Internet izdanje - 13. oktobar 2006. godine

  Ibarske novosti - e-mail

Naslovna strana novog broja "Ibarskih novosti" - klik za vecu sliku! Povodom Kraljevdana...
Uručena opštinska priznanja i nagrade
Stara priča o sudbini srpskog naroda i crkve
Iz novih prostorija na referendum i izbore
Država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive
Sami uređuju železničke stanice
U spomen na žrtve
Harmonija koja traje i prenosi se na druge
Pehar za ,,Fontanu” Ušće
Umetnost, kultura, obrazovanje
Sport: košarka, atletika, fudbal, odbojka


POVODOM KRALJEVDANA...

R MILOŠ BABIĆ, PREDSEDNIK OPŠTINE KRALJEVO:
„Povratak najdubljim korenima”

   „Ako je osmovekovna Žiča najdublji tradicijski temelj ovoga kraja, ako je sa njom na najneposredniji način povezana loza prvih srpskih vladara i svetaca, onda naš grad, zbog neposredne blizine ove srpske svetinje, crkve Svetoga Spasa, mora biti, pre drugih, baštinik naše duhovne i državne tradicije.
Zato i povratak našim najdubljim korenima i najdaljem istorijskom pamćenju, prihvatanjem grba i zastave sa sedam kruna iz legende o sedmovratoj Žiči, obeležavanje Kraljevdana kao Dana naše opštine, kao i kraljevsko, retko i lepo ime koje naš grad dobija povodom obnavljanja srpske kraljevine, potrebno je, ne samo zbog slavne prošlosti, već zbog sadašnjosti i budućnosti.
Od znamenja na koje smo ponosni zadržaću se na grbu grada sa sedam kruna na kojem piše „Nama dobro a nikome zlo”. Smisaono opravdanje za ovaj natpis doseže do ličnosti i književnog dela Stefana Prvovenčanog, svetog kralja iz narodnog pamćenja, čiji pomen sutra obeležavamo. U uvodu u Žitije svoga oca Nemanje, „gospodina i samodršca otačastva svoga, sve srpske zemlje i Primorja”, pisao je i pozivao da vidimo „kako se na nama zemnim otkriva dubina božjeg milosrđa i kako na maču stečene zemlje vladari ove loze pretvaraju u slavu i bogatstvo svoga otečastva, velmoža i svojih ljudi”.
Da svima može biti dobro, da dobro mora da pobedi zlo, nekoliko vekova kasnije tvrdi, i kao da s milosrđem iz srednjovekovnog Žitija doziva, Sveti vladika Nikolaj Velimirović iz Žiče - srpske priče: „Naš trud treba da bude da steknemo dve navike: jednu - uklanjati se od zla, i drugu - činiti dobro”. Na ovakve navike nas obavezuje natpis sa grba našeg grada. I na potrebu da, radi opšteg dobra, svako uradi i više nego što može, jer je vreme u kome živimo teško i nesigurno, i iako ga nismo mogli birati, možemo izabrati - hoćemo li u njemu živeti kao ljudi ili neljudi!? U tom izboru svako od nas mora imati na umu činjenicu da kroz dobro prevazilazimo usud usamljenosti među drugim ljudima; da između ljudi, gradova i država postoje gusta tkanja nebrojenih staza od jednih ka drugima. Ne možemo nikuda stići ako prvo ne shvatimo da je ljubav prema bližnjima, onima pored nas, u našem gradu, ona konstruktivna snaga koja drži svet.
Zato smo dužni da dobro uzimamo i pokazujemo gde god ga možemo naći. Zato treba da pominjemo sve one koji dobro čine, a često biva da se te reči razminu i samo o zlu govorimo. Možda i zbog toga što mnogi veruju da su podvižnici i pregaoci već nagrađeni kroz svoje delo. Ili, pak, smatraju da majke i zavičaj svojoj deci ne treba da daju nagrade jer je svako dužan da im se uvek odazove.
Van sumnje, osećanje zavičajne pripadnosti je jedno od suštinskih i nepromenljivih čovekovih osećanja, to je ona nit koja nas spaja i koju imamo svi, ona nit zahvaljujući kojoj osećamo da je život ovde ili negde drugde, na osnovu koje prepoznajemo da je to ona tačka na karti sveta iz koje, za sve nas koji smo život vezali između Ibra i Morave i za one, ma gde u svetu boravili, otkucava srce, ono „mesto na kome smo bili dete”, kako kaže jedan od dobitnika Oktobarske nagrade, Goran Petrović, u priči „Odakle je najbolje gledati u sunce”. A pod tim suncem ima mesta za sve nas i naša nastojanja da nama bude dobro a nikome zlo.
Podsećajući vas na pouke iz narodnih izreka ponikle iz viševekovnog iskustva i narodne etike o neuništivosti dobra „Dobro čini i dobru se nadaj” i „Baci dobro niz vodu, ono će opet tebi da dođe”, želeo bih da dobra dela budu uzor, da se množe, kao što se, kako kaže Sveti vladika Nikolaj, „sveća od sveće pali, tako i dobro delo od dobroga dela”.
Nadajući se da će dela naših ovogodišnjih dobitnika priznanja i nagrada biti svetlost koja će privući druga dobra i plemenita dela, čestitam nagrađenima, a svim sugrađanima čestitam Kraljevdan.”


DEJAN MILOVIĆ, PREDSEDNIK SO KRALJEVO:
„Da ne budemo od zaborava zasuti”


   „Evo nas na kraju Kraljeve nedelje, za koju narodno pamćenje vezuje bogate i blage jesenje dane. Valjda takvi i priliče nedelji u kojoj se pominju Nemanjići, slavni i moćni, ali pre svega blagougodni vladari prve srpske dinastije.
Evo nas pred praznikom Prepodobnog Simona monaha, nekadašnjeg prvog srpskog kralja, koji se broji u najznamenitije ličnosti sveukupne naše prošlosti. Istorija ga pamti kao državnika koji je zadržao na okupu stečeno, veštog diplomatu, sposobnog vojskovođu, vrsnog pisca. Uz to, njegovi biografi tvrde da se nikada nije uzdao u svoju, no u Božju silu. Podigao je Žiču - čijih osam vekova ovih dana počinjemo da odbrojavamo. Nema pouzdanih zapisa, ali najverovatnije oko 1206. Stefan, „po milosti božjoj venčani prvi kralj sve srpske zemlje i Primorja, prinese na dar Spasu našem Isusu Hristu hram da bismo bili pominjani u molitvama”, kako piše u natpisu na severnom zidu pod kupolom manastira. Tako je otpočela gradnja prve srpske arhiepiskopije, „majke mnogim crkvama”, pod budnim okom Stefanovog brata Save, tada starešine Studenice, koji mramornike i slikare dovodi sa raznih strane i boji Žiču u purpur. Osnivač i ktitor, prvi srpski kralj, u drugom natpisu pod kupolom daje ovom svetom mestu još jednu ulogu: „U ovom hramu Spasa našega ovde, da postavljaju se svi budući kraljevi ove države i arhiepiskopi i episkopi i igumani da postavljaju se ovde”.
Nema utemeljenja u dokumentima da je sedam kraljeva ovde ovenčano, niti su pronađeni dokazi da su vrata otvarana za svako novo krunisanje, ali je Žiča, takva, sedmovrata, ušla u legendu, u onaj tračak svetlosti o staroj srpskoj slavi i bogatstvu i iz kule blaga Nemanjića bila deo narodnog pamćenja kroz vekove ropstva. Crkva Svetog Spasa, sazidana na glavnom putu koji vezuje severni i južni deo Balkanskog poluostrva, od svog osnivanja, kroz viševekovnu istoriju, rušena je i obnavljana i uvek delila tragičnu sudbinu naroda za čije spasenje je i bila podignuta. Ubrzo po podizanju, manastir opsedaju i pustoše Kuni. Žiča se obnavlja i dograđuje krajem 12. i početkom 13. veka, opet ne zadugo. Kao da je stalna sudbina ove svetinje, kao i sudbina celoga naroda, bila da odoleva naletima sile sa raznih strana. Čak i kad je u ruševinama bila, bez krova, kada je kroz njenu kupolu izrasla topola, iz nje je zračila molitva Bogu i sa njom narodno uzdanje da je svaka sila za vremena, da će Žiču i narod zaštiti makar ono slabašno perce anđela pod kupolom.
Kada je Žiča podizana, darovana su joj sela, od kojih neka i danas isto zovemo, a mesto na kome se nalazi naš grad se i ne pominje. Verovatno su ga tadašnji biografi mogli opisati kao „lovište zverova”, prepuno hrastova. Prvi pisani pomen naselja na mestu našeg grada imamo iz 1476. godine. Turski izvori ga zovu Rudo Polje. Karanovac je mlađe ime i provlači se kroz period turskog ropstva, kroz srpske ustanke, sve do 19. veka.
Nažalost, grad je u svim ratnim zbivanjima osetio strahotu rušenja, paljenja, ubijanja: u vreme austrougarskih ratova, kada je granica formirana duž Zapadne Morave, u vreme Kočine krajine, Prvog i Drugog srpskog ustanka, srpsko-turskih ratova, Balkanskih, Prvog i Drugog svetskog rata, oktobra 1941, NATO bombardovanja 1999... Uz kraljevsko ime naš grad je često nosio i ime grada stradalnika i mučenika. Kada se u 19. veku Srbija uzdiže do kraljevine, vezuje se i oslanja na staru slavu Nemanjića i Žiču kao krunidbeno mesto, a Karanovčani, u neposrednoj blizini svetinje, mole da se njihov grad „zato što mu je ime tursko drugačije zove”. Milan Obrenović 1882. godine izlazi u susret toj molbi i, u ukazu potpisanom sa „vaš kralj, vaš kum”, daruje našem gradu današnje lepo ime.
Dužnost je svakog grada i njegovih žitelja da svojim delanjem sve učine da da ne budemo od zaborava zasuti. Na talasu povratka duhovnim i nacionalnim vrednostima, deceniju unazad, zadržali smo sećanje na odluku da se u Žiči, nadomak našeg grada, krunišu srpski vladari - i sedam kruna iz legende o sedmovratoj Žiči preselile su se, odlukom Skupštine opštine 1997. u naš grb i zastavu. Naredne godine određen je 7. oktobar, Kraljevdan, kao Dan naše opštine.
Ako je tačno da se istorija mora videti u sledu, ako iz nje želimo pouke izvući, ako je tačno da moramo pamtiti da ne bismo loše ponavljali, ako smo, uz sve ovo svesni da nas na zaborav prisiljavaju oni koji istorijsko pamćenje i nemaju, onda moramo imati na umu da smo i mi odgovorni za Kraljevo, da smo dužni i pozvani, pa svako koliko uzmogne, da doprinesemo, pred očima sveta, da naš grad bude u svakom pogledu „kraljevski”.
Još jednom ću se vratiti u prošlost: 1889. kralj Aleksandar Obrenović, posle čina miropomazanja u Žiči, posećuje Kraljevo koje je tih dana centralno mesto u Srbiji. Srpske novine prate taj događaj i ovako opisuju naš grad: „Lepa i živa varoš sa dosta razvijenom trgovinom i vrlo lepim ulicama da je sa svakog kraja pogledati možeš, a cela je najlepše kaldrmisana te po tome vazda čista.” Potrudimo se i mi, svi pod samo jednom odrednicom - Kraljevčani, da u svom vremenu, a njega jedino imamo, doprinesemo lepom licu našeg grada. Uveren sam da svi to imamo na umu.
Čestitam vam Kraljevdan."Povratak na vrh strane


SVEČANA SEDNICA SKUPŠTINE OPŠTINE KRALJEVO POVODOM 7. OKTOBRA, DANA KRALJEVAČKE OPŠTINE - piše Slobodan Rajić
Uručena opštinska priznanja i nagrade


   • Najviše zvanje počasnog građanina opštine Kraljevo dobili zamenik gradonačelnika francuskog grada Sen Foa - Lion i akademik prof. dr Miomir Vukobratović • Uz prigodne govore, posvećene Kraljevdanu, dobitnicima priznanja čestitali čelnici opštine Dejan Milović i dr Miloš Babić • Svečanoj sednici pored obornika prisustvovali brojni gosti iz javnog života Kraljeva

   U prisustvu brojnih gostiju iz javnog života, povodom 7. oktobra, Dana kraljevačke opštine, Kraljevdana, krajem prošle sedmice održana je svečana sednica Skupštine opštine Kraljevo. Zbog početka proslave velikog jubileja - 800 godina manastira Žiče, sednica, koja je planirana za 7. oktobar, održana je u petak, 6. oktobra. Protekla je u znaku podsećanja na Kraljevdan, istoriju i razvoj Kraljeva i dodelu najviših opštinskih priznanja i nagrada.
Svečana sednica Skupštine opštine Kraljevo započela je himnom „Bože, pravde”, koju je izveo kraljevački dečji hor „Rime”, prigodnim govorima čelnika opštine, nastavljena dodelom najviših opštinskih priznanja i nagrada, na osnovu odluke, donete na 22. sednici SO Kraljevo, održanoj 3. oktobra, i završena prigodnim koktelom.
Zvanje počasnog građanina opštine Kraljevo dodeljeno je najpre Žeraru Šarijeu, zameniku gradonačelnika Sen Foa - Lion Francuska, „kao izraz posebnog poštovanja za angažovanje na uspostavljanju partnerskih odnosa između Kraljeva i Sen Foa - Lion i na razvijanju saradnje na polju privrede, medicine, kulture, obrazovanja i sporta između naša dva naroda”, kako stoji u obrazloženju. Isto zvanje počasnog građanina opštine Kraljevo zatim je uručeno prof. dr Miomiru Vukobratoviću, redovnom članu Srpske akademije nauka i umetnosti, inostranom članu Ruske akademije nauka, članu Evropske akademije nauka, inostranom članu Japanske, Kineske i Mađarske inženjerske akademije „za dostignuća u oblasti robotike, projekata domaćih industrijskih robota i ogroman doprinos u rehabilitaciji teških invalida”.
Diplome zaslužnog građanina opštine Kraljevo dodeljene su Draganu Martinoviću za ispoljenu hrabrost i učinjeno humano delo u spasavanju života dečaka Uroša Karovića, prof. dr Predragu Stojanoviću, redovnom profesoru Pravnog fakulteta i predsedniku Saveta Univerziteta u Kragujevcu, nosiocu ordena „Svetog Simeuna prvog reda” SPC, „za ogroman doprinos demokratskim promenama u Kraljevu, obnavljanje prijateljskih odnosa opština Kraljevo i Maribor, uspostavljanje saradnje opština Kraljevo i Sen Foa - Lion i humanitarni rad”, i mr Živku Slavkoviću, profesoru u penziji, članu naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture naroda Srbije, Srpskog biološkog i ekološkog društva, „kao izraz posebnog poštovanja za bavljenje pedagoškim radom i naučnim istraživanjima, u oblasti flore, vegetacije, etnomedicine, etnobotanike i etnoveterine kraljevačkog područja”.
Diploma zaslužne organizacije opštine Kraljevo dodeljena je „YU grupi” iz Beograda „za utemeljenje novog zvuka na ovim prostorima, rok muzike koja je preživela sve muzičke pravce, za doprinos muzičkoj istoriji i posebno spoja etnotradicije i novih muzičkih pravaca”.
Oktobarska nagrada opštine Kraljevo dodeljena je prof. dr Velizaru Nedoviću, dugogodišnjem vanrednom i redovnom profesoru Filološkog fakulteta u Prištini, direktoru Zavoda za unapređenje obrazovanja u Kraljevu i dugogodišnjem direktoru OŠ „IV kraljevački bataljon“ (u penziji), „za izuzetna dostignuća u proučavanju i unapređenju obrazovanja u Kraljevu i Srbiji”.
Zahvalnice opštine Kraljevo dodeljene su Branislavu Biniću, vrednom učitelju planinara, vođi napornih akcija nezabeleženih do tada, autoru priručnika „Putni dnevnik”, „za dugogodišnji rad i izuzetne rezultate u oblasti sporta i doprinos razvoju i unapređenju planinarstva” i Radošu Jovanoviću, odborniku Skupštine opštine u više saziva, aktivisti u Mesnoj zajednici „Druga čibukovačka četa” i istaknutom sportskom radniku, „za dugogodišnji rad i angažovanje i sveukupni doprinos razvoju mesnih zajednica, kao i sportskom i humanitarnom radu”.
Umesto Žerara Šarijea, zbog službene zauzetosti, zvanje poasnog građanina uručeno je njegovom sinu Toma Šarijeu, dok će priznanja „YU grupi”, zbog teške saobraćajne nesreće koju je doživeo Žika Jelić, vođa grupe, i Radošu Jovanoviću, kako je rečeno, biti naknadno uručena.
Priznanja i nagrade ovogodišnjim dobitnicima uručio je predsednik opštine Kraljevo dr Miloš Babić. Na priznanjima su u ime dobitnika zahvalili prof. dr Miomir Vukobratović i Toma Šarije. Svečanosti su, pored odbornika i dobitnika priznanja, prisustvovali brojni gosti iz javnog i političkog života Kraljeva, predstavnici Vojske, Srpske pravoslavne crkve i drugih institucija.


TOMA ŠARIJE (TOMMA CHARRIE):
„Potvrda bratskih veza”


   „Dragi prijatelji, pripala mi je izuzetno lepa dužnost da u ime svog oca primim ovo visoko priznanje. Gospodin Žerar Šarije me je ljubazno zamolio da svima vama, a pre svih, građanima Kraljeva i srpskom narodu, prenesem izraze divljenja ovom vašem znaku ogromne pažnje. Današnji čin je istovremeno potvrda iskrenih bratskih veza koje postoje između Kraljeva i Sen Foa - Lion i mi u Francuskoj, kao i vi u Srbiji, znamo da bratstvo obavezuje, nameće poseban odnos i gradi poseban karakter.
Zato mi je očinskom ljubavlju moj otac skrenuo pažnju da naučim srpski jezik. To je jezik mog brata koji će, nadam se, imati razumevanje za moje izražavanje.

Uz ljudsko hvala, koje izbija iz dubine srca i duše, da ne zaboravim i još jednu poruku. Moj otac, koji ima 56 godina, pristao je da svoju drugu polovinu života počne da računa kraljevačkim kalendarom, i to od dobijanja ovog najvećeg priznanja časti. Živeli, hvala, i očekujemo vas u Francuskoj”.Povratak na vrh strane


PROSLAVA 800 GODINA MANASTIRA ŽIČE ZAPOČELA PROŠLONEDELJNOM SVETOM ARHIJEREJSKOM LITURGIJOM - piše Slobodan Rajić
Stara priča o sudbini srpskog naroda i crkve


   • Vladika Hrizostom: „Istorija Žiče je identična sa istorijom srpskog naroda, jer kad se radovao srpski narod, radovala se i Žiča, a kad je srpski narod plakao i stradao, plakala je i stradala i Žiča” • Episkop Jovan: „Proslava velikog jubileja treba pre svega da bude podstrek srpskim porodicama da se u njima čuje dečji glas, jer, bez mladog naraštaja, kome ćemo predati svetinje i duhovno i kulturno nasleđe?” • Proslava jubileja trajaće dve godine, uz brojne naučne, kulturne i duhovne skupove i nastavak obnove i izgradnje manastirskog kompleksa

   Svenoćnim bdenjem i svetom arhijerejskom liturgijom, prošlog petka i subote u manastiru Žiči započela je dvogodišnja proslava jubilarnih 800 godina postojanja ne samo ovog manastira, već i srpskog naroda i autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve.
Svetu arhijerejsku liturgiju, u subotu, 7. oktobra, na Kraljevdan, i dan svetog monaha prepodobnog Simona, umesto obolelog srpskog patrijarha Pavla, služio je njegov izaslanik, mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cele Italije Jovan, uz sasluženje velikog broja arhijereja i sveštenika Srpske pravoslavne crkve. Svetoj liturgiji i svečanom početku obeležavanja žičkog jubileja prisustvovao je veći broj gostiju, vernika i građana iz Kraljeva i okoline i iz čitave Srbije. Bila je to prilika za podsećanje na istorijat ove srpske pravoslavne svetinje jer je manastir Žiča, tačnije crkva Vaznesenja Gospodnjeg ili Spasova crkva, građena između 1206. i 1215. godine, i u njoj je za prvog srpskog kralja krunisan Stefan Nemanjić Prvovenčani, brat Svetog Save. Na taj način su postavljeni temelji srpske duhovnosti i državnosti na ovim prostorima.
- Burna je istorija Žiče. Njena je istorija identična sa istorijom srpskog naroda. Kada je srpski narod imao radost, i Žiča je iskazivala radost, kada je srpski narod plakao, i Žiča je plakala, kada je srpski narod stradao, i Žiča je stradala. Jednom rečju, kako je kazao sveti vladika Nikolaj i episkop žički, „Žiča je stara srpska priča”. Dvojica velikih svetaca, Sveti Sava i prepodobni Simon monah, Stefan Prvovenčani, moleći se Bogu, podigli su i očuvali ovo svetilište i njegov narod punih osam vekova. Ono je u svojoj prošlosti, pored srećnih dana, mnogo puta razarano i obesvećivano i još mnogo zla i nesreća doživljavalo. Nasuprot mnogim teškoćama, ovo svetilište je ostalo verno svojoj istorijskoj liniji. To dokazuje i ovaj radosni dan koji pokazuje istinu sadržanu u rečima svetog apostola Pavla „Ako li ko razori hram Božji, razoriće i njega Bog!?” Vaše visoko preosveštenstvo, slaveći danas početak jubileja osamstogodišnjice postojanja Žiče, a jubilej će se slaviti dve naredne godine, molimo se zato da iz riznice Vaše vere, iz kandila Vaše duše izlijete u naša srca deo Vaše vere, nade i ljubavi. Dobro nam došli - rekao je pored ostalog domaćin proslave eposkop žički gospodin Hrizostom, obraćajući se izaslaniku patrijarha Pavla i okupljenim vernicima i gostima u domu Spasovu, posle svete arhijerejske liturgije.
O značaju liturgije za očuvanje pravoslavne vere i crkve zatim je govorio episkop braničevski Ignjatije, a okupljenima se zatim obratio mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cele Italije Jovan, prenevši okupljenima srdačne pozdrave i čestitke patrijarha Pavla za jubilej Žiče i tom prilikom, pred ostalog, rekao:
- Sveti Sava je bio toliko mudar da je mnogo toga prvi u srpskom narodu učinio. Odobrovoljio je carigradskog patrijarha i vizantijskog cara da bude prvi srpski arhiepiskop i da ostane tradicija u SPC da srpski arhijereji biraju svoga arhiepiskopa. Svetog Simona monaha krunisao je po pravoslavnom obredu i uspostavio tradiciju da srpski arhiepiskopi krunišu srpske vladare, što je u ono vreme značilo suverenitet za srpsku državu. Da bi to postigao, Sveti Sava je napisao kanon, zakonopravilo, koje je kao najveća diploma poslužilo za osnivanje srpske crkve i utemeljenje srpske države, uspostavio tu simfoniju i saglasnost između duhovne i svetovne vlasti, koja može u najvećoj meri i današnje naše političare da inspiriše da tako uspostave harmoniju u našoj državi i našem društvu. To je veliki dug, velika mudrost Svetog Save koju nam je ostavio u amenet. Slaveći danas ovaj veliki jubilej, on treba da bude veliki podstrek pre svega srpskim porodicama da se u njima čuje dečji glas, da bude budućnost naše države i crkve, jer bez mladih, bez podmlatka, kome ćemo predati ove svetinje i ovo veliko kulturno i duhovno bogatstvo, veliko nasleđe koje je ostalo od Svetog Save i nastavljača njegovog svetog dela!? Žiča, to je toliko sadržajno i veliko ime koje, kad izgovorimo, u njemu se kondenzuje čitava naša istorija i duhovnost, da naše monaštvo tako dalje revnosno neguje svoj podvig, našu pravoslavnu veru i da naše svetinje budu duhovne kule koje će nas hrabriti i održavati u svim našim nastojanjima za dobro naše crkve, našeg naroda, pogotovo u onim krajevima gde stradaju i gde je naše srce i duša srpskog naroda - upozorio je i zaključio mitropolit Jovan.
Inače, dvogodišnja proslava jubileja osam vekova Žiče biće obeležena brojnim naučnim i duhovnim skupovima i svečanostima, kao i izgradnjom crkava i čitavog manastirskog kompleksa.

VISOKE DRŽAVNE ZVANICE
Svetoj arhijerejskoj liturgiji u manastiru Žiči, pored najvećih crkvenih velikodostojnika, vernika i lokalnog rukovodstva, sa dr Milošem Babićem, predsednikom opštine Kraljevo, na čelu, prisustvovali su Milan Radulović, ministar vera, Radomir Naumov, ministar rudarstva i energetike, i princ prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević.

BDENIJE
Proslava osam vekova Žiče započela je svenoćnim bdenijem između petka i subote, 6. i 7. oktobra, uz službu episkopa i sveštenstva, u kojoj su učestvovali i vizantijski hor „Mojsije Petrović” iz Beograda i monasi manastira Kovilja. Bdenju je prisustvovao i ministar Radomir Naumov.

Povratak na vrh strane


POVERENIŠTVO DEMOKRATSKE STRANKE KRALJEVO NA NOVOJ ADRESI - piše Slobodan Rajić
Iz novih prostorija na referendum i izbore


   Predstojeći referendum o novom Ustavu Srbije i izbori na svim nivoima - bile su teme pres konferencije Povereništva Demokratske stranke održane u novim prostorijama, koje su svečano otvorene krajem prošle sedmice, 6. oktobra. Poverenik DS Kraljevo Ivan Jovanović rekao je da će DS u Kraljevu iz novih prostorija krenuti na predstojeći referendum o novom Ustavu, a zatim i na raspisane izbore, uverena da će ući u vlast na svim nivoima i povesti Srbiju i Kraljevo ka evropskim integracijama i boljem životu. Članovi Povereništva Demokratske stranke Kraljevo pozvali su sve građane da izađu na referendum o novom Ustavu, a zatim i na izbore na svim nivoima.
- Donošenjem novog Ustava otvara se sigurno i pitanje lokalnih izbora, tako da će u narednih par meseci, iz ovih prostorija, Demokratska stranka sigurno ući u vlast, kako na republičkom, tako i na lokalnom nivou, i dati značajan doprinos modernizaciji Srbije i opštine Kraljevo - istakao je Milan Vuković, član Povereništva i šef OG DS u SO Kraljevo.
Predsednik Okružnog odbora DS Vukomir Mitrović, kritikujući sadašnju vladajuću koaliciju u Kraljevu zbog dosadašnjih loših rezultata, naveo je kao primer ispoljeno nejedinstvo u toj koaliciji „na poslednjoj sednici Skupštine opštine Kraljevo, kada nije postignut dogovor o uređenju Trga Svetog Save u Kraljevu, i to u trenutku kada počinje proslava 800 godina postojanja Žiče i srpske duhovnosti i državnosti.
- Mi smo sigurni da ćemo u narednom periodu biti nosioci vlasti i garantujemo građanima Kraljeva da će opština sasvim drugačije da izgleda, da će opštinska administracija da bude mnogo efikasnija i na usluzi građanima barem sto posto više nego što je sada - naglasio je Mitrović, obećavši da će DS, kada osvoji lokalnu vlast na budućim izborima, efikasno realizovati projekat uređenja Trga Svetog Save i druge investicije u opštini Kraljevo.
Danijela Miladinović, poverenik Foruma žena DS Kraljevo, pozvala je posebno žene Kraljeva da masovno izađu na referendum i skore izbore, kako bi „konačno bilo završeno ono što je započeto 5. oktobra 2000. godine” i da se napokon u Srbiji i Kraljevu dogodi „6. oktobar”, koji podrazumeva drastične promene u svim oblastima društvenog života.

U OMLADINSKOJ 40
Novootvorene prostorije Demokratske stranke u Kraljevu nalaze se u zgradi „Keramike” u Omladinskoj ulici broj 40 na drugom spratu, a u starim prostorijama ostaju Demokratska omladina i Okružni odbor ove stranke. Svečanom prijemu povodom otvaranja novih prostorija DS prisustvovao je jedan broj članova najviših organa Demokratske stranke i brojni gosti iz Kraljeva i drugih gradova.

IZBORNA SKUPŠTINA 4. NOVEMBRA
Kako je novinare informisao Ivan Jovanović, Izvršni odbor Demokratske stranke doneo je odluku o sazivanju izborne skupštine DS Kraljevo za 4. novembar. Tim povodom „ovih dana treba da se sastane Organizacioni odbor i izvrši sve potrebne pripreme za izbornu skupštinu na kojoj će kandidat za novog predsednika Opštinskog odbora DS Kraljevo biti Milan Vuković, sadašnji šef izbornog štaba DS Kraljevo”, rekao je Jovanović.


KONFERENCIJA ZA NOVINARE OPŠTINSKOG ODBORA G 17 PLUS KRALJEVO
Aktivno učešće u usvajanju novog Ustava


   • Vukman Rakočević: „Novi Ustav je daleko bolji od prethodnog i Ustav diskontinuiteta sa Miloševićevim režimom” • Zadovoljstvo svečanom sednicom SO Kraljevo, uz inicijativu za izmene procedure dodele opštinskih priznanja • Pojedine kraljevačke projekte u okviru NIP-a treba realizovati do kraja ove građevinske sezone

   Stranka G 17 plus će aktivno učestvovati u procesu usvajanja novog demokratskog Ustava Srbije, rečeno je na prekjučerašnjoj konferenciji za novinare Opštinskog odbora G 17 plus u Kraljevu.
- Naše mišljenje je da je novi Ustav Srbije daleko bolji od prethodnog, najpre zato što je ovo ustav diskontinuiteta sa prethodnim Miloševićevim sistemom. Pre svega, njime je ukinuta društvena svojina i stvoreni su temelji tržišne ekonomije, dok je polovina Ustava posvećena zaštiti građanskih, ljudskih i manjinskih prava, a novi Ustav Srbije omogućava i suštinsku decentralizaciju, jer lokalne samouprave dobijaju imovinu u vlasništvo i na raspolaganje. Da podsetim da se ovim Ustavom Srbija definiše kao država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive. Jedna od ključnih stvari jeste da se u preambuli Ustava navodi da su Kosovo i Metohija neotuđivi deo Republike Srbije - istakao je Vukman Rakočević, portparol Opštinskog odbora G 17 plus Kraljevo.
U osvrtu na lokalnu problematiku, Nina Popović, zamenik šefa Odborničke grupe G 17 plus u SO Kraljevo, izrazila je zadovoljstvo što su na svečanoj sednici Skupštine opštine Kraljevo dodeljene ovogodišnje oktobarske nagrade i priznanja.
- Smatramo da je dobro što je ta odluka izglasana i time izbegnuta sramota za opštinu, iako smo mišljenja da kriterijumi i sama procedura donošenja odluke nisu dobri. Odbornička grupa G 17 plus će pokrenuti inicijativu kod stručnih službi opštine Kraljevo za izmenu Pravilnika o kriterijumima za dodelu nagrada, koji moraju biti konkretniji i precizniji, kao i za predlog odluke o pojedinačnoj dodeli nagrada i priznanja, čime će se omogućiti da ih ubuduće ne dobijaju oni koji to ne zaslužuju - rekla je Nina Popović.
Prema njenim rečima, Opštinski odbor G 17 plus i njegova odbornička grupa očekuju da će već krajem oktobra početi radovi na određenim projektima iz Nacionalnog investicionog plana (NIP) u opštini Kraljevo, kako bi se u što većoj meri iskoristila ovogodišnja građevinska sezona. Zato će resornim ministarstvima biti upućen predlog da se što pre izaberu izvođači radova, odnosno da se primeni skraćeni postupak izbora izvođača radova po Zakonu o javnim nabavkama.
Odgovarajući na pitanja novinara, predstavnici OO G 17 plus Kraljevo su uverenje da će se, po održanom referendumu o Ustavu, do kraja godine, najverovatnije u decembru, održati parlamentarni izbori u Srbiji, a da se lokalni izbori mogu očekivati tek iduće godine, po izmenama odgovarajućih zakona o lokalnim izborima i lokalnoj samoupravi.

NEŠOVIĆ POTPREDSEDNIK IO G 17 PLUS
„Na sednici Glavnog odbora G 17 plus, održanoj prošle nedelje, mr Jovan Nešović izabran je za potpredsednika Izvršnog odbora G 17 plus, što govori o velikom ugledu koji kraljevačka Opštinska organizacija G 17 plus uživa u celoj stranci”, naglašeno je na pres konferenciji.


ODRŽANA SEDNICA OPŠTINSKOG VEĆA KRALJEVO
Oštriji uslovi za taksi prevoz?


   • Nacrtom nove Odluke predviđeno da taksi vozila ne mogu biti starija od osam godina, a vozač mora imati dozvolu staru najmanje tri godine, uz lekarski pregled na svakih šest meseci • Data saglasnost na povećanje opštinskih administrativnih taksi i pristupanju izradi plana detaljne regulacije urbanističke zone „Crkvine”

   Opštinsko veće u Kraljevu, na sednici održanoj u utorak, 10. oktobra, usvojilo je nacrt nove Odluke o taksi prevozu putnika na području kraljevačke opštine, kojom se znatno pooštravaju uslovi za obavljanje ove delatnosti i njena kontrola. Lokalna samuprava ima na to pravo, rečeno je na sednici. Nacrtom nove Odluke, kako je obrazloženo, predviđeno je da za obavljanje taksi prevoza preduzetnik mora da ispunjava uslove propisane zakonom, kao i da je vlasnik taksi vozila. Vozačka dozvola mora da bude stara najmanje tri godine, potvrda o obavljenom lekarskom pregledu vozača ne može biti starija od šest meseci, a starost vozila mora biti manja od osam godina. Nacrt nove Odluke predviđa i uvođenje evidencionog broja u vidu nalepnice umesto tabli na krovu taksi vozila. Ako Skupština opštine usvoji sada već predlog nove Odluke, procenjuje se da će broj taksi vozila u Kraljevu biti najmanje prepolovljen. Na ulicama Kraljeva ima između 400 i 500 vozila, a za ovu delatnost je registrovano tek nešto više od 200, konstatovano je u raspravi.
Takođe je predloženo da se raspiše tender za uređenje autobuskih stajališta na području opštine i da se postojeća stajališta i tzv. „pečurke” zamene novim, modernijim, osvetljenim i u celini lepše uređenim prostorom.
Članovi Opštinskog veća usvojeli su i Odluku o pristupanju izradi plana detaljne regulacije urbanističke zone „Crkvine” na desnoj obali Ibra, koja se prostire od ibarskog do kovačkog mosta i obuhvata 143,5 hektara.
Data je i saglasnost na povećanje pojedinih opštinskih administrativnih taksi, tako da će se, primera radi, ako predlog usvoji Skupština, za izdavanje tapija plaćati 1.000 umesto 720 dinara, a za pojedina uverenja ili potvrde iz oblasti urbanizma, građevinarstva i stambeno-komunalne delatnosti 300 umesto 150 dinara.
Doneta je i odluka da se zaključe dodatni pojedinačni ugovori između opštine i Zavoda za zaštitu zdravlja u Kraljevu o kontroli podzemnih i drugih voda, seoskih vodovoda i alternativnih izvora vodosnabdevanja. Inače, prema usvojenom izveštaju o izvršenoj kontroli, voda u gradskom vodovodu u Kraljevu u avgustu je bila higijenski i bakteriološki ispravna za piće.Povratak na vrh strane


ŠTA SADRŽI NOVI USTAV REPUBLIKE SRBIJE (1) - piše Slobodan Rajić
Država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive

   • Novi Ustav Republike Srbije, koji je jednoglasno usvojen na sednici republičkog parlamenta i za čije će se potvrđivanje građani Srbije izjašnjavati na referendumu raspisanom za 28. i 29. oktobar ove godine, sadrži ukupno 206 članova razvrstanih u deset poglavlja. U ovom i narednim brojevima našeg lista predstavićemo neke najvažnije odredbe novog Ustava Srbije

   U prvom poglavlju novog Ustava Srbije sadržana su osnovna ustavna načela. Članom 1. propisano je da je „Republika Srbija država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima”.
Prema tekstu Ustava, suverenost države Srbije „potiče od građana koji je vrše referendumom, narodnom inicijativom i preko slobodno izabranih predstavnika”, i tu suverenost od građana ne može prisvojiti „nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac”, mimo slobodno izražene volje građana.

VLADAVINA PRAVA
Sledi zatim načelo vladavine prava, koje je osnovna pretpostavka Ustava i počiva na neotuđivim ljudskim pravima, i načelo podele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, pri čemu je sudska vlast nezavisna, a sve „tri grane vlasti se zasnivaju na ravnoteži i međusobnoj kontroli”.
U načelu koje se odnosi na političke stranke, pored toga što im se priznaje slobodno osnivanje i uloga u oblikovanju političke volje građana, nedopušteno je njihovo delovanje usmereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, kršenje ljudskih i manjinskih prava, izazivanje rasne, nacionalne i verske mržnje i političke stranke ne mogu neposredno vršiti vlast niti je potčiniti sebi.
Od ostalih načela u ovom poglavlju su regulisani zabrana sukoba interesa, grb (Veliki i Mali), zastava (Narodna i Državna) i himna („Bože pravde”), teritorija (koja je jedinstvena i nedeljiva) i granica Srbije (koja je nepovrediva), glavni grad (Beograd), svetovnost države i odvojenost crkve i verskih zajednica od države, zaštita državljana i Srba u inostranstvu, zaštita nacionalnih manjina, ravnopravnost polova, međunarodni odnosi i položaj stranaca. Propisano je da je u Republici Srbiji u službenoj upotrebi srpski jezik i ćirilično pismo, dok se službena upotreba drugih jezika i pisama reguliše zakonom. U članu 12. Ustava propisano je da je državna vlast ograničena pravom građana na pokrajinsku autonomiju i lokalnu samoupravu koje podleže samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti.

LJUDSKA PRAVA I SLOBODE
U drugom poglavlju Ustava, koje sadrži čak 64 člana, regulisana su ljudska i manjinska prava i slobode. Naglašena su načela kao što su neposredna primena zajamčenih prava, svrha ustavnih jemstava (očuvanje ljudskog dostojanstva, pune slobode i jednakosti), ograničenja (samo ako ograničenje dopušta Ustav), jednakost pred Ustavom i zakonom i zabrana diskriminacije po bilo kom osnovu (osim posebnih mera RS radi postizanja pune ravnopravnosti
lica ili grupa lica) i puna zaštita ljudskih i manjinskih prava (uz pravo na obraćanje međunarodnim institucijama).
Propisana su i detaljno razrađena sva ljudska prava i slobode koji postoje u međunarodnim konvencijama, kao što su pravo na život, dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti, nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta, zabrana ropstva i prinudnog rada, pravo na slobodu i bezbednost, čovečno postupanje sa licem lišenim slobode (uz dopunska prava u slučaju pritvora bez odluke suda), način pritvaranja, trajanje pritvora, pravo na pravično suđenje, posebna prava okrivljenog, pravna sigurnost u kaznenom pravu, pravo na rehabilitaciju i nadoknadu štete, pravo na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, pravo na pravnu ličnost, pravo na državljanstvo, sloboda kretanja, nepovredivost stana, tajnost pisama i drugih sredstava komuniciranja, zaštita podataka o ličnosti, sloboda misli, savesti i veroispovesti, ravnopravnost crkava i verskih zajednica, prigovor savesti (vojna obaveza bez oružja), sloboda mišljenja i izražavanja, podsticanje uvažavanja razlika, zabrana izazivanja rasne, nacionalne i verske mržnje, sloboda medija, pravo na obaveštenost, izborno pravo, pravo na učešće u upravljanju javnim poslovima, sloboda okupljanja, sloboda udruživanja, pravo na peticiju, pravo na utočište (azil), pravo na imovinu, pravo nasleđivanja.
Takođe su detaljno regulisani i pravo na rad, pravo na štrajk, pravo na zaključenje braka i ravnopravnost supružnika, sloboda odlučivanja o rađanju (uz podsticanje i pomoć RS roditeljima), prava deteta, prava i dužnosti roditelja, posebna zaštita porodice, majke, samohranog roditelja i deteta, pravo na pravnu pomoć, zdravstvena i socijalna zaštita, penzijsko osiguranje, pravo na obrazovanje, autonomija univerziteta, sloboda naučnog i umetničkog stvaranja, zdrava životna sredina i čitav korpus prava pripadnika nacionalnih manjina (zabrana diskriminacije, nasilne asimilacije, očuvanje posebnosti, udruživanje i saradnja sa sunarodnicima i razvijanje duha tolerancije).

PREAMBULA
U preambuli novog Ustava Srbije piše: „Polazeći od državne tradicije srpskog naroda i ravnopravnosti svih građana i etničkih zajednica u Srbiji, polazeći i od toga da je Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutrašnjim i spoljnim političkim odnosima, građani Srbije donose Ustav Republike Srbije”.
(nastavak u narednom broju)Povratak na vrh strane


SEKCIJA ZA SAOBRAĆAJNE POSLOVE KRALJEVO
Sami uređuju železničke stanice


   • Još uvek je 14 stanica opremljeno likovnom signalizacijom, a ostale stanice imaju svetlosnu signalizaciju sa odgovorajućim postavnicama za rukovanje i to starosti i do 45 godina

   Sekcija za saobraćajne poslove (SP) Kraljevo nastavila je kontinuitet bivše Sekcije za STP, s tim što su deo poslova preuzele Sekcija za prevoz robe i Sekcija za prevoz putnika. Sa 456 radnika, od čega su pet pripravnici, i dalje organizuje i reguliše saobraćaj na 265 km pruge, i to: od Lapova do Raške i od Stalaća do Čačka.
Međutim, od početka novembra prošle godine privremeno je obustavljen putnički saobraćaj na delu pruge Stalać - Kraljevo, dok se teretni saobraćaj obavlja prema tekućim potrebama i to samo na delu od Kruševca do Kraljeva.

ELEKTRIFIKACIJA DONOSI PROGRES
Kada je reč o tehničkoj opremljenosti uređaja za regulisanje saobraćaja, u pogledu njihove starosti, situacija u ovoj sekciji je veoma nepovoljna. Pre svega, još uvek je 14 stanica opremljeno likovnom signalizacijom, a ostale stanice imaju svetlosnu signalizaciju sa odgovorajućim postavnicama za rukovanje, i to starosti i do 45 godina.
Ništa bolja situacija nije ni sa sredstvima veze za sporazumevanje, koja je blago rečeno dosta nepovoljna, kako zbog otuđenja silicijum-bronzanih vodova, tako i zbog nevremena još od 17. decembra 1999. godine, kada je došlo do definitivnog urušenja sistema. Od tadasu vršena određena povezivanja na pojedinim deonicama, tako da se regulisanje saobraćaja još uvek obavlja kombinovano ŽAT-ovim i PTT telefonima.
- I pored ovakve situacije, saobraćaj se reguliše uredno i bezbedno, jer je raspoloživo osoblje dosta iskusno i poslove obavlja veoma profesionalno - kaže Milan Jekić, šef Sekcije za SP Kraljevo. - Zbog toga bezbednost saobraćaja ni u jednom momentu nije ugrožena.
Jekić očekuje da će se situacija znatno popraviti elektrifikacijom pruge. Trenutno je završen samo deo od Čačka do Zablaća, s tim što se u najskorije vreme očekuje završetak i do Kraljeva, što zavisi od raspoloživih sredstava preduzeća.
- Nastavak radova na elektrifikaciji očekujemo uskoro, kako na deonici Stalać - Kraljevo, tako i deo od Kraljeva do Lapova - ističe Jekić.

“STARE DAME” U NOVOM RUHU
Međutim, kada je obim rada u pitanju, optimizma je manje. S obzirom na realno smanjenje obima rada na celoj teritoriji preduzeća u poslednjih petnaestak godina, srazmerno je smanjen obim i na teritoriji Sekcije za SP Kraljevo. U skladu sa tim došlo je i do redukcije radne snage, tako da su pojedina službena mesta zatvorena za obavljanje saobraćajne službe. To dalje uzrokuje znatno uvećanje staničnih intervala, pa se u velikoj meri smanjuje propusna moć pruge. Zbog toga dolazi povremeno do ,,zagušenja” na pojedinim delovima mreže, ali ipak neizvršenih obaveza nije bilo.
Jekić ističe da je najveći uspeh sekcije što su sami zapsoleni u okviru svojih mogućnosti započeli adaptaciju službenih prostorija na stanicama.
Prema njegovim rečima, u proteklih pet godina mnogo je urađeno. Kompletno su rekonstruisane stanične zgrade u Raški i Zablaću zahvaljujući Sektoru za investicije, a sami su obavili kompletnu rekonstrukciju krovova u stanici Kruševac i delimičnu sanaciju krovne konstrukcije u stanici Mataruška Banja.
Službene prostorije u stanicama: Knić, Gruža, Guberevac, Vitanovac, Vitkovac, Mataruška Banja, Polumir, Ušće, Jošanička Banja, Brvenik, Rudnica, Adrani, ukrsnica Dobre Strane i tovarište Piskanja delimično ili potpuno su uređene anga-ovanjem tamošnjih radnika, koji osim železničkih kvalifikacija umeju da obavljaju i zidarsko-molerske poslove.
Sami, svojim sredstvima i ličnim angažovanjem radnika sekcije ,,umili” su svoj radni prostor i učinili ga sasvik odgovarajućim za rad i život.
Ujedno, stvorili su se uslovi za kompletnu rekonstrukciju staničnih zgrada u Batočini i Kragujevcu, a budući da je reč o velikom investicionom zahvatu koji prevazilazi mogućnosti radnika Sekcije, pomoć je neophodna. Ipak, Jekić očekuje da će i te dve stanice biti u dogledno vreme sanirane.
U planu je i adaptacija staničnih zgrada na delu pruge Stalać - Kraljevo, koju će takođe obaviti Sekcija za SP Kraljevo, paralelno sa sanacijom pruge. Time će ceo ovaj čvor moći da se pohvali lepim izgledom i vraćanjem ,,starog sjaja” umornih ,,starih dama”, kako često s ljubavlju nazivaju stanice ovog područja.


OTVARANJE KANCELARIJE MATICE ISELJENIKA U KRALJEVU
Veze sa dijasporom


   Prilikom posete državnog sekretara u Ministarstvu za dijasporu Aleksandra Čortića Kraljevu (domaćini su bili dr Ljubiša Jovašević, načelnik Raškog okruga, i Verica Milanović, zamenik predsednika opštine Kraljevo), predstavnici Matice upoznali su prisutne da Kraljevo sa širom okolinom ima veliki broj sugrađana raseljenih širom sveta i da predstavlja značajan regionalni centar u Srbiji, što je razlog za preduzimanje mera na uspostavljanju veza sa dijasporom.
Obrazložena je inicijativa za izgradnju Zavičajnog doma (ili bi se zvao Dom iseljenika), o čemu je ideja stavljena u javnu raspravu kako bi sugrađani koji prepoznaju svoj interes za ovaj Dom mogli da utiču na konačno rešenje u pogledu prostora, funkcije lokacije i slično.
Takođe je pokrenuto i pitanje otvaranja kancelarije za dijasporu, što je vrlo pozitivno ocenjeno, pa se očekuju konkretna rešenja u dogovoru sa organima lokalne uprave Kraljevo.
U jednom od narednih brojeva biće objavljen pun tekst Inicijative za izgradnju Zavičajnog doma, kako bi se sa tom idejom upoznali naši iseljenici u inostranstvu - imajući u vidu da se ,,Ibarske novosti” predstavljaju na sajtu.
Ništa manje nije značajno da do ove ideje dođu i mesni preduzetnici, koji bi mogli da prepoznaju svoj interes u višestranoj funkciji ovog objekta, kao i poslenici iz oblasti kulture, sporta i drugi, te da svoje predloge ponude dok se ova ideja nalazi na javnoj raspravi koja će trajati do kraja 2006. godine.Povratak na vrh strane


 NARODNI MUZEJ - DA VREME NE IZBRIŠE I NAJUPORNIJA SEĆANJA
U spomen na žrtve

  Šest decenija iza trećeg Rajha u nemačkoj istoriji, kao jezivi spomenici njegove isključivosti i netrpeljivosti, na tlu Srbije ostali su - zločini. Najveći, Vermaht jedinica, počinjeni su u Kraljevu i Kragujevcu. Šest decenija iza propasti počinilaca, moramo se zapitati - kako smo zapamtili žrtve i, time, osudili zločin? O staranju o žrtvama, dr Venceslav Glišić, istoričar iza koga stoji decenijski rad, koji je zločine nemačke vojske u Srbiji 1941-1944. prvi predstavio svetu doktorskom disertacijom sa istovetnim naslovom, odbranjenom na Humbolt Univerzitetu u Nemačkoj, zapisao je: ,,Jedino nije utvrđen broj žrtava masovnog nemačkog zločina u Kraljevu, o čemu smo vodili besplodne diskusije, licitirajući od 2.000 do 6.000 streljanih talaca, umesto da sastavnimo njihove spiskove imenom i prezimenom, kao što su to uradili Jevreji za svoje žrtve. Istraživanja koja sam sproveo van naše zemlje, posebno u nemačkim arhivima, nisu bacila novo svetlo na ovaj događaj..."
Naime, prvi korak Jevreja po povratku u zemlju otaca u novoformiranoj državi bio je da poimenične popise svojih žrtava, načinjene još dok nisu ni imali državu, objedine i uklešu u zidove memorijalnog centra Jad Vašem u Jerusalimu.

BROJ STRELJANIH
Iste, 2001. godine, kada su pored g. Glišića na naučnom skupu uzeli učešće istoričari iz svih ustanova u Srbiji koje se bave istraživanjima o Drugom svetskom ratu, Narodni muzej u Kraljevu pokrenuo je nekoliko projekata za spomen na žrtve u lageru, kako im se ime ne bi zaboravilo, izgubilo u nekom ukupnom broju. Radovi istoričara sa ovog skupa, o ovoj velikoj i krajnje ozbiljnoj temi, tretiranoj do sada uglavnom u delima publicista sa retkim iskoracima u istraživanje, analizu, kritiku izvorne građe, objavljeni su u Zborniku: Kraljevo oktobra 1941. Uz ovde, konačno objavljenu reč istoričara o zločinima nemačke vojske, u Kraljevu, ali i u Kragujevcu, gde je na osnovu višegodišnjeg istraživanja direktora Spomen-muzeja 21. oktobar, kolege Staniše Brkića, utvrđen je broj od 2.803 streljana lica, data je reč i arhitektama. Predlog projekta izgradnje ograde oko groblja u lageru i primerene kapele sa imenima žrtava, trajno ubeleženim, potekao je iz Istorijskog arhiva i Narodnog muzeja. Objedinjavanje svih relevantnih podataka iz sačuvanih izvora, njihovo upotpunjavanje sa fotografijama streljanih, zahtevalo je i najsigurniji način njihovog čuvanja, najpouzdaniji metod korigovanja i pretraživanja - elektronsku bazu podataka.
Na taj način, uporedo sa prikupljanjem autentičnih dokumenata i predmeta koji su pripadali počivšima, što je svakodnevni, javnosti nevidljiv posao kustosa, tekli su i izrada, analiza, poređenje i beleženje podataka o svakoj streljanoj osobi, skeniranje novih fotografija i unos u bazu, stvaranje ličnih dosijea, ili jedinstvenih zapisa za svakog od njih. Elektronskim zapisom, objedinjeni su fragmenti pamćenja potomaka i sugrađana, ličnih dokumenata, spiskova različitog porekla i mesta nastanka - svih čuvara imena streljanih, parohijana, ovdašnjih građana, ili onih pridošlih koji su uhlebljenje našli u Kraljevu između dva rata, iz daleke Rusije posle Oktobarske revolucije, Slovenije, Hrvatske. Uneta su i imena onih izbeglih od goreg nasilja u početku okupacije Jugoslavije, koji su u Kraljevu našli utočište, ne sluteći da će naći i smrt.
Kada smo pre pet godina na promociji zamisli da svako ime zabeleženo u izvorima treba uneti u elektronsku bazu podataka, utvrdili podatke o 1.733 streljane osobe, kao pouzdanom broju streljanih, ispod kog ne treba ići u istraživanjima, najavili smo da će se ova baza, tada u povoju, dopunjavati podacima iz novih dostupnih izvora. Tako je do 2001. godine obrađeno 18 autentičnih spiskova streljanih, nastalih nepunu godinu iza oktobarske tragedije, na osnovu naredbe načelnika okruga kraljevskog od 24. marta 1942, sačuvanih u NMK-u. Ovi izvori prvog reda potiču iz fabrika: aviona, žel. radionice, ložionice, 14. i 7. sekcije za održavnje pruge, stanice, šumsko-ind. preduzeća Riža, ustanova: Opštinske uprave - tehničkog odeljka i finansijske kontrole, Sreskog načelstva, Službe PTT-a, Žičkog crkvenog i Okružnog suda, Državnog tužilaštva, Šumske uprave, Poljoprivredne, Narodne osnovne škole, Žandarmerijske i vatrogasne čete. U njihovom zaglavlju i napomenama uglavnom je decidirano zabeleženo lager kao mesto gde su odvedeni, odnosno streljani, tako da je ovaj termin usvojen kao odrednica u bazi za mesto streljanja od 15. do 20. oktobra 1941. godine.

IZA SVAKE CIFRE - OSOBA
Ovaj termin naveden je i u spisku lica sa teritorije ŽiČkog sreza koja su izginula za vreme komunistiČkih nereda, što je na samom dokumentu nastalom 28. maja 1942, koji je pečatiram i potpisao sreski načelnik Dragutin Velimirović, zabeležen naziv. Ovaj spisak objedinio je sve prethodno navedene, jer je po njihovom dostavljanju i nastao, beležeći uz to i streljane građane Kraljeva koji nisu bili zvanično zaposleni, kao i privatnike, đake, penzionere, zemljoradnike, ali je proširio evidenciju i na stradale van lagera, na još 15 načina - od nemačke kaznene ekspedicije, od partizana, od četnika, od nemačkih granata... Detaljnom analizom ovog izvora, korigovanjem dupliranih ili izostavljenih brojeva od 1.716 lica navedenih kao streljani u lageru, za 1.683 osobe, ovaj podatak je tačan.
Najpouzdaniji odgovori i najprecizniji pojmovi o streljanim osobama, mestu i vremenu streljanja, proistekli su iz analize svih dostupnih pisanih izvora. Do 2006. obrađeno je 36 pisanih izvora. Obrađeni su i terenski zapisi, odnosno izjave potomaka, savremenika, zabeleženi u dokumentaciji koju su godinama vodili i ažurirali kustos Miroslav Stamenović iz Muzeja i Radivoje Jovetić iz Spomen-parka. U sećanjima savremenika i porodica, kao i u autentičnim, verodostojnim parohijskim spiskovima za pet kraljevskih parohija, Opštem crkvenom spisku, evidenciji Rimokatoličkog župskog ureda, iz Istorijskog arhiva u Kraljevu, sačuvani su tragovi o streljanju većine žena, kao i o muzikantima, kako ih mahom Romima, odnosno nezaposlenim licima - takođe su uneti u elektronsku bazu. Konsultovani su i podaci iz, u Muzeju sačuvanih, ličnih dokumenata streljanih, kao i nemačkih izvora - potvrda o streljanju nemačke Oblasne komande izdavanih porodici streljanog, sarkastičnih i po sadržaju u kom potvrđuju da je neko streljan, i po datumu izdavanja - mahom na praznik, katolički Božić 1941. Van teritorije Kraljeva, u saradnji sa Muzejom žrtava genocida u Beogradu, gde su sačuvani nepotpuni popisi žrtava Drugog svetskog rata u izveštajuma Zemaljske komisije, odnosno Saveznog zavoda za statistiku iz 1966, kao i Arhiva Jugoslavije. Zahvaljujući analizi tih novih, ovde predstavljenih izvora, izostavljanjem dupliranih brojeva, imena, izdvajanjem ljudi koji su streljani u Sirči, na Aerodromu, u Šumaricama kod Vitanovca, koje su okupatori takođe ubili u zatvoru, kod kuće ili na drugim mestima, a koji u nekom budućem vremenu zaslužuju da im se na sličan način posveti pažnja, imamo podatke o 2.190 streljanih u lageru od 15. do 20. oktobra 1941. Značajnije od ovog pouzdanog broja streljanih je činjenica da iza svake cifre stoji osoba sa imenom, prezimenom, mestom i godinom rođenja, imenom oca, zanimanjem i mestom zaposlenja, fotografijom, ukoliko je sačuvana.

RAZMERE TRAGEDIJE
Iza svakog imena navedeni su izvori u kojima je osoba pomenuta. Ovu srž baze, lični beleg ili dosije za svaku streljanu osobu, sa svim sačuvanim podacima i fotografijom, čini i rubrika o literaturi, kao i o predmetu, dokumentu koji joj je pripadao i sačuvan je u NMK-u, pod svojim inventarnim brojem.
Analizom sadržaja baze možemo videti starosnu strukturu streljanih u lageru, koja jasno govori o surovosti zločina koji je počinila 717. posadna divizija Vermahta, tadašnje zvanične nemačke Armije. Vreme da postanu očevi, punoletstvo, nisu dočekali njih 198. Čak 1.280 osoba, za koje su u izvorima ubeleženi tragovi o godištu, imalo je od 25 do 45 godina života, što nam posredno govori o razmerama tragedije, o porodicama ostalim bez hranitelja, oca, supruga, grada bez ljudi u punoj životnoj i radnoj snazi, opustošenoj privredi.
Po strukturi zaposlenosti, najviše stradalnika radilo je u prestižnoj Fabrici aviona - oko 21 odsto, zatim u železničkim službama i u Železničkoj radionici, čak 31 odsto od onih za koje imamo podatke o mestu uposlenja. Pored mašinovođa, bravara, strugara, mehaničara, inženjera, službenika, šegrta, streljni su sudije, zemljodelci, berberi, učitelji, nastavnici i školski nadzornici, đaci, kaplari i žandari jedne čete, vojnici i starešine nekadašnje vojske Kraljevine koji nisu dospeli u nemačko zarobljeništvo, domaćice, zidari, prodavci novina i kikirikija, bivši Sokoli i dobrovoljci Vatrogasnog društva, poštari, muzikanti, zanatlije raznorodnih esnafa, lekari, krojači...
Pretežno Srbi, ali i ljudi svih nacionalnih struktura raskomadane države, Romi, Rusi, mahom pravoslavne vere, objedinjeni su vremenom i mestom smrti - streljani su u istom zapadnom delu kruga Železničke radionice, ispresecanom kolosecima.
U daljem planu rada istoričara Narodnog muzeja je i istraživanje na terenu i u pisanim izvorima o svim žrtvama Drugog svetskog rata od 1941. do 1945. na kraljevačkom području, bez obzira na vojno-formacijsku pripadnosti. Ostaje i namera da, u saradnji sa Muzejem žrtava genocida, u zajedničkom projektu od nacionalnog značaja, napravimo popis i njihovih imena, kao neizbrisiv trag o svim žrtvama, nastao u neravnopravnoj borbi sa vremenom koje briše i najupornije sećanje.
Silvija Krejaković
kustos - istoričar Narodnog muzeja Kraljevo

SLUČAJAN SUSRET U MARIBORU - piše Dragan Vukićević
Ratne godine kod Ložionice


   Slučajan susret i čitava životna priča. Mariborčanin Velibor Frelih, košarkaški trener, koji je svojevremeno otkrio talenat Petera Vilfana, ratne godine 1941-1945. proveo je u Kraljevu kao izbeglica, a njegov otac je izbegao masovno streljanje na Ložionici.
Te 1941. godine, pripoveda Frelih, kada je Hitler nameravao da Sloveniju ponemči, njegov otac oružano se uključio na stranu onih koji su hteli da Slovenija ostane u sastavu ondašnje Jugoslavije. Budući da su Nemci bili jači i u ofanzivi, njegov otac, radnik tamošnje fabrike vagona, sa svojom porodicom uputio se izbegličkim vozom u Srbiju. U Kraljevo. Tu se i zaposlio u Fabrici vagona, a smeštaj su našli u Ribnici.
Kada su počele borbe za oslobađanje Kraljeva i buktale partizanske diverzije na Senjaku, Mrsaću i drugim delovima grada, i pošto su Nemci spalili Ribnicu, porodica Frelih morala je da se smesti kod železničke stanice, u neposrednoj blizini tadašnjeg FK „Železničar”, na stotinak metara od budućeg stratišta.
Među zatočenicima u krugu Fabrike vagona bio je i njegov otac, ali zbog godina, Nemci su ga oslobodili. Frelih svedoči da je veliki broj Slovenaca streljan u Kraljevu i da stariji Slovenci naročito to nikada neće zaboraviti, niti pomoć i utočište koje su našli u Srbiji. U Kraljevu je Frelih završio i tri razreda gimnazije, a 1945. vratio se u Maribor.
- Veze Mariborčana i Kraljevčana će biti nastavljene uprkos svim ovim godinama iza nas - kaže. - Starije generacije neguju tu tradiciju, a ubeđen sam da će i mladi to prihvatiti i nastaviti. Treba ih samo uputiti u suštinu.
Inače, Velibor Frelih bio je u Kraljevu pre 30 godina, kada je sa košarkaškom ekipom imao utakmicu u Čačku. Iskoristio je priliku, kaže, i obišao Kraljevo, manastir Žiču i Matarušku Banju.


MRSAĆ 2006
Pošta streljanima


   Pre početka desete memorijalne trke “Mrsać 2006” delegacija polumaratona položila je cveće na humke streljanih rodoljuba oktobra 1941. godine. Delegaciju su predvodili organizatori sportske trke, a u delegaciji je bio i devedesetšestogodišnji Milan Sokolović, mašinski bravar u predratnoj železničkoj radionici.Povratak na vrh strane


 POLA VEKA ZAJEDNIČKOG ŽIVOTA JELENE I DRAŠKA MANDIĆA - piše Ivan Rajović
Harmonija koja traje i prenosi se na druge

   • Mandići su se, kako kažu, znali dosta pre onog sudbonosnog čina koji ih je predodredio i spojio za čitav život, ali jedne godine su se sreli na saboru u Vrnjačkoj Banji. Pokazuju fotografiju na kojoj je mlađana Jelena sa još dve svoje drugarice u svoj svojoj raskošnoj mladalačkoj lepoti. Jelena je Drašku tada zapala za oko, što nije nimalo čudno ako su uzme u obzir njen fizički izgled i njegov čaršijski osećaj za estetiku

   Petnaestog oktobra bračni par Jelena i Draško Mandić će obeležiti 50 godina srećnog braka. Za to vreme, kako danas kažu, ništa od društva nisu dobili i sve što imaju stekli su sami. A imaju porodicu kojom su zadovoljni i relativno miran život ispunjen harmonijom, uzjamnom ljubavlju i poštovanjem, ali i neprekidnim radom na dobrobit svih onih kojima je njihova pomoć neophodna.
Mandići su se, kako kažu, znali dosta pre onog sudbonosnog čina koji ih je predodredio i spojio za čitav život, ali jedne godine su se sreli na saboru u Vrnjačkoj Banji. Pokazuju fotografiju na kojoj je mlađana Jelena sa još dve svoje drugarice u svoj svojoj raskošnoj mladalačkoj lepoti. Jelena je Drašku tada zapala za oko, što nije nimalo čudno ako su uzme u obzir njen fizički izgled i njegov čaršijski osećaj za estetiku. I on je uz pomoć svog ujaka, koga je tada smatrao iskusnijim čovekom, a što je ovaj i bio, uspeo da ostvari kontakt sa svojom izabranicom. Jelena je tada, što je Draško možda znao, a možda i nije, bila deveto dete iz tada nadaleko čuvene i imućne porodice Dimitrija Petrovića. Na imanju pokojnog Dimitrija danas se nalaze škola u Ratini, predajnik TV Kraljevo, ceo sportski blok u ovom selu, pošta i bolnica. Zabavljali su se oni godinu dana pre nego što su se uzeli. Draško je u to vreme radio u Fabrici vagona kao alatničar. A onda je školujući se uz rad napredovao i u službi pa je nastavio kao tehnolog za izradu alata. Kasnije je završio majstorsku školu i na kraju višu pedagošku.

POLA VEKA U LjUBAVI I RADU NA DOBROBIT DRUGIH
Svadba je protekla uz čeze, fijakere i muziku, naravno, sve primereno vremenu i običajima koji su tada bili u trendu. Gospođa Jelena, kroz smeh, a držeći do svoje devojačke reputacije koja je svojevremeno bila i te kako velika, kaže kako je imala mladića i pre Draška. Imala je tada dvadeset jednu godinu, a on dvadeset sedam. Bilo je malo ,,kolebanja" sa ženske strane, ali Draško je ipak prevagnuo.
- U to vreme smo živeli dosta dobro - kaže Draško - a i roditelji su nam bili živi. Moja majka, koja nije imala ženske dece, zavolela je Jelenu kao svoje dete, a i ova je umela da joj priđe kako treba - kaže on.
Mandići danas imaju dvoje dece, kćerku i sina, i dva unuka od kćerke, a od sina unuka i unuku.
Sve se rešavalo na najbolji mogući način, tvrde oboje, bez ljubomore, bez trzavica i svih onih problema koji prate većinu brakova.
- Ja sam voleo igranke, ali ne one seljačke, na koje nismo išli - kaže Draško. - Išli smo na zabave, matinee i gradske igranke i toliko sam vremena proveo tamo da sam mogao još jedan fakultet da završim.
Ona, misli na svoju suprgu, bila je privržena kući. Gotovo svake godine odlazili smo negde na godišnji odmor, širom ondašnje Jugoslavije, ali i po mnogim evropskim zemljama. Sada u ovim godinama Jela uglavnom odlazi u banje, i ima svoje žensko društvo. A svojevremeno su bili i u Nici, Sen Tropeu, Kanu i u mnogim drugim mondenskim mestima i letovalištima. Bili su i na nudističkoj plaži, čega se danas rado sećaju.
- Pa šta, bili smo tada mladi, a ne matori kao sada. E, da mi je to dozvoljavao pre dvadeset-trideset godina, sad je malo kasno - kaže Jela kroz smeh misleći na odlaske u banje, ali ozboljno dodaje da ljubomore u njihovom braku nije bilo i, oboje su saglasni, kada bi se ponovo ženili i udavali - izbor bi bio isti.
- I veselje i žalost bili su po našim narodnim običajima. Svuda smo se odazivali na pozive i odlazili na sve vesele i tužne prigode svojih poznanika i komšija - kaže Draško, koji je bio i u odboru za izgradnju hrama Vasilija Ostroškog, koji je podignut nedaleko od njihove kuće. Tu je proveo petnaest godina u organizaciji, ali i u radu, i to s ponosom ističe, tim pre što je i sveti Vasilije bio čudotvorac, a što je Draška dodatno motivisalo da se uključi u taj posao.

SA OCA NA SINA (I SNAHU)
Draškov otac je od svog oca naučio da radi iščašenja i uganuća. Trajalo je to oko šest godina pred smrt. Kasnije otac svoje znanje, koje je sticao i upražnjavao punih 77 godina, prenosi na sina Draška, ali i na svoju snajku Jelu. Dakle, kada se radi o ovoj vrsti lečenja, ono se u kući Mandića upražnjava već 202 godine.
Draško već 37 godina radi ovaj posao i kaže da za sve to vreme nije imao 2-3 slučaja a da nije blagovremeno i tačno odredio dijagnozu pacijentu.
- Najgore mi je - kaže - kada nam dođu ljudi koji nemaju poverenja u ono što mi radimo, a što se lako da primetiti. Takvi nisu za nas i takve slučajeve ne prihvatamo, ali takvih je, srećom, vrlo malo.
Mnogi su dolazili sa namerom da napišu priču ili snime film o umeću Mandića, ali oni na to nisu pristajali. Tako je priča o njihovim isceliteljskim podvizima išla od uva do uva, ali se za njih čulo nadaleko. Svaki čovek koji dođe i kojem se uradi ono što je potrebno, postaje naša reklama, kaže Draško. Kroz kuću Mandića godišnje prođe oko 1.000 težih i lakših slučajeva preloma i iščašenja i sve se to uredneo evidentira u knjigama koje su i svojevrsna hronika onoga što Mandići rade. Ljudi dolaze sa svih strana, vojska, deca, sportisti, a samo za vreme rata bilo je oko 2.400 pacijenata, kaže Jela i dodaje:
- Ovde smo sedeli i dan i noć, a bilo je svega i svačega, padova ali i posledica granatiranja. Sve je to bilo na određenom nivou, ne baš medicinske, ali na nivu prve pomoći, koja je u tom trenutku bila i te kako bitna za te ljude.
Draško je vremenom naučio da radi i prelome kostiju kod stoke, izučavao je i gotovo do savršenstva doveo poznavanje anatomije ljudskog i životinjskog tela, što ga zajedno sa suprugom čini jednim od najboljih stručnjaka u ovoj oblasti kod kojeg dolaze i poznati lekari kada imaju probleme sa iščašenjima.
Nijednu knjigu mr Živko Slavković nije objavio a da u njoj nema moje fotografije i porodice Mandića. Međutim, i Mandići u svojim terapijama koriste gotovo isključivo Slavkovićeve meleme i ta saradnja traje već decenijama, na obostrano zadovoljstvo.

TRADICIJA ĆE BITI NASTAVLJENA
Deci i vojsci Mandići ne naplaćuju tretman, ali je veliki broj onih kojima je pomoć neophodna, ali koji nemaju para da uslugu plate. Mandići tada rade po savesti, besplatno, a i oni imaju pravu ambulantu sa aparatima koji nisu baš jeftini i logično bi bilo da i njihove usluge imaju cenu kao i u drugim privatnim ordinacijama.
- Ako imate - platite, a ako nemate - molim lepo - objašnjava Draško način kako rešava ovaj problem sa svojim pacijentima.
- Da sam to radio iz materijalnih pobuda, ne bismo živeli ovde gde živimo - dodaje pokazujući na svoju skromnu kuću. - Najteže mi pada kad moram čoveku da kažem da bi to ipak trebalo nešto da košta. Međutim, mogu da zahvalim Slavkoviću, čiji su nam melemi mnogo pomogli da dostignemo ovaj stepen izlečenja. Ja sam školovan i obrazovan da mogu da komuniciram sa ljudima i saživljavam se sa njima, verujem im, i to je verovatnio bitno u svemu ovome. Niko ko dođe kod nas nije došao iz obesti, a ljudsku muku bi trebalo razumeti i ljudima pristupiti na pravi način, a tarifa je približno jednaka turi pića u kafani - kaže ovaj sada već nadaleko poznati stručnjak.
Inače, Mandići leče sve vrste sportskih povreda, kada nije u pitanju prelom, sve vrste iščašenja skočnih zglobova i sve vrste masaža na kičmi.
Sve ove poslove prihvatio je njihov sin Dragan, koji je profesor DIF-a i koji će sa svojom porodicom da nastavi ovu porodičnu tradiciju
- Da se ne sekiramo ni na onom svetu šta je sa ovim svetom - kaže Draško Mandić u svečanom raspoloženju povodom zlatnog jubileja koji će obeležiti u krugu svoje porodice, prijatelja i poštovalaca njihovog umeća i harmonije koja vlada u domu ovog srećnog bračnog para.



JOŠ JEDNA HUMANITARNA POŠILJKA ŠTAJERSKE ZAJEDNICE KRALJEVU
Rendgen i 200 invalidskih kolica

   • Opštinskoj organizaciji Crvenog krsta biće isporučeno 200 invalidskih kolica, jedan rendgen aparat i medicinska oprema. Osim Štajerske zajednice, ovu pošiljku pomogli su i humanitarno društvo “Manastir Dečani” i sama regija Štajerska, a humanitarna pomoć prikupljana je isključivo u Austriji

   Internacionalno kulturno društvo ,,Štajerska zajednica”, koja okuplja 8.000 Srba u Mariboru i 30.000 Srba u celoj Štajerskoj, početkom iduće sedmice dopremiće treću humanitarnu pošiljku Kraljevu, vrednu 50.000 evra. Opštinskoj organizaciji Crvenog krsta biće isporučeno 200 invalidskih kolica, jedan rendgen aparat i medicinska oprema. Osim Štajerske zajednice, ovu pošiljku pomogli su i humanitarno društvo ,,Manastir Dečani” i sama regija Štajerska, a humanitarna pomoć prikupljana je isključivo u Austriji. Pošiljku će Crvenom krstu u Kraljevu predati srpski vitez Rade Živaljević, potpredsednik Štajerske zajednice i jedan od najzaslužnijih što je ova humanitarna akcija uspela, zatim Rade Lukić, član Izvršnog odbora Štajerske zajednice i Rade Bakračević, predsednik Internacionalnog humanitarnog društva Štajerska zajednica. Inače, sve troškove prevoza i carine platiće sama regija Štajerska.
Na pitanje zašto baš Kraljevo, Rade Bakračević navodi da Štajerska zajednica ima čvrste veze sa Kraljevom, a da je i sam počasni konzul Kraljeva i da su to osnovni razlozi što se ovakve akcije organizuju ciljno - za Kraljevo. On kaže da je rukovodstvo Štajerske zajednice obavilo više razgovora sa bivšim gradonačelnikom Graca Afredom Štinglom, koji je 18 godina bio gradonačelnik, što je svojevrstan rekord, i da je dogovoreno da se između Graca i Kraljeva potpiše dokument o partnerskim i bratskim odnosima.
Navodeći aktivnosti Štajerske zajednice, Bakračević naglašava za ,,Ibarske novosti” da su nedavno obavljeni razgovori sa 36 gradonačelnika Austrije i da su jednodušno ovlastili Štajersku zajednicu da preuzme inicijativu za povezivanje privrednika Srbije i Austrije.
- Već u ovom trenutku privreda Štajerske sarađuje sa 340 preduzeća u Vojvodini - kaže Bakračević - i ja ne vidim razlog da i privrednici Kraljeva ne ostvare poslovne kontakte sa Austrijom, u čemu ćemo im Štajerska zajednica i ja pomoći.
On navodi i da su u toku završne pripreme za gradnju spomenika Nikoli Tesli u Gracu, povodom 150 godina od njegovog rođenja, a koji je upravo u Gracu studirao tehničke nauke. Dobijene su sve dozvole, a gradnju spomenika Tesli podržao je i parlament Austrije i skupština grada Graca. Ceo projekat finansiraće upravo Štajerska zajednica.
Tim povodom Bakračević je stupio i u kontakt sa unukom Nikole Tesle Viliamom Terboom, koji će prisustvovati otkrivanju spomenika. Inače, monumentalni spomeni Nikoli Tesli, visok tri metra, rad je akademskog kipara Milisava Tomanića.
U međuvremenu, Štajerska zajednica je predložila Tehničkom fakultetu da se njihova laboratorija u kojoj je prve eksperimente Tesla izvodio nazove po njemu, što je i učinjeno pre dva meseca.
Ovog miholjskog oktobra Rade Bakračević u Kraljevu i Srbiji završava snimanje dokumentarnog filma o srpskoj maloj Svetoj gori, kako se naziva zbog svojih manastira Ovčarsko-kablarska klisura. Film, koji Bakračević sam finansira, biće prikazan u okviru dokumentarnog programa na sledećem Kanskom festivalu.Povratak na vrh strane

ODGOVOR DRAGANU VUKADINOVIĆU NA TEKST IZ PROŠLOG BROJA
Poštovali smo ustavnu povelju


   U ,,Ibarskim novostima" od 29. septembra 2006. godine objavili ste komentar g. Dragana Vukadinovića, dipl. pravnika, iz Kraljeva, kao njegovu reakciju na intervju g. dr Radoslava Jovića, narodnog poslanika, objavljen u vašem listu 22.09.2006. godine.
Ovom prilikom ne želimo da uskraćujemo g. Vukadinoviću pravo na javno obelodanjivanje ličnih i političkih animoziteta prema g. Joviću i na iznošenje svog stava prema vlasnicima vozila sa crnogorskim tablicama i mišljenje o budućem statusu tih vozila, već da iznesemo činjenice kojima raspolažemo, a one bi, bar pripadnicima pravne struke, morale biti vrlo poznate:
1. Vlasnici vozila sa crnogorskim tablicama, državljani SCG, žitelji Republike Srbije, postali su vlasnici tih vozila kupovinom od državljanja SCG, žitelja Republike Crne Gore;
2. Kupoprodaja vozila između kupaca iz Srbije i prodavaca iz Crne Gore obavljena je u državnoj zajednici Srbija i Crna Gora, odnosno pre donošenja odluke o istupanju Republike Crne Gore iz državne zajednice SCG;
3. Promet između dva lica nastaje pristankom učesnika u prometu da za određenu robu bude isplaćena pravična, obostrano prihvaćena, novčana naknada, i ne mora da bude i pismeno zabeležena da bi bila tretirana kao promet robe;
4. Pri prenosu vlasništva nadležni organ uprave od kupca je tražio dokaz o plaćenim carinskim dažbinama, a koje se, u slučaju prometa vozila u jednoj državi veĆ nalaze u posedu nadležnih organa te države, pa je tako ponovno dobijanje istih nemoguće (ovo je glavni element opstrukcije prenosa vlasniŠtva na vozilu);
5. Za registraciju vozila drugog registracionog područja neophodno je priložiti kupoprodajni ugovor sa dokazom o plaćenom porezu na prenos apsolutnih prava (u toj opštini) i odjavu vozila iz tog registracionog područja (vraćene reg. tablice). U takvoj proceduri i situaciji koja se odnosi na crnogorske tablice očigledno je da registracija nije bila moguća, pa je to bio razlog da prodavac kupcu izda ovlašćenje za upravljanje, produženje regisracije, otuđenje i registrovanje na svoje ime.
6. Najviši zakonodavni akt u DZ SCG je bio Ustavna povelja, u kojoj nedvosmisleno stoji:
a. da su ciljevi SCG uspostavljanje i obezbeđivanje neometanog funkcionisanja zajedničkog tržišta na svojoj teritoriji, kroz koordinaciju i harmonizaciju ekonomskih sistema država članica, u skladu sa principima i standardima Evropske unije (čl. 3);
b. da državljanin države članice ima JEDNAKA PRAVA i obaveze u drugoj državi članici kao i njen državljanin, izuzev izbornog prava (čl. 7)
c. da SCG ima zajedniČko tržište i da su za za nesmetano funkcionisanje zajedničkog tržišta odgovorne države članice (čl. 12)
d. da je u SCG slobodno kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala i da je sprečavanje njihovog slobodnog protoka zabranjeno (čl. 13)
e. da ustavi, zakoni i nadležnosti država članica moraju biti usklađeni sa Ustavnom poveljom DZ SCG (čl. 51)
f. da će se zakoni SRJ u poslovima Srbije i Crne Gore primenjivati kao zakoni Srbije i Crne Gore (čl. 64)
g. da će države članice u roku od šest meseci od usvajanja Ustavne povelje (04.02 - 04.08.2003) izvršiti izmenu svojih ustava ili doneti nove radi usklađivanja sa njom (čl. 65)
7. Vlada Republike Srbije, odnosno Ministarstvo za finansije Republike Srbije, na čelu sa ministrom Dinkićem, donosi Uredbu o postupku sa robom u prometu sa Republikom Crnom Gorom (30.04.2003) pozivajući se na odredbe Carinskog zakona SRJ iz 1998. koje se odnosne na carinsko područje SRJ i Vladu SRJ, i koje se odnose na inspekcijski nadzor koji sprovode tržišni inspektori, te nemaju veze sa organima kod kojih se vrši evidentiranje prenosa vlasništva na vozilu i njihova registracija.
8. U slučaju ustavne obaveze da se za svaki novi zakon pre njegove primene pribavi ocena ustavnosti, uredba koju je donela Vlada bi bila osporena, odnosno sprečavanje prometa vozila između građana DZ SCG ne bi moglo biti sprečeno, pa ni opstruirano.
Pored ovih činjenica, informišemo g. Vukadinovića i ostalu javnost da je formirano Udruženje građana ,,Vlasnici vozila iz CG" sa sedištem u Kraljevu i da ono u 22 grada u Srbiji broji više od 8.500 članova i zastupa interese više od 75.000 vlasnika takvih vozila, odnosno više od 250.000 građana Republike Srbije.
Prema podacima kojima Udruženje raspolaže (uzorci iz gradova u kojima postoje podružnice Udruženja):
- u 90 odsto slučajeva radi se o vozilima starim od 10 do 13 godina, zapremine motora od 1.200 do 1.800 cm3, 2.500 evra - 4.000 evra dosadašnja cena, koja po enterijeru, eksterijeru, tehničkim performansama i mogućnostima za zadovoljenje objektivnih potreba kupca neuporedivo su bolja od novih ili polovnih vozila približne vrednosti koja se mogu naći na našem tržištu;
- u 90 odsto slučajeva radi se o vlasnicima starosti od 30 do 50 godina, nižeg, srednjeg socijalnog statusa, koji su za ta vozila dali kompletnu ušteđevinu ili u tom iznosu podigli kredite kod banaka, te za isti iznos nisu mogli da kupe ni najjeftiniji automobil iz programa ,,Zastave" (Yugo Tempo 1.1 je 4.000 evra) i koji su na taj način svoj vozni park ,,podmladili" od šest do deset godina.
Sve ove podatke prezentovali smo u direktnom kontaktu g. Joviću, kao i ministru g. Velji Iliću, koji su se do danas pokazali kao jedine ličnosti iz sveta politike koje su razumele naš problem. U trenutku kada Udruženje ne može da dobije priliku za iznošenje činjenica u sredstvima javnog informisanja, a g. Dinkić u svim medijima kroz neistine o kršenju propisa huška one ,,koji su poštovali propise" protiv onih ,,koji su prevaranti", teško je ubediti neinformisane u ispravnost naših zahteva.
U takvom ambijentu i g. Vukadinović može da dozvoli sebi izjavu ,,da je platio carinu" za ,,Zastavino” vozilo koje vozi, a pre svega profesionalni luksuz da se ispod teksta objavljenog pod njegovim imenom potpiše kao diplomirani pravnik.
O poboljšanoj tehničkoj ispravnosti vozila koja učestvuju u saobraćaju, o povećanoj bezbednosti naših porodica pri učešću u saobraćaju nepotrebno je iznositi argumentaciju.
O ,,principijelnosti" g. Dinkića da ne dozvoli kršenje propisa o Euro 3 standardu za uvoz vozila zbog težnje države prijemu u EU, ili o njegovoj ,,zabrinutosti" za ekološko očuvanje životne sredine uz forsiranje domaćeg proizvođača i uvozničkih lobija (,,Zastava", ,,Dačija", Delta", Mišković, Beko...) reći će birači na narednim izborima, a možda i pre toga (28. i 29. oktobra).
Udruženje u ovom trenutku može samo da zahvali g. Joviću na razumevanju našeg problema i na aktivnostima preduzetim u Narodnoj skupštini, i g. Iliću na podršci za razrešavanje situacije u koju smo dovedeni opstrukcijom pozitivnih propisa od ministra koji je umislio da ,,država - to je on".
Udruženje građana
Vlasnici vozila iz CGPovratak na vrh strane


UMETNOST - KULTURA - OBRAZOVANJE


MINISTAR PROSVETE JUČE U KRALJEVU - piše Bojana Milosavljević
Poseta sa evropskim predstavnicima

   Srpski ministar prosvete i sporta dr Slobodan Vuksanović juče oko podneva stigao je u Kraljevo sa visokim evropskim predstavnicima koji ulažu sredstva i sačinjavaju projekte za reformu našeg obrazovanja. Ovaj radni boravak u našem gradu inicirali su i međusobno dogovorili gospodin Josep Loveras, šef Delegacije Evropske komisije u Srbiji i dr Miloš Babić, predsednik opštine Kraljevo.
U ovoj mešovitoj delegaciji na visokom nivou bili su i Yon Vajt, portparol Evropske agencije za rekonstrukciju, kao i Aleksandar Đorđević, savetnik za informisanje i medije. Poseta je najavljena još ranije, a gosti su, posle radnog boravka u Kraljevu, obišli i manastir Žiču. Nakon polučasovnog susreta i razgovora sa predstavnicima medija u Kraljevu, gospoda Loveras, Vajt i Vuksanović, sa saradnicima i domaćinima, otišli su u jednosatnu posetu Poljoprivredno-hemijskoj školi ,,Dr Đorđe Radić”. Ovaj veliki školski kolektiv bio je predmet posebne pažnje inostranih gostiju jer se u njemu ostvaruje jedan od projekata reforme srednjeg stručnog obrazovanja, koji realizuje Evropska agencija za rekonstrukciju.



POVODOM DEČJE NEDELJE - piše Ivan Rajović
Kraljevčani u Novopazarskoj Banji
 
   Prošle nedelje u Specijalnoj bolnici za lečenje progresivnih mišićnih i neuromišićnih bolesti u Novopazarskoj Banji, u organizaciji Udruženja distrofičara Kraljeva, a u saradnji sa osobljem te bolnice, kao i svake godine povodom Dečje nedelje, gostovali su glumci, pesnici i muzičari iz Kraljeva. Teatar ,,Sunce" je izveo kraću komediju pod nazivom ,,Gazda u kući", u režiji Zorana Savkovića Džerija. Glumačku ekipu su sačinjavali Mile Cvijović Neca, Jovana Smiljanić, Magdalena Manić, Milenko Simović, Nikola Milovanović, Ivana Raičević i Anđelija Milojević. Boban Arizanović je uveseljavao prisutne svojom gitarom, a puno radosti i smeha doneo je i klovn ,,Arsa s Marsa".
Na kraju su svi zajednički zapevali, uz obećanje da će se ova tradicija nastaviti i sledeće godine. Reči hvale imali su i sekretar Udruženja distrofičara Kraljeva gospodin Stevan Todorović, kao i direktor bolnice gospodin Meho Kajević. A da bi sve prošlo kako treba, deci i omladini, koji su trajno smešteni u ovoj ustanovi, podeljeni su slatki paketići i voće.



TALENTI - piše Rajko Sarić
Milenino druženje sa peticama
 
   Među 32 učenika, osam momaka i 24 devojke, odeljenja III/5, smer zubni tehničar u Srednjoj medicinskoj školi u Kraljevu, mnogo je odličnih učenika, ali bez ijedne četvorke u dnevniku malo ih je. Jedan od takvih učenika je Milena Palamarević iz Guberevca. Kada smo pitali za Milenu, dežurna učenica se odmah setila da je poznaje, da je reč o devojci koju znaju i vole svi, i učenici i nastavno osoblje.
Profesor anatomije Rade Matović ne krije zadovoljstvo što je već tri godine razredni starešina učenici kakva je Milena.

OZBILjNOST I ODGOVORNOST
- Već petnaestak dana po upisu u prvi razred Milena je privukla pažnju, kako profesora, tako i drugova iz razreda. Bila je prvensteno ozbiljna i odgovorna prema svim zadacima koji su se pred njom našli, što je neuobičajeno za petnaestogodišnjakinju - priseća se profesor Rade Matović.
Pored znanja i vaspitanja koje je stekla kod roditelja, smatra profesor Matović, Milena je stekla i veliko znanje u osnovnoj školi. To potvrđuje da je imala kvalitetne učitelje i nastavnike, čime se demantuje mišljenje mnogih da su škole u gradu kvalitetnije od tzv. seoskih.
- U mnogim seoskim školama imamo prosvetne radnike koji oblikuju kvalitetne učenike, koji ne samo da sa uspehom završe željenu srednju školu, već uspešno, u roku, steknu fakultetsku diplomu. Jedan od takvih učenika je i Milena koja će, siguran sam, ostvariti želju da upiše fakultet i postane poznat i priznat protetičar, koristan član društva - kaže profesr Matović.
Pored pravičnosti i istinoljubivosti, Milena je, prema oceni Matovićevih kolega, neverovatno nesebična, ima želju da svoje znanje podeli sa drugovima i drugaricama. Posebno se to odnosi na pripremu pismenih zadataka iz matematike, fizike, mikrobiologije i nekih drugih, po tradiciji, teških predmeta. Uobičajeno je da odlični učenici dobar deo znanja drže samo za sebe, ali to nije slučaj sa Milenom.
- Dugo sam u prosveti, ali do sada nisam sreo učenika koji svoje ogromno znanje ne drži samo za sebe. Milena sve što zna prenosi na drugove, buduće kolege po profesiji. Svaku pauzu između časova ona koristi da na tabli ili u holu, na parčetu papira, drugim učenicima objasni sve ono što im je nejasno, sa pristupom koji je veoma prihvatljiv za učenike, mnogo pristupačnijim od onog koji imaju profesori - zaključuje profesor Rade Matović prisećajući se nekih anegdota vezanih za Milenu Palamarević i zaključuje da bi ta devojka sa odličnim uspehom završila bilo koju školu.

GIMNAZIJA BEŠE ŽELjA
Milena, pak, kaže da je imala želju da upiše Gimnaziju, ali nije naišla na podršku kod roditelja, oca Rajka i majke Danice.
- Svakog dana od kuće do škole i nazad pešačim šest kilometara, zatim se autobusom vozim osamdeset minuta - kaže Milena, koja nije samo odličan učenik u školi, već i dobar radnik u domaćinstvu roditelja sa kojima deli sve dobre i teške trenutke života na selu.
- Volim da pomognem drugovima u razredu - kaže Milena. - Bolje je da to učinim nego da neko od njih dobije slabu ocenu.
Kad posvršava domaće zadatke, pomogne braći, starijem Miliji, učeniku PHŠ ,,Dr Đorđe Radić”, i mlađem Mladenu, učeniku sedmog razreda osnovne škole u Guberevcu, i uradi sve poslove koje pred nju postave roditelji, Milena nađe vremena da pročita neku zanimljivu knjigu ili da pogleda sportski program na televiziji. Rubrika ,,izostanci sa časa” kod Milene je uvek prazna. Bez obzira ne vremenske uslove, bila kiša, bio sneg, ona ne izostaje iz škole.
- Nastojim da dobro isplaniram sve obaveze, ali je učenje na prvom mestu. Želja mi je da završim fakultet, ali da to bude rezultat mog znanja a ne fakultet radi zvanja - odlučna je Milena, kojoj su drugovi iz odeljenja, u znak zahvalnosti za pruženu pomoć bez koje bi ocene u dnevniku bile daleko lošije, poklonili mobilni telefon.
Zanimljivo je reći da ona nije ,,vukovac”. Od prvog do šestog razreda dobijala je i poneku četvorku, ali je to nije sprečilo da u nastavku školovanja četvorkama kaže zbogom i kao društvo prigrli samo petice.



LIKOVNI ŽIVOT - piše Dragan Bajović
Sto slikara na Trgu

   Manifestacija pod naslovom ,,101 slikar”, koju je, na inicijativu ovdašnjeg slikara Vlastimira Spasojevića Evča, organizovalo Udruženje likovnih umetnika ,,Vladisav Maržik”, okupila je u nedelju, 8. oktobra, 117 slikara iz svih krajeva Srbije. ,,Sto jednog slikara” je pomogla opština Kraljevo, kojoj će u trajnom vlasništvu ostati pedesetak slika rađenih u tehnici ulje na platnu.
Uprkos kiši, ovaj svojevrsni skup slikara protekao je u najboljem raspoloženju. Stotinu i više majstora kičice pokazalo je da se, kada se ima dobra volja i inspiracija, može slikati čak i na trotoaru.
Slikarskom druženju prethodilo je otvaranje izložbe slika koje su nastale na ovogodišnjoj međunarodnoj Likovnoj koloniji u Studenici. Izložba je, u prisustvu velikog broja poštovalaca slikarstva, otvorena u Galeriji likovnih umetnika ,,Maržik”. Organizator, Turistička organizacija Kraljevo, postarao se da ovogodišnja kolonija bude u pravom smislu reči međunarodna. Tako su u avgustu ove godine u Studenici stvarali slikari iz Japana, Bugarske, Rusije, Danske, Crne Gore, Republike Srpske, Beograda, Novog Sada, Niša, Prokuplja i Kraljeva.Povratak na vrh strane


    OVOG VIKENDA POČINJE PRVI ŠAMPIONAT SRBIJE U KOŠARCI - piše Zoran Bačarević
Sloga gostuje u Čačku, Mašinac domaćin Zdravlju

   • Na startu Sinalko naše lige sutra Mašinac dočekuje Zdravlje, Sloga u ,,večitom derbiju" gost Borca u Čačku

   Sa umerenim optimizmom oba kraljevačka prvoligaša dočekuju sutrašnji start Sinalko naše lige, praktično prvog šampionata ,,nezavisne Srbije" u košarci. Po već uhodanom ,,receptu" Mašinac i Sloga su već minulog leta imali dosta personalnih promena, kako u igračkom kadru, tako i na trenerskoj klupi. Učesnik Super lige u prošloj sezoni Mašinac raskinuo je višegodišnju uspešnu saranju sa Milošem Pejićem, koji je, opet, prešao na prvu komšijsku klupu - u matični klub Slogu. Pejića je na klupi ,,studenata" zamenio prvi saradnik Radenko Varagić, a ,,prebega" je bilo i kada su u pitanju ,,radnici na parketu" odnosno pod koševima. Višegodišnji prvotimac Mašinca Dragoslav Marković pristupio je Slogi, a Nikola Razić se još jednom našao u Mašincu. Zabeležen je i prvi angažman jednog igrača iz Hrvatske u ,,novijoj istoriji" pošto je Zvonko Perić pristupio Mašincu. Posle više godina na kraljevačku košarkašku scenu vratio se i Mladen Gambiroža, sada već iskusni (1975) korpulentni centar koji je takođe u mlađem kraljevačkom prvoligašu.
U pripremnom periodu Mašinac i Sloga odigrali su približno po ,,tuce" prijateljskih i trening utakmica, sa promenljivom srećom, uključujući i međunarodne utakmice. Sloga je gostovala u Rumuniji i zauzela drugo mesto, a Mašinac je, zbog vlažnog parketa, prekinuo sa Mornarom iz Bara. Uz to, gradski rivali su međusobni susret takoreći na početku pripremnog perioda odigrali nerešeno 70:70, simbolično najavljujući da ći i u novom prvenstvu na snazi biti ,,pakt o međusobnom nenapadanju". Kao ni najstabilniji kraljevački prvoligaš OK Ribnica, ni košarkaši Sloge i Mašinca ovoga leta nisu išli na tzv. bazične pripreme, već su ih obavili u Kraljevu.
Na startu novog prvenstva žreb je odlučio da se u prvom kolu sastanu večiti rivali Borac iz Čačka i Sloga, a komšijski derbi igra se sutra uveče u Hali Borac kraj Morave. Mašinac će imati premijeru pred svojim navijačima i sutra u 19.30 časova u Hali sportova na Ibarskom keju ugostiće ekipu Zdravlja iz Leskovca.

KK SLOGA SOCIETE GENERAL
4. Dejan Tomašević plej 1972. 193 cm
5. Nemawa Dašić bek 1986. 191 cm
6. Milan Trtić bek 1986. 200 cm
7. Vladimir Mijović kr. centar 1984. 207 cm
8. Ivan Gemaqević krilo 1975. 201 cm
9. Dragoslav Marković centar 1973. 204 cm
10. Bojan Atanasovski bek 1985. 198 cm
11. Goran Bajić centar 1983. 214 cm
12. Srđan Kovačević centar 1983. 215 cm
13. Perica Mitić plej 1983. 182 cm
14. Dušan Vučićević bek 1985. 198 cm
15. Miloš Bojović bek 1981. 198 cm
Nikola Otović plej 1989. 183 cm
Viktor Jaćović plej 1989. 192 cm
Bojan Petrović centar 1988. 207 cm

Miloš Pejić, trener
Bojan Despotović, pom. trener
Vladimir Adamović, kon. trener
Aleksandar Dumić, fizioterapeut
Đorđe Gudžulić, sportski direktor
Saša Pavlović, tim menaxer
Milosav Antonijević, gen. sekretar kluba
KK MAŠINAC KRALJEVO
4. Mladen Gambiroža 1975. 208 cm krilo/centar
5. Nemanja Milašinović 1984. 195 cm bek
6. Igor Mijalović 1984. 192 cm plej
7. Zvonko Perić 1988. 192 cm bek
8, Nikola Savić 1988. 201 cm krilo
9. Edi Sinadinović 1988. 193 cm plej
10. Darko Habuš 1983. 187 cm plej
11. Uroš Mirković 1982. 206 cm krilo/centar
12. Slaven Čupković 1988. 205 cm krilo
13. Nikola Razić 1975. 200 cm bek
14. Knežević Dušan 1982. 210 cm centar
15. Marko Karapandžić 1985. 195 cm bek
Nikola Tutuš 1985. 204 cm krilo
Dušan Milosavljević 1991. 195 cm bek
Ivan Danojlić 1991. 187 cm bek
Mladen Ilić 1991. 189 cm bek
Dragan Kardanov 1991. 181 cm plej

Trener: Radenko Varagić
Pom. trener: Zoran Petrović
Kond. trener: Igor Vujović
Fizioterapeut: Aleksandar Jovančević
Tehn. ruk: Dragovan Pantelić
Pred. str. saveta: Milorad Savić



 ATLETIKA: PIONIRSKE LIGE - piše Zoran Bačarević
Kraljevčanke sedme, Andrijana prva

   Pionirke ,,Kraljeva" osvojile su sedmo mesto na finalu Pionirske atletske lige (PAP), koje je u subotu održano na stadionu Partizana u Beogradu. Učestvovalo je 12 ekipa, najubedljivija je bila Mladost iz Zemuna sa 5.530 bodova, dok su mlađe kraljevačke atletičarke osvojile 4.319. Pojedinačno, najbolja je bila Andrijana Nešić, koja je pobedila u skoku u vis preskočivši 162 centimetra, dok je Aleksandra Marinković bila druga u trci na 600 metara sa rezultatom 1:42:65. Zanimljivo je da su sve do trke štafeta Kraljevčanke bile treće u ekipnoj konkurenciji.



 POSETE - piše Stole Petković
Mali Ohriđani gosti Bambija

   Gosti fudbalske škole Bambi bili su mališani FK Voska iz Ohrida. Šesnaest dečaka, članova selekcije petlića, predvodili su trener Argon Merko Goni i sponzor Riste Trajkovski.
- Preporučili su nam prijatelji iz Kragujevca sa kojima imamo saradnju da u okviru naše turneje po Srbiji budemo gosti Bambija. U planu je odigravanje meča u Kragujevcu i susreti sa ekipama u Rakovici i Jagodini - kaže Trajkovski.
Petlići Voske bili su gosti na utakmici reprezentacija Srbije i Belgije u Beogradu.
- Dogovoreno je da u skorije vreme budemo gosti na jakom međunarodnom turniru koji ovaj klub organizuje u Ohridu - kaže Nego Tomović, predsednik FK Bambi.



 FUDBAL - SRPSKA LIGA: Metalac - Budućnost (V) 1:2 (1:0)
Poveli pa prikočili

Stadion kod Ložionice. Gledalaca 250. Sudije: Vladimir Čađenović (Kragujevac). Pomoćnici: D. Sudimac i M. Palčić (obojica Kragujevac). Strelci: 1:0 Pelivanović u 10, 1:1 Snegić u 60, 1:2 Đuričić u 68. minutu. Žuti kartoni: R. Vlašić (Metalac), Radojević, Milić, Pavić, Rajković (Budućnost).
Metalac: Vulićević, Barjaktarević (Simić), V. Vlašić, Ivanović, R. Vlašić, Anđelković, Mladenović (Kundović), Šarenac, Lekić, Pelivanović, Marković.
Budućnost: Radojević, Đukić (Milić), Snegić, Pavić, Tintar, Jevtić, Đurić, Rajković (Aleksić), Tadić (Marković), Đurišić.
Igrač utakmice: Tintar (Budućnost).
Metalac je poražen na svom terenu iako je prvi deo meča rešio u svoju korist. Strelac je bio Pelivanović iz slobodnog udarca posle prekršaja nad njim. Lopta je pogodila levu stativu i odbila se u mrežu. U nastavku Stegić postiže lep pogodak kada sa dvadesetak metara loptu šalje u gornji desni ugao, a konačan rezultat za opštu radost Valjevaca postavlja na takođe efektan način Đurišić. Od tog trenutka Metalac igra na polovini protivnika, ali napadači nisu imali sreće. U narednom kolu Metalac gostuje u Čačku kod Slobode.

Bane - Sloga 3:1 (1:1)
Fudbaleri Sloge doživeli su poraz u Raški od ekipe Bana. Pogodak za Kraljevčane postigao je Marić, čime je rezultat bio izjednačen. Domaćini su do kraja ipak uspeli da postignu još dva gola i osvoje tri boda. U narednom kolu gost Sloge biće Jadar iz Dobrinja (Šabac).



ODBOJKA - PRVA A LIGA - piše Zoran Bačarević
Gavrilović umirio Banaćane

   • U 3. kolu Ribnica savladala Banat iz Vršca sa 3:1, a korektor Ribnice osvojio 26 poena • U 4. kolu Kraljevčani gosti Partizana, pred dvomesečnu pauzu u prvenstvu

   Odbojkaši Ribnice zabeležili su i treću prvenstvenu pobedu, drugu pred svojim navijačima, a prošlog petka u meču sa novajlijom u ligi Banatom iz Vršca osvojili su sva tri boda. Posle ubedljive pobede nad Spartakom očekivala se maksimalna pobeda Đorđevićevih pulena, ali se odbojkaška četa sa Ibra ipak žestoko preznojila da bi savladala učenike Slobodana Galeševa.
Uvodni set je doneo ravnopravnu borbu, a koncentracija je popustila gostima tek u samoj završnici, kada je kod egal rezultata 22:22, serijom od 3:0, domaćin stekao prednost. Gosti su se konsolidovali, na startu drugog poveli sa 5:1, a domaćin uspeo da izjednači na 10:10. Greške, posebno na servisu, obeležile su ovaj set koji je Banat dobio identičnim rezultatom - 25:22 za Vrščane. I treći je doneo blagu prednost Banata, a Ribnica je do prvog vođstva došla tek kod rezultata 17:16. Ponovo su gosti pali u završnici, proradio je blok domaćina, a posle nerešenog rezultata 20:20, serijom od 5:1, Ribnica je ponovo stekla prednost u setovima. Četvrti set je bio praktično formalnost, Banat nije imao snage za još jedno izjednačenje i sve je bilo gotovo za 17 minuta za konačnih Ribnica - Banat 3:1 (25:22, 22:25, 25:21, 25:13).
Kuriozitet meča je svakako izuzetan učinak Radovana Gavrilovića, koji je osvojio praktično sam jedan set. Zabeležio je 26 poena, ali uz osam grešaka, od čega čak pet na servisu. Gosti su ,,fokusirali" pre svega njega, ali i Todorovića, pa je ovaj drugi uspeo da zabeleži ,,samo" 11 poena, uz pet grešaka. Vladimir Usiljanin je pokazao da je u uzlaznoj formi, osvojio je sa Banatom 10 poena uz samo dve greške.
Posle tri odigrana kola Ribnica je, sa osam osvojenih bodova, druga na tabeli, pošto je maksimalan učinak imala samo novosadska Vojvodina. U narednom, 4. kolu, Ribnica će sutra gostovati u Beogradu, gde se sastaje sa Partizanom koji je, opet, u 3. kolu poražen od Novosađana maksimalnim rezultatom od 0:3.
Posle nedeljnog kola uslediće gotovo dvomesečna pauza zbog priprema reprezentacije SCG i SP u Japanu krajem novembra i početkom decembra. Peto kolo igra se 10. decembra, a Ribnica će u tom terminu startovati u CEV kupu - pre ili posle ovog datuma.



ATLETIKA: U MRSAĆU ODRŽAN POLUMARATON - piše Stole Petković
Pandurević treći put

   U pomoravskom selu Mrsać kraj Kraljeva, poznatom po Novogodišnjoj atletskoj trci, održan je tradicionalni polumaraton u okviru Oktobarskih svečanosti. To je deseti jubilarni nastup atletičara, ovoga puta iz Srbije i Republike Srpske. Na takmičenju je učestvovalo 13 atletičara iz pet klubova. Na stazi dugoj 21 kilometar i 95,5 metara prvi kroz cilj prošao je Dragan Pandurević (Romanija - Pale) sa vremenom 1:11,05. To je treća uzastopna pobeda ovog atletičara, koji se uveliko priprema za maraton u Mađarskoj. Drugi je bio Miodrag Petrić (AK Kra-ljevo) 11:13,13, a treći Dejan Popo-vić (AK Karano-vac) sa vremenom 1:13,14. Zanimljiv je bio nastup Parać-inca Zorana Suzano-vića (48 godina). On je na trku došao na poziv organizatora misleći da na stazu izlaze veterani.
- Drago mi je što sam ipak došao jer ovaj rezultat 1:16,58 je najbolji u mojoj karijeri, a ostvaren je u žestokoj konkurenciji - kaže Suzanović.
Takmičenje je održano u režiji organizacije ,,Novogodišnja trka Mrsać”.Povratak na vrh strane


IMPRESUM

Nedeljni list u izdanju Javnog preduzeća za informisanje: „Ibarske novosti” - Kraljevo. Adresa Redakcije: ul. Hajduk Veljkova br. 2.
Direktor i glavni i odgovorni urednik: Dragan Rajičić. Odgovorni urednik: Vladeta Stanojević. Tehnički uredio: Saša Kovačević.

Redakcija: Zoran Bačarević (sport), Dragan Vukićević (privreda), Slobodan Rajić (politika), Marko Slavković (reportaže i Stršljen), Bojana Milosavljević, Stojan Petković (sport), Ivan Rajović (urednik izdavačke delatnosti), Rajko Sarić, Milisav Radovanović (fotoreporter), Vesna Jovičić (lektor), Zorica Radunković (marketing). Poslovni sekretar Lidija Kuljača.

Predsednik Upravnog odbora: Biljana Knežević, dipl. pravnik.

Telefoni: direktor i glavni i odgovorni urednik 312-504, odgovorni urednik tel/faks 320-630, pravna i opšta služba 312-505, oglasno odeljenje 312-505. Godišnja pretplata 1.560 din. Za inostranstvo - Evropa 4.680 dinara, Amerika i Australija 6.240 din. Tekući račun: 160-14461-52 kod „Banca Intesa” Kraljevo. Kompjuterska obrada „Ibarske novosti”. Štampa “APM print”, III Bulevar 29, Beograd. Generalni distributer: “HIT-KOMERC” Žička 10, tel. 036/360-200 i 361-222.

Poštarina plaćena u Pošti 36200 Kraljevo. List izlazi petkom, rukopisi se ne vraćaju.

e-mail:webmaster@kraljevo.com, ibarskenovosti@kv.sbb.co.yu


Ibarske novosti - e-mail

Copyright © 1997-2006. Interactive.net Kraljevo. All rights reseved interactive