Internet izdanje - 16. februar 2007. godine

  Ibarske novosti - e-mail

Naslovna strana novog broja "Ibarskih novosti" - klik za vecu sliku! Projekti za otvaranje novih radnih mesta
Poskupelo iznošenje smeća, grejanje ,,na čekanju”
Udruživanjem do većeg uticaja na rešavanje problema
Pojednostavljivanje procedure
Oproštaj od privrednika, sportskog radnika i humaniste
Bila je to jedna fina kraljevačka pivska revolucija
Objektivni sud traži veću vremensku distancu
Motivacija nam je kada umesto suza na nečijem licu blesne osmeh
Trogodišnji rat
Umetnost, kultura, obrazovanje
Sport: karate, odbojka, šah


AMERIČKI AMBASADOR MAJKL POLT U POSETI KRALJEVU - piše Slobodan Rajić
Projekti za otvaranje novih radnih mesta

   • Dva nova programa američke Agencije za međunarodni razvoj obuhvatiće 16 opština i biće prvenstveno namenjena novim lokalnim biznis-planovima, investicijama i zapošljavanju • Američki ambasador najavio i pomoć za programe u poljoprivredi i razvoju poslovnog sektora • Predsednik kraljevačke opštine dr Miloš Babić zahvalio na saradnji

   Predsednici jedanaest opština u Srbiji potpisali su u utorak, 13. februara, sa američkim ambasadorom u našoj zemlji Majklom Poltom, prilikom njegove posete Kraljevu, Sporazum o saradnji i promociji investicija u lokalnim samoupravama. Program za promociju investicija u opštinama biće sproveden kao deo Programa podsticaja i podrške lokalnom ekonomskom razvoju, skraćeno nazvan MEGA i, kako je rečeno, „finansira ga američki narod kroz Američku agenciju za međunarodni razvoj (USAID)”. Osim u opštini Kraljevo, biće sproveden i u opštinama Pećinci, Šabac, Čačak, Arilje, Prijepolje, Pančevo, Vršac, Smederevo, Paraćin i Leskovac, sa ciljem da im se pomogne u privlačenju investicija. Ovaj program će trajati pet godina i u njega će biti uloženo više od dvadeset miliona dolara. Podeljen je u dve faze. U prvoj fazi će biti uloženo oko 14 miliona dolara, a druga, ako bude primenjena, podrazumevaće ulaganja od još 12,5 miliona dolara. Samo u 2007. godini planirano je da se u odabranih 11 opština kroz nove investicije otvori 5.500 novih radnih mesta. Do sada je u program MEGA, kako je istakao ambasador Polt, bilo uključeno deset opština i preko njega investirano više od 77 miliona dolara, dok je tim opštinama Vlada Srbije odobrila i dodatnih 130 miliona evra u okviru Nacionalnog investicionog plana (NIP).
Ambasador Majkl Polt na skupu u Kraljevu, pre potpisivanja sporazuma, najavio je i početak realizacije drugog projekta koji finansira SAD - Programa za planiranje i reagovanje u kriznim situacijama i jačanje ekonomske sigurnosti (SCOPES). U okviru ovog Programa, u utorak je u Kraljevu počela prva faza - takmičenje biznis-planova pod nazivom ,,Ostvari svoj san”. Takmičenje će, osim u Kraljevu, biti otvoreno i u Kuršumliji, Medveđi, Bujanovcu, Preševu, Novom Pazaru i Prijepolju i trajaće kroz posebne radionice do maja ove godine. Namenjeno je postojećim i novim firmama i pojedincima koji budu predstavili zdrave ekonomske planove, a pobednici će kao nagradu dobiti kombinaciju investicija, tehničke pomoći i mentorske podrške u implementaciji svojih planova u trajanju od šest do 18 meseci. Pobedničke firme koje zapošljavaju do deset radnika dobijaće pomoć do 5.000 dolara, a veće firme mogu konkurisati za pomoć do 20.000 dolara. Broj pobednika nije ograničen, a kancelarija Centra za preduzetništvo u Kraljevu biće otvorena utorkom i petkom u Ulici Tanaska Rajića broj 25.
U izlaganju prilikom predstavljanja dva nova projekta ambasador Majkl Polt je istakao da je američka ambasada preko američke Agencije za međunarodni razvoj i do sada uspešno sarađivala sa opštinom Kraljevo u izgradnji demokratskih institucija, kao i da želi da se ovo partnerstvo nastavi ne samo sa Kraljevom, već i sa drugim opštinama.
- Želimo da se ovi partnerski odnosi nastave i u jednoj novoj kampanji kroz ova dva projekta koju ja nazivam „Nova radna mesta u Srbiji”. Građani Srbije, uostalom, rekli su da su vam sada najpotrebnija nova i bolja radna mesta i mi želimo da pomognemo da to ostvarite - naglasio je Majkl Polt.
On je rekao i da se od dolaska u Srbiju, maja 2004. godine, američka ambasada u Beogradu usredsredila na privredni razvoj Srbije, ali da shvata „da vlada ne otvara nova radna mesta, već samo zdrava tržišna ekonomija”. Istakao je i da SAD želi da izdvoji još više sredstava i, pored dva promovisana projekta, najavio još dva nova: Program za razvoj poljoprivredne proizvodnje i Program za razvoj privatnog poslovnog sektora „koji će sarađivati direktno sa preduzetnicima i kompanijama kako bi se povećali njihova produktivnost i izvoz”. Naglasio je i da očekuje da 11 opština, kao i prethodnih deset koje koriste Program MEGA, „budu uzor privrednog napretka i razvoja u Srbiji”, dok je za Program SKOPES rekao da ima poseban značaj za Kraljevo i za mlade, nezaposlene ljude.
- Kada se govori o ovom programu, on je posebno važan za Kraljevo jer se taj Program odnosi na područje visoke nezaposlenosti kako bi se pomoglo pojedincima i porodicama da samo zarađuju za pristojan život i aktivno učestvuju u životu svoje zajednice. Naročitu pažnju obratićemo na mlade ljude. Oni su razlog zbog kojeg smo se i okupili ovde, zbog kojih ulažemo sve napore, jer oni su budućnost ove zemlje, a mnogi su nezaposleni i pred velikim preprekama ne znajući šta će dalje po završenom školovanju. Upravo zbog toga danas otvaramo takmičenje u poslovnim planovima koji mladima otvaraju posao. To takmičenje je prvi korak u pronalaženju novih mogućnosti za povećanje zaposlenosti - naglasio je Majkl Polt, izrazivši optimizam u uspeh projekata.
Pozdravljajući američkog ambasadora, „gradonačelnike” i predstavnike opština i brojne goste, dr Miloš Babić, predsednik opštine Kraljevo, podsetio je da su građani Kraljeva i do sada uspešno sarađivali sa američkim narodom u poslednjih šest godina kroz razne programe i ukazao na značaj nastavka ovog partnerstva.
- Drago mi je da će se ova saradnja nastaviti i kroz dva nova programa USAID-a. Posebno mi je drago da se oba programa bave lokalnim ekonomskim razvojem, otvaranjem novih radnih mesta, stvaranjem novih privrednih subjekata i privlačenjem investicija, kako stranih, tako i domaćih. U ovom trenutku ekonomski razvoj je prioritet svih lokalnih vlasti širom Srbije, a posebno nas u Kraljevu. Mislim da ćete se svi složiti da, ako iskoristimo ovo što nam se nudi, sve ovo što je godinama skupljano u zemlji naših prijatelja i ne budemo pravili greške, shvatićemo period tranzicije i brže se uključiti u evroatlantske integracije. Verujem da će pre svega naši građani, naša preduzeća, naše opštine, a samim tim i naša zemlja, postati srećni kao što smo bili možda srećni i ekonomski razvijeni pre 20-30 godina. Ovo što nam se nudi je ne samo potreba Kraljeva, to je potreba naše zemlje i ja sam zahvalan ljudima koji su došli da nam ponude pomoć kroz ova dva projekta. U ime građana Kraljeva i u svoje ime, ja vam zahvaljujem i uvek ste dobrodošli u ovom gradu na obalama Ibra i Morave - zaključio je dr Babić.
Pored ambasadora Polta i dr Babića, na skupu su govorili i direktori dva navedena programa Brajan Holst i Stiven Rozenberg. Istog dana u popodnevnim satima u Kraljevu su počele da rade radionice u okviru programa SCOPES.

„KOSOVO JE PITANJE LJUDI”
- Dozvolite mi da kažem par reči o pitanjima Kosova na ovom skupu. Ja znam da u Kraljevu živi mnogo ljudi koji su napustili Kosovo i došli sa Kosova. Ja, naravno, nisam danas posebno pričao o politici prema Kosovu. Međutim, budućnost Kosova, a samim tim i Srbije, ima veze sa ljudima, dakle radi se o ljudima, a ne o politici. LJudi ne mogu da se prehrane granicama, ljudi ne mogu školovati decu pregovorima i ne mogu živeti i zarađivati od političkih deklaracija. Nadam se da je i vama, kao što je i meni, jasno da će rešenje bezbednosti, kada je u pitanju budućnost Kosova pa i Srbije, dovesti do veće, a ne manje regionalne stabilnosti. Znači, treba smanjiti kritike, a povećati programe koji pomažu otvaranju novih radnih mesta u vašoj državi. Ti planovi će, ukupno posmatrano, poboljšati poslovnu klimu za investicije i otvoriti nova radna mesta, čime će ti ljudi uspeti da prehrane porodicu, školuju svoju decu i imaju maksimalni razvoj - rekao je ambasador Polt, pojasnivši na novinarsko pitanje, da „neće da komentariše Ahtisarijev plan o Kosovu, iako ga mi u potpunosti podržavamo”, ponovio da je to pitanje ljudi koji treba da žive jedni pored drugih i naglasio da se „neće dobiti nijedna mrvica hleba, niti uvesti struja ljudima, razgovorom o granicama i politici, već rešenjima koja će zadovoljiti potrebe ljudi koji žive tamo na Kosovu”.

„NEMOJMO GUBITI VREME!”
Na kraju izlaganja Majkl Polt se, kako je rekao na slabom srpskom jeziku, obratio prisutnima rečima:
- Dakle, danas sam ovde da vas zamolim da mi se pridružite u želji da ne zaboravimo naše najvažnije ciljeve. Nemojmo gubiti vreme sa onim što je moglo da se uradi, već radimo na onome što možemo ostvariti danas. Ako ste spremni na to, Amerika je tu da vam pomogne. Hvala vam najlepše.


SA PRES KONFERENCIJE MAJKLA POLTA
Program i za Rome


   Posle promocije dva projekta, američki ambasador je odgovarao i na pitanja prisutnih.

   Predstavnik romske zajednice Slavko Marković ga je upitao kada će romsko naselje u Kraljevu dobiti struju i javnu rasvetu, na šta je Majkl Polt odgovorio:

- Ne mogu da Vam dam odgovor na to pitanje, na to može da Vam odgovori gradonačelnik dr Babić, ali mogu da kažem da se Program SCOPES odnosi i na romsku populaciju i da će pomoći i vama, kao i da ću ja učiniti sve što mogu da vam se pomogne.Povratak na vrh strane


ODRŽANA 45. SEDNICA OPŠTINSKOG VEĆA KRALJEVO - piše Slobodan Rajić
Poskupelo iznošenje smeća, grejanje ,,na čekanju”


   • Zahtev za povećanje cena grejanja za 16,8 odsto nije prihvaćen • Članovi veća dali saglasnost na programe rada opštinskih javnih preduzeća i ustanova i predlog Odluke o obrazovanju i određivanju područja mesnih zajednica, a usvojeno i više drugih odluka i rešenja od kojih će većina biti razmatrana na narednoj sednici Skupštine opštine

   Na 45. sednici Opštinskog veća, održanoj krajem prošle sedmice u Kraljevu, data je saglasnost na odluku Upravnog odbora JKP „Čistoća” na povećanje cena usluga ovog javnog preduzeća u proseku za 7,5 odsto. Prema ovoj odluci, cene iznošenja i trajnog deponovanja smeća od 1. marta ove godine trebalo bi da budu povećane za domaćinstva u stambenim zgradama sa 1,96 na 2,10 odsto, a za dvorišni prostor sa 0,12 na 0,129 odsto po kvadratnom metru. U oblasti privrede, za poslovni prostor, umesto 1,76, nove cene bi bile od 9,5 do 10,2, a za placeve i trotoare sa 0,26-4,33 na 4,3 do 4,65 dinara po „kvadratu” u zavisnosti od gradske zone i kategorije prostora. Saglasnost je data i na povećanje cena pogrebnih usluga koje treba da budu povećane u proseku za 6,7 odsto. Sve povećane cene, ako takva odluka bude doneta i na sednici Skupštine opštine, primenjivaće se od 1. marta ove godine. U obrazloženju je navedeno da je osnovni razlog povećanja cena usluga „Čistoće”, rast troškova poslovanja ovog preduzeća od poslednjeg povećanja cena sredinom decembra 2005. godine i da se visina povećanja cena uklapa u projektovani rast cena usluga od Vlade Srbije za 2007. godinu. Obrazloženo je i da ovo povećanje cena usluga nije veliko i kao primer navedeno da će po novoj tarifi za stan površine 60 kvadrata građani plaćati 144,9 umesto dosadašnjih 135,2 dinara mesečno.
Za razliku od „Čistoće”, Opštinsko veće na ovoj sednici nije dalo saglasnost na odluku Upravnog odbora JKP „Toplana” za povećanje cena grejanja u proseku za 16,8 odsto. Predstavnik „Toplane” obrazložio je da je od poslednjeg povećanja cena grejanja došlo do povećanja cena energeneta, posebno gasa za 35 odsto, i da sa trenutnom cenom ovo preduzeće ostvaruje gubitke, zatim da je grad Beograd nedavno povećao cene grejanja za 25 odsto. Stručne službe opštinskih organa uprave upozorile su da bi traženim povećanjem od 16,8 odsto bio prekoračen nivo cena za 2007. godinu dozvoljen uredbom Vlade Srbije i da bi to dovelo do mogućnosti da Republika uskrati značajna transferna sredstva budzetu opštine Kraljevo, a time i planirane investicije i isplatu korisnika. Odluka nije doneta dok se do skupštinskog zasedanja ne sagleda kompletna situacija.
Prema razmotrenom izveštaju Zavoda za zaštitu zdravlja, kvalitet vode za piće u Kraljevu tokom poslednja tri meseca 2006. godine bio je zadovoljavajući, odnosno voda je bila hemijski i higijenski ispravna. Kako je obrazloženo, kratkotrajno zamućenje vode u gradskom vodovotu u novembru, izazvano čišćenjem i drugim radovima u rezevoaru, nije ugrozilo higijensku ispravnost vode, dok su i izvršena merenja imisije štetnih gasova pokazala da su Kraljevčani u ovom periodu udisali čist vazduh, u dozvoljenim granicama zagađenja.
Članovi Opštinskog veća dali su pozitivno mišljenje o predlogu Odluke o obrazovanju i određivanju područja mesnih zajednica na području opštine uz napomenu da će konačno rešenje i ove organizacije i statusa mesnih zajednica biti nakon što Kraljevo i formalno dobije status grada. Inače, ova odluka, ako bude usvojena na sednici Skupštine opštine, omogućiće izbor saveta, predsednika i drugih organa i tela mesnih zajednica čiji je mandat odavno istekao, s tim što bi se izbori u velikim gradskim mesnim zajednicama obavili po biračkim mestima.
Na sednici je data i saglasnost na programe rada opštinskih javnih preduzeća i ustanova, kao i na plan i program rada Koordinacionog odbora za praćenje maloletničke delinkvencije, alkoholizma i narkomanije za 2007. godinu. Članovi Opštinskog veća uisvojili su i Izveštaj o radu Opštinske uprave Kraljevo za prošlu godinu, dali saglasnost na Statut Opštinske stambene agencije, Program korišćenja sredstava za podsticanje razvoja poljoprivredne proizvodnje i nacrt Odluke o uslovima i načinu korišćenja sredstava za regresiranje osiguranja životinja, useva i plodova u 2007. godini, a razmotreno je i više drugih pitanja iz nadležnosti „Opštinske vlade”.
Većina ovih pitanja biće razmotrena na narednoj sednici Skupštine opštine, kada će odbornici o njima svojim glasovima dati konačnu reč.


KONSTITUISANA NARODNA SKUPŠTINA REPUBLIKE SRBIJE
Šest poslanika iz Kraljeva


   Na prekjučerašnjoj, konstitutivnoj sednici nove Narodne skupštine Republike Srbije, verifikovano je ukupno 250 poslaničkih mandata, koliko Skupština Srbije po Ustavu i broji, a mandate su prelaskom cenzusa i po broju glasova dobili SRS - 81, DS - 64, koalicija DSS - Nova Srbija 47, G 17 plus - 19, SPS - 16, koalicija LDP - GSS - SDU - LSV - 15, i manjinske stranke i koalicije: SVM - 3, koalicija Lista za Sandzak - 2, koalicija Albanaca Preševske doline - 1, Unija Roma Srbije - 1 i Romska partija - 1.
   Na listi od 250 poslanika nalazi se i šest poslanika iz Kraljeva, tri sa izborne liste koalicije DSS-NS, dva sa liste DS i jedan sa liste SRS. Novi narodni poslanici iz Kraljeva su Vesna Nikolić-Vukajlović, diplomirani pravnik (SRS), Ivan Jovanović, inž. informatike, i Milan Vuković, dipl. inž. građevine (DS), Biljana Knežević, dipl. pravnik (DSS), Srđan Spasojević, dipl. pravnik (Nova Srbija), i dr Radoslav Jović, lekar (SDPO).
   Sa lista SPS-a i koalicije LDP - GSS - SDU - LSV iz Kraljeva niko nije dobio mandat, dok je iz Opštinskog odbora G 17 plus Kraljevo najavljena mogućnost da mr Jovan Nešović, posle formiranja nove Vlade Srbije, dobije poslanički mandat, čime bi opština Kraljevo u Skupštini Srbije bila zastupljena sa sedam poslanika.Povratak na vrh strane


U KRALJEVU ODRŽANA TRIBINA O RAZVOJU POLJOPRIVREDE - pripremila Sonja Cvetković
Udruživanjem do većeg uticaja na rešavanje problema


   • Kao glavni problemi na tribini istaknuti nedovoljna organizovanost, nedostatak sredstava, negarantovane i niske cene i neobezbeđen siguran plasman agrarnih proizvoda • Opštinski organi obećali veću pomoć poljoprivrednicima, a na skupu preneta iskustva Udruženja poljoprivrednika iz Subotice • Organizator tribine novoformirani Savet za poljoprivredu opštine Kraljevo

   Novoformirani Savet za poljoprivredu opštine Kraljevo održao je krajem prošle sedmice prvu tribinu u ovoj godini. Tema je bila udruživanje poljoprivrednika kao budućnost u razvoju agrara. Naglašeno je da su u oblasti poljoprivrede problemi brojni, od proizvodnje do plasmana, i da zbog toga poljoprivredni prizvođači u narednom periodu više treba da se udruže na svim nivoima kako bi svojim predlozima, inicijativama i drugim aktivnostima, preko nadležnih opštinskih i republičkih organa, značajnije uticali na njihovo reševanje.
Na teritoriji kraljevačke opštine, kako je istaknuto, postoji samo osam poljoprivrednih udruženja, koja funkcionišu za sebe, ali su i nedovoljno organizovana. Da bi rezultati bili vidljiviji, neophodno je poljoprivrednike bolje organizovati i uputiti ih kako najlakše da obezbede sredstva za proizvodnju i uspešno poslovanje, istaknuto je u raspravi.
Pozdravljajući poljoprivrednike na tribini, dr Miloš Babić, predsednik opštine Kraljevo, u tome im je obećao maksimalnu pomoć.
- Pored izgradnje infrastrukture na selu, moramo da pomognemo i da se poveća poljoprivredna proizvodnja. Ja sam osnovao Savet za poljoprivredu preko koga možete da se upoznate sa svime što vas interesuje, da dobijete potrebne informacije, da iznesete svoje probleme i da date predloge kako da se oni reše. Želimo da obezbedimo da u svim sredinama, osnivanjem nultih razreda, ljudi koji žive i rade na selu, makar kad je briga o deci i budućem razvoju u pitanju, imaju iste uslove kao ljudi koji žive u gradskim sredinama. Vidite da je ova lokalna samouprava otišla korak dalje od priča i zaključaka i obezbeđivanjem većih sredstava iz budzeta i svih drugih izvora želi svojski da pomogne svima koji žele da se uspešno bave proizvodnjom u seoskom području na kojem živi više od 50 odsto stanovništva - istakao je dr Babić.
Kao glavni problemi u raspravi su istaknuti nedostatak sredstava, kašnjenje u isplati premija, niske, negarantovane i nerentabilne cene i neobezbeđen plasman agrarnih proizvoda. Na ogromne probleme u poljoprivredi ukazao je i Milan Stevanović, odbornik i predsednik Saveta za poljoprivredu, koji je pored ostalog naglasio:
- Mi ćemo akcenat staviti na formiranje udruženja poljoprivrednika po mesnim zajednicama, i to će biti jedan od najvažnijih zadataka Saveta i skupova koje on organizuje. Želimo da kroz zajednički rad utičemo da se otkloni sve ono što trenutno ne valja, posebno da razbijemo uvozno-mafijaški lobi u poljoprivredi, koji je uzeo maha, pa naša domaća proizvodnja stagnira i nemamo gde da plasiramo proizvode, dok se uvozi sve i svašta - meso, jabuke, mlečni proizvodi..., a videli smo da stočari iz Mačve i Srema svinje moraju da prodaju po bagatelnoj ceni i nemaju na koga da se oslone.
Tribini u Kraljevu prisustvovali su čelnici Udruženja poljoprivrednika „Subotica”, koji su zemljoradnicima iz kraljevačkog kraja preneli neka svoja iskustva u radu. Ovo Udruženje poljoprivrednika, kako je rečeno, postoji i deluje već tri godine, najveće je trenutno u Srbiji i ima više od 2.000 članova. Svoje probleme rešava oprganizovanim nastupom i „u hodu”, što ne znači da ih sada nema. Osnovni princip njihovog rada je da su članovi apolitični, jer samo na taj način mogu solidno da ostvare svoje realne zahteve i prava. Krajnji cilj njihovih članova jeste samo unapređenje sopstvene proizvodnje i zaštita paora koji su, nažalost, prvi u lancu koji najčešće imaju najmanje vajde od sopstvenog rada. Proteklih dana pružili su i pomoć Mačvanima i Sremcima u protestima zbog niske otkupne cene svinjskog mesa, jer kažu da ih cena stoke takođe muči, i kao proizvođače i kao kupce.
- Ne pojedinačno, već samo udruženi možemo nešto da promenimo u poljoprivredi. Kada bismo imali podršku na nivou cele države, to bi daleko lakše i jednostavnije išlo. Udruživanje i zajednički nastup je ono što nam nedostaje u svim granama poljoprivrede, radi daleko većeg uticaja na resorno Ministarstvo i državu, bez čega sigurno nema bržeg razvoja poljoprivrede - rekao je Miroslav Ivković Baja, predsednik Udruženja poljoprivrednika „Subotica”.
Poseta tribini bila je odlična. Ono što se lokalnoj samoupravi nameće, na osnovu zahteva poljoprivrednih proizvođača, jeste što hitnije osnivanje kancelarije, poput one u Subotici, koja će imati savetodavnu ulogu, ali i pružati svaku drugu pomoć poljoprivrednicima u njihovom radu. Kako je istaknuto, neobaveštenost je seljake prethodnih godina koštala mnogih izgubljenih kredita, donacija, subvencija i nepovratnih sredstava za podsticanje agrarne proizvodnje. Očekivanja poljoprivrednika su da će im opština ovog puta znatno više pomoći.
- Očekujemo da će poljoprivreda konačno doći na svoje mesto, očekujemo da krenu stočarska, ratarska, voćarska i povrtarska proizvodnja. Znamo da kraljevački kraj ima izvanredan geografski položaj sa dosta plodnog zemljišta i očekujemo da u narednom periodu proizvodnja krene organizovanije da bismo mogli da ostvarimo kvalitetne rezultate - istakao je Slobodan Radaković, poljoprivrednik iz Podunavaca.
Ovakvi sastanci i tribine, kako je nagovešteno, postaće praksa bar jednom mesečno. Na učesnicima je da odluče da li će oni kroz veće udruživanje proizvođača biti delotvorni jer, ,,ako na tuđim i sopstvenim greškama nismo naučili dovoljno, onda ćemo morati da čekamo da ih neko drugi rešava umesto nas”, a praksa je pokazala da oni „drugi” nisu baš preterano mislili na selo i seljaka - zaključeno je na tribini.


VETERINARSKI SPECIJALISTIČKI INSTITUT “KRALJEVO” U SREDU DOBIJA CERTIFIKAT - piše Dragan Vukićević
Jedina nacionalna referentna laboratorija


   Direktor Uprave za veterinu dr Dejan Krnjaić uručiće u sredu, 21. februara, Veterinarskom specijalističkom institutu ,,Kraljevo" u Kraljevu ovlašćenje za izvođenje analiza i superanaliza uzoraka na avijarnu influencu (ptičji grip) i njukastl bolesti (atipična kuga živine) na teritoriji Republike Srbije, što ovaj institut čini prvom i jedinom Nacionalnom referentnom laboratorijom za naročito opasne zarazne bolesti živine.

   Svečanom uručenju ovlašćenja Veterinarskom specijalističkom institutu ,,Kraljevo" prisustvovaće i delegacija Evropske agencije za rekonstrukciju (EAR), koju predvodi Hristos Gofas, v.d. šefa kancelarije EAR-a u Beogradu, koja je finansijski pomogla nabavku savremene dijagnostičke opreme i rekonstrukciju zgrade Instituta u skladu sa najboljom praksom Evropske unije.
   Na prezentaciji koja će tom prilikom biti priređena novinari će imati priliku da se upoznaju sa delatnošću Instituta i njegovom ulogom u procesu kontrole, prevencije, suzbijanja i iskorenjivanja avijarne influence i drugih bolesti životinja.Povratak na vrh strane


“ELEKTRODISTRIBUCIJA” - NOVI CENOVNIK I METODOLOGIJA ZA NOVE PRIKLJUČKE - piše Marina Miljković Dabić
Pojednostavljivanje procedure


   • Potrošač će kompletnu uslugu - od postavljanja mernog mesta, preko njegove izrade, nabavke materijala, izdavanja rešenja za priključenje, dobijati od ,,Elektrodistribucije”

   Od 1. februara, sva privredna društva EPS-a za distribuciju električne energije primenjuju novi cenovnik i proceduru za odobravanje i izvođenje novih priključaka. Novu Metodologiju o kriterijumima i načinima određivanja troškova priključka na sistem za distribuciju električne energije donela je Agencija za energetiku. Trošak tipskog priključka isti je svuda na teritoriji Republike, a čine ga troškovi opreme, uređaja i materijala, troškovi izvođenja radova, izrade projekta i drugih uslova za izradu priključka. Deo troškova sistema nastalih zbog priključka objekta u zavisnosti od odobrene snage, koji se plaća po kilovatu, od 1. februara je niži. Do pomenutog datuma cena je bila 1.800 dinara, a za sve potrošače koji su zahtev podneli posle 1. februara 1.430 dinara.
- Očekujemo samo manje probleme u odnosu sa potrošačima jer, u suštini, ceo posao priključka, uključujući i izradu dokumentacije sada radi distribucija. Merno mesto je mesto razgraničenja između potrošača i distribucije. Sve do brojila je osnovno sredstvo distribucije, a novim pristupom mi i izvodimo radove, i nabavljamo materijal za ono što će svakako biti u našoj nadležnosti - kaže Milomir Belčević, tehnički direktor ,,Elektrosrbije".
Svi troškovi koji su ušli u ovaj cenovnik urađeni su na bazi tržišnih vrednosti materijala i troškova rada, uključujući i izradu dokumentacije. U trošak je ušla i cena brojila od 38 evra, što je cena po kojoj je EPS nabavio SAGEM-ova brojila i niža je od cene po kojoj brojilo trenutno može da se nabavi.
Zahtevi za izdavanje odobrenja za priključenje i dalje će se podnositi na šalterima Šalter-sale ,,Elektrodistribucije" Kraljevo. Za nove kupce električne energije biće pripremljen štampani materijal, a službenici koji budu radili na predmetima prijema te dokumentacije biće edukovani da daju pravovremene informacije kako bi potrošač što jednostavnije popunio određene zahteve koje je dužan da podnese za izdavanje odobrenja za priključak.
- Smatramo da je ovo metod koji je jednostavniji za potrošača, jer će kompletna procedura: postaljanje mernog mesta, njegova izrada, nabavka materijala biti u nadležnosti elektrodistribucije, što će biti finalizovano samim priključenjem, odnosno izdavanjem rešenja odobrenja za priključenje. Potrošač više ne mora da se raspituje da li je neki tip brojila odobren ili nije, da li je uklopni sat odgovarajućeg tipa, koji priključni kabl da kupi, već će objašnjenje kako će uvesti novi priključak dobiti na stručan i njemu prilagođen način - pojašnjava Milan kojić, direktor ,,Elektrodistribucije" Kraljevo.
Cena priljučka sastoji se iz: troškova priključenja na sistem za distribuciju električne energije (definisani su za određene tipove priključka: monofazni ili trofazni, određene snage, odnosno da li je priključak podzemni ili nadzemni) i iz troškova za korišćenje distributivnog sistema koji zavise od snage koja je odobrena potrošaču.
- Znamo da je i do sada na tržištu potrošač bio prepušten sam sebi i morao da se obraća privatnim izvođačima za postavljanje ormara, brojila, za kupovinu priključnog kabla. Sada će sve to raditi elektrodistribucija. Rokovi za izvršenje ovih radnji su 30 dana od podnošenja KOMPLETNOG zahteva do izdavanja odobrenja za priključak i još 15 dana za samo priključenje potrošača. U zavisnosti da li je 16 ili 32 ampera, kod trofaznog priključka cena će se kretati između 105.000 i 120.000 dinara, s tim što tu ulazi i naknada za korišćenje distributivnog sistema. Cena je niža kod monofaznog priključka i kreće se od 75.000 do 80.000 dinara, u zavisnosti da li je 16 ili 32 ampera - dodaje Kojić.
U ,,Elektrodistribuciji" Kraljevo naglašavaju da je ovo i za njih novina, ali da se nadaju da će, kroz svoju aktivnost, potrošače vrlo brzo uveriti da je to i za njih efikasnije, lakše i jednostavnije rešenje.


VEĆE SAVEZA SAMOSTALNIH SINDIKATA KRALJEVA O PRIVATIZACIJI
Promena vlasništva kroz trnje


   Privatizaciju, koja se odvija na teritoriji opštine Kraljevo od 2003. godine do danas, prate brojna nerešena pitanja koja su imala negativne efekte u privatizovanim preduzećima. to se uglavnom negativno odrazilo na materijalno-socijalni status zaposlenih. Ovo je konstatovano u utorak na sednici Veća Saveza sindikata opštine Kraljevo u okviru rasprave o efektima i privatizacije u Kraljevu i pripreme održavanja tribine na istu temu, koja će u Kraljevu da bude održana u aprilu.
- Sva privatizovana preduzeća izvršila su upis kod Trgovinskog suda. Da bi se to obavilo, obaveza Agencije i kupca bila je da potpišu izjavu o ispunjavanju uslova koji su navedeni u kupoprodajnom ugovoru. Obaveza kupca bila je da, ako su investiranja veća od tri miliona dinara, Agenciji u roku od 30 dana od dana zaključenja ugovora preda bankarsku bezuslovnu garanciju, neopozivu, plativu na prvi poziv Agencije. Nažalost, iako većina kupaca nije ovu obavezu ispunila, ipak je izvršen upis u Trgovinskom sudu - rekao je predsednik Veća Desimir Mionić, analizirajući propuste u procesu privatizacije.

KRŠENJE UGOVORA
U jednom broju preduzeća došlo je do smanjenja kontinuiteta osnovne delatnosti, a u jednom slučaju došlo je i do gašenja osnovne delatnosti. Konstatovano je da nedostaje dovoljnog investicionog ulaganja u postojeću delatnost, a da druga delatnost nije započeta. Uz to, u nekim slučajevima preduzeće je dodatno opterećeno davanjem zaloga, odnosno hipoteke, protivno kupoprodajnom ugovoru. U drugim slučajevima, pre privatizacije nisu rešena imovinsko-pravna pitanja, koja kasnije postaju veliki problem novim vlasnicima.
Sindikat posebno ukazuje na nepoštovanje socijalnog programa iz kupoprodajnog ugovora, iako je Zakon o radu regulisao da poslodavac sledbenik preuzima od poslodavca prethodnika opšta akta i sve ugovore o radu koji važe na dan promene poslodavca. Posebno da su kupoprodajnim ugovorom kupci u obavezi da poštuju kolektivne ugovore kod poslodavca koji su ranije potpisani.
- Nažalost, u praksi, novi vlasnici njih uglavnom ne poštuju. Sporna je visina osnovne zarade, isplata regresa, naknade za ishranu, naknada za odlazak sa posla i povratak na posao, uslovi posla i drugo - kaže Mionić.
Za sve uočene propuste predstavnici sindikata su zahtevali kontrolu sprovođenja kupoprodajnih ugovora od Agencije. U toku kontrole uočeni su mnogi propusti koji zakonom nisu jasno definisani.

DUG PUT DO PRAVDE
- Pre svega, u toku kontrole predstavnici Agencije nemaju ovlašćenje da proveravaju verodostojnost podataka koje im prezentuje kupac - objašnjava Mionić. - Osim toga, i kad se obavi kontrola, zapisnici se ne dostavljaju zainteresovanim stranama koje su tražile kontrolu. Stoga se postavlja pitanje - ako je sama privatizacija javna, poštena i transparentna, kome je u interesu ovakav pristup pri kontroli praćenja sprovođenja kupoprodajnih ugvoora od Agencije i Ministarstva. U pojedinim slučajevima, gde je falsifikovana dokumentacija i očigledno da postoji krivična odgovornost, a na šta smo upozoravali, nadležne institucije sistema nisu imale razumevanje.
Mionić navodi da su se u četiri slučaja, gde su raskinuti kupoprodajni ugovori, zakonski propisi koji regulišu status samih preduzeća i zaposlenih u njima u praksi pokazali kao neefikasni i manjkavi. On ukazuje i na problem imenovanja zastupnika kapitala i sam njegov rad, uz primedbu da su sudski sporovi koje vode zastupnici kapitala, da bi zaštitili imovinu, spori, dugi i neefikasni, a da je status zaposlenh potpuno zapostavljen. Uz to, u do sada obavljenoj privatizaciji zaposleni su nezadovoljni načinom besplatne podele akcija.
U najavi tribine u aprilu na ovu temu, sindikat očekuje aktivno učešće poslodavaca i zaposlenih, ali i prisustvo predstavnika sindikata, lokalne samouprave, Ministarstava za rad i privatizaciju i presdtavnika Agencije za privatizaciju.
Na ovoj tribini, kako je zaključilo opštinsko Veće Saveza sindikata, pokrenuće se više pitanja. Pre svega, kakva su viđenja resornih ministarstava za privatizaciju javnih preduzeća, kakav će se metod privatizacije primeniti i da li će sva javna preduzeća biti privatizovana. Zatim, obnoviće se problematika besplatne podele akcija pre privatizacije i status zaposlenih u postupku privatizacije u javnim preduzećima i socijalni programi koji će taj proces da prate.Povratak na vrh strane


IN MEMORIAM: MILOŠ MILENKOVIĆ MIŠA MUJOVAC (1937 - 2007)
Oproštaj od privrednika, sportskog radnika i humaniste

   „Danas na put do večne kuće ispraćamo voljenog supruga, oca, dobrog deku, sina i brata, strica i ujaka, uvaženog rođaka, kuma i kolegu, dobrog prijatelja, druga i komšiju i predsednika Smučarskog kluba „Goč”, Mišu Milenkovića Mujovca, kako smo ga od milja u detinjstvu i do danas zvali.
Miša Milenković je rođen 1937. godine u Kraljevu u čestitoj višečlanoj porodici Marije i Stanimira - Mujčeta Milenkovića, poznatog kraljevačkog kasapina. Miša je detinjstvo proveo u Pljakinom šancu i na obalama naše i njegove omiljene reke Ibar sa svojim vršnjacima: Ramonom, Mićom, Japancem, Šerpom, Predom, Baronom, Kojom, Račom, Colom, Sulom, Duletom i ostalim našim drugarima.
   Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Kraljevu, posle čega završava Školu učenika u privredi, a mesarski zanat izučava kod poznatog kraljevačkog kasapina Velje Kuzmanovića. Nakon završetka zanata zapošljava se u kraljevačkoj firmi „15. maj”. Zbog pokazanih radnih sposobnosti na poslu ubrzo je postavljen na mesto poslovođe klanice. Posle sprovedene integracije u združenom preduzeću „Ishrana” postavljen je za tehničkog, a kasnije i za komercijalnog direktora, i sa tog radnog mesta sa svojim saradnicima snabdeva mesarsko-kobasičarskim proizvodima veliki deo jugoslovenskog tržišta i primorje. Radio je dosta na stručnom usavršavanju. Bio je na specijalizaciji u poznatoj kragujevačkoj fabrici za preradu mesa „Zvezda” i u „Mitrosu” iz Sremske Mitrovice. Sa šest uspešnih direktora klanične industrije iz zemlje bio je i na specijalizaciji u Nemačkoj: Minhenu i Rozenhajmu. Kao iskusan i stručan radnik bio je predavač za mesarstvo u kraljevačkoj Školi učenika u privredi i uputio mnoge generacije u mesarski zanat.
   Miša je sa svojom suprugom Mirom u međuvremenu zasnovao porodicu. Oni su kao brižni roditelji podigli kćeri LJiljanu i Ivanu i doživeli radost da ih upute na pravi životni put. Miša je bio zadovoljan u krugu svoje porodice. Najveća radost su mu bili unučići Boban, Nemanja i Isidora, koji su mu uvek ulepšavali život.
   Nakon sticanja bogatog zanatskog i komercijalnog iskustva Miša se zatim zapošljava u novosadskoj industriji mesa „Venac”, danas „Neoplanti”. Godine 1980. postavljen je za šefa Poslovnog centra „Neoplante” u Kraljevu. Sa ovog radnog mesta dao je doprinos razvoju i širenju maloprodajne mreže „Neoplante” na područja Trstenika, Kruševca, Aleksandrovca, Brusa, Raške i Čačka i da Poslovni centar u Kraljevu postane jedan od vodećih u sistemu „Neoplante”. Više puta je poneo zvanje najboljeg šefa poslovnog centra i druga brojna priznanja svoje firme.
   Miša je voleo svoj zanat, poštovao je svoje majstore i kolege. Imao je veoma široke vidike. Dao je veliki doprinos sa novinarom Danilom Cvijetićem izradi monografije „Razvoj mesarstva u Kraljevu”, kojom je sačuvana uspomena na ovaj nekada veoma rasprostranjen zanat u Kraljevu i uspomena na brojne kraljevačke mesare. Ovim se Miša uzdigao na počasno mesto zanatskog mesarstva u Kraljevu.
   Miša se u društvenom i sportskom radu istakao kao omladinac u Kraljevu i na omladinskim radnim akcijama. Bavio se planinarstvom u PSD „Gvozdac” od 1951. godine i smučanjem. Jedan je od osnivača Smučarskog kluba „Goč”. U Smučarskom klubu je 1980. godine izabran za predsednika. Na to mesto je više puta ponovo biran i ostao je predsednik do iznenadne smrti. Svima je poznato da je Miša uz pomoć entuzijasta, inženjera, arhitekata, doktora, profesora, nastavnika, kraljevačkih preduzeća i vojske dao veliki doprinos da se Sportski centar na Goču izgradi volonterskim i samopregornim radom, bez kredita. Miša je znao da organizuje, podstakne i ostvari uspešnu saradnju na izgradnji Sportskog centra na Goču sa vojskom i kraljevačkim preduzećima: Fabrikom vagona, ,,Kablarom”, ,,Jasenom”, ,,Elektrodistribucijom” i drugima. Osnovao je i slikarsku koloniju na Goču. Miša i sportski entuzijasti doprineli su da je danas sportski Smučarski klub „Goč” postao poznata institucija koja ima savremene uspinjače, ski-liftove i ski-staze, skakaonicu, savremeni smučarski dom sa lepo uređenom okolinom i brojnim malim sportskim terenima, opremu za 4.000 skijaša. Ovim je Goč otvorio svoja prostranstva za posetioce iz cele Srbije. Miša se ponosio planinom Goč. Često je govorio: „Svuda sam bio, ali sam se najradije vraćao Goču, planini jedinstvenoj u nas, sa mnogim osobenostima koje druge pa i veće planine nemaju”. Posebno je isticao: „Ne zna se u koje je doba godine Goč lepši. Proleća su na Goču lepa zbog obilja vegetacije, leto je sa velikim brojem sunčanih dana, jesen je puna šarenih boja, a zima najviše radosti pruža mladima. Zbog toga je Goč narodno bogatstvo”. Ovakvim i sličnim rečima Miša nas je naučio da Goč trajno zavolimo.
Miša je bio optimista, imao je viziju i znao u kom pravcu da usmeri stvaralačku snagu mnogih zaljubljenika u zimske sportove i planinu Goč. On je izrastao u uglednog sportskog radnika Kraljeva i Srbije. Miša i njegovi entuzijasti trajno su urezali svoja dela i imena u razvoj Smučarskog centra na Goču. On je iza sebe ostavio jak sportski kolektiv sposoban da i dalje uspešno vodi Smučarski klub „Goč”. Za svoj stručni i društveni rad Miša je dobio brojna priznanja i odlikovanja, među kojima i Diplomu zaslužnog građanina opštine Kraljevo, Novembarsku nagradu Kraljeva i Zlatnu plaketu Turističkog saveza Srbije.
   Miša je imao svoj pogled na život. Bio je i u najtežim situacijama optimista. Kroz život je išao energično i ponosno, kao dobar čovek, uzdignuta čela i čista obraza, često zagledan u planinske horizonte Goča. Za nas, njegove prijatelje i poznanike, bio je dobar drug i iskreni prijatelj. Iako dinamičan i impulsivan čovek, bio je pažljiv prema svima. Voleo je da pohvali svaki uspeh, rad i stvaralaštvo. Bio je popularan i rado viđen u svakom društvu. Govorio je u šali „Sport je moj drugi život”. Živeo je za sport i završio ovozemaljski životni put na smučarskim sportskim terenima svog voljenog Goča.
Uvažena porodico, danas se opraštamo od našeg Miše u ime drugova iz detinjstva iz „Pljakinog šanca”, u ime drugova iz Smučarskog kluba „Goč”, u ime Sportskog saveza Kraljeva, u ime Kraljevčana koji su Mišu poznavali, koji su ga cenili, poštovali i voleli. Smučarski klub „Goč” će svojim memorijalnim aktivnostima trajno čuvati uspomenu na svog predsednika. NJegov drag i prijatan lik trajno ćemo pamtiti zbog njegovih dela koja su pred nama i sa nama i koja stoje na raspolaganju našoj deci, omladini i našem zavičaju. Uvažena porodico, danas smo došli da sa vama podelimo bol za izgubljenim Mišom i da ga dostojno ispratimo na put do njegovog večnog počivališta. Primite naše saučešće. Za sve što je učinio, neka mu je večna hvala. Slava mu!”
(Oproštajni govor na sahrani Miloša Milenkovića Miše Mujovca, na Starom kraljevačkom groblju, 12. februara 2007. godine)
Dr Milan Matijević


OPROŠTAJ U IME KOLEKTIVA AD „NEOPLANTE” NOVI SAD
Vrstan stručnjak i rukovodilac


   
„Pripala mi je tužna obaveza da se ispred radnih ljudi AD „Neoplanta” Novi Sad oprostim od cenjenog i uvaženog kolege Miloša Milenkovića Miše, kako smo ga svi zvali, „Miše mesara”, kako je često imao običaj da se predstavlja prijateljima i poslovnom svetu.
   Miša je bio doajen u struci i u našoj branši, opštepoznat i priznat stručnjak. Vrlo dobro su ga poznavali svi učesnici na tržištu, gde je važio za iskusnog pregaoca i znalca svoje struke. Krasile su ga odlike znanja, upornosti i istrajnosti u radnim obavezama, kao i čestitosti i poštenja. Pokojni Miša je bio naš dugogodišnji radnik. Dugo godina je uspešno vodio Poslovni centar Kraljevo - istinski vodeći brigu o našoj prisutnosti na tržištu. Vrlo dobro je poznavao svakog našeg kupca i sa njima gradio istinske poslovne i prijateljske odnose. Takođe je vodio veliku brigu o svakom zaposlenom radniku kojim je rukovodio. Iako iskusni trgovac, značajno je razvijao i stalno unapređivao za nas vrlo važan segment - maloprodaju. Maloprodajni objekti koje je on razvijao bili su najbolji u AD „Neoplanti”.
   Pokojni Miša je bio opšteomiljen u našoj firmi i teško je naći radnika koji nije imao vrlo dobro mišljenje o njemu. I po odlasku u penziju i dalje je bio aktivan - radio je. Odlaskom Miše ostajemo uskraćeni za jednog izuzetnog dobrog radnika i rukovodioca, za iskrenog i dobrog čovejka i prijatelja. Trudićemo se da nastavimo njegovim putem. Iskreno saučešće porodici, rodbini i prijateljima.”
Dušan Jovičić,
komerc. direktor „Neoplante”.
Povratak na vrh strane


DR PREDRAG STOJANOVIĆ: ISTINA O PROTESTIMA U KRALJEVU 1996-1997. GODINE (6)
Bila je to jedna fina kraljevačka pivska revolucija


   • Ja ipak mislim da je sve to što se dešavalo pre deset godina bila jedna fina kraljevačka revolucija, ali revolucija koja je, nažalost, ,,pojela" mnogu svoju decu. Kad se sada pogleda gde su ljudi koji su pojedinačno izneli čitavu stvar, videće se da je mnogo više te dece pojedeno, nego što ih je ostalo u političkom životu ili na nekim značajnijim funkcijama

   Jedna od ključnih stvari u formiranju nove lokalne vlasti je to što zahvaljujući protivljenju Mikija Majstorovića i mene Koalicija ,,Zajedno" nije prihvatila Stamenka Čolakovića kao predlog SPO za mesto predsednika SO Kraljevo. Tad su Milomir Šljivić i Dragojlo Bažalac negde ,,iskopali" Radoslava Jovića kao kandidata i on je, koliko znam, sedam dana pre ili posle izbora, a biće ovo drugo, postao i član SPO. Tu, dakle, nema govora ni o kakvim emocijama, ali to je uvek tako u masovkama. Ja ipak mislim da je sve to što se dešavalo pre deset godina bila jedna fina kraljevačka revolucija, ali revolucija koja je, nažalost, ,,pojela" mnogu svoju decu. Kad se sada pogleda gde su ljudi koji su pojedinačno izneli čitavu stvar, videće se da je mnogo više te dece pojedeno, nego što ih je ostalo u političkom životu ili na nekim značajnijim funkcijama. U tome su ta izneverena očekivanja, jer su ona uvek vezana za višak emocija. No, ja mislim da su mnogo srećniji oni ljudi koji su emotivno krenuli u čitavu priču.

BAŽALAC - ČOVEK ZA KONTAKT SA REŽIMOM
Već sam rekao da je Dragojlo Bažalac imao najbolje pozicije, jer je imao i najprisniji kontakt sa ,,crvenima”. Bio je jedini sedi čikica meću nama, koji smo još bili relativno mladi - dečica takoreći. Jer, kad je biran Mladomir Novaković za predsednika SO, posle Jovićeve ostavke, pošto sam ja bio uzdržan, rekao mi je: ,,Ništa to ne znači, biraće ga JUL, nemoj da se inatiš”. Bažalac je, kao iskusni komunistički direktor, jer je on, zapravo, pravo dete komunizma, zatvorio krug svog delovanja. On je hteo da kroz DS dođe do mesta sa kojeg su ga oterali, a došao je na stepenicu više. On je došao na mesto prvog čoveka ,,Elektrodistribucije” Srbije. To je Bažalac hteo, i u tome je uspeo. To što je on imao bolji politički račun od svih nas, stvar je političke procene i sigurno je da taj čovek nije u sve to ušao sa emocijama, daleko od toga, ali nam je strašno pomogao. NJegovo iskustvo u Izvršnom odboru, naročito u pogledu raspolaganja finansijskim sredstvima, strašno je pomoglo Koaliciji ,,Zajedno", naročito ta njegova ,,žica” da smiruje personalne sukobe. Naravno, i da uzgred ostvari neki svoj lični interes. On je iz interesa krenuo u priču i ja to opravdavam. Mi smo uvek bili u korektnim odnosima, nikad prijateljskim, a nije bilo ni prilike da budemo prijatelji i da se nešto mnogo družimo, niti su nam se putevi preplitali, bilo gde i bilo kada. Znam da me nikada nije voleo i ne zameram mu.
NJegov predlog je bio Miša Sretović, koji je podneo ostavku posle sedam dana; njegov predlog je bio i Zvonko Obradović, koji je, eto, uspeo. U politici je nešto postigao, ako je politika nekakvo merilo za nešto. Gospodin Obradović, koji je izgubio izbore na biračkom mestu br. 11, dospeo je do predsednika gradske vlade, što znači da ta cik-cak politička linija Zvonka Obradovića, po ugledu na Dragojla Bažalca, daje rezultate. Ne zaboravimo da je Bažalac Obradovićev ,,politički otac", ma koliko se u gradu pričalo da sam Zvonka ja ,,napravio", on se, ipak, ugledao na Bažalca, a ne na mene. Tu se odigrao i sukob koji, srećom, nije do kraja eskalirao, između Bažalca i Miolomira Šljivića, oko partijskog uticaja SPO i DS. To se nije proširilo jer je Šljivić, ipak, mudro odigrao celu priču, nije se previše zaleteo. Postalo mu je jasno da je bolje držati Bažalca takvog kakav jeste, jer je on neosporno bio kontakt između režima i Koalicije ,,Zajedno", to je sigurno.
Kad se pogleda to organizaciono jezgro koje je relativno malo u odnosu na broj ljudi koji je kasnije nešto radio u lokalnoj vlasti, vidi se tačno ko je kako prišao čitavoj stvari i na koji je način vršena lokalna vlast. Ono što je meni drago je to što smo imali mnogo više pozitivnih nego negativnih poena. Ali, bilo je iskakanja u čitavoj priči, upravo kod ljudi koji su mislili da im vlast donosi mogućnost da se ponašaju onako kako su se ponašali prethodnici. Ja sam, recimo, za prvih mesec dana primio 700 ljudi sa različitim problemima, koji su mislili da smo mi svemoćni. Međutim, neki drugi su drugačije razmišljali i bila je jedna paralelna struktura u Kraljevu - opštinska vlast i ,,crveni" koji su ostali na svim republičkim mestima, a koji su bili drugi deo života grada. Ali, veliki kvalitet je to što smo radili otvoreno i grešili otvoreno, to što se za naše greške i sukobe znalo. Nama nisu kupili nijednog odbornika, nisu mogli da nas slome. Mislim da je to za Kraljevo bila istorijska kvalitativna promena koja nije dovoljno iskorišćena.
Da li je Kraljevu potrebno malo vremena da se sabere pa da krene dalje - videćemo. Uostalom, još ima dovoljno nas koji se sećamo svega i svačega iz tog perioda. Tu smo, nismo otišli nigde i ne verujem da ćemo otići, sem kod Ložionice ili na Barutanu, i neće biti baš lako da sve to ,,pokriju snegovi i šaš".

CENTRI MOĆI
Ono što zasigurno znam jeste da je SPO bio najpošteniji i najtvrđi u pregovorima, i kada bi se nešto dogovorilo, oni su se toga bezrezervno držali. Za razliku od njih, DS je bila strašno fluidna. Tu je Mile Korićanac kao neku gradsku politiku vodio Opštinski odbor, a zapravo je odlučivao Dragojlo Bažalac. I zato je Demokratska stanka loše prošla sa Korićancem, i tada, a i posle kada je bio predsednik gradske vlade, u vreme kada je LJubiša Jovašević bio predsednik SO. Sukob između njih dvojice i mene, pa onda njihov međusobni, doveo je do neželjenih posledica u gradu. Sa jedne strane smo bili mi - ,,otpadnici” DSS i, naravno, članovi jedne nove stranke. Nama nije ostalo ništa drugo, pošto smo bili ,,tas na vagi”, nego da budemo lojalni čitavoj stvari, i bili smo to do kraja.
Centrale je interesovalo samo to da njihovi ljudi budu tamo gde je bio koalicioni dogovor. SPO je hteo, pošto-poto, da posle Jovića ima svog novog predsednika opštine, bez obzira kakvog kvaliteta. To nije bilo dobro. DS je bila mnogo pragmatičnija, a što se tiče nas iz DHSS, kojih je bilo najmanje, ja sam imao, kad sve saberem, pozitivnije iskustvo sa ljudima iz SPO, osim sa Svetlanom Stanić i Milanom Vukovićem iz DS. Oni su bili i ostali stabilni, drugi su previše lavirali, a SPO je bio jako tvrd. U to vreme je došlo i do onog sukoba izazvanog skidanjem pokojnog Đinđića sa mesta gradonačelnika Beograda. To se prelamalo svuda po opštinama, ali mislim da se Kraljevo čvrsto držalo. S obzirom na to sa koliko smo neiskustva ušli u čitavu priču, svoj posao smo korektno uradili.
Mi smo takav narod, previše interesa je okolo bilo i mislilo se da da će prvoborci, Ivan sa Milutina, a mi iz organizacije protesta, moći da zadovolje želje svih koji su se tih 100 dana pojavljivali na protestima. I danas se neki pitaju: Zašto smo šetali tri meseca? Ja znam zašto sam šetao, zbog svog glasa koji mi je tada neko ukrao i što je neko hteo da mi ukrade pobedu na mojoj izbornoj jedinici. Ja znam zašto sam šetao, i to moje priznanje Zaslužnog građanina, dato prvi put razvoju demokratije, dovoljno govori o tome da smo se mi osvestili i da smo konačno počeli da razgovaramo o nekim bitnim stvarima. Ovo je za Srbiju kratak rok da se posle 10 godina govori o nekim bližim istorijskim događajima kada se ne otvaraju ni dosijei UDBE iz 1945. godine. Ali, uspeli smo da počnemo da pričamo o tome kakvi smo bili pre 10 godina, a kakvi smo sada. Na svu sreću, ima nas koji se nismo promenili i mislim da je to osnovna stvar. Između ostalog, ali u najpozitivnijem smislu, bila je to pivska revolcija. Ne verujem da su u ,,Parizu" ikada prodali više piva nego tada. Milošević je tada izazvao energiju koju više nije mogao da kontroliše, nije mogao duha kojeg je izazvao da vrati u bocu, i to je bio početak njegovog pada. Tu mu više ni Služba nije mogla pomoći.
Možda mi u Kraljevu tada nismo ni znali da je to bila revolucija, možda nismo znali kako se to radi, ali smo održavali tenziju. Zato su meni mnogo važniji ti ljudi sa emocijama, koji su prošli kroz sve, jer znaju protiv koga su upotrebili sve te emocije. Interesdžijama sigurno nije čista savest, ali emotivci koji su išli protiv Slobodana Miloševića, kao personifikacije režima, njima je čista savest jer znaju da su postigli uspeh.
I moram da kažem na kraju da je i veliki broj kraljevačkih Roma učestvovao u svemu tome o čemu govorim, a čiju desetogodišnjicu ovih meseci obeležavamo. Učestvovali su iz duše i ja nisam video više pozitivnih emocija nego u njihovoj pomoći čitavoj priči. Bila je to ljudska, a ne politička pomoć. Nije bila pomoć ni iz kakvog računa. Međutim, kasnije je Mile Korićanac pokušao politički da ih izmanipuliše, što je bilo strašno ružno. To je bila sramotna posledica uspeha kraljevačkih protesta, jer ti ljudi nisu ni očekivali ne znam kakvu pomoć, tražili su samo ono što im pripada, da im se sredi voda i još par stvari u Romskom naselju.
(Kraj).Povratak na vrh strane


ODGOVOR DR RADOSLAVA JOVIĆA NA PITANJA DR PREDRAGA STOJANOVIĆA POSTAVLJENA U FELJTONU
Objektivni sud traži veću vremensku distancu

   Iz nedelje u nedelju u listu IN objavljujete nešto što ste Vi ili pisac teksta nazvali tzv. istinom o protestima u Kraljevu 1996-1997. Iako sam u svemu tome učestvovao, nije mi palo na pamet da o tome dajem bilo kakav sud i mišljenje jer smatram da se o događajima koji obeleže jednu epohu realan i objektivan sud može dati tek sa povelikom vremenskom distancom. Nažalost, postoje ljudi koji nemaju savesti, moralnih i etičkih ograničenja, pa sebi daju za pravo da glume samog Boga i daju svom mišljenju i percepciji stvarnosti epitet neograničene, gotovo božanske istine. Takvih ljudi je bilo i uvek će ih biti, ali je žalosno što im vi novinari dozvoljavate da rade taj nečastan posao da seju mržnju, sumnju u sve vrednosti, da i dalje sluđuju ionako zbunjen narod, kojemu je od ,,lepog života i bolje budućnosti" već muka i svega dosta. Pa i čovek koji ne silazi sa stranica vašeg lista, Predrag Stojanović, koji je toliko puta već na izborima od građana dobio ocenu šta Kraljevčani misle o njemu, i dalje sebi daje za pravo da piše i priča šta mu padne na pamet. Da vas delom ne finansiraju i građani Kraljeva, dakle poreski obveznici, verovatno ne bih ni reagovao na vaše tekstove koje je potpisao pomenuti Predrag Stojanović, jer on lično i ne zaslužuje bilo kakav odgovor na sve što priča i piše. Da je imao dostojanstva, povukao bi se iz politike i iz javnog života za sva vremena posle debakla na izborima za predsednika opštine 2003. godine, jer nije sakupio ni onoliko glasova koliko mu je potpisa za kandidaturu bilo potrebno. Usput se na njegovoj listi podrške našao i falsifikat potpisa podrške, pa ga je jedan tadašnji kandidat, Slobo Mihailović, čak i optužio javno da se njegov potpis našao na listi za podršku Predragu Stojanoviću. Nisu mu nažalost pomogli ni glumci koje je doveo iz Beograda. Iza toga, kako narod kaže, ,,popio je još nekoliko patosa" na izborima za parlament, i to mu nije bilo dovoljno da se zaustavi, da sebi prizna istinu da ga narod neće, da ga je prepoznao kakvu štetnu politiku zastupa. Da sve bude još žalosnije i komičnije, dva puta zaredom sam sebe, preko svojih odbornika, predlaže za najviša odličja grada Kraljeva. Prvi put sam morao lično da se javno izvinjavam imenima kakvo je na primer prof. dr Vlado Baltić, jer odbornici nisu dali prohodnost za priznanja i nagrade ni takvim veličinama zbog imena Predraga Stojanovića koje se našlo među njima. Ove godine odbornici su između dva zla odabrali manje, da ne bi bez priznanja ostali ljudi koji to zaslužuju, glasali su i za Predraga Stojanovića, koji je hrabro otrpeo usput sve što su mu odbornici u lice rekli šta misle o njegovoj kandidaturi.
To što Predrag građanima predlaže da me zaborave jer sam podneo dve ostavke i navodno nisam ništa učinio za svoj grad, samo govori da smo on i ja iz dva potpuno različita sveta. Za mene je politika odgovornost prema ljudima i čin ostavke normalna tekovina demokratski uređenog društva. Za njega je to slabost, jer bi očigledno za parče vlasti žrtvovao sve, pa i dostojanstvo, čiji smisao nikada nije ni upoznao. Pa pošto Predragu nije jasno zašto sam dva puta podneo ostavku, sada ću mu javno odgovoriti. Prvi put sam je podneo zbog njega i njemu sličnih, koji su vlast doživljavali kao sopstveni plen oko kojega su se tako zdušno krvili. Bilo me je sramota da dalje budem predsednik opštine u kojoj je on potpredsednik, a njemu slični na nekim drugim moćnim pozicijama. Kada sam odbio poziv tadašnjeg ambasadora Nemačke Grubera da odem na prijem u ambasadu jer se spremalo komadanje i bombardovanje Srbije, Predrag Stojanović je otišao i popio koju čašicu viskija, valjda da proslavi ujedinjavanje nemačkog naroda, iako je u to vreme nemački ministar odbrane urlao i pozivao čitav svet da jednom za svagda zgazi te neposlušne Srbe. I dok smo Zvonko Obradović, tadašnji predsednik izvršnog odbora, i ja, za vreme bombardovanja obilazili porodice poginulih momaka i gledali kao od one sirotinje da pomognemo porodicama unesrećenih, Predraga nigde nije bilo, gotovo se nije ni pojavljivao. Doduše, iza bombardovanja je došao i ponudio se da doveze humanitarnu pomoć iz Nemačke, sa kojom kasnije nismo znali šta ćemo činiti koliko je bila kvalitetna i od srca data. Iako je sebe predstavljao kao borca za demokratiju, i te kako se lepo družio i zbližio sa nekim ondašnjim ,,julovcima", koji su normalno imali dovoljno novca po njegovim kriterijumima.
Zbog njega i njemu sličnih ovaj narod je postao apatičan i izgubio volju i za politiku i za promene. Intrige i laži su im bile ideja vodilja za sve ove godine i prazne priče o demokratiji i boljoj budućnosti, ali samo pod jednim uslovom - da on i njemu slični budu izabranici i kolovođe.
A drugi put sam podneo ostavku jer su se zajedno sa radikalskom inicijativom za moj opoziv, zasnovanoj na čistim falsifikatima, udružili i solidarisali i takva zvučna imena ,,demokratskih promena" u Kraljevu kakva su Predrag Stojanović i njegovi pajtaši, šefovi opštinskih odbora i nekih stranaka u Kraljevu, koji su navikli da za kafanskim stolom kroje sudbinu ovoga grada i dele politički plen i poverenje građana... NJihovi članovi opštinske izborne komisije su jednoglasno glasali da treba da budem opozvan, iako je utvrđeno u SUP-u Kraljevo da su hiljade potpisa falsifikovani, jer je nepobitno utvrđeno da su za moj opoziv potpis dali i mrtvi ljudi!!!? Pa kako to misli Predrag Stojanović, uz to i profesor na Pravnom fakultetu, da se bori za demokratiju u Kraljevu? Zar on misli da su građani Kraljeva slepi i ne vide ko i šta radi? Po čemu su metode njegovog i njihovog političkog delovanja i za jotu bolje i demokratskije od onih zbog kojih smo 100 dana demonstrirali u zimu 1996-1997. godine. Pa se čude što im narod okreće leđa i što je narod izgubio volju za promene. Izneverili su sve nade i sva očekivanja. Sada bi da menjaju narod, da ga prevaspitavaju i uče evropskim merilima. Pa što Predrag ne ode konačno u taj Maribor, pošto ga ovaj ,,nevaspitani" narod koji pije pivo po seoskim prodavnicama i kafanama neće? Tamo bi sigurno oni vaspitani Slovenci vrlo brzo shvatili o kakvom kvalitetnom čoveku se radi, pa bi ga izabrali za Župana voljenog mu Maribora.
A da li sam nešto učinio za Kraljevo, to će procenjivati moji sugrađani, u čiji sud sam uvek verovao i za koji sam uvek govorio ,,VOLJA NARODA JE BOŽJA VOLJA". Uostalom, za one dve godine koliko sam bio predsednik po volji građana, pokrenuo sam niz krupnih investicija u gradu o kojima se decenijama samo pričalo, započeta je gasifikacija grada, započeti radovi na obilaznici oko grada, urađen projekat za most preko Ibra, izvršena sanacija deponije, pripremljen ugovor sa francuskom vladom za kredit koji bi omogućio rešavanje problema vodosnabdevanja, obnovljeni mnogi objekti kulture, napravljena mnogobrojna obdaništa, seoski vodovodi, obnovljene mnoge škole, asfaltirani mnogi putevi... To što nisam dočekao da to i završim, zahvaljujem Predragu Stojanoviću i mnogim drugim kraljevačkim političarima, čiji je jedini posao da je u Kraljevu BOLJE DA BUDE ŠTO GORE.
E, zbog takvih će Rade Jović još dugo, dugo da se bavi politikom i zadavaće im političke udarce gde god bude mogao, pa makar još stotinu puta bio biran i stotinu puta podnosio ostavke. Kraljevo je moj rodni grad. Za razliku od njih, imao sam čast da budem i biran i da podnosim ostavke. Oni više nikada i ni za šta neće biti birani baš zato što ne znaju koliko je za demokratski uređeno društvo značajan čin DATI OSTAVKU NA FUNKCIJU. On i njemu slični ne znaju gde treba da se zaustave. Rade Jović će znati.
Toliko o takozvanoj istini Predraga Stojanovića, njegovoj prepotentnosti, njegovoj neskromnosti, neograničenoj ljubavi prema vlasti. Toliko o mom, nažalost, školskom drugu. Toliko o Kraljevu i kraljevačkim političarima.
Ovih dana navršava se 10 godina od političkih promena u Kraljevu. Neki iskreni i čestiti ljudi koji su u svemu tome učestvovali zamolili su me da organizujem jedan javni skup, na kome bismo evocirali uspomene na te divne i svetle dane. Rekao sam im da nije vreme u Srbiji ni za kakve proslave, jer je narodu i državi suviše teško da bismo bilo šta proslavljali. Sada u to još više verujem i sve sam bliži mišljenju da su nečasni ljudi svojim nedelima obeščastili jedno lepo vreme u kome se razvila sva pozitivna energija naroda kome pripadam.
Radoslav JovićPovratak na vrh strane


   MIRJANA LIŠANIN GOSTILJAC, SEKRETAR CRVENOG KRSTA KRALJEVO O NAGRADAMA, ALI I PROBLEMIMA U RADU OVE ORGANIZACIJE - piše Ivan Rajović
Motivacija nam je kada umesto suza na nečijem licu blesne osmeh

   • Kada je osnovan Crveni krst u Kraljevu?
Crveni krst u Kraljevu formiran je 6. februara 1876. godine. Osnivač kraljevačkog ogranka bio je dr Vladan Đorđević. Od tada pa do danas Crveni krst je neprekidno napredovao i razvijao se. Od te prve ideje da se pomogne ljudima u ratu širile su se ideje velikog broja znanih i neznanih humanista širom sveta, a osnovno je to da se pruži pomoć čoveku u nevolji, bez obzira o kom vidu pomoći je reč, bez obzira o kom čoveku i gde se taj čovek nalazi. Znači da humanost, kao osnovni princip Crvenog krsta, nema granica, ni prostornih, ni verskih, ni političkih, ni rasnih, niti bilo kojih drugih. Važno je samo pomoći čoveku u nevolji.

PROTA, AVIJATIČAR, HUMANISTA I PREDSEDNIK
• Kao što smo na početku rekli, svaku organizaciju, ipak, pre svega, čine ljudi. Verovatno da je to i ovde slučaj.
Kada je kraljevački Crveni krst u pitanju, mora se reći da su postojali neki ljudi koji su na najbolji način obeležili to vreme. Pre svega moram da pomenem protu Savatija Božića, koji je bio skoro 50 godina predsednik Crvenog krsta, još u nekadašnjem Karanovcu. On je dobro poznata ličnost Kraljevčanima, jer ne samo da je bio prota, već je bio i avijatičar i humanista, pa su i on i supruga radili na tome da obuče srednjoškolsku omladinu u pružanju prve pomoći, što je za to vreme bilo dosta neobično. Zatim, gospođa Živka Đokić, najveći donator Crvenog krsta Kraljevo. Zahvaljujući njoj, i danas se Crveni krst nalazi u Ulici cara Lazara br. 19, u zgradi koju je dobio baš od pomenute gospođe. Pored njih, postoji još bezbroj drugih humanista i ljudi koji su na svoj poseban način dali pečat radu naše organizacije. Svima njima na ovaj način zahvaljujemo i rado ih se sećamo ili ih obilazimo, a oni, koji su još uvek aktivni, i dalje redovno dolaze u Crveni krst.
Ali, pored prošlosti, Crveni krst ima i svoju budućnost, a ona se zasniva na omladini, na velikom broju mladih aktivista koji su organizovani u Klub ,,Darinka - Daca Petrašinović". Dakle, ne bi se trebalo brinuti za opstanak Crvenog krsta kada su aktivisti u pitanju. Sve je veći broj ljudi koji, svako na svoj način, žele da daju svoj doprinos.
• Šta je to danas što spada u aktivnosti Crvenog krsta?
Aktivnosti Crvenog krsta mogu da se podele na više oblasti: zdravstvena, socijalna, rad sa podmlatkom i omladinom, služba traženja i delovanje u nesrećama. No, sve se te aktivnosti prepliću. Ono što je bitno za ovaj zdravstveni deo jeste da se mi prevashodno bavimo preventivnim zdravstvenim delovanjem, pre svega među decom, pa do sugrađana u najstarijem životnom dobu. Posebno moram da istaknem borbu protiv bolesti zavisnosti, narkomanije, alkoholizma i pušenja kod mladih ljudi, ali i borbu protiv side. Prosto rečeno, Crveni krst nastoji da neguje zdrave stilove života. Posebno bih istakla radni vikend na selu, koji se više od dvadeset godina organizuje, i čiji smo mi idejni tvorac. Suština je u tome da obilazimo i najudaljenija mesta i ljudima ukazujemo neophodnu pomoć, a istovremeno pravimo i svojevrsnu zdravstvenu kartu mesta koja obilazimo. Moram da pomenem i dobrovoljno davalaštvo krvi kao stratešku aktivnost, ne samo Crvenog krsta, već i ove zemlje, jer krv nema zamenu, kao što je poznato.
• Jedna od aktivnosti je i rad Narodne kuhinje?
Socijalne aktivnosti se uglavnom zasnivaju na pružanju pomoći licima u stanju socijalnih potreba u garderobi, obući ili sredstvima za higijenu i školskom priboru. Ali ono što posebno ovaj segment obeležava jeste rad Narodne kuhinje, koja od 2002. godine neprekidno funkcioniše. Trenutno ima 600 korisnika kuhinje, i to 500 najugroženijih stanovnika u samom gradu i 100 na seoskom području. Pored toga, Crveni krst jedini u zemlji ima mandat službe traženja u slučaju elementarnih nepogoda, rata, nestanka...
• Kako bi izgledala “lična karta” ove naše opštinske organizacije?
U Crvenom krstu trenutno radi 14 profesionalno angažovanih radnika i veliki broj volontera. Onih na koje u svakom trenutku možemo da računamo je oko 1.000. To su ljudi različitih profesija i različite starosti, a veoma je bitno pomenuti da među njima imamo veliki broj lica koja se nalaze na seoskim područjima. Trenutno imamo oko 30 organizacija koje su organizovane po mestu stanovanja i koje izbeglicama, ali i domicilnom stanovništvu, dele humanitarnu pomoć koja stiže iz inostranstva od međunarodnih donatora.
Ja sam u Crvenom krstu od 2002. godine kao sekretar, profesionalac, plaćeno lice. Inače, moje ozbiljnije angažovanje je počelo još 1983. godine, kada sam kao omladinka delegirana za člana Skupštine i Predsedništva Crvenog krsta Srbije, i od tada sebe smatram čovekom koji je uvek u Crvenom krstu, profesionalno ili volonterski. Zatim sam 1988. godine postala profesionalac, tako što sam bila sekretar koordinator međuopštinske organizacije Crvenog krsta, koja je pokrivala 15 opštinskih organizacija na području tadašnjeg regiona.
Od 2002. godine sam ponovo ovde kao sekretar, a prošle godine sam ponovo izabrana na to mesto. Formirani su i organi upravljanja, koji se sastoje od veoma kvalitetnih ljudi. Meni je posebno zadovoljstvo što je, između najboljih, za presednika izabran jedan od njih, a to je dr Zoran Miljković. To je čovek koji ima veliki entuzijazam i koji je spreman da u svakom trenutku svoje slobodno vreme posveti radu Crvenog krsta. Zahvaljujući svemu tome, mi smo uspeli da za kratko vreme rešimo nekoliko ključnih problema i da, pored ostalog, otvorimo i prodavnicu kao jedina organizacija u Srbiji. Meni je posebno zadovoljstvo što sam imala tu mogućnost da sarađujem i sa dr Radmilom Garić, koja je u nekoliko mandata bila predsednik Crvenog krsta, ali koju nismo zaboravili i ona je sada počasni predsednik.
Osim njih, postoji još jedna osoba koja je simbol ove organizacije, a to je tetka Desa, odnosno gospođa Desa Vučinić, žena koja je svoju mladost i celokupan život posvetila Crvenom krstu i danas dolazi svakodnevno, pomaže nam u radu. Ona predstavlja pravu živu legendu ove organizacije.

NAJHUMANIJI GEST U PROŠLOJ GODINI
• Verovatno da nije sve baš tako sjajno i da ima i problema sa kojima se suočavate u radu?
Ono što u ovom vremenu treba posebno ceniti jeste mogućnost da se pronađu donatori. Crveni krst Srbije je sada kao nacionalno društvo u nemogućnosti da obezbedi donatore zato što svi smatraju da se situacija u Srbiji smirila, pa su se mnoge međunarodne organizacije povukle sa ovih prostora. Međutim, mi smo bili u prilici da uspostavimo kontakt sa nekoliko humanitarnih organizacija u svetu koje nisu mnogo velike, ali čija je pomoć i po kvalitetu i po kvantitetu veoma značajna jer daju ono što mi tražimo i što su naše potrebe, a ne ono što imaju da bi ispraznili svoje magacine. Mislim da je to najveći naš uspeh u ovom trenutku jer slobodno mogu da kažem da smo mi organizacija sa najvećim brojem donatora. Potvrda tome je i činjenica da mi, zahvaljujući tome, pomažemo i ljudima van Kraljeva. Navešću samo posetu porodici Vida u Batajnici, gde je hendikepirano dete dobilo invalidska kolica i druge prateće vidove pomoći zahvaljujući apelu koji je upućen putem TV Pink. To je bila jako potresna situacija. Ta reportaža je bila tri puta emitovana, posle čega je usledila i izjava da je to bio najhumaniji gest u protekloj godini.
I porodici Kurćubić iz Mršinaca obezbedili smo drva, garderobu, sredstva za higijenu, renovirali smo im kupatilo, budući da su svi članovi porodice hendikepirani. A moram da pomenem i dvogodišnje lečenje Marka Milanovića u Rimu, gde smo mi bili veza između italijanske humanitarne organizacije ,,Un ponte per” i jednog sjajnog humaniste Alesandra Dimea, koji vodi projekte u Srbiji i u Kraljevu. Marko je uspeo da se otrgne od zle sudbine i sada je relativno dobro. To su neke stvari koje pružaju snagu da se čovek u ovim teškim vremenima bori. Početkom ove godine smo posetili veliki deo Kosova i, naravno, omogućili da ljudi iz sveta vide pravu sliku i kako živi naš narod na Kosovu.
Da, sve to zvuči veoma lepo i zaista rad u Crvenom krstu motiviše čoveka u onom trenutku kad umesto suza na nečijem licu vidi osmeh. Međutim, rad je veoma težak, jer ako nekome samo jedanput ne pomognete, sve prethodno se anulira i gubi smisao. Naš najveći problem je u prostoru, jer u delu zgrade koji pripada nama smeštena je jedna porodica i, bez obzira što smo mi humanitarna organizacija, morali smo da pribegnemo sudskom sporu da bismo zaštitili svoja prava. Taj prosec smo dobili i, mada smo hiljadama ljudi obezbedili smeštaj, sada bi trebalo nekoga praktično da izbacimo na ulicu. To je veoma teško, jer ni ti ljudi nisu krivi što su tu, jer im je sigurno neko dao dozvolu da tu stanuju i svi ih verbalno podržavaju, ali niko ne čini ništa da im pomogne. Ipak, mi moramo ostati dosledni jer ni mi više ne možemo da funkcionišemo u 94 kvadrata. Veliki problem je i to što nemamo sopstveni magacin. Da li bi to trebalo da reši lokalna samouprava ili neko treći, ja zaista ne znam. Ali ako to zanemarimo, mi smo uvek dobijali podršku od lokalne samouprave i tako što su u nekim situacijama bili u prilici da dosta stranih delegacija i donatora prime i razgovaraju sa njima na adekvatnom nivou, što je svojevrstan vid moralne podrške, a kod gostiju stvara utisak da Crveni krst jeste podržan od lokalne samouprave.
• Za svoj humanitarni rad ste dobili i mnoga priznanja?
Crveni krst je dobio sva najviša priznanja bivše Jugoslavije: Srebrni znak, Zlatni znak i Povelju, kao najviše priznanje. Proglašeni smo i zaslužnom organizacijom opštine Kraljevo. Nedavno smo dobili Plaketu povodom 37. atletske trke u Mrsaću, što je samo još jedan dokaz da sarađujemo sa svim organizacijama i pojedincima sa kojima imamo bilo kakvih dodirnih tačaka. Kada je u pitanju saradnja van ovog grada, tu su, pre svega, škotska humanitarna organizacija Blajfut ker i gospodin Fil Šorthaus, zatim Rade Živaljević i internacionacionalna organizacija ,,Manastir Dečani", Skočia ejd, škotska humanitarna organizacija, i organizacija iz Kalifornije koju je osnovao gospodin Miloš Šupica ,,Sačuvajmo srpsku decu”, Italijanska humanitarna organizacija ,,Un ponte per” i Fondacija za decu ,,Peđa Stojaković”, sa kojom smo sarađivali dve godine, a da li će se ta saradnja nastaviti - videćemo.
Sve je veća potreba za pružanjem pomoći, prvenstveno socijalanog karaktera. Najveći broj zahteva stiže od lica koja traže pomoć u garderobi, u hrani, higijenskim sredstvima, ortopedskim pomagalima, tako da je to na neki način sasvim normalno u odnosu na privredu kakva nam je u gradu. Naravno, zbog toga mi ne čekamo samo da nam dođe pomoć sa strane, već poušavamo nešto i sami da stvorimo. Zahvaljujući opet donatoru iz Škotske, otvorili smo prodavnicu polovne garderobe po izuzetno povoljnim cenama i ona je namenjena stanovnicima sa nižim životnim standardom, ali i svima ostalima, a sav novac koji na taj način zaradimo vraća se u humanitarne svrhe, a za šta će biti namenjen odlučiće Upravi odbor.

VEČITI OPTIMISTA
• Ima li problema u oblasti dobrovoljnog davalaštva krvi?
Situacija u gradu je sve teža, što se tiče dobrovoljnog davalaštva krvi jer zakonska regulativa ne ide u prilog dobrovoljnog davalaštva, niti povećavanju broja davanja postojećih davalaca zbog toga što su oni mnoge, uslovno rečeno, beneficije izgubili. Ipak, optimizam mora da postoji, ja ga imam, i verujem da će se situacija u gradu, a i u zemlji, poboljšati, a ja sam večiti optimista.
• Osim humanitarnog rada, Crveni krst na svojevrstan način reprezentuje naš grad širom Srbije, a i u svetu?
Već 2002. godine sam imala priliku da sa zvaničnom delegacijom grada Kraljeva posetim Grac i zaista i danas sa simpatijama gledam na tu posetu koja je bila jako plodotvorna, ali ne i uzvratna. Veliko mi je zadovoljstvo da sam jedna od tri osobe u ovom gradu koja je postala počasni član ,,Štajerske zajednice”, što mi opet daje volju da dalje radim kako bi se ovaj grad, uz Crveni krst, prikazao u što boljem svetlu. Početkom marta sam pozvana da zvanično posetim Ujedeinjeno Kraljevstvo i da prisustvujem obeležavanju 40 godina od osnivanja škotske humanitarbe organizacije ,,Blajfut ker”. Tu ću prezentirati saradnju Crvenog krsta i ,,Blajfut kera”, a želja mi je ne samo da prezentujem saradnju između ove dve organizacije, već i da na najbolji mogući način predstavim naš divni grad i našu divnu Srbiju. Jer, po mom mišljenju, a rekoh da sam bila u mnogim drugim sredinama, uz maksimalano uvažavanje tih sredina, moram da priznam da je Srbija najlepša na svetu.
• Kako vidite perspektivu Crvenog krsta?
Čak i da je idealna situacija u ekonomskom smislu, ali i u svakom drugom, Crveni krst bi postojao, jer mi nemamo samo mandat da pomažemo ljudima u nevolji. I danas u jednoj Švajcarskoj, koja je kolevka Crvenog krsta, gde je i osnovan, i tamo ima mesta za Crveni krst. Dakle, u normalnim uslovima mi ćemo i dalje obavljati svoj mandat, a to će, pre svega biti rad sa omladinom i preventivno zdravstveno delovanje, dobrovoljno davalaštvo krvi i sve ono što funkcioniše i sada, ali na jednom višem i boljem nivou. Perspektiva Crvenog krsta je dalji napredak, dalji razvoj, širenje saradnje sa drugim organizacijama u zemlji i inostranstvu i, naravno, iznad svega toga, želja da Crveni krst Kraljeva ima imidz da i dalje živi sa ovim gradom i da ovaj grad živi sa Crvenim krstom.

SVI SMO MI BRAĆA
Istorija kaže kako se, sada već davne 1863. godine, Anri Dinan, švajcarski trgovac, igrom slučaja našao u Italiji i tom prilikom video veliki broj teških ranjenika, kojima niko nije mogao da ukaže pomoć. Tu je došao na ideju da bi o tim ljudima neko ipak trebalo da brine, i od tog trenutka je u sveopštoj upotrebi širom sveta krilatica, koja je postala zaštitni znak Crvenog krsta: ,,Tuti frateli" ili na srpskom ,,Svi smo braća". Od tada je prošlo više od jednog veka i ta krilatica se proširila čitavim svetom, što znači da u svim zemljama postoji Crveni krst, čak i u Srbiji, i to punih 131 godinu, od 1876. godine.Povratak na vrh strane

STARI KARANOVAC I OKRUŽENJE - PEDESET UZBUDLJIVIH GODINA (3) Piše: Branko Radojičić
Trogodišnji rat


   U leto 1737. godine izbio je još jedan austrijsko-turski rat, započeše tada nova stradanja, nova iskušenja za siromašni narod. Priklanjamo se izvorima koji generala Sekendorfa prepoznaju kao glavnog austrijskog komandanta vojnih operacija na našim prostorima. Srpske snage pod komandom kragujevačkog kapetana Staniše Markovića zvanog Mlatišuma odmah su prešle granicu, razume se, preko reke Morave. Među muhamedancima tada zavlada veliki strah. Osvajač Kruševca, pukovnik Lentul, lično je obavestio generala Sekenforda da je tada najveći deo Trsteničana i Karanovčana pobegao u pravcu Užica. Karanovac je pust i napušten. Taj pukovnik je krajem jula, sa svojom vojskom, bez otpora, ujahao u palanku. Iz Karanovca on šalje nova obaveštenja nadređenom komandantu.
Novi Pazar takođe živi u strahu. U literaturi je dat prikaz takve atmosfere koji se pripisuje novopazarskom kadiji, nekom Omer-efendiji. On vešto opisuje da kada je vojna gradska posada saznala da se gomila nevernika približava ,,pomenutom Jenu Pazaru, počela su da joj drhte inače čvrsta kolena". Sa puno prezira opisuje napadače i njihove postupke: ,,Svi su se ovi, već ranije poznati po svom bezbožništvu, okrenuli neprijatelju vere, povezali se s njim i među pravovernima počeli sejati pustoš i smrt". Posle toga, na drugom mestu, dodaje: ,,Tako su se ove proklete rulje ujedinile, a zet zloga cara, vojvoda Lotarinški, preuzeo je pogubnu komandu nad celom ovom ujedinjenom vojskom".
Ali, nije bilo samilosti za Novopazarce; već u avgustu ,,obrster" Lentul zauzima Novi Pazar, gde je izdao i jedan proglas (poslanicu) studeničkim kaluđerima. Događaji su se smenjivali zaista brzo. Kao i u ranijim ratovima, usledili su teški porazi. Austrijanci i Srbi nisu u Novom Pazaru sastavili ni mesec dana, jer su se već krajem avgusta povukli prema Karanovcu.
U to vreme do Novog Pazara dospeva tadašnji pećki patrijarh Arsenije IV Jovanović Šakabenta. Jedan njegov saradnik je negde zapisao, pošteno priznajući da su se svi dali u bežaniju: ,,Ko više mogade begati, pretičući drug druga i obazirući se često natrag da nas ne dostignu agarjani i poseku". Treba istaći da je patrijarh tu dospeo posle jedne od najuzbudljivijih epizoda u srpskoj istoriji. On je uspeo, na dramatičan način, da pobegne iz turskog pritvora i da se preko Rugove najpre skloni u Šekularima, gde je dva dana boravio u jednoj pećini, a potom kod brdskog plemena Vasojevića. Posle toga je preko Studenice i Karanovca pobegao Austrijancima.
Tako su prošli i studenički monasi. NJih nekoliko, sa igumanom, uspeli su da ponesu sve dragocenosti i relikvije, što se poneti može, i da se sklone pod ,,cesarsku vlast". Čuvano je jedno pismo, tog istog studeničkog igumana sa neizbežnim imenom Vasilije, iz 1740. godine, gde piše da ima već četiri godine kako je iz Studenice izbegao i nešto od ,,crkvene sirotinje" sklonio. Prvo su bili u Beogradu, a kasnije u Petrovaradinskom utvrđenju.
U toku septembra, kroz Karanovac je prošla još jedna velika, iznurena vojska. General Sekendorf je svoje trupe premestio iz Toplice u Čačak, gde je bila stacionirana glavna komada. Konačno, pretpostavlja se, negde oko 1. novembra, dolazi do povlačenja iz Karanovca. Sa Austrijancima dolazi i srpska milicija. Ranije pominjani Isakovići prelaze kasnije preko Save; nastanjuju se na napuštenim imanjima u Sremu nastavljajući i dalje sa vojnom službom.
Kasnije podaci o Trifunu Isakoviću, nekada cvetačkom komandantu, šturi su; nema mnogo pomena ni o drugim Isakovićima, izuzev o Vuku Volfu Isakoviću. Ipak, arhivi u Beču skrivaju i neke pojedinosti. U jednom protokolu Bečkog ratnog saveta stoji samo napomena da je Isaković Trifun, kapetan, ,,kasiran" 1749. godine, a za njegovog brata, za 1750. godinu, samo da je obrstvahmajaster (major) u Petrovaradinskoj regimenti.
Tako se završavaju nenapisane biografije ostavljajući prostor za neke buduće, nove ratove i ustanke.
(Kraj)Povratak na vrh strane


UMETNOST - KULTURA - OBRAZOVANJE

FILMSKI FESTIVAL “SLOBODNA ZONA”
Bogatstvo autorskih rukopisa i viđenja sveta

   • Ovi filmovi neće promeniti (taj) svet. Svet menjaju gledaoci ovakvih filmova

   U Multimedijalnom centru ,,MR Kvart" od 16. do 18. februara biće prikazani angažovani filmovi iz celog sveta o najaktuelnijim društvenim i političkim temama današnjice.
Svaki od filmova koji će biti prikazan na SLOBODNOJ ZONI po jedna je kopča sa svetom ka kome se otvaramo, ali o kome vrlo malo znamo.
Svežina autorskog rukopisa, neposrednost estetike vizuelne gerile, aktuelno pitanje angažmana u savremenoj filmskoj umetnosti, pitanja su danas pojednako važna kao i teme kojima se bave filmovi koje SLOBODNA ZONA predstavlja ove godine.
Borbe za kulturni identitet, protiv siromaštva, za dostojanstvo života i osnovnu ljudskost, sada u punom jeku i u svetu i kod nas, borbe su koje se najdelotvornije vode kroz jasan umetnički angažman. Priče o životu i dilemama jednog od pilota-samoubica koji su avionima srušili Svetski trgovinski centar u NJujorku 2001, o smislu predstavničke demokratije u Sjedinjenim Državama, o razlozima zašto neko postaje terorista - priče su koje se ne mogu ispričati na jedan način. Zato u SLOBODNOJ ZONI prikazujemo filmove različite po žanru, filmskom jeziku, načinu komunikacije. Od holivudskih hitova, preko umetničkih ostvarenja koja su pobrala nagrade na velikim svetskim festivalima do inovacija nezavisnih filmskih autora, imaćete priliku da uživate u bogatstvu i raznolikosti autors-kih rukopisa i viđenja sveta.
Tokom SLOBODNE ZONE u Kraljevu će biti prikazani:
Večeras u 19.00 HAMBURŠKA ĆELIJA Antonija Bird.
,,Hamburška ćelija" je prva veća filmska dramatizacija zavere koja je dovela do napada 11. septembra. Zasnovan na dvogodišnjem istraživanju, film predstavlja Mohameda Atu, Ziada Yaraha i Ramzija bin al Šiba, studente u Nemačkoj, i prati proces njihove radikalizacije i regrutovanja u Al-Kaidu, sve do obuke u kampovima u Avganistanu i samoubilačkih napada na Svetski trgovinski centar i Pentagon. U filmu se istražuju njihovi psihološki, religiozni, politički i lični motivi.
u subotu u 17.30 LEJLA KALED, OTMIČARKA, Lina Makbul.
Lejla Kaled, mlada Palestinka radikalnih političkih stavova, prva je žena koja je otela avion (1969. godine). Lina Makbulova je ušla u trag Kaledovoj, koja danas živi potpuno običan život u Jordanu - da bi istražila dihotomiju između ove ,,mitske” ličnosti i stvarne žene iza nje, razliku između shvatanja ,,terorizma" i ,,političkog otpora". Ona suočava Kaledovu sa reakcijama putnika, pilota i stjuardesa koji žive sa sećanjima i posledicama njenog radikalnog čina. Istovremeno, Mekbulova deli trpezu sa Kaledovom i njenom porodicom, odnoseći se prema njima kao prema običnim ljudima.
Istog dana u 19.00 USTANAK U FAVELI, Yef Cimbalist.
Rio de Žaneiro, popularno turističko odredište i pozornica Karnevala, skriva ogromne nepravde, nasilje i opasnosti. Urbani geto je sedište siromašnih i mesto u kojem deluju mnogobrojne narko-bande. U srcu ove bede i očaja, pojavio se Anderson Sa odlučan da se muzikom bori protiv surovih uslova života. Osnovao je rege grupu, koja je postala pokret otpora mafiji i policiji i pomogla osnivanje dečje umetničke akademije koja služi i kao preventivni program protiv upotrebe droge. Andersonova vera se proširila, a stepen kriminaliteta u favelama je počeo da opada.
u nedelju u 17.30 DECA BESLANA, Eva Evart i Lesli Vudhed.
Na Dan znanja (svečani početak školske godine) 2004. u školu broj 1 u Beslanu upali su naoružani pobunjenici-ekstremisti i tri dana držali kao taoce više od hiljadu dece i odraslih. Mučna opsada završila se 3. septembra nizom eksplozija i kišom metaka u kojoj je poginulo oko 350 ljudi, od kojih su polovina bila deca. Film prikazuje duboko uznemirujuće razgovore sa dvanaestoro dece koja su preživela napad, kao i jezive snimke koje su načinili sami otmičari. ,,Deca Beslana" istražuju razorne posledice nasilnog sukoba na decu.
u 19.00 RUKOVANJE SA ĐAVOLOM, Piter Rejmont.
Tokom sto dana 1994. oko 800.000 muškarca, žena i dece brutalno je ubijeno u Ruandi. UN su poverile zadatak održavanja mira kanadskom generalu Romeu Daleru. Sa šačicom vojnika, bez podrške iz centra UN i Saveta bezbednosti, Daler nije mogao da zaustavi genocid. Nakon deset godina psihičkog stradanja, usled svakodnevnog, ponovnog preživljavanja užasa iz Ruande, i posle nekoliko pokušaja samoubistva, prvi put se vraća u Ruandu.
Među 10 najboljih kanadskih filmova 2004, ,,Rukovanje sa đavolom" je dobio Gran Pri na Festivalu filmova o ljudskim pravima u Parizu, pobednik je i dobitnik nagrade publike za najbolji strani dokumentarni film na Sandensu 2005, pobednik je 29. filmskog festivala u Torontu.

ULAZ NA SVE PROJEKCIJE JE BESPLATAN!!
Dobro došli u Slobodnu Zonu!
Povratak na vrh strane


         KARATE KLUB REIKON IZ KRALJEVA DOBAR DOMAĆIN - piše Stole Petković
Uspešna revija belih kimona

   • Na takmičenju povodom četiri godine KK Reikon učestvovalo 800 predstavnika borilačkih veština iz 80 klubova Srbije, BiH, Crne Gore i Kosmeta

   Na četvrtom karate turniru ,,Tradicional Global Martial Arts” - Kraljevački pobednik 2007. učestvovalo je 80 klubova iz Srbije, Kosmeta, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Kroz takmičenje je Halom sportova u Kraljevu prodefilovalo oko 800 takmičara, koji su velikom broju gledalaca pokazali sav svoj talenat i znanje stečeno u svojim klubovima. Turnir je otvorio dr Miloš Babić, predsednik SO Kraljevo. Najbrojniji je bio domaćin turnira KK Reikon sa 110 predstavnika u svim kategorijama, zatim Tanden (Surdulica), inače najuspešniji na ovom jednodnevnom turniru.

BORILAČKE VEŠTINE NA JEDNOM MESTU
Turnir je organizovan povodom četiri godine rada Karate kluba Reikon. Posle petnaest godina svi klubovi iz svih federacija su bili na jednom mestu: iz Savez Srbije, JKA Šotokan, Hachi-o kai, Godjo Rju saveza Srbije, Fudokan saveza Srbije. Svi oni su na dostojan način prezentirali borilačke veštine.



      ODBOJKA - PRVA LIGA - piše Zoran Bačarević
U Evropu preko Požarevca

   • U 12. kolu Ribnica u Požarevcu savladala Mladi radnik sa 3:1 i dva kola pre kraja obezbedila plasman među četiri najbolje ekipe, za šesti izlazak na međunarodnu scenu • Sutra u poslednjem, 14. kolu, Kraljevčani gosti Kragujevčanima

   Za plasman Ribnice među četiri najbolje ekipe u prvom šampionatu Srbije u odbojci bio je, pred poslednje tri utakmice, potreban jedan bod, a već na prvoj u toj poslednjoj seriji Kraljevčani su osvojili sva tri. To im je uspelo prošle subote u Požarevcu, kada su savladali već dugogodišnjeg rivala i ,,staru mušteriju" kada su u pitanju važni bodovi, ekipu Mladog radnika sa 3:1 (25:19, 19:25, 27:25, 27:25).
Uvodni set u Požarevcu, na dobro poznatom terenu, Ribnica je lako rešila u svoju korist da bi, po ko zna koji put u ovoj sezoni, Ribnicin brod naglo ,,izgubio paru", pa je domaćin poravnao. U naredna dva vodila se dramatična borba za svaki poen, posebno u poslednjem setu. U trećem je domaćin vodio tokom celog seta, a Ribnica na jedvite jade uspela da ga sustigne. Domaćin je imao i set loptu, ali je ušao u seriju grešaka koje su ga koštale gubitka seta, na razliku, a Ribnica tada obezbedila taj neophodan jedan bod. U četvrtom setu vodila se ravnopravna borba do same završnice, a Ribnica je iskoristila neiskustvo tehničara Mladog radnika, koji tri puta uzastopno ,,dizao" svog primača, čiji su smečevi završavail na bloku Ribnice, za konačnih još jednom 27:25 i veliku pobedu Kraljevčana od 3:1.
Prvi korektor Ribnice Radovan Gavrilović odavno je prevazišao krizu u formi, a u Požarevcu je igrao ,,simultanku" sa Mladim radnikom. Osvojio je čak 32 poena, uz sedam grešaka, od kojih su čak pet bile na servisu. Istakli su se i Todorović i Aleksić, a još jednom indisponiranog Vladimira Usiljanina uspešno je zamenio, u drugom delu meča, mladi Popadić, kome je ovo bio debi na prvoligaškoj sceni.
Pobedom u Požarevcu Ribnica je obezbedila još jedan, šesti izlazak na međunarodnu scenu i iduće jeseni startovaće u CEV kupu, drugu godinu zaredom. U ovoj godini Kraljevčani su eliminisali u prvom kolu od slovačke ekipe Hemes Humene posle pobede u Kraljevu od 3:1 i poraza u Slovačkoj identičnim rezultatom, a Slovaci su otišli dalje zahvaljujući boljem set količniku.
Do kraja prvog kruga prvenstva Ribnica će u subotu gostovati u Kragujevcu, gde je dočekuje domaći Radnik, hit ovogodišnje sezone. Ekipa koju predvodi bivši igrač Ribnice i kapiten državne reprezentacije Dejan Brđović aktuelni je lider i sigurno će u drugoj fazi takmičenja i plej-ofu startovati sa prve pozicije.
U prvoj utakmici u Kraljevu, Kragujevčani su bili ubedljivi i slavili ubedljivim rezultatom 3:0, potpuno nadigravši četu Dragana Đorđevića.



       JOŠ JEDNO BLISTAVO POPODNE KRALJEVAČKIH ODBOJKAŠA - piše Zoran Bačarević
Lalama dubok Ibar

   Ribnica - Vojvodina 3:2 (22:25, 25:23, 25:22, 21:25, 18:16)

   Hala sportova. Gledalaca 1500. Sudije: Simonović (Kragujevac), Lazarević (Šabac)
Ribnica: Gavrilović, Todorović, Ilić, Aleksić, RadevićPopadić, Jović (libero), Janićijević, Simeunović, Usiljanin, nisu ighrali: Lazarević i Bićanin
Vojvodina: Vemić, Kisić, Podraščanin, Z. Jovanović, Čupković, Jekić, Škundrić (libero), Petrović, Šajnberger, S. Jovanović, nisu igrali: Bojkovioć, Mutapdzija
Ribnica je osvojila dva boda u uzbudljivom finišu. Prvi set pripao je gostima iako su domaćini čak dve trećine meča bili u blagom vđstvu. Drugi set je bio repriza prvog ali su domaćini tada znali da sačuvaju prednost. Opet naizmenično jtreći set pripada domaćinima četvrti gostima. Odlučivao je taj brek. Mrtva trka trajala je dugo a dva bloka u finišu utakmice presudila su pobednika. Kod hostiju bolji od ostalih Čupković i Jekić a kod domaćina Todorović i Usiljanin. Sudija Simonović koji je prečesto pozivao igrače na informativni razgovor i bio u glavnoj ulozi, odstranio je sa parketa trenera gostiju Dabića i fizioterapeuta Ribnice Lazarevića. .



   ODBOJKA: MILAN ILIĆ, IGRAČ O KOME SE PRIČA - piše Stole Petković
Hari žari i pali

   Odbojkaši Ribnice drže korak sa najboljim ekipama u prvenstvu Prve lige. Za sada su na trećoj poziciji, ali kako Kraljevčani igraju na svom parketu, neće biti ništa neobično ako tabela osvane sa Ribnicom na drugoj poziciji. O tome može odlučivati upravo direktan meč sa Vojvodinom u Kraljevu:
- Može, ali ne mora da znači. Do tada imamo gostovanje u Požarevcu. Inače, Vojvodinu svi neobično cenimo jer se radi o odlično organizovanom klubu sa dosta dobrih igrača. Mi smo ih do sada pobeđivali u Kraljevu, a želja nam je da to i ovoga puta ostvarimo - počeo je besedu Milan Ilić, popularni Hari, tehničar Ribnice.
U kraljevačkom prvoligašu Ilić je od 1997. godine. Neprekidno je iograo tri godine, a onda je usledila selidba: najpre Milicionar, pa Beogread, potom put u Izrael i pred povratak ,,kući” uspešne igre u Budvanskoj rivijeri.
- Bilo je to veliko iskustvo - nastavlja Ilić. - Sve su to bile ekipe koje su u datom momentu vodile jednu od glavnih reči u prvenstvu. No, u Kraljevu je nekako najbolje.
U odnosu na protekla prvenstva, ovo je po kvalitetu znatno slabije. Ima dosta ekipa sa sličnim kvalitetima:
- Na kraju će odlučivati nijanse - kaže Ilić. - Činjenica je da je pad kvaliteta evidentan. Oni iskusni igrači su otišli, a na njihova mesta došli odbojkaši željni dokazivanja. Za sada Radnički ima najiskusniju ekipu i jedan je od glavnih kandidata za prvo meseto.
O odlasku iz Ribnice još uvek ne razmišlja, jer je ugovor čvrst i povoljan za obe strane.
- Po isteku ugovora razmišljaću šta i kako. Uporedo sa igranjem pohađam u Čačku Fakultet za uslužni biznis. Dobro mi ide na oba fronta, i to je najvažnije - rekao je na kraju Milan Ilić, ,,alfa i omega” kraljevačkog prvoligaša, čovek oko kojeg se sve okreće.

,,KOUČ” I SAIGRAČ
O treneru Draganu Đorđeviću samo reči hvale:
- Đole je pravi čovek na pravom mestu. Dobro poznaje kvalitete i mogućnosti svih igrača i u pravi čas svakome ukaže šansu. To se pokazalo veoma dobrim u dosadašnjem toku prvenstva - kaže Ilić, koji je i igrao u timu sa svojim ,,koučom”.



ŠK SLOGA OKUPLJA VRSNE IGRAČE - piše Stole Petković
Stigao Vučković, čeka se Rojs

   • Iz prošlosezonske ekipe otišli Damljanović, Đurić i Radulski • Došli Vojinović i Vratonjić

   Šahovski klub Sloga Amiga iz Kraljeva zbija redove za naredno ekipno prvenstvo Srbije. Pre dva dana predsednik kluba Aleksandar Semić predstavio je novinarima najnovije pojačanje. To je mladi šahista Bojan Vučković (1980), dosadašnji igrač beogradskog Partizna, osvajača duple krune u prošloj sezoni.
- Vučković je mlad igrač koji će nam dobro doći u narednom prvenstvcu - rekao je Semić. Sa njim ćemo biti znatno pojačani. Mislim da smo napravili dobar posao.
Vučković je ponikao u poznatoj Partizanovoj školi, a u poslednje dve sezone uspešno je igrao za crno-bele.
- Nismo se na vreme dogovorili o daljoj saradnji i ja sam rešio na vreme da nađem sebi klub. Sloga je klub koji je baš po mojoj meri - kaže mladi apsolvent Matematičkog fakulteta Bojan Vučković, šahista koji će svakako mnogo značiti novom sastavu kraljevačkog tima.
Zanimljivo je da je ovaj sada već član Sloge bio u sastavu reprezentacije Srbije koja je evropski prvak u problemskom šahu.
Pored Vučkovića očekuje se dolazak i jednog stranca. Biće to Izraelac Mihail Rojs. Ostaje da ljudi iz kluba utanače sve uslove oko njegovog angažovanja za narednu sezonu.
- Kada pristigne Mihail Rojs, igraće na prvoj tabli, na drugoj će nastupati Vučković, trećoj sada već starosedelac u Slogi Dejan Pikula, za četvrtu će se podjednako nadmetati Đurić, Dragojević i Pavlović, a za istale dve povratnik u redove Sloge Goran Vojinović i Vratonjić - rekao je na kraju Aleksandar Semić.
Inače, iz ekipe koja je nastupala za Slogu u protekloj sezoni otišli su Branko Damljanović, Stefan Đurić i Julijan Radulski. Iz tog sastava kapiten i ideolog ŠK Sloga Srđan Spasojević će moći da računa na Slobodana Vratonjića i Aleksandra Simonovića.

TROJKA NA PRVENSTVU
Dejan Pikula i Bojan Vučković, šahisti Sloge, kvalifikovali su se na pojedinačno prvenstvo Srbije, koje se igra od 4. do 17. marta u Vršcu. Zanimljivo je da će na prvenstvu igrati i još jedan bivši član Sloge, Kraljevčanin Jovica Todorović, inter - majstor koji nastupa u Nišu.

SPONZORI
Šahisti Sloge će, što se tiče finansija, biti na sigurnom. Pored proverenog partnera preduzeća ,,Amiga" iz Kraljeva u toku su pregovori sa još nekoliko firmi iz grada i okolnih mesta koje žele da pomognu prvoligašu. Slatke muke kojima se malo ko nadao.Povratak na vrh strane
 


IMPRESUM

Nedeljni list u izdanju Javnog preduzeća za informisanje: „Ibarske novosti” - Kraljevo. Adresa Redakcije: ul. Hajduk Veljkova br. 2.
Direktor i glavni i odgovorni urednik: Dragan Rajičić. Odgovorni urednik: Vladeta Stanojević. Tehnički uredio: Saša Kovačević.

Redakcija: Zoran Bačarević (sport), Dragan Vukićević (privreda), Slobodan Rajić (politika), Marko Slavković (reportaže i Stršljen), Bojana Milosavljević, Stojan Petković (sport), Ivan Rajović (urednik izdavačke delatnosti), Milisav Radovanović (fotoreporter), Vesna Jovičić (lektor), Zorica Radunković (marketing). Poslovni sekretar Lidija Kuljača.

Predsednik Upravnog odbora: Biljana Knežević, dipl. pravnik.

Telefoni: direktor i glavni i odgovorni urednik 312-504, odgovorni urednik tel/faks 320-630, pravna i opšta služba 312-505, oglasno odeljenje 312-505. Godišnja pretplata 1.560 din. Za inostranstvo - Evropa 4.680 dinara, Amerika i Australija 6.240 din. Tekući račun: 160-14461-52 kod „Banca Intesa” Kraljevo. Kompjuterska obrada „Ibarske novosti”. Štampa “APM print”, III Bulevar 29, Beograd. Generalni distributer: “HIT-KOMERC” Žička 10, tel. 036/360-200 i 361-222.

Poštarina plaćena u Pošti 36200 Kraljevo. List izlazi petkom, rukopisi se ne vraćaju.

e-mail:webmaster@kraljevo.com, ibarskenovosti@sbb.co.yu


Ibarske novosti - e-mail

Copyright © 1997-2007. Interactive.net Kraljevo. All rights reseved interactive