno drvo ’Sofora’. Ja ga imam u Ratini. I kad nigde nema cveta, kad livade prestanu, ono se okiti cvetom, sve grozdovi padaju, samosami cvet, i pčele ne mogu da odole, samo vri, milina jedna - kaže Dušan.
Zato je kod njega uvek i bilo meda, za sebe i za prodaju. Ponekad i po tri „berbe“ godišnje.
- Meda je nekad bilo k’o vode, kol’ko hoćeš!? Nisu sve košnice isto davale, variralo je, malo gore, malo dole, neke su u dobrim godinama davale i po 60 kila. Ja sam med terao u Skoplje i u Veles da prodajem u buradima od po 200 kila. Turci i Makedonci ne znaju za apoteke, kupuju na pijaci. donose krčage, šerpe i lonce, pa otvorim slavinu i - ide k’o alva... Jedne godine sam, sećam se, od zarade od meda obradovao decu novim „Rogovim“ biciklima.

ZNANjE I PRAKSA
Naravno, da bi se 78 košnica održavalo, bilo je i mnogo posla. Desna ruka mu je bila supruga Verica, koja mu je i danas najveća podrška u životu. Pčelarstvo zahteva i ulaganja. Oprema i repromaterijal nisu jeftini. Izradu košnica i ramova je plaćao, imao svog stolara koji mu ih je pravio. Skup je i vosak, a treba 1,5 do 2 kilograma po košnici. Zatim šećer za prihranu, centrifuga, dimilice, zaštitne maske i odela, lekovi... Ulaže se i veliki trud, a najvažnije je znanje i iskustvo. Dušan je u početku bio samouk, ali je marljivo učio od drugih iskusnih pčelara i stručnjaka, slušao savete preko Radio Beograda, išao na seminare koje je organizovalo Pčelarsko društvo Kraljevo, koje je sa grupom kolega osnovao. Kasnije je i sam postao ekspert za pčelarstvo, bio član Upravnog odbora Srpskog pčelarskog društva u Beogradu. Po nalogu republičkog veterinarskog inspektora, postavljen je za inspektora za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti pčela i pčelinjih legala, posebno „nozeme“, američke kuge-truleži, u Srezu Kraljevo. Sa profesorom mr Živkom Slavkovićem 2000. je objavio knjigu „Medonosne biljke Republike Srbije“, praktični priručnik za pčelare, kojim je obrađeno oko 250 biljaka, njihovo medonošenje i ekološki faktori koji utiču na lučenje nektara. Time je sažeo svoje dugogodišnje iskustvo u pčelarstvu i ostavio „amanet“ budućim generacijama pčelara. Ipak, tvrdi da je „praksa važnija od svega na svetu“ i da se kroz svakodnevni rad uče mnoge finese.
- Primera radi, kad nema dovoljno meda, prihranjivanje je obavezno. Treba početi već od avgusta intenzivno, prekinuti u oktobru, pa opet na proleće, do cveta. Pčele treba hraniti sirupom od šećera. Kod pravljenja sirupa voda nikako ne sme da provri, jer takav sirup namami tuđe pčele i štetočine i možeš sve da upropastiš. Meni je to objasnio profesor Jeftić. Išao sam tim putem i uvek mi je bilo sve na svom mestu.

HRANA I LEK
Uloženi trud i ljubav, pak, pčele višestruko vraćaju, ne samo kroz materijalnu dobit, već i kroz oprašivanje voća, povrća i svih biljaka.
- Med je i hrana i lek, to je drevna, poznata stvar. Cvetni prah (polen), propolis i mleč su najbolji lekovi, puni vitamina, antibiotika, to nijedna apoteka nema!? Oni sprečavaju i leče sve bolesti. Ako ne leči med, niko ne leči. Ali, čovek kad uzima med, ne treba odmah da ga proguta, već da ga malo zadrži u ustima, da se sastojci razlože. Moja poruka je jedna jedina: da se svi mladi ljudi uključe u pčelarstvo. Biti pčelar, to je najveći eliksir života, najveći sport, najlepše zanimanje! Nije lako, kriza je, ali preporučujem svima da se time bave, ma gde živeli i ma kako. Nema veće lepote i koristi! I država bi zato najveći akcenat trebala da baci na pčelarstvo. Pčelarski proizvodi, pored zdrave hrane i leka za naše ljude, mogu i da se izvoze u većoj meri. Država bi imala ogromnu korist, jer bez pčelarstva nema ni uspešnog voćarstva, ratarstva, šumarstva i povrtarstva. To je moja poruka.
Tako rezonuje i zaključuje najstariji kraljevački pčelar Dušan Đurović, koji je zbog godina i starosti smanjio broj košnica. „Stara ljubav“ ipak ga nikada ne napušta, očekujući da i sin Dragan, koji se, kako veli, sada pomalo boji pčela, prihvati i zavoli pčelarstvo, nastavi njegovim putem i prenese tu ljubav na najmlađe članove porodice.

PRODUŽEN ŽIVOT
- Negde oko 1950. teško sam se razboleo, nestala mi je volja za život, bio sam na samrti. Srećom, profesor Tihomir Jeftić iz Beograda, sa kojim sam bio stalno u kontaktu, preporučio mi je i doneo mleč u teglici. Nije bilo frižidera, pa smo ga držali zakopanog u pesku. Počeo sam da ga uzimam i brzo se oporavio, hvala Bogu, pa sam posle par dana već mogao da vozim bicikl uz brdo gde nisam mogao ni da pomislim da izađem. Od tada je prošlo 55 godina i 27. februara sam slavio 86. rođendan.
Povratak na vrh strane


ZAHVALJUJUĆI HUMANITARNOJ ORGANIZACIJI „UN PONTE PER...” DECA IZ KRALJEVA BESPLATNO LETOVALA U RIMU - piše Ivan Rajović
Veliko srce Alesandra Di Mea i italijanskih porodica

   Već šest godina traje uspešna saradnja kraljevačkog Crvenog krsta i italijanske Humanitarne organizacije ,,Un ponte per...”. Samo jedan od vidova te saradnje, iskazan kroz pomoć plemenitih italijanskih porodica, jeste i tronedeljno besplatno letovanje u Italiji za dvadesetoro dece iz kolektivnih centara i porodica socijalno ugroženog lokalnog stanovništva.
   Četvrte godine realizacije ovog projekta u Italiji je, zajedno sa decom, 23 dana boravila i Mirjana Lišanin – Gostiljac, sekretar Opštinske organizacije Crvenog krsta Kraljevo. Ovo je njena reportaža sa tog puta.

POSLEPONOĆNI POLAZAK
   Ispred zgrade kraljevačkog Crvenog krsta, u ranim posleponoćnim satima čuje se žamor mališana i njihovih najbližih, koji su došli da ih isprate na put do Italije. U vazduhu lebde želja mališana za što skorijim susretom sa svojim domaćinima iz Rima, ali i čežnja najbližih zbog tronedeljnog rastanka.
   Polazak put beogradskog aerodroma uz mahanje i želje za srećan put, propraćeni su i po kojom suzom. A onda nastaje veselje, pesma i šala dečaka i devojčica, koji jedva čekaju da ponovo vide svoje domaćine, kod kojih im je druga kuća. Kako i ne bi bila, kada idu, već, četvrtu godinu. Ovoga puta, sa njima sam i ja, prvi put posle šest godina saradnje ove dve organizacije i to, naravno, sve o trošku ,,Un ponte per-a...”.
A let avionom, svakog puta, pa i ovog, doživljava se sa posebnim ushićenjem. Ljubazno osoblje JAT-a je, posebno, srećno što su mali putnici sa njima, pa se dodatno trude da im oko sat i po leta protekne što lepše.

FIUMIČINO
I ono što se očekivalo od prošlog leta - postaje stvarnost. Na ogromnom rimskom aerodromu Fiumičino izdvaja se grupa od oko pedeset osoba koje mašu i šire ruke da u zagrljaj prime svoje male goste. Po onome šta su im sve upriličili, može slobodno da se kaže, svoju decu iz Srbije.
Među njima je i Alesandro Di Meo, čovek koji je sve ovo osmislio, započeo i sve ove godine sa uspehom realizuje. Osmesi, suze radosnice zbog ponovnog susreta i druženja privlače pažnju i ostalim putnicima na aerodromu.
Pošto je sve unapred i dobro osmišljeno, deca brzo odlaze sa svojim domaćinima kućama, prethodno se pozdravivši sa Mirom, kako su me sve vreme zvali, jer sam im ja od prvog trena postala drugar, uz dogovor da se što pre svi okupimo i družimo. A šef za saradnju sa Srbijom Alesandro Di Meo i ja nastavljamo put Rima, gde je trebalo da se dogovorimo o svemu do detalja za naredna 23 dana. Ni trenutka nije bilo problema oko dogovora, čemu su posebno doprineli Alesandrovo iskustvo i želja da sve savršeno funkcioniše.

MORE
Pre svega, sva deca su bila podvrgnuta rutinskom pedijatrijskom pregledu. Bilo je zadovoljstvo da se prisustvuje tom činu, jer su na licima lekara i zdravstvenih tehničara blagi pogledi puni ljubavi i strpljenja koji su eliminisali bilo kakav strah mališana. Kažu da takav mora da bude kodeks ponašanja svakog zaposlenog na Klinici Univerziteta Torvergata. A zatim, svi zajedno, odlaze na prvi izlet, nedaleko od Rima, gde ih očekuju sportski tereni, konji za jahanje i puno, puno ljubavi. I dok se italijanska deca igraju sa svojim drugarima iz Srbije, njihovi roditelji pripremaju roštilj, razne vrste pasta i drugih italijanskih đakonija. Jer će jurcanje i igra brzo da ih dovedu do stolova punih hrane i sokova. Pred veče, svako odlazi svome domu, jer sutradan sve očekuje prvi susret sa morem. I narednih sedam dana, na privatnoj plaži ,,Njaikiki”, uz ljubaznost vlasnika, gospodina Marka, ,,mare” (more) zaokuplja pažnju ove velike srpsko-italijanske porodice.
Posle plivanja na otvorenom moru, zaštitu pružaju šareni suncobrani i ležaljke, uz blagovremeno pripremljene sokove, sladolede, voće, sendviče... Sedmodnevni boravak na moru je bledunjavim mališanima podario svež, preplanuo ten i još više je zbližio ovu međunarodnu porodicu.

IZLETI I KAMP
U Italiji ne postoji slobodan dan, bar ne za goste iz Kraljeva, jer treba da ostane u sećanju što više doživljaja. A to je moguće samo ako se svakog dana nešto dešava, bilo kamp ili izlet.
Svakog slobodnog dana mesto sastajanja bio je prostrani dom Alesandra Di Mea sa izuzetno uređenim velikim parkom. Tih dana Zagarolo, gde se nalazi dom porodice Di Meo, bio je bogatiji za stotinak novih stanovnika. Do kasno u noć čuli su se srpsko-italijanski povici i svakog puta, teško su se rastajali. Iako su znali da će ponovo da dođu u Alesandrov dom, koji su smatrali i svojim. U trenucima zauzetosti domaćina, kraljevački i rimski mališani su dane provodili u kampu. Okružen šumom i zelenim travnatim površinama, deca su mogla da koriste teniske, fudbalske i košarkaške terene, bazen ili da posećuju muzičku i likovnu radionicu.
Uveče bi bilo ponovno okupljanje u nekom od delova Rima i druženje koje se završavalo obaveznom večerom sa italijanskim specijalitetima.

RIM
Ni 23 dana boravka u Italiji nisu bila dovoljna da se upozna sva lepota rimske istorije, iako su se domaćini trudili da se što više vidi i čuje o vremenu Rimske imperije. Velike vrućine i sredozemna klima, jer je Rim samo tridesetak kilometara udaljen od mora, nisu mogli da spreče ni goste ni domaćine da se što više obiđe i vidi. Rim - večiti grad ljubavi, svakog putnika fascinira Fontanom želja (Fontana di Trevi) i ritualnim ubacivanjem bar jednog novčića preko glave uz pomisao na svoju najdražu želju. Teško je da se spomenu sva mesta koja su obiđena, jer će uvek nešto da se zaboravi. Ali, ne mogu a da se ne pomenu: Colosseo, Piazza di Spagna, Basilica di San Pietro, Pantheon, Altare della Patria, brojna termo kupatila, velelepne fontane, fasade zgrada ukrašene umetničkim skulpturama i najmanja država na svetu - Vatikan. Pored divljenja umetnicima koji su sve to napravili, divljenje mora da se oda i narodu koji zna da čuva, neguje i populariše svoju tradiciju.
Poznato je da se Rim nalazi na sedam brežuljaka sa kojih mogu da se vide pojedini delovi ove metropole. Kraljevčani su imali priliku da posete brežuljak Giankolo (Đanikolo) i da iz ptičje perspektive vide i takav Rim.

ZVANIČNE POSETE
Postala je tradicija da dragi gosti posete i Univerzitet ,,Torvergata”, jedan od tri najveća univerziteta u Rimu. Pored poklona i posluženja, domaćin je rektor, gospodin Alesandro Finazi Agro. Uz pozdrav svima, gospodin Finazi mi je u razgovoru izrazio i želju da se ovaj projekat nastavi i narednih godina, kao i da se proširi novim mališanima. Naravno, osim italijanske humanitarne organizacije ,,Un ponte per...”, veliku pomoć i podršku očekuje i od partnera u ovom projektu, Crvenog krsta Kraljevo. Posebno je istakao zadovoljstvo što sam i ja tu jer mu je, kako je objasnio, i prošle godine bila želja da dođe do ovog susreta. Tako, osim što sam želela da najveći deo vremena provedem prateći realizaciju projekta, morala sam da posetim italijansku humanitarnu organizaciji ,,Un ponte per...”, gde sam o budućoj saradnji razgovarala sa predsednikom Organizacije, gospodinom Alesandrom. Tom prilikom, izraženo je obostrano zadovoljstvo dosadašnjom saradnjom, kao i nada da će se ova saradnja proširivati novim projektima. I da sve ne ostane samo na rečima, dogovoren je zimski kamp za kraljevačku decu (u toku zimskog raspusta).
Poseta Klinici u okviru Univerziteta bila je samo nastavak već započete saradnje u koju je posredstvom Crvenog krsta uključen i Zdravstveni centar ,,Studenica” - Pedijatrijska služba. I ovoga puta, zvaničnici sa Klinike su izrazili želju za nastavkom saradnje u vidu pomoći kako u stručnom delu, tako i u materijalu i opremi.
Naravno, o ovome će svoju reč da daju partnerske organizacije – Crveni krst i ,,Un ponte per...”.
Medijska prezentacija je, takođe, bila sastavni deo posete Rimu. Na dve italijanske privatne radio stanice realizovane su po dve polusatne emisije o ovoj međunarodnoj saradnji, a gosti smo bili Alesandro Di Meo i ja.

POVRATAK
Ponovo veliki broj osoba na aerodromu Roma -Fiumičino. Ovoga puta situacija je tužnija, suze rastanka. Svima oči cakle, ali su i osmesi na licima jer je ovo samo rastanak do idućeg leta i ponovnog dolaska kod svojih prijatelja. I JAT-ova posada oseća tugu u pogledima i ponašanju mališana. Kapetan leta izlazi iz svoje kabine i dozvoljava deci da uđu u pilotsku kabinu i vide kakva je tehnika za navigaciju aviona. Tako je na tren zaboravljena tuga zbog rastanaka. A onda se stiže u svoju zemlju i svi se sećaju da ih u Kraljevu nestrpljivo očekuju najrođeniji. Učinilo se da je put do Kraljeva protekao za čas i da je Ulica cara Lazara broj 19 nadomak Beograda. Željni da se vide, zagrle i počnu da pričaju svoje utiske, mališani istrčavaju iz autobusa u zagrljaje svojih najdražih. I ovde nije kraj. Ovo je, tek, početak očekivanja odlaska na letovanje u Italiju iduće godine.
Ovo je moja prva poseta Italiji. Bila sam fascinirana od stupanja na rimski aerodrom i tople dobrodošlice naših domaćina. U projektu letovanja dece u Italiji učestvujem tri godine. Ali, tek sada shvatam zašto deca sa nestrplenjem iščekuju svako novo leto i pozivno pismo iz Rima. Ovaj projekat ima socijalno-psihološki karakter jer je reč o deci koja niti bi letovala na moru, niti bi imala priliku da posete Rim u skorije vreme, a posebno što im domaćini pošalju brojne vredne poklone počev od školskog pribora do garderobe i drugih poklona za uspomenu. Svesna sam da je veoma teško sve to organizovati.
No, zahvaljujući Alesandru Di Meu i volonterima organizacije ,,Un ponte per...”, uz pomoć našeg Crvenog krsta, sa uspehom se postiže konačni cilj. Zato i podržavam nastavak projekta, kao i traženje novih donatora koji bi primili novu decu sledeće godine.

REČ NOBELOVCA ZA KRAJ
Od prvog trenutka uspostavila sam prijateljski kontakt sa decom. Zato sam želela da što više vremena provedem sa njima. Trudila sam se da budem sa njima kad god je potrebno - i kad treba da se izvadi zubić i kad treba da se objasni mami u dalekoj Srbiji da je sve u redu i da ne treba da se brine... A najinteresantniji trenuci su bili kada treba tešiti klince i klinceze zbog ljubavnih muka. Ova poseta je za mene imala i radni karakter i imala sam jako odgovornu ulogu.
No, pošto se sve odlično završilo i svi su zadovoljni - deca, njihovi roditelji i donatori, onda je moja sreća još veća. Dokaz mojih reči je i poseta desetočlane delegacije organizacije ,,Un Ponte per...” Crvenom krstu Kraljeva i porodicama čija su deca bila u poseti Italiji. To znači da su profesionalni odnos, ali i prijateljstvo, potvrđeni.
Najbolji zaključak su reči nobelovca Ive Andrića iz knjige Mostovi: ,,Tako, svuda na svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi na verne i umljive mostove kao na večitu i večno nezasićenu ljudsku želju da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred našim duhom, očima, nogama, da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanka.”Povratak na vrh strane

NEOBIČAN PROBLEM ŽTO KRALJEVO
Muke sa lopovima!

   Na pruzi Goričani - Mrsać, od početka juna, lopovi su isekli i odneli oko 1.300 metara bakarne žice, što iznosi oko 690 kilograma. Reč je o skupom i kvalitetnom bakru koji se lako topi, pa nije čudo što je na meti kradljivaca.
   - U početku smo sanirali svaku posledicu, ali pošto su se krađe ponavljale, ostali smo bez žice i materijala, pa deonica TT Čačak nije bila u stanju da održi telefonsku vezu - kaže šef Sekcije za elektrotehničničke poslove Kraljevo Momčilo Miljković.
   Od 9. juna došlo je do potpunog prekida na sredstvima za sporazumevanje na relaciji Čačak - Kraljevo, pa se saobraćaj odvijao putem klasičnih telefonskih veza. Zbog toga je samo jedan voz mogao da bude na pruzi, usled nemogućnosti ukrštanja, tako da su kašnjenja bila neizbežna.
   Međutim, izuzetnim angažovanjem radnika TT Čačak i njihovih kolega iz Kraljeva, sredinom jula urađen je i pušten u rad vod „fizičke linije”, što je omogućilo redovan saobraćaj. Nedostatak materijala uzrok je što nije osposobljen i drugi vod za komunikaciju.
   Osim ovih problema, zaposlene u Sekciji za ETP muče i česti prekidi na pruzi Kraljevo - Raška. Zbog radova na proširenju puta u klisuri od Bogutovca do Ušća, koje izvodi Direkcija za puteve - Sekcija Novi Pazar, dolazi do rušenja drvenih stubova i kidanja kablova.
- To je neminovno, jer trasa ide pored puta, a ne prugom - objašnjava Miljković i kaže da su svaki put kada se to desi nastavljali vodove, ali nakratko, jer su stubovi stalno rušeni.
   Direkcija za puteve je naložila da se sva šteta zbog njihovih radnika fakturiše, a oni će da je nadoknade. Međutim, najveća je šteta što je redovitost saobraćaja bila ugrožena i što su vozovi dosta kasnili, a to ne može da se nadoknadi novcem.
   - Stanje veza za sporazumevanje u našem čvoru je „šareno”. Još odavno veze su „pale” prema Stalaću i Lapovu. To konkretno znači da od Kraljeva do Kruševca nema sporazumevanja, a moguće je od Kruševca do Stalaća. Na pruzi prema Lapovu veza postoji samo od Kraljeva do Guberevca i od Grošnice do Kragujevca, a ostale deonice koje čine većinu, „gluve” su. I ovi prekidi takođe su posledica krađe - kaže Miljković.
   Prema njegovim rečima, jedino rešenje su elektrifikacija pruge i postavljanje podzemnih kablova. Time bi svako iznenađenje ovakve vrste bilo izbegnuto.Povratak na vrh strane


UMETNOST - KULTURA - OBRAZOVANJE

U ORGANIZACIJI RAFTING KLUBA „STUDENICA” - piše Oliver Blagojević
Žurka za ostanak

   Prošlog vikenda buk Grmčić izvrsno je poslužio za organizovanje rejva, kakvog se ne bi postidela ni mnogo veća mesta. Letnju ušćansku monotoniju, sve do ranog jutra, razbijala je muzika sa gramofona beogradskih diyejeva i tako, barem nakratko, prizvala urbane duhove, koji su Ušće odavno napustili.
Pokrovitelj žurke je opština Kraljevo, a organizatori su ušćanski entuzijasti okupljeni oko rafting kluba ,,Studenica”, predvođeni Milanom Pavlovićem, bivšim kajakaškim reprezentativcem.
- Ušće je odavno postalo mesto gde se ništa bitnije ne dešava. Dosta mladih ljudi je otišlo, a i oni koji su ostali već su u niskom startu i čekaju prvu priliku da odu. Zato smo rešili da po svaku cenu organizujemo nešto što će barem podsetiti da je Ušće ipak urbana sredina. Iskoristili smo kontakte naših drugara iz Beograda, ugovorili nastupe, iznajmili opremu i dobili nešto čega će se svi sećati, barem do sledeće godine, kada planiramo veću i bolju žurku - rekao je Pavlović.
Na žurci su, pored ušćanskih, bili i rejveri iz Kraljeva, Raške i Novog Pazara. Angažovano je profesionalno obezbeđenje, tako da je svaka eventualnost bila isključena. Najuporniji su dočekali jutro pored staze, uz komentar:
- Svitanje za pamćenje. Nadamo se da će biti žurke i sledeće godine.
Tome se nadaju i organizatori:
- Nažalost, organizovanje ovakvih događaja nije jeftino i bez pomoći opštine Kraljevo svega ovoga ne bi ni bilo. Ali, Ušće je to zaslužilo, tako da se nadamo da će biti sluha da se obezbede sredstva i za sledeću godinu prilikom usvajanja budžeta opštine.
Povratak na vrh strane


AUTOMOBILIZAM - NAGRADA KRALJEVA 2005. - piše Zoran Bačarević
U tri udesa šestoro povređenih

    • Dvojica takmičara i četvoro gledalaca povređeno na ovogodišnjoj tradcionalnoj trci naših najboljih automobilista • Lučić obezbedio šamponsku titulu u ,,nacionalnoj klasi" • Prekinuta trka za prvenstvo Srbije

YUGO u vazduhu...   Ovogodišnja ,,Nagrada Kraljeva", održana prošlog vikenda na autodromu Beranovac, drugog dana, na praznik u narodu poznat kao Velika Gospojina, doneo je velike nevolje učesnicima i organizatorima trka za nacionalni šampionat na kružnim stazama. Povređeno je čak šestoro lica - dva takmičara i četiri gledaoca. Sa nezgodama odnosno udesima počelo je još u drugoj trci za bodove koja je u nedelju vožena po lepom vremenu i pred oko 20.000 posetilaca, najviše u poslednjih nekoliko godina. Najpre je u klasi do 1400 kubika, grupa N, već iskusni Nenad Narodovć izleteo sa staze ispred tzv. ,,mostića", načino nekoliko obrta u vazduhu i bukvalno aterirao na pomoćnu stazu koja je u nižem nivou za desetak metara. Narodović je zadobio povredu ramena i prevezen je u kraljevačku bolnicu, a rilikom ovog udesa povređena su i dva gledaoca. U istoj klasi udes je imao i do tada vodeći u ovoj klasi Tripo Ivović, kome su blokirale kočnice, takođe je izleteo sa staze i sa povredama prebačen u kraljevački Zdravstveni centar ,,Stu-denica”. Vrhunac roblema za organizatora, AMD Kraljevo, donela je poslednja trka višečasovnog programa. Poslednji su, po tradiciji, kada je već veliki broj gledalaca naustio autodrom Beranovac, startovali takmičari u prvenstvu Srbije, takođe u ,,nacionalnoj klasi" do 1150 kubika. Na startu su se našla čak 34 vozača i tek što se borba zahuktaktala došlo je do udesa na krivini broj 11, gde se obično okulja najveći broj gledalaca. Posle pucanja gume sa staze je izleteo Nenad Janković, a u kanalu, gde nije bilo zaštitne ograde, uleteo u grupu gledalaca koji nisu poštovali zabranu stajanja na tom mestu. Najgore su prošla dva jedanaestogodišnja dečaka, koji su na trke došli bez roditeljske pratnje, a posle udara automobila jednom je slomljena noga, dok je drugi zadobio povrede stomaka i potres mozga. Dečaci su prevezeni kolima hitne pomoći u kraljevačku bolnicu, gde su zadržani na lečenju. Posle ovog incidenta organizator je odlučio da prekine ,,Nagradu", odnosno nije bilo ponovnog starta u trci za prvenstvo Srbije.
   U sportskom delu, inače, vredi reći da su vođene dosta zanimljive borbe, a najviše je ,,profitirao" Budvanin Petar Lučić, koji je pobedom na Beranovcu obezbedio titulu prvaka DZ SCG za ovu godinu.

Rezultati Nagrade Kraljeva 2005.
Klasa I do 1150 kubika: Petar Lučić (Budva), Dušan Nastasijević (AMK Kruševac, Bojan Dobrosavljević (AMK Kruševac).
Klasa II do 1400 kubika - grupa N: Branko Ćopić (Tron, Beograd), Dragan Zlatković (ASK Beograd), Ilija Marinković (Bizma, Beograd).
Klasa III do 2000 kubika: Radomir Đurić (Amigos, Kruševac), Danko Bakrač (Soja Pauer, Beograd), Željko Banićević (Centar Boban, Beograd).
Klasa IV do 1600 Super sport: Zoran Kastratović (Tim 063, Beograd), Zlatko Dubreta (Centar Boban, Beograd), Momčilo Nikolić (Župa, Kruševac).
Klasa V do 2200 kubika ST Plus: Milovan Vesnić (Optima Modriča, Beograd, Zoran Timotić (Hobotnica, Beograd), Miodrag Đelmaš (Soja Peuer, Beograd).



NOVOSTI IZ AK KRALJEVO
Odbrana osam medalja
    Na Atletskom stadionu kraj Ibra ovih dana je izuzetno živo jer se takmičari AK Kraljevo intenzivno pripremaju za finiš sezone i pojedinačna prvenstva Srbije odnosno Državne zajednice u svim kategorijama. Prvi je taj ,,posao" obavio Nenad Mitrović, koji je u nedelju na Pojedinačnom prvenstvu Srbije za seniore i seniorke nastupio u disciplini 400 metara. Na stadionu ,,Čika Dača" u Kragujevcu Mitrović je zauzeo veoma dobro peto mesto sa rezultatom 51,09, što je njegov najbolji lični rezultat.
Ovih dana, opet na Atletskom stadionu, intenzivno se priprema grupa od desetak pionira i pionirki za Pojedinačno prvenstvo Srbije u ovim kategorijama, zakazano za 10. i 11. septembar.
Zbog nedostatka para prvenstvo za starije i mlađe pionire i pionirke je već nekoliko puta otkazivano, a mladi Kraljevčani se nadaju da se to ovoga puta neće dogoditi. Tim pre što očekuju da odbrane izuzetan učinak iz prošle godine - dve zlatne, dve srebrne i čak četiri bronzane medalje.



SRPSKA LIGA - Z A P A D
Poraz u finišu meča
MLADI RADNIK - SLOGA 3:1 (0:0)
Požarevac. Stadion Gradski. Gledalaca 500. Sudija: Sava Stepanović (Šabac). Pomoćnici: I. Đikanović (Šabac), S. Paunović (Suvi Do). Strelci: Teljigović u 68, Bojatović u 82. i 89. (Mladi radnik), Dragićević u 90. (Sloga). Žuti kartoni: Bojatović, Šuša i Mojsić (Mladi radnik), Stefanović i Pavlović (Sloga).
Mladi radnik: Mišić, Stokić, Jovanović (Lazić), Zelenović (Jovičić), Šuša (Teljigović), Nenezić, Mojsić, Nikić, Bojatović, Đorđević, Ranković.
Sloga: Gavrilović, Stefanović (Tašić), Erac, Josifljević, Milosavljević, Mikić, Čukanović, Ivezić, Pavlović, Srećković, Dragićević.
Igrač utakmice: Vojislav Bojatović (Mladi radnik).
Ulaskom iskusnih igrača Teljigovića i Lazića igra Mladog radnika dobila je na ekplozivnosti. Prvi je postigao prvi pogodak, a Bojatović je sa dva gola zapečatio sudbinu Sloge, koja je uspela preko mladog Dragićevića samo da ublaži poraz.

Po receptu bivših ,,slogaša”
METALAC TRGOVAČKI - ŠUMADIJA (KG) 2:0 (0:0)
Stadion kod Ložionice. Gledalaca 300. Strelci: Markićević u 75, Lekić u 90. m. (Metalac Trgovački). Sudija: Dejan Grujić (Smederevska Palanka) 7,5. Pomoćnici: V. Vlajić (Petrovac) i R. Ranković (Smederevo). Žuti kartoni: Ivanović i Pelivanović (Met. Trgovački), Kostić, Lazarević, Petrović, Šupica i Aleksić (Šumadija).
Metalac Trgovački: Vuli-ćević 7,5, Belopavlović 6,5 (Milosavljević -), Vlašić 7, Anđelković 7, Zornić 6,5, Ivanović 7, Mladenović 6 (Barjaktarević 6,5), Marki-ćević 7,5, Lekić 7, Kundović 6 (Pelivanović 7,5), Rakić 6,5.
Šumadija: Kostić 6, Lazarević 6, Petrović 7, Šupica 6, Joksimović 6,5, Nikolić 6,5, Vasić 6, Lazarević 6 (Dimitrijević -), Tubić 75, (Rakić -), Simić 6,5, Aleksić 6.
Igrač utakmice: Vladimir Markićević (Met. Trgovački).
Posle prave uspavanke u većem delu utakmice domaćini su u finišu ipak došli do tri vredna boda zahvaljujući ulasku iskusnih igrača, pre svih bivših fudbalera Sloge Markićevića i Pelivanovića. Oni su uneli nemir u protivničke redove. Markićević je iz slobodnog udarca postigao evropogodak, a Pelivanović je u poslednjim sekundama susreta odlično uposlio Lekića, koji je po drugi put zatresao mrežu golmana Kostića.



PROMENA NA KORMILU KK SLOGA - piše Stole Petković
Pavlović zamenio Kostića

   Ono o čemu se od završetka prvenstva pričalo i nagađalo ovih dana se i pretočilo u stvarnost. Uspešni trener Dragan Kostić, pod čijom je komandom Sloga igrala u Super ligi sa najkvalitetnijim timovima Srbije i Crne Gore, digao je sidro:
   - Mislim da je došlo do umora o kome sam već govorio u nekoliko navrata. Na svakom startu prvenstva uvek ista priča - početak od nule. To zamara i ubija u pojam. Slogi i mom nasledniku želim puno uspeha u radu - poručio je Kostić.
   ,,Vrućeg krompira” prihvatio se Saša Pavlović, mladi trener koji je već sa uspehom radio u Spartaku iz Subotice, a bio i koordinator rada mlađih selekcija u komšijskom Mašincu:
   - Svestan sam da će biti teško, ali poziv Sloge se ne odbija tako lako. Ja ću sa ekipom nastojati da što spremnije uđemo u prvenstvo. Po mom mišljenju, za sada nam trebaju igrači na spoljnim pozicijama - kaže Pavlović, koji ne može biti zadovoljan plasmanom na turniru KK Mašinac.
Sa druge strane imao je prilike da na delu vidi sve raspoložive snage jer oslonac će možda u novoj sezoni biti mladi neafirmisani, ali talentovani igrači.


U KRALJEVU ZAVRŠEN TURNIR KK MAŠINAC
Pehar pripao Podgoričanima

   U Kraljevu je završen četvorodnevni košarkaški turnir čiji je domaćin bio mlađi prvoligaš iz grada na Ibru Mašinac. Na takmičenju su učestvovali: Budućnost (Podgorica) i Radnički (Kragujevac), koji su sa domaćinom činili prvu grupu, a zatim Sloga, Elektra (Šoštanja - Slovenija i Ribnica (Kraljevo), novi prvo B ligaš, koji su bili u drugoj grupi.
   Prvog dana Elektra je bila bolja od Sloge (90:88), a Budućnost nije imala prevelikih problema sa Mašincem (78:64). Košarkaši Sloge su i drugog dana doživeli poraz, ovoga puta od novajlije u Prvoj B ligi Ribnice, inače filijale Mašinca - (97:95), u uzbudljivoj završnici posle dva produžetka, a Budućnost - Radnički 101:77. Potom je Elektra, trećeg dana, ostvarila još jednu pobedu, sada nad Ribnicom (75:52), a Mašinac je savladao komšije iz Kragujevca sa 93:78.
   Poslednjeg dana u borbi za peto mesto Radnički je savladao Slogu, treće mesto pripalo je Mašincu, koji je savladao Ribnicu, a u finalu su igrali Budućnost i Elektra.
Finale:
Budućnost - Elektra 95:65 (21:22, 21:8, 23:21, 25:14)
Kraljevo. Hala sportova. Gledalaca 300. Sudije: Belošević (Beograd), Nešković i Stefanović (Kraljevo).
Budućnost: Pavković 11, Micov 4, Popović 3, Živčević 8, Gordić, Mijatović 18, Peković 24, Rakočević 10, Vraneš 3, Milošević, Maraš 9, Jovanović.
Elektra: Dubovičnik, B. Grega, Cajner, Matetić 4, Stević 10, Demšar, Nedeljković 5, M. Grega, Vidović 18, Kosnikar, Čner 12, Nuhanović 7, Ivanović 8.
Pobednički pehar kapitenu Budućnosti predao je Darko Vilotijević, potpredsednik SO Kraljevo, koji je i proglasio turnir zatvorenim uz obećanje da će ovo nadmetanje košarkaša biti tradicionalno u gradu na Ibru. Najbolji igrač turnira je kapiten Budućnosti Ivan Maraš, a strelac Dušan Knežević (Mašinac) - 57 poena na tri utakmice.
Pehare je uručio Žarko Krivokapić, predsednik Košarkaškog saveza Raškog okruga.
Povratak na vrh strane


IMPRESUM

Nedeljni list u izdanju Javnog preduzeća za informisanje: „Ibarske novosti” - Kraljevo. Adresa Redakcije: ul. Hajduk Veljkova br. 2.
Direktor i glavni i odgovorni urednik: Dragan Rajičić. Odgovorni urednik: Vladeta Stanojević. Tehnički uredio: Saša Kovačević.

Redakcija: Zoran Bačarević (sport), Dragan Vukićević (privreda), Slobodan Rajić (politika), Marko Slavković (reportaže i Stršljen), Bojana Milosavljević, Stojan Petković (sport), Ivan Rajović (urednik izdavačke delatnosti), Rajko Sarić, Milisav Radovanović (fotoreporter), Vesna Jovičić (lektor), Zorica Radunković (marketing).
Predsednik Upravnog odbora: Biljana Knežević, dipl. pravnik.

Telefoni: direktor i glavni i odgovorni urednik 312-504, odgovorni urednik tel/faks 320-630, pravna i opšta služba 312-505, oglasno odeljenje 312-505. Godišnja pretplata 1.560 din. Za inostranstvo - Evropa 4.680 dinara, Amerika i Australija 6.240 din. Tekući račun: 160-14461-52 kod „Delta banke” Kraljevo. Kompjuterska obrada „Ibarske novosti”. Štampa “Blic print”, III Bulevar 29, Beograd.Generalni distributer: “HIT- KOMERC” Žička 10, tel. 036/360-200 i 361-222

Poštarina plaćena u Pošti 36200 Kraljevo. List izlazi petkom, rukopisi se ne vraćaju.

e-mail:webmaster@kraljevo.com, ibarskenovosti@sbb.kv.co.yu


Ibarske novosti - e-mail

Copyright © 1997-2005. Interactive.net Kraljevo. All rights reseved interactive