Internet izdanje - 06. april 2007. godine

  Ibarske novosti - e-mail

Naslovna strana novog broja "Ibarskih novosti" - klik za vecu sliku! Najbolja varijanta - dobra i stabilna Vlada
Razgovor o mogućnostima za veću saradnju
GO GSS predložio ujedinjenje sa LDP
Svetski rekorder zaboravljen i ponižen
Pretnje zdravlju ne znaju za granice
,,Zlatni znak" za Rada Živaljevića, srpskog viteza iz Graca
Vreme bronzanih veličina
Invalidi spremni da primene zakonske procedure
,,Cezar" ili teškometalna kraljevačka muzička aristokratija
Umetnost, kultura, obrazovanje
Sport: odbojka, košarka, fudbal, boks


RADE OBRADOVIĆ, PREDSEDNIK SAVETA DSS-A, O RAZGOVORIMA O FORMIRANJU NOVE VLADE SRBIJE - piše Slobodan Rajić
Najbolja varijanta - dobra i stabilna Vlada

   Odgovarajući na pitanja o rokovima i problemima u formiranju nove Vlade Srbije, Rade Obradović, predsednik Saveta Demokratske stranke Srbije (DSS), u emisiji „Otvoreno o svemu” Televizije Kraljevo, rekao je da je „najbolja varijanta da se napravi dobra nova Vlada Srbije, a najgora da to bude loša Vlada”. On je rekao da očekuje da će takva dobra Vlada biti formirana u predviđenom roku i da neće biti novih republičkih parlamentarnih izbora. Podsetio je da su konačni rezultati izbora, posle ponavljanja na nekim biračkim mestima, objavljeni početkom februara, da je zatim 14. februara počela konstitutivna sednica Skupštine Srbije, na kojoj je prioritet bio rasprava o neprihvatljivom Ahtisarijevom planu o statusu Kosmeta, koji je kasnije, sa pregovorima u Beču nekoliko dana i sada sa raspravom u Savetu bezbednosti, oduzeo dosta vremena razgovorima o formiranju Vlade. Takođe je podsetio na dosadašnji tok razgovora o novoj Vladi i u vezi sa tim istakao:
- Sve to zajedno ne može da se ne uzme u obzir kada se govori o ovom roku za formiranje Vlade. Razgovori su počeli, i na prvih nekoliko sastanaka je trebalo da se usaglase svi ti principi. Tek nakon toga se govorilo i o predsedniku Vlade, o eventualnoj podeli i broju ministarstava u strukturi u samoj Vladi, jer tek kada se utvrdi broj ministarstava i napravi podela na resore, onda mora da se priča i o tome koja bi stranka eventualno preuzela odgovornost za koji resor. To je ono oko čega je mnogo lakše dogovoriti se. To se nazire samo načelno, jer retko ćete sresti dve zemlje u svetu koje imaju istu strukturu vlade. Praktično da nema zemlje koja ima istu podelu i isti broj ministarstava, jer se time pravi i izbor prioriteta u zemlji, osim ministarstava koja su ista za sve države (spoljni poslovi, finansije, unutrašnji poslovi). Tako smo i mi posle petog oktobra 2000. imali Vladu sa 17 ministarstava, pa je formirano još nekoliko novih, pa je ta Vlada završila sa 20 ministarstava. Kada je napravljena Vlada 2004. godine, imala je 17 ministarstava. Nakon referenduma i razdvajanja Srbije i Crne Gore, dobili smo još dva - spoljnih poslova i odbrane, i sada ih ima 19. Tu postoje različite ideje i eventualno treba uvesti još neka ministarstva. Da bismo razgovarali o kadrovskim rešenjima, treba da imamo strukturu Vlade. To sve zahteva puno vremena.

RAZLIČITE SITUACIJE
Obradović je dodao da se čak opštinski, lokalni organi, posle izbora, iako je to jednostavnije, konstituišu mesec ili više dana, a kamoli republička Vlada. Podsetio je da se u svetu, u mnogim državama, razgovori o formiranju nove vlade vode i duže nego u Srbiji (90 dana po novom Ustavu), poput SAD, gde se ti razgovori vode šest meseci. Ipak, o gubljenju vremena zbog sporog formiranja nove Vlade Srbije za rešavanje najvećih problema, kao što su donošenje budzeta, strana ulaganja i privredni razvoj, Obradović je istakao značaj efikasnog formiranja nove Vlade Srbije.
- Nakon održanih izbora mogu da nastupe različite situacije. Jedna od njih je i da se ponove izbori, druga je da se napravi Vlada. Mislim da je sada vrlo nezgodna situacija i da to stanje očekivanja ne može povoljno da utiče na zaposlene u javnim službama, penzionere i sve one koji su direktno ili indirektno vezani za budzet i za fondove. Isto tako, to ne može da bude povoljno ni za privredu, jer nije svejedno kako će ta Vlada izgledati. Ali, postoji još jedna gora, zapravo, najgora moguća kombinacija. To je, po mom mišljenju, loša vlada!? To je mnogo gore od toga što ćete se duže dogovarati oko prioriteta, strukture vlade, oko rešenja za pojedine ministarske funkcije. Mnogo gore od toga što ćete neku stvar možda dogovarati neki dan duže je da imate lošu vladu, loš program te vlade i loše rešenje!? Mislim da je to ubedljivo najgora opcija!? Mi smo imali u Srbiji, nažalost, i takva iskustva da su se određene vlade brzo pravile, kao i dogovori, i onda smo svi zajedno jako dugo „kukali” zbog određenih loših stvari. U većini zemalja u Evropi koalicione vlade i privrednici znaju da za njihovo formiranje treba mnogo više vremena nego u zemljama koje imaju dvopartijski sistem, kao što su Velika Britanija i SAD, jer tamo ne postoji mogućnost kohabitacije. Tamo, ili ste vlast ili opozicija. Ono što je sigurno to je da se do dogovora dolazi kroz određeni vremenski period i ne stihijski, već organizovanim procesima koji u tim zemljama postoje. Mi polako idemo ka jednom takvom sistemu. Rezultati ovih izbora su pokazali da je kod nas sada manje stranaka nego što ih je bilo. Tri stranke su jedva prešle cenzus, praktično su bile na ivici cenzusa, a svega nekoliko stranaka malo dalje od toga, svega dve-tri i jedna koalicija. Sve su to neki prirodni procesi, s tim što u nekim zemljama, kao što je Velika Britanija, ti procesi traju nekoliko stotina godina. Mi smo obnovili višestranački sistem 1991, a prvi pravi višestranački izbori su održani 2000, tako da smo za sedam godina uradili veliki posao, daleko više nego neke druge zemlje -rekao je Obradović.

NAJBOLJE ZA GRAĐANE
Na pitanja koliko su realni novi izbori, da li će sadašnjih šest stranaka i koalicija ostati u novom parlamentu i ko bi sve izgubio zbog neformiranja nove vlade, Obradović je odgovorio:
- Ponavljam da je najbolja varijanta da se formira dobra i stabilna vlada! Najbolja, pre svega, za građane Srbije. Stabilna vlada znači da ima dobar program, dobrog predsednika vlade, dobar tim koji će sledeće četiri godine uspešno nastaviti reforme u svim oblastima važnim za život svih nas koji živimo u Srbiji. Ne verujem da će doći do novih izbora, iako su i novi izbori bolji nego loša vlada. Međutim, novi izbori znače novo odlaganje, jer treba nekoliko meseci za raspisivanje i predizbornu kampanju, pa nekoliko meseci dok se ne napravi opet neka koaliciona vlada. Naime, jasno je da će i posle novih izbora ista koaliciona vlada morati da se pravi, jer niko u Srbiji, u sledećih nekoliko izbornih ciklusa neće moći da osvoji 50 posto plus jedan glas, jer tako nam sada izgleda politička scena. Trebalo bi da se desi nešto prilično nepredviđeno, pa da se to promeni i neko samostalno napravi vladu.
I u vreme kada je napravljen taj kvazivišepartijski sistem nijedna vlada nije bila jednopartijska nego su to bile uvek koalicione vlade različitih stranaka, i na republičkom i saveznom nivou. Zato ne verujem da će doći do ponovljenih izbora. Mislim da smo vrlo blizu toga da će ove stranke (DS i G 17 plus) i naša koalicija DSS-NS koje pregovaraju biti struktura buduće Vlade i da ćemo dobiti Vladu u periodu koji je ispred nas. Verujem da će taj dogovor biti napravljen i mislim da ćemo dobiti jednu dobru vladu. Da li će to biti tako ili ne, zavisi od puno faktora.
Obradović je odbacio kao neistinitu spekulaciju u medijima da je bilo ko iz DSS-a izjavio da će moći da napravi Vladu sa SRS.
- Mi vodimo samo razgovore sa DS i G 17 plus. Usaglasili smo te najvažnije principe, praktično je usaglašeno i da mandat treba da bude poveren Vojislavu Koštunici. Nakon toga Vojislav Koštunica treba da ponudi Skupštini jedan dobar tim i da uvaži stavove stranaka koje treba tu vladu da podrže i da se na taj način obezbedi skupštinska većina. To je „scenario” koji je jedino izvestan i jedino moguć - zaključio je, pored ostalog, Rade Obradović, predsednik Saveta DSS-a.

BROJ STRANAKA U SRBIJI?
- Prema nekim analizama, ispostavilo se da smo mi u Srbiji skloni da imamo više stranaka nego druge zemlje. Kad pogledate istoriju od pre sto godina, mi u Srbiji smo uvek imali više stranaka nego slične zemlje u Evropi i svetu.
Na jednom skupu u svetu, kada su me pitali koliko u Srbiji trenutno postoji registrovanih stranaka, rekao sam - oko 400. Jedan stranac me je pitao: ,,Pa kako ste uspeli da pronađete toliko različitih imena stranaka!?”
Mnoge stranke, međutim, postoje na papiru i kroz izveštaje se vidi da više od 200 uopšte ne postoji na tim adresama. U stvari, u praksi funkcioniše svega 30-40 na celoj teritoriji, a imamo i više regionalnih stranaka.Povratak na vrh strane


BRITANSKI AMBASADOR STIVEN VORDSVORT POSETIO KRALJEVO - piše Slobodan Rajić
Razgovor o mogućnostima za veću saradnju


   Novopostavljeni ambasador Velike Britanije u Srbiji Stiven Vordsvort, u utorak, 3. aprila, bio je u kraćoj poseti Kraljevu. Tom prilikom, najpre je posetio dr Miloša Babića, predsednika opštine Kraljevo, upoznao se sa trenutnom situacijom u kraljevačkoj opštini, a potom su vođeni razgovori o mogućnostima dalje saradnje na svim poljima. Posle razgovora, ministar Vordsvort i predsednik Babić dali su izjave za medije.
- Danas imamo veliko zadovoljstvo da u našem gradu pozdravimo novog ambasadora Velike Britanije i da mu poželimo dobrodošlicu, kao i nedavno francuskom i američkom ambasadoru. Želimo da mu kažemo da ovde ima iskrene prijatelje i da mu poželimo da ima lak posao u našoj zemlji i dalji napredak u karijeri. Želimo da mu poručimo da nam što češće dolazi, da sagledamo kako možemo zajednički da napredujemo, da oni nama sada, u trenutku kada prolazimo tranzicione probleme, pomognu, a mi ćemo, kao i uvek, po srpskom običaju, na ljubav uzvratiti ljubavlju plus. Hvala Vam što ste došli. To nam mnogo znači, jer Kraljevo se trudi da „uhvati priključak” sa razvijenim opštinama u Srbiji, a kasnije i u Evropi i svetu. Mnogo će nam značiti Vaša poseta, tako da se nadam da ćemo ubuduće još tešnje sarađivati i da će investitori iz velike Britanije doći u naš grad. Ima mnogo mogućnosti za našu dalju privrednu, kulturnu i sportsku saradnju - istakao je dr Miloš Babić.
Ambasador Stiven Vordsvort zahvalio je dr Babiću što je našao vreme za ovaj kratki susret i razgovor, a o cilju svoje posete, na prilično tečnom srpskom jeziku, istakao je:
- Došao sam u Beograd pre četiri meseca, ali znam da Beograd nije cela Srbija. Za nas je vrlo važno da imamo kontakte i sa drugim gradovima i opštinama u Srbiji, da saznamo kakav je život u ostalim delovima ove zemlje. Zbog toga je za mene ovo bila interesantna prilika da razgovaram sa Vama i Vašim saradnicima i da vidim mogućnosti saradnje ovde u Kraljevu.
Na kraju posete, dr Babić je uručio prigodne poklone visokom gostu, među njima i umetničku fotografiju „Spomenik Milutinu”, kako je dr Babić rekao, „simbolu borbe za slobodu i građanskih protesta za demokratiju po kojem je Kraljevo prepoznatljivo”.


KONFERENCIJA ZA NOVINARE AMBASADORA VORDSVORTA
„Ahtisarijev plan jedino održiv na terenu”


   Ambasador Stiven Vordsvort je održao i kraću konferenciju za novinare u kabinetu predsednika opštine Kraljevo, u kojoj su glavne teme bile Ahtisarijev plan za rešavanje statusa Kosova i Metohije i formiranje nove Vlade Srbije. Na pitanje da li je njegova poseta Kraljevu i drugim gradovima Srbije „kampanja” da saopšti stavove o Ahtisarijevom planu i da čuje mišljenje građana Srbije o tome, Stiven Vordsvort je na maternjem engleskom jeziku (uz lošiji prevod) ponovio da je cilj njegove posete da upozna život u drugim gradovima van Beograda i da razgovara o budućnosti poslovne i druge saradnje.
- Znamo da je pitanje Kosova jako osetljivo za većinu ljudi u Srbiji. Naravno da mi snažno podržavamo Ahtisarijev plan, koji je jedino održiv na terenu. Kosovo je van kontrole Beograda već osam godina i ta kontrola ne može da se vrati, to jednostavno ne može da funkcioniše. Razume se da mi želimo da znamo vaše mišljenje o tome, da objasnimo našu poziciju i vidimo reakciju ljudi na to. Ja ne vidim budućnost Srbije bez Evrope i Evropske unije. Moramo da rešavamo probleme koji su upravo pred nama, da gledamo u kratkoročnu i srednjoročnu budućnost - istakao je Vordsvort, uz napomenu da je „Kosovo jedina teritorija u Evropi koja je pod nadzorom Saveta bezbednosti UN i kojoj SB UN treba da obezbedi budućnost”.
Odgovarajući na pitanje da li Kosovo, čak i ako dobije nadziranu nezavisnost, može sa velikim stepenom kriminala i korupcije da uđe u Evropsku uniju i koliko će taj proces da traje, Vordsvort je rekao „da se slaže da postoji dosta problema na Kosovu, jer da je sve bilo u redu, ne bi se ni odlučilo da međunarodne institucije nadgledaju stanje na toj teritoriji”.
- Cela poenta naše misije na Kosovu je kontrola mira, reda i zakona, da se suočimo sa problemima nasilja, kriminala i korupcije. Što se tiče kasnije budućnosti Kosova i želje da se integriše u EU, za to će trebati dugo vremena, ali to je proces koji mora da počne sada i da se završi ako želimo da Kosovo ide ka Evropi. Danas se u SB vrši prezentacija Ahtisarijevog plana, a od sutra će SB da vodi taj proces. Još uvek ne znam koliko će to da traje, ali sa naše tačke gledišta nema više vremena za čekanje na konačan status Kosova. Ja znam da srpski političari traže suštinsku autonomiju za Kosovo, to je srpska delegacija rekla u Beču, ali ne znam nijednu zemlju koja će da sprovede tu autonomiju ako 90 posto ljudi ne želi da živi u toj zemlji - kazao je Vordsvort.
Na pitanje novinarke Televizije Kraljevo o stvaranju uslova za povratak izbeglih i raseljenih Srba i drugih „nealbanaca” sa Kosmeta, među kojima i više od 20.000 iz Kraljeva, Stiven Vordsvort je odgovorio:
- Ahtisarijevim planom predviđa se povratak raseljenih na Kosovo. Takođe postoji plan u tom projektu da se putem civilne vojske i NATO-a, koji će koordinirati vojnim kontigentom, održava red, mir i bezbednost, a civilni međunarodni administrator će da nadgleda taj proces. Postoji čitav niz faktora da bi se taj proces povratka dogodio, pre svega da se podrži veća bezbednost i onima koji tamo žive i onima koji žele da se vrate. Mislim da dosta ljudi čeka da vidi šta će da se dogodi pa tek onda da odluči o povratku, a na međunarodnim strukturama je da obezbede garancije svima da bezbedno i u miru žive na Kosovu.
Najzad, na pitanje da li očekuje brzo formiranje nove Vlade Srbije i kakve su njegove „prognoze”, ambasador Stiven Vordsvort je dao zanimljiv odgovor:
- Juče sam ručao sa tri ugledna srpska političara, koja su mi dala tri različita odgovora o tome, tako da je meni, koji nisam Srbin i koji sam ovde jako kratko, teško da pogodim šta će se desiti. Naravno, ja se nadam da će se nova Vlada Srbije vrlo brzo formirati, jer će trebati dosta posla da uradi. Sa tačke gledišta Britanije, kao članice EU, mi bismo želeli da se što pre nastavi proces integracije Srbije sa Evropskom unijom.

POSETA CENTRU „LINGVA”
Posle razgovara sa dr Milošem Babićem, ambasador Stiven Vordsvort je posetio Društveno-razvojni centar „Lingva” u Kraljevu. Predstavnici Centra upoznali su ga tom prilikom detaljno sa ciljevima osnivanja i svojim brojnim društvenim, informativnim, ekonomskim, zdravstvenim i drugim programima Centra i Foruma NVO, posebno za izbegla i raseljena lica.
Tom prilikom, ambasador Vordsvort se susreo i sa raseljenim ženama sa Kosova i Metohije u radionici domaće radinosti u Centru „Lingva”, koje su mu postavile pitanje o povratku na rodna ognjišta i da li za njih u tom smislu ima nade. Vordsvort je ponovio stavove o „stvaranju bezbednosnih i svih drugih uslova za povratak na Kosmet onih koji to žele, i to u okviru nadzirane nezavisnosti Kosova i pune zaštite manjina”. Na pitanje da li „međunarodna zajednica ima dvostruke aršine u rešavanju tih problema”, on je odgovorio da to nije slučaj i da „međunarodna zajednica ima jednak odnos prema svim stanovnicima Kosmeta, bez obzira na nacionalnost”.Povratak na vrh strane


INICIJATIVA ZA STRANAČKO UDRUŽIVANJE
GO GSS predložio ujedinjenje sa LDP


   Glavni odbor Građanskog saveza Srbije (GO GSS) predložio je prošle subote ujedinjenje ove stranke sa Liberalno demokratskom partijom (LDP). Predsednik GSS Nataša Mićić rekla je agenciji „Beta” da je odluka kojom se predlaže ujedinjenje doneta jednoglasno, a podržala su je i ostala dva predsednika te stranke - Vesna Pešić i Goran Svilanović.
- Da bismo mogli da realizujemo svoje ideje i politiku, moramo to da učinimo kroz jednu jaku organizaciju sa više energije, a LDP je na prethodnim izborima dokazao da to sigurno jeste. Nakon krize 2004. godine, kada su skoro polovina predsedništva i nekoliko opštinskih odbora GSS-a rešili da pređu u Demokratsku stranku, danas smo parlamentarna stranka, i to u okviru koalicije koja se u potpunosti zalaže za građansku opciju - kazala je Nataša Mićić.
Ona je dodala da „GSS može biti ponosan na svoju petnaestogodišnju istoriju i evropski ugled”. Građanski savez Srbije je pod ovim imenom osnovan 1992. godine ujedinjavanjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije, osnovanog 1989. godine. Prvi predsednik GSS-a bila je Vesna Pešić, koja je i danas jedan od njena tri predsednika, zajedno sa Natašom Mićić i Goranom Svilanovićem. GSS je jedina stranka u Srbiji koja ima više predsednika.
Najavljeno je da bi dve stranke zvanično mogle da se ujedine 7. aprila, na skupštini LDP-a. Funkcioner LDP-a Nenad Prokić potvrdio je da je u planu da se na stranačkoj skupštini raspravlja o ovom predlogu.
- Mi smo od početka zajedno, od kada je LDP osnovan. To su praktično dve stranke sa istim programom i smatramo da je efikasnije da se ujedinimo - rekao je Prokić i dodao da nije u planu da se LDP skorije ujedini sa SDU, strankom sa kojom je bila u predizbornoj koaliciji.
Inače, na parlamentarnim izborima, održanim 21. januara, koalicija okupljena oko Liberalno demokratske partije, u kojoj su, pored LDP-a i GSS-a, bili i Socijaldemokratska unija (SDU) i Liga socijaldemokrata Vojvodine (LSV), osvojila je 15 poslaničkih mandata.Povratak na vrh strane


SUDBINA NAŠEG SUGRAĐANINA - piše Marko Slavković
Svetski rekorder zaboravljen i ponižen


   • Zoranu Pavićeviću, iz Kraljeva, kuća je puna svetskih, evropskih, balkanskih i jugoslovenskih priznanja, od zlatnih medalja, preko pehara i diploma, do dijamantskih značaka, koje je osvajao tokom više od tri decenije apsolutne dominacije u padobranstvu • Pet puta je na takmičenjima lomio nogu, dva puta ruku, povređivao je kičmu, imao je dosta drugih povreda, ali nije odustajao. Sada ima sedamdeset godina, tri baj pasa, mnogo lekova i, zbog zakonskih nelogičnosti, jer se padobranstvo ne priznaje kao olimpijski sport, živi, izgleda, u uzaludnoj nadi da će ostvariti pravo na nacionalnu penziju, što bi bitno doprinelo da mu pristigla ,,jesen života” bude bezbrižnija


   Zoran Pavićević je rođen pre sedamdeset godina u Sjenici. Razne okolnosti, ratne naročito, primorale su njegovu porodicu da se, nakratko, preseli u Rašku. Iz Raške, u jeku ratnih godina, četrdeset druge, izbeglička porodica Pavićević nastanjuje se u Kraljevu. Tu je Zoran dočekao kraj rata, tu je škole završavao, tu je sportske i radne uspehe postizao, tu je porodicu zasnovao, tu je bio veoma poštovan i cenjen. S razlogom, dabome. A od pre nekoliko godina, Zoran sa suprugom živi u Jovcu, nedaleko od Kraljeva. Tamo živi penzionerske dane, tamo sam ga i posetio. S razlogom, dabome.
Zoranova priča je u celosti lepa, ako se izuzme period detinjstva proveden u ratnim nedaćama, i ako se izuzme njen kraj, a pod krajem priče ako podrazumevamo ono što se desilo u poslednjih nekoliko meseci.
Iz perioda detinjstva, u vreme ratnih događanja, Zoran neizbrisivo pamti američko bombardovanja Kraljeva i okoline, kada je u jednom potoku, pored Ibra, pala bomba razorne moći, i kada je poginulo mnogo ljudi izbeglih iz okolnih sela. Iako je bio dete, sedmogodišnjak, Zoran je tada rekao: ,,Kad porastem, biću pilot, i ovo ću da im vratim...” Dosta godina kasnije, Zoran će, zaista, dugo imati direktne veze sa avionima, ali sa sasvim drugim ciljem od onoga o kojem je kao dete govorio.
Rat je završen. Počeo je novi život u miru, ali i u teškoj nemaštini. Omladina je jedinu razonodu imala u radnim i sportskim aktivnostima. Zoran se još kao srednjoškolac, kasnije i kao student prava, zagrejao za aeroklub, ali ga je otac Đorđe odvraćao, iz razumljivih razloga. Nema roditelja koji voli da mu dete bude padobranac. Opasno je to, govorilo se. Da ne bi uvredio oca, Zoran se opredelio za plivanje i kajakaštvo. Barem za jedan period, dok otac ne popusti. Za to kratko vreme imao je uspeha i u kajakaštvu i u vaterpolu. Ali, ljubav prema padobranstvu ipak je bila jača. Zoran ubrzo postaje član aerokluba, u kome će ostati narednih tridesetak godina.

PRVI SKOK, KAO PRVA LJUBAV, NE ZABORAVLJA SE
Zoran je imao prve letove u jedrilici, u leto 1954. godine. A iste te godine, ali s jeseni, imao je i prvi od pet skokova iz aviona. Godinu dana kasnije, Zoran je već bio takmičar.
Na prvenstvu Srbije, u Trsteniku, samo u jednoj disciplini nije bio prvi. U generalnom plasmanu zauzeo je drugo mesto, i to zbog podvale jednog takmičara, koji je propratni zadatak uradio na nedozvoljen način. Ali, to je zaboravljeno. Na jugoslovenskom takmičenju za omladince, 1956. godine u Vršcu, Zoran je prilikom prvog skoka uganuo nogu. Trpeo je bolove, ali nije odustao. Kada se ponovo našao na krilu aviona, pilot je primetio suze na njegovom licu, pa ga je pitao: ,,Šta ti je, zašto plačeš?” Zoran je mirno odgovorio: ,,Ništa, idu mi suze od sreće, zato što skačem”. Na tom takmičenju osvojio je šesto mesto, ali dovoljno da njih desetorica steknu pravo da skaču iz aviona sa visina većih od tri hiljade metara. Kakva radost! Ali, zakratko. Povređena noga mu je toliko natekla da nije mogao ni da hoda. Kasnije se ispostavilo da nije morao da žali, jer se desio kvar na avionu. Skokovi su, naravno, otkazani, a padobranci i pilot bezbedno su se spustili na zemlju.
Zoran, zatim, upisuje studije prava u Skoplju, ali ne zapostavlja padobranstvo. Paralelno sa studijama radi u jednoj fabrici, samofinansira se, a slobodno vreme provodi u tamošnjem aeroklubu. Već posle dva- tri položena ispita, Zoran nastavlja da skače i da se usavršava u padobranskim veštinama.

ZA KRATKO VREME DO SVETSKOG VRHA
U Skoplju je Zoran Pavićević vrlo brzo postigao sve ono što se u padobranstvu može postići. NJegov trener je čak tvrdio da je Zoran u vazduhu izvodio takve figure kakve niko u svetu do tada nije uspeo. Zato mu i nije bilo teško da na sledećem takmičenju, održanom u Bitolju, postane prvak Makedonije sa toliko bodovnih prednosti da u poslednjoj disciplini nije morao ni da skače. Normalno, skakao je, i ubedljivo pobedio. Tako su se ređali uspesi. I, jednoga dana, u Bitolju, na takmičenju u skoku sa dve hiljade metara ,,na krst”, kako se među padobracima govorilo za cilj obeležen na zemlji, za nastup se spremao i Zoran. Do tada, svako ko je skočio pedesetak metara od cilja, taj je bio ,,marka”. Na red je došao Zoran. Prvi put, drugi put, treći put, tek dvadesetak santimetara više od pet metara. Svi drugi, pre i posle njegovih skokova, bili su udaljeni od cilja po pedeset, pa i sto metara. Kakav rezultat! To, međutim, još uvek nije ,,mirisalo” na nešto što će i do današnjeg dana biti istorijsko i neprevaziđeno. Tek je slučajnošću upravo Zoran otkrio da je reč o svetskom rezultatu. Naime, istog tog dana, pročitao je u nekim specijalizovanim novinama da je svetski rekord do tada iznosio nešto manje od sedam metara i da ga je postigao Rus Bobinski. Zbog tog skoka, Rus je postao zaslužni majstor tadašnjeg Sovjetskog Saveza.

KAO DA LJUDI NE PIŠU ZAKONE
Međunarodna vazduhoplovna organizacija u Parizu zvanično je potvrdila da je Zoran Pavićević postavio novi svetski rekord u padobranstvu. I? Sa današnje tačke gledišta - ništa. Zoranu jesu uručena najviša međunarodna i jugoslovenska priznanja, i on ta odličja danas ima u svom domu, ali... Pre toga ,,ali”, još malo, redom, o uspesima. Gotovo da nije bilo takmičenja, bilo u Jugoslaviji, na Balkanu ili u Evropi, na kojima Zoran nije pobeđivao. Skromnije rečeno, nije bilo takmičenja na kojima Zoran nije osvajao medalju, pehar, značku ili diplomu. I to, kao od šale. Da nije bilo tako, zar bi Zoran danas imao puna dva kofera raznoraznih priznanja. Niko takve rezultate nije imao ni pre, ni posle njega. Konkretno, kao vrhunski padobranac, nagrađen je sa sto dvadeset medalja, mahom zlatnih, sto dvadest diploma, uglavnom za prva mesta, desetak statua, isto toliko pehara, bezbroj značaka, najviše zlatnih i dijamantskih...
E, to je ono: sa današnje tačke gledišta, taj svetski rekord ne znači ništa. Jer, po našem zakonu, koji kao da nisu pisali ljudi, i da ne može da se promeni, Zoranov svetski rekord ne spada u olimpijske discipline! Čudno, tužno, kako god da se kaže. I to je ta uvreda, i to je to poniženje koje je doživeo svetski rekorder, i zbog koga ne može da ima nacionalnu penziju, koja mu je baš neophodna, jer je imao tri baj pasa, i pije mnoštvo skupih lekova. Uz to, Zoranu će za koji dan sedam decenija. Pa, eto...
Srećan predstojeći rođendan, Zorane, ma u kakvom ga raspoloženju obeležavao!
Toliko, što se mene tiče.

ZORANOV REZULTAT IZJEDNAČEN SA OLIMPIJSKIM
Generalni sekretar Vazduhoplovnog saveza Srbije Siniša Bradić uputio je pismo Ministarstvu prosvete i sporta Republike Srbije, u kome se, na kraju, kaže:
,,S obzirom na gore navedeno, najlepše vas molimo da uzmete u obzir molbu gospodina Zorana Pavićevića, jer smo mišljenja da je svojim rezultatima značajno doprineo ugledu našeg sporta u međunarodnim razmerama. Sledstveno tome, ove rezultate, po njihovom značaju, treba izjednačiti sa rezultatima koji su ostvareni u olimpijski priznatim disciplinama.


DRUŠTVO DOBROVOLJNIH DAVALACA KRVI KONCERNA ,,FABRIKA VAGONA" AD KRALJEVO
Velika podrška davaocima krvi


   Formiran kao Fabrika aviona, a zatim Fabrika vagona, danas se ovaj privredni subjekat pod nazivom Koncern ,,Fabrika vagona"AD nalazi u okviru Industrijskog saveza ,,DOMBAS" iz Ukrajine. Tako je i ovog 1. aprila obeležena još jedna godišnjica postojanja - 71. U ovom dugom periodu, poznata ,,Fabrika" imala je privrednih uspona i padova. A sada, uz veoma uspešan menadzment, Sindikat i jedinstvo, oko 900 zaposlenih grabi brzim koracima razvoja.
A u okviru firme, postoji i veoma uspešno Drštvo dobrovoljnih davalaca krvi Koncerna ,,Fabrika vagona"AD Kraljevo, u kome deluje oko 150 aktivnih plemenitih darodavaca krvi.
I ove godine, uoči dana ,,Fabrike", ponovo su se okupili članovi ove humane familije, pozvali su prijatelje i iz drugih sredina i gradu darivali 109 jedinica najdragocenije i najvrednije tečnosti - krvi, koja nekada život znači.
Kao i ,,Fabrika", i Društvo dobrovoljnih davalaca krvi imalo je svojih uspona i padova. A formirano je sedamdesetih godina i, posle izvesnih problema, 2004. godine ponovo se aktiviralo i, u saradnji sa ostalim društvima iz grada i šire, Crvenim krstom Kraljevo i Transfuzijom krvi Zdravstvenog centra ,,Studenica", svakim danom postaje sve uspešnije.
Podršku njegovom radu daje i rukovodstvo Koncerna, kao i sam vlasnik. O tome govori i činjenica da je generalni direktor, gospodin Boško Slavković, devetnaesti put dao krv. Gospodin Slavković kaže:
- Dobrovoljno davalaštvo krvi je najplemenitiji čin svakog zdravog čoveka. Fabrika je uvek podržavala akcije dobrovoljnh davalaca krvi. I ako se ostvari planirani razvoj Koncerna, ovo Drštvo može da očekuje jš veću podršku, naravno srazmerno njegovom uspehu.

Tim rečima se pridružuje i predsednik Samostalnog sindikata Koncerna ,,Fabrika vagona" Kraljevo AD, gospodin Dragan Mitrović, koji ističe:
- I samostalni sindikat želi da u jedinstvo Koncerna uključi i jedinstvo i razvoj Društva dobrovoljnih davalaca krvi. Samo jedinstveno, sa željom da se postigne što veći uspeh, bićemo u prilici da se razvijamo, zapošljavamo nove radnike i samim tim imamo nove članove u ovom Društvu.
Energičnošću i optimizmom se pridružuju i članovi Skupštine i Odbora Društva dobrovoljnih davalaca krvi Koncerna. Društvo broji 150 članova, među kojima se nalaze i lica koja nisu radnici Koncerna. Razlog njihovog uključenja u baš ovo Društvo je, prema rečima predsednika Društva, gospodina Milentija Vukomanovića:
- U jedinstvu Društva i timskom radu. Naravno, da bi se funkcionisalo, veoma uspešno radi i Odbor Društva, u čijem sastavu su, pored mene, Vere Andrijanić, sekretara Društva, i Predrag Žarevac, član Komisije Dobrovoljnih davalaca krvi Crvenog krsta Kraljevo, kao i Mladena Gogić, Danijela Milinčić, Dragan Građanac i Jovan Jovanović. A na čelu Skupštine Društva, kao predsednik, sa ponosom mogu da istaknem, da je Boško Slavković, generalni direktor Koncerna. Zadovoljan sam ovom akcijom i podrškom koju su pružili gradonačelnik i načelnik Društvenih delatnosti opštine Kraljevo, Crveni krst Kraljevo, Služba za transfuziju krvi Zdravstvenog centra ,,Studenica", kao i brojni sponzori. Posebno mi je drago što su nam se pridružili i saradnici iz oko 20 gradova, od Budve, Podgorice, Novog Pazara, Čačka, Kragujevca, Kruševca, Vrnjačke Banje, Trstenika, Smederevske Palanke, Lapova, Lazarevca i dr.
Slika Društva ne bi bila potpuna ako se ne bi spomenuli davaoci koji su primer drugima: Vera Blagojević, još uvek aktivna iako je u penziji, kao i Milomir Sretenović, Hranislav Davidović i Radivoje Baltić.
I zaista, tog poslednjeg dana marta, bilo je zadovoljstvo upoznati se sa svima koji su svoju plemenitost iskazali darujući dragocene kapi krvi i družiti se sa njima. Tim više što su ovi dobročinitelji premostili i državne granice, pa su prevalili dug put iz Budve i Podgorice do Kraljeva.
Milivoje Tomković, dobrovoljni davalac krvi iz Budve, sa neskrivenim ponosom i srećom ističe:
- Drago mi je da se uspostavio prvi kontakt između dobrovoljnih davalaca krvi iz moga grada i ovog Društva. Osećam se dobrodošlim i samim činom davanja krvi želeo sam da ovu prvu saradnju utemeljimo i da postane tradicija. Zato pozivam sve doborovoljne davaoce krvi i one koji to žele da budu da formiramo jedinstvenu familiju humanih koja će stalno da se razvija. I na kraju, pozivam i naše drage domaćine da nas što pre posete. Jer ćemo jedino tako uspeti da nastavimo kontinuiranu saradnju.
A saradnja se, posle akcije, nastavila spontanim druženjem u prostorijama Restorana Koncerna, koje su pored gore spomenutih, pomogli i: diskont pića ,,Šampion", pekara ,,Elit", motel ,,Olimp", ,,Pekarstvo" Kraljevo, bife ,,Belti", kamenorezačka radnja ,,Beli", ,,Print promet", ,,Rotor" Kraljevo i bend ,,Bolji život".
O Društvu dobrovoljnih davalaca krvi Koncerna ,,Fabrika vagona" Kraljevo AD biće još lepih razloga da se piše. Jer, prema rečima predsednika Društva, gospodina Vukomanovića, uskoro će doći i do bratimljenja ovog Društva i Društva dobrovoljnih davalaca krvi ,,Budva".
Zaista, lep povod za nastavak ove lepe i nadasve humane priče.Povratak na vrh strane


POVODOM SVETSKOG DANA ZDRAVLJA - piše Ivan Rajović
Pretnje zdravlju ne znaju za granice

   Od 1950. godine Svetski dan zdravlja obeležava se 7. aprila svake godine sa težnjom da se poveća svest o značaju zdravlja. Tema ovogodišnjeg Svetskog dana zdravlja posvećena je međunarodnoj zdravstvenoj bezbednosti i ona predstavlja idealnu priliku da se razmotri rastuća povezanost zdravlja i bezbednosti i potreba da se ulaže u zdravlje i stvara bezbednija budućnost.
Ovo je i prilika da se istakne mesto i uloga zavoda za javno zdravlje, kao specijalizovanih preventivnih zdravstvenih ustanova u sistemu zdravstvene zštite.
Osnovna uloga zavoda za javno zdravlje, u kontekstu novog javnog zdravlja, podrazumeva primenu multisektorskih i interdisciplinarnih strategija za kreiranje održivog zdravlja na nivou lokalne zajednice. U tom smislu, zavodi za javno zdravlje imaju ulogu glavnog koordinatora promocije zdravlja, prevencije bolesti i unapređenja fizičkog i mentalnog zdravlja stanovništva, kao i životne sredine, u saradnji sa drugim relevantnim ustanovama i organizacijama van sektora zdravstva, kao i nevladinim/civilnim sektorom.
Program novog javnog zdravlja je sačinjen za period 2003. do 2008. godine. Težište javnozdravstvenih aktivnosti je usmereno upravo na lokalnu zajednicu i njenu ulogu u sprovođenju javnozdravstvene politike.
Programom su definisana tri osnovna cilja:
- unapređenje informisanja i znanja u oblasti javnog zdravlja
- omogućavanje brze reakcije i odgovora na opasnosti po zdravlje
- utvrđivanje glavnih determinanti zdravlja u pravcu smanjenja smrtnosti i produženja života.
Unapređenje informisanja i znanja u oblasti javnog zdravlja podrazumeva ne samo transparentnost, ažurnost i bolje korišćenje podataka kojima se operiše u ovoj oblasti, nego i sve aspekte učenja veština u oblasti javnog zdravlja. Edukacija obuhvata profesionalce različitih disciplina relevantnih za javno zdravlje i neprofesionalce koji učestvuju u ovim složenim poslovima.
Brza reakcija na opasnosti po zdravlje u uslovima pojave novih epidemija, zagađenja i iznednadnih katastrofa vezanih za životnu sredinu, kao i terorizma i ratova, koji predstavljaju najveću opasnost za savremeni svet, čini se jednom od najvažnijih aktivnosti u oblasti javnog zdravlja.
Utvrđivanje glavnih determinanti zdravlja sa ciljem smanjenja smrtnosti i produženja prosečnog ljudskog veka i definisanje ,,novih" indikatora zdravlja, trebalo bi da doprinese globalnom cilju - smanjenju broja bolesnih i povećanju broja zdravih. Ovaj cilj je logičan nastavak prethodna dva, jer je preduslov za njegovu realizaciju unapređenje znanja i veština, bolja informisanost i eliminacija preventabilnih faktora rizika po zdravlje stanovništva.
Evropski prioriteti javnog zdravlja za naredni period, koje je sačinila Komisija zdravstvenog saveta Evropske unije za period 2007-2013, pored već pomenuta tri cilja, trebalo bi da obuhvate još tri nova:
- jačanje i obezbeđivanje efikasnije odgovornosti za pružanje zdravstvenih usluga
- pomoć zemljama u preveniranju nastanka bolesti i obezbeđenje aktivne starosti
- unapređenje kooperacije između zdravstvenih sistema zemalja članica i širenja znanja u oblasti javnog zdravlja.
U kontekstu izloženog je poruka generalnog sekretara Svetske zdravstvene organizacije dr Margaret Čan za ovogodišnji Svetski dan zdravlja:
,,Pretnje zdravlju ne znaju za granice. U doba kada trgovina i putovanja imaju globalni karakter, nove bolesti, kao i one postojeće mogu da pređu nacionalne granice i da ugroze bezbednost svih nas. Samo uz blisku saradnju razvijenih i nerazvijenih zemalja, u smislu povećane razmene informacija i jačanja javnozdravstvenih sistema i nadzora, možemo da zaustavimo njihovo širenje.
Ulažimo u zdravlje i stvarajmo bezbedniju budućnost za sve nas.
Priredila dr Dragana Milićević


PRIZNANJE ITALIJANSKOM HUMANISTI
,,Zlatna značka” za Alesandra


   ,,Mostovi humanosti”, koje Crveni krst Kraljevo gradi sa velikim brojem humanista, izgrađeni su pre osam godina i sa italijanskom humanitarnom organizacijom ,,Un ponte per…".
U proteklom periodu realizovani su brojni projekti, a sve sa ciljem da se pomogne, pre svega, onima koji su budućnost ove zemlje-deci. A na čelu te Organizacije za područje Srbije, već osam godina, neumorno se nalazi Alesandro di Meo.
Alesandro je prvi put došao u Kraljevo odmah po bombardovanju. Video je i osetio sve strahote koje su doživele brojne porodice sa područja Kosova i Metohije, kao i ostalih delova Srbije. Osetio je potrebu da pruži pomoć, ali je znao i da, pružanjem pomoći, ova organizacija iz Rima gradi još jedan most humanosti, prijateljstva, ljubavi, i da se tako razvija i uvećava porodica humanih.
Alesandro je želeo i da njegova porodica vidi kako se živi u Srbiji, u Kraljevu, gradu sa kojim je ,,Un ponte per…" izgradio humani most i eliminisao sve barijere koje dele ljude. Zato je cela porodica Di Meo bila čest gost Kraljeva i Crvenog krsta Kraljevo. Ali, i porodica Di Meo i brojne porodice iz Rima su kao volonteri ,,Un ponte pera…" sedam puta gostile po tri nedelje brojnu decu u svojim domovima. I ne samo to, već im osam godina obezbeđuju i svaka tri meseca stipendije u znak podrške i solidarnosti.
Alesandro di Meo je i prošlog vikenda došao u Kraljevo. On i njegovi saradnici su dogovorili saradnju sa Crvenim krstom i za ovu godinu i doneli dobru vest: oko tridesetoro dece, i ove godine, letovaće tri nedelje u Rimu.
Ali, i Crveni krst Kraljevo je ovu požrtvovanost i veliku ljubav znao da nagradi, i to visokim priznanjem - ,,Zlatnim znakom” Crvenog krsta Srbije. Tako je Alesandro di Meo jedan od retkih humanista koji nije rođen u Srbiji, a čija humanost je nagrađena republičkim priznanjem Crvenog krsta.
Sekretar Crvenog krsta Kraljevo Mirjana Lišanin-Gostiljac je, pri uručenju ovog priznanja, istakla posebno doprinos Alesandra di Mea u pružanju pomoći i deci sa područja opštine Kraljevo. Posebno je naglasila da je zahvaljujući Alesandrovom razumavanju jedan kraljevački mališan dve i po godine lečen u Rimu i da je njegovo izlečenje ušlo u sve medicinske antologije.
Iznenađen, osetno uzbuđen, ali i ponosan, Alesandro di Meo je rekao:
- Ovo priznanje je priznanje i volonterima organizacije koju predstavljam, ,,Un ponte per…", priznanje humanistima iz Italije, ali i obaveza da se saradnja nastavi i da se neprekidno razvija. Drago mi je da je ,,Jedan most za…", što je prevod naziva moje organizacije, izgradio i zlatan most humanosti između Rima i Kraljeva.
Šta još reći o jednom običnom čoveku koga krasi najveća ljudska vrlina - čovekoljublje?
NJegova humana dela i osmesi mališana kojima pomaže najbolje govore!

ČESTITKA
Crveni krst Kraljevo i Aktiv Crvenog krsta Roma čestitaju svim Romima u Republici Srbiji, a posebno na podrčju opštine Kraljevo, 8. april, Svetski dan Roma, sa najboljim željama za prosperitet i poboljšanje kulturnog, ekonomskog i socijalnog položaja Roma u celom svetu.
Aktiv Crvenog krsta Roma
S e k r e t a r Mehmed Arifov
Crveni krst Kraljevo
S e k r e t a r Mirjana Lišanin-GOSTILJAC
Povratak na vrh strane


ODRŽANA GODIŠNJA SKUPŠTINA ,,ŠTAJERSKE ZAJEDNICE" IZ MARIBORA
,,Zlatni znak" za Rada Živaljevića, srpskog viteza iz Graca


   U Mariboru (prestonici slovenačke Štajerske) 23. marta održana je godišnja skupština Društva ,,Štajerska zajednica", kojoj su prisustvovali delegati iz Beča, Graca, Divače, Celja, Maribora, Gornje Radgone, Radenaca i Murske Sobote. Delegati Kraljeva, ovom prilikom, iz objektivnih razloga nisu stigli u Maribor. Iz Kraljeva je na adresu ,,Štajerske zajednice" stiglo pismo:
Poštovani,
Izražavamo veliku čast i zadovoljstvo na pozivu za redovnu godišnju Skupštinu koja se održava danas. Istovremeno, molimo Vas da shvatite naše objektivne razloge što nismo u mogućnosti da prisustvujemo ovom svečanom činu.
Želimo Vam uspešan i plodotvoran rad Skupštine. Nadamo se da ćemo sledećeg puta biti u prilici da se odazovemo pozivu i da svojim prisustvom i učešćem opravdamo poverenje koje ste nam ukazali.
Molimo Vas da pozdravite sve naše prijatelje i da im prenesete naše pozive da očekujemo da uskoro budu dragi gosti u našem gradu.
Srdačno Vaši
Ivan Rajović
Mirjana Lišanin-Gostiljac

Poštovani,
Drago mi je da je Skupština protekla divno. Takođe, drago mi je i da ste se posle toga družili. Žao mi je što moj divan drug i prijatelj, Ivan Rajović, i ja nismo mogli da prisustvujemo.
Nadam se da ćemo sledećeg puta biti u mogućnosti da se družimo.
Sve najbolje u daljem radu želi Vam
Mirjana Lišanin-Gostiljac

Pored članova - fizičkih osoba, ovo veoma pozitivno i aktivno društvo uključuje u svoje članstvo i pojedina društva iz Srbije, Austrije i Slovenije. Društva koja su učlanjena u ,,Štajersku zajednicu" su: ,,Prijateljstvo za nova vremena" iz Kraljeva, ,,Humanitarno društvo Manastir Dečani" iz Graca (Austrija), ,,Srpsko kulturno društvo" iz Maribora, ,,Srpsko kulturno humanitarno društvo Desanka Maksimović" iz Celja, folkolorna grupa ,,Branko Radičević" iz Maribora i društvo ,,Srpska kulturna zajednica" iz LJubljane.
Rade Bakračević je za ,,Ibarske novosti" izjavio: ,,Pred našim društvom su veliki projekti. Raduje me da smo ustanovili ,,Internacionalno kulturno društvo Štajerska zajednica". Ubeđen sam da će aktivnosti tog društva ne samo pomagati da se ljudi iz raznih država bolje razumeju među sobom, već da će ubrzati naučni, kulturni i tehnički razvoj ovih dveju država. Štajerska zajednica je veoma pozitivan projekat. To je izgradnja mosta između dve susedne i prijateljske države - Slovenije i Austrije. To je inicijativa koju moramo svi da podržimo i podupremo. U tom projektu saradnje Slovenije i Austrije vidim mogućnost da i Kraljevčani iskoriste svojih ,,pet minuta" i povežu se sa privrednicima slovenačke i austrijske Štajerske".
Na skupštini su delegati potvrdili akcije, koje je Društvo realizovalo u prošloj godini. Delegati su, takođe, potvrdili mandat članovima Izvršnog odbora Društva sa predsednikom Radom Bakračevićem na čelu, koji će i sledeće tri godine voditi Društvo. Najjača akcija je bila slanje 10 tona humanitarne pomoći Crvenom krstu Kraljevo u vrednosti 20.000 evra. Za organizaciju slanja pomoći Kraljevu najzaslužniji član je srpski vitez Rade Živaljević iz Graca, koji je, zbog svojih velikih aktivnosti, iz ruku predsednika Rada Bakračevića primio najveće priznanje - ,,Zlatni znak", koje mu je dodelio Izvršni odbor ,,Štajerske zajednice” za sve dobro što u ime Društva čini stanovnicima Kraljeva i Kosova. Posebna priznanja za dugogodišnju plodnu saradnju dobili su i počasni članovi ,,Štajerske zajednice" Verica Vukićević, konzul Srbije u Gracu, Miloš Rusić, potpredsednik Srpskog kulturnog društva Maribor, Mirjana Lišanin-Gostiljac, sekretar Opštinskog odbora Crvenog krsta Kraljevo, književnik i novinar Ivan Rajović iz Kraljeva i Isidor Jablanov, sekretar Saveza srpskih društava u Austriji. Predsednik Bakračević je pozvao sve nagrađene i ostale članove Društva da i dalje sarađuju u akcijama ,,Štajerske zajednice”, jer tim akcijama pomažu svim ljudima bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Predsednik Rade Bakračević je podneo izveštaj o aktivnostima Društva u prošloj godini i plan aktivnosti za 2007. godinu. Prošle godine ređale su se aktivnosti ovog međunarodnog društva. Počeli su sa realizacijom projekta ,,Susret srpskih književnika", na kome su najviše učešća imali književnici i novinari iz Kraljeva i Novog Sada. Druga veća akcija povezana sa Srbijom bili su ,,Kraljevački dani" u Mariboru, na kojima se sto Kraljevčana predstavilo sa svojom kulturom i trubačima. Organizovali su veoma uspešno: Prvi međunarodni festival šaha u Gracu, na kome se takmičilo oko sto šahista iz Slovenije i Austrije. Članovi ,,Štajerske zajednice” su poznati po tome što su prošle godine bili inicijatori da Tehnički Univerzitet iz Graca svom tehničkom laboratorijumu dao ime velikog naučnika Nikole Tesle. NJihovo danonoćno delo već mesecima daje pozitivne rezultate na svim poljima dve štajerske pokrajine.
Ove godine članove Društva očekuju još veći projekti. Najvažniji je, zajedno sa novinarima RTV Slovenija, snimanje dokumentarnog filma o velikoj srpskoj svetinji manastiru Hilandaru, gde se pisala istorija Srba. Drugi, takođe veliki projekat, jeste 29. septembra ove godine, kada će ,,Štajerska zajednica" organizovati ,,Muzejski voz", koji će tog dana voziti oko trista putnika na relaciji Celje - Maribor - Grac i nazad. Društvo će, uz finansijsku pomoć Evropske unije, na taj način oživeti sećanje kada je pre 150 godina povezana južna železnica od Graca do slovenačkog Maribora. U vozu će, pored Slovenaca, kao gosti, biti književnici i novinari iz Srbije, a stići će i delegacije iz Ministarstva za dijasporu Srbije, kao i iz partnerskog Kraljeva. Celu vožnju muzejskim vozom prenosiće ,,uživo" RTV Slovenija. Tom prilikom će se snimiti i dokumentarni film o ovom projektu. Društvo će ove godine realizovati i stalne tradicionalne projekte: susrete književnika, slikarske kolonije i festival folklornih grupa i susret trubača na Pohorju, pod nazivom ,,Guča pre Guče". Jedan od većih projekata biće i ,,Drugi međunarodni festival šaha Maribor 2007", na koji će ,,Štajerska zajednica" pozvati i šahiste iz Kraljeva.
Ove godine su članovi Društva predvideli i veliki projekat koji podupiru političari iz Austrije i Srbije. Podići će spomenik velikom naučniku Nikoli Tesli, u čast 150 godina rođenja svetskog genija. Članovi ovog veoma pozitivnog društva, koje vode Srbi iz Austrije i Slovenije, već pola godine rade na projektu podizanja spomenika Nikoli Tesli. Predstavnici opštine Grac već su odredili mesto na kome će ,,Štajerska zajednica" podići spomenik. To je u strogom centru Graca, u dvorištu muzeja ,,Joanneum", gde je Nikola Tesla studirao na Politehničkoj školi od 1875. do 1878. godine. Kada je Nikola Tesla studirao u njemu, Grac je okupljao vrhunske kulturne i naučne kapacitete iz svih država bivše Jugoslavije.
Tekst: Zdravko Majstorović
Foto: Slobodan Dodić

Povratak na vrh strane


KOMENTAR BEZ IKAKVOG POVODA - piše Ivan Rajović
Vreme bronzanih veličina

   • U selu Međi, recimo, nadomak rumunske granice, Srbi - poštovaoci lika i dela druga Tarzana u obličju Dzonija Vajsmilera, podižu spomenik svom zemljaku. Naime, ispostavilo se da je Tarzan, odnosno DZoni, Srbin, što, naravno, nikoga nije iznenadilo. A i šta bi Tarzan mogao da bude nego Srbin? Niko sa majmunima ne ume bolje od Srbina, a ni DZejn se nije žalila, koliko znam

   Iz dana u dan sve je duži spisak prestonica, gradova, zaselaka, kojekakvih zabiti, ali i svetskih metropola, u kojima se prosto zahuktava manija podizanja spomenika modernim velikanima, glumcima, rok i pop zvezdama, opsenarima, učesnicima ,,Velikog brata”, ,,Malene seke”, ,,Dvodnevne svadbe” i drugih gledanih TV emisija. Teško danas neko može reći da je uspešan u tom takozvanom šou biznisu, ako negde u nekoj selendri ili kakvoj drugoj naseobini nekom fanatičnom obožavaocu ne padne na pamet da svom ljubimcu podigne spomenik, bronzano poprsje ili kakvo drugo trajno obeležje. U Prištini je, recimo, nedugo posle bombardovanja 1999. godine, podignut spomenik bombašu većem od Boška Buhe i Sirogojna, zajedno, a ime mu je Bili Klinton. Bilo je ideja da se Biliju spomenik podigne u Nišu, Vranju, Gnjilanu i još nekim gradovima u kojima cveta pušačka iliti duvanska industrija, ali su brzina i motivacija kosovskih još nenadgledanih i nezavisnih Albanaca, odnele pobedu, pa se Klinton, ne kao pušački, već kao bombaški simbol, šepuri na jednom od prištinskih trgova na zadovoljstvo čitavog NATO i ostalog milosrdnog sveta.
U selu Međi, recimo, nadomak rumunske granice, Srbi - poštovaoci lika i dela druga Tarzana u obličju DZonija Vajsmilera, podižu spomenik svom zemljaku. Naime, ispostavilo se da je Tarzan, odnosno DZoni, Srbin, što, naravno, nikoga nije iznenadilo. A i šta bi Tarzan mogao da bude nego Srbin? Niko sa majmunima ne ume bolje od Srbina, a ni DZejn se nije žalila, koliko znam.
Dalje, u Žitištu, poznatoj turističkoj destinaciji uže, a i šire Srbije, već postavljaju postament za spomenik Rokiju Balboi. Naš čovek - Žitišćanin, taj bokser Roki, pa je sasvim razumljivo što je inicijativa naišla na odobravanje i materijalnu podršku lokalnih političkih struktura, ali i inostranih zainteresovanih pojedinaca.
Koliko znam, Bosanci su podigli spomenik Brus Liju, koji je, osim po karateu, bio poznat i kao veliki ljubitelj bosanskog lonca i poklopca, a naročito sevdalinki. No, koliko je sve ovo ozbiljno, govori i to što je, mislim u Pragu, postavljen spomenik Majklu DZeksonu. Sve to pokazuje da ova manija nije samo proizvod našeg balkanskog mentaliteta, već ima svetske razmere. U skladu s tim, ovih dana i u Čačku se masovno pripremaju da podignu spomenik poznatoj sisatoj pop zvedi i foto-modelu, gospođi Samanti Foks, poznatijoj kao Lija. Tako i Čačani na velika vrata ulaze na listu onih koji prate moderne svetske trendove. Nažalost, Kraljevo, po običaju, i ovde zaostaje. Ovde, u senci legendarnog Milutina, još nikome nije palo na pamet da nekome od junaka našeg doba podigne monument. Zato predlažem da, pre nego što nas vreme sasvim pregazi i da nam na raspolaganju ne ostanu samo Karamela, Trgovčević ili Zorica Brunclik, pokrenemo inicijativu za podizanje spomenika nekome ko je to i te kako zaslužio i kome to neizmerno dugujemo. Odluku bi trebalo doneti što pre. Za sada možemo da biramo: Braća Dalton, sa naglaskom na Avarela, Paju Patka, Kostu Kojota, Valtera koji brani Sarajevo, ili neki drugi igrani ili crtani lik. Ipak, imajući u vidu zasluge koje je ostavio i dalje ih čini u našem gradu, mislim da bi svakako bilo zanimljivo razmišljati i o tome da se negde pored Ibra, nadomak mosta, podigne spomenik ministru za kapitalne investicije Velimiru Iliću, i to u pozi Mehmed Paše Sokolovića. Ovo pod uslovom da se slože momci iz G 17 plus, koji još nisu načisto, a ni narod, čiji je zapravo most. Čim se ova stvar bude razrešila, moglo bi se pristupiti izgradnji mosta Velji ili Dinkiću, videćemo.
U međuvremenu, bista Vile Ravijojle mogla bi da krasi centar Mrsaća, a u Ratini bi, recimo, mogao da se podigne spomenik baba Juli, Juliji bez Romea ili čak Gaju Juliju Cezaru.
Naravno, i druga prigradska naselja bi mogla u međuvremenu da razmisle čiji bi bronzani kip mogao da ukrasi njihovo stanište. Na raspolaganju su još Braća Bajić, grupno ili solo, Kodzak, iz vremena pre sisanja bombona, Mister Bin, Big Lale i mogi drugi, ali ipak sve zavisi od inspiracije i bilo kakve emotivne veze prema određenoj estradnoj veličini. I mada bi za nas Kraljevčane najoriginalnije bilo da podignemo spomenik Arseniju Čarnojeviću, ne bi trebalo izgubiti iz vida gospođicu Serverinu, a bogami ni Pamelu Anderson ili Moniku Levinski. Razmišljajmo malo o tome jer Milutin je obavio svoje, nažalost bez nekih naročitih rezultata. Sada su nova, takozvana demokratska vremena, pa bi se u skladu sa tim trebalo i ponašati. Evropa čeka na nas.


POVODOM ŠEZDESETJEDNOGODIŠNJICE NEKADA MOĆNE FIRME
,,Kablarci” neće u zaborav


• Ideja grupe bivših radnika, nostalgičara za višedecenijski najmoćnijim građevinskim preduzećem u okruženju, jeste da svakog 14. aprila organizuju druženje svih ,,kablaraca”, a povodom Dana ovog kolektiva • I ove godine, istog dana, skup u ,,Parizu”


Četrnaestog aprila ove godine navršava se šezdesetjednogodišnjica od formiranja Građevinskog preduzeća ,,Kablar”. Podsećanja radi, ovaj kolektiv je, do pre nekoliko godina, bio glavni, može se reći i jedini, izvođač svih stambenih i industrijskih objekata u Kraljevu. ,,Kablar”, to je Kraljevo, i obrnuto - govorilo se u gradu. Onda se izdešavalo to što se izdešavalo, i ,,Kablar” je počeo da tone. Istine radi, počeo je da tone malo i svojom krivicom. Ali, to je druga tema, teška, mučna, bolna. Nećemo sada o tome. Sada je vreme da se istakne želja poveće grupe bivših radnika ,,Kablara”, koji neće da dozvole ,,Kablarov” definitivni odlazak u zaborav. Naime, ta grupa nostalgičara za nekada najmoćnijim građevinskim preduzećem ne samo u okruženju, i ne samo u Srbiji, već i u ,,velikoj” Jugoslaviji, odlučila je da ove, i svake naredne godine, 14. aprila, na Dan ,,Kablara”, organizuje druženje svih bivših radnika ovog kolektiva. U tom smislu, formiran je organizacioni odbor, određen je objekat, dan i sat početka druženja. Detaljne informacije o svemu tome mogu se do 12. aprila dobiti svakog dana na telefone: 063/620-711 i 063/621-658.Povratak na vrh strane


   KONFERENCIJA ZA NOVINARE U HENDIKEP CENTRU - piše Ivan Rajović
Invalidi spremni da primene zakonske procedure

   U Hendikep centru je prošle nedelje organizovana konferencija za novinare povodom niza manje i više afirmativnih dešavanja koja prate rad ovog centra. Kako je prisutne novinare obavestio profesor defektologije Stevan Burmazović, u toku je sprovođenje projekta pod nazivom ,,Jedni za druge", koji se sprovodi drugi put u Hendikep centru. Prošle godine taj projekat se zvao ,,Korak napred". U okviru projekta, za deset članova Udruženja distrofičara i paraplegičara organizovan je tretman koji podrazumeva psihološku, fiziološku i zdravstvenu potporu najugroženijim članovima Udruženja. Predviđeno je da projekat traje tri meseca, a ekipu čine po jedan fizijatar, defektolog i fizioterapeut. Suština je u tome, naglasio je Burmazović, da se u toku nedelje obiđu svi korisnici projekta. Vežbe se odnose na manuelnu masažu, kineziterapiju i elektroterapiju. Centar ima prenosive aparate za elektroterapiju, tako da i ova vrsta tretmana može da se primenjuje u kućnom okruženju.

DRUŽENJE KAO TERAPIJA
- Radeći prethodne projekte ovakve vrste, došli smo do zaključka, a imamo pouzdane podatke, da se korisnici koji prođu ovakav tretmanu osećaju mnogo stabilnije - emocionalno, fiziološki i zdravstveno. Sve to se, prevashodno, odnosi na opseg pokreta, jačanje mišićnih struktura, uspostavljanje nervno mišićnih struktura, pokretljivost udova, menjanje stavova o sebi i okolini. Još jedan kvalitet ovakvog prisupa je u tome što pojedini korisnici, koji godinama ne izlaze iz svojih stanova, jednostavno žele da na taj način nekoga vide u svojoj blizini i ostvare kontakt sa ljudima koji nisu članovi njihove najbliže porodice.
Jedan od takvih je i slučaj Dragana Dugalića koji je, kako kaže Burmazović, tek našom intervencijom pre dve godine, posle sedam godina, u kolicima prvi put izašao iz kuće. Sve vreme, pre toga, proveo je u krevetu. Ima još sličnih primera, ljudi koji se veoma teško kreću i kojima je ovakva pomoć neophodna. Veliki doprinos u svemu tome daju i mladići koji se nalaze na služenju civilnog vojnog roka u Hendikep centru.
Sličan projekat je sproveden i ranije, a finansirao ga je DIFID, organizacija britanske vlade.

O USPESIMA I PROBLEMIMA HENDIKEP CENTRA
Govoreći o aktuelnoj situaciji i problematici organizacija koje se bave hendikepom, direktor Hendikep centra mr Živorad Veljović rekao je kako Hendikep centar i Udruženje paraplegičara nastavljaju svoje aktivnosti koje se, uglavnom, obavljaju u prostorijama Centra i podrazumevaju sve, od takozvanih običnih druženja, preko raznih malih sportskih turnira, do najraznovrsnijih vidova masaže, obuke na računarima i mnogih drugih aktivnosti.
- Jedno vreme smo bili u vakuumu i nismo se mnogo oglašavali, ali sve te aktivnosti se obavljaju svakodnevno tako da ljudi u kolicima mogu da ih upražnjavaju u skladu sa svojom dobrom voljom i potrebama. One koji su u najtežem stanju jednom nedeljno, o trošku Centra, dovoze i vraćaju kući, zbog nedostatka sredstava. Ipak, postoji nada da će kasnije i ova aktivnost biti češće i masovnije praktikovana. U skladu sa takvim opredeljenjem, 27. marta je u Galeriji ,,Maržik" otvorena i izložba slika sa Druge kraljevačke likovne kolonije - rekao je Veljović.

“GUŽVA” NA RELACIJAMA
- Pored svega pomenutog, moglo bi ovde da se radi još mnogo toga na dobrobit korisnika Centra, ali i svih građana, budući da ovakav vid aktivnosti ne poznaje granice. Međutim, ovih dana je došlo do prave gužve na relaciji invalidske organizacije Kraljeva, odnosno udruženja koja okupljaju osobe sa invaliditetom, i SO Kraljevo. Sva udruženja su dobila dopis u kojem se kaže kako će ubuduće biti finansirane samo neke sitnije obaveze tipa troškova struje, kancelarijskog materijala i telefona. To je najviše pogodilo nas, zato što mi imamo nekoliko radnika koji rade u Hendikep centru - defektolog, fizioterapeut, administrativni radnik, medicinska sestra. Pokušali smo u nekoliko navrata da sa čelnicima Skupštine opštine razgovaramo o tome da li možemo da nađemo nekakvo rešenje, jer, na osnovu dopisa koji smo dobili, to je bio iznos od oko 20.000 dinara mesečno, a naše mesečne potrebe su oko 130.000 dinara. U obrazloženju iz Službe društvenih delatnosti, koje je potpisao načelnik Miroljub Stolović, kaže se kako SO Kraljevo nema obaveze da finansira plate i da takvu odluku može da donese samo predsednik opštine, kojeg smo mi u nekoliko navrata zvali da nas obiđe i vidi u kakvim uslovima radimo, a šta smo postigli. Međutim, kada su čuli da smo zakazali konferenciju za novinare, istog jutra su na naš račun uplatili oko 40.000 dinara. Potom smo obavili još jedan razgovor sa Stolovićem, koji nas je ponovo uputio na predsednika opštine i obećao da će se i on potruditi, u narednom periodu, da nam na neki drugi način izađe u susret kako bi naš Centar nastavio da radi. S obzirom na to da smo najavili mogućnost blokade zgrade Skupštine opštine, još malo ćemo sačekati, pozivajući još jednom sve one kojih se ovaj problem tiče da dođu kod nas, da vide šta to i kako radimo. Jer, mi više nemamo nameru da idemo kod njih. U slučaju da ne dođu i da se ne dogovorimo kako će ovaj objekat da ,,živi", budući da on ne pruža usluge samo članovima Udruženja paraplegičara, već i svima ostalima, počećemo da koristimo neke zakonske procedure kako bi ovaj objekat nastavio da radi - kaže Veljović.

DA SE REŠI PROBLEM ZAPOSLENIH U CENTRU
- Mi smo njima - rekao je Veljović - predložili još nešto, bez obzira što smo mi napravili Hendikep centar, da on bude pod ingerencijom SO. Neka se radnici koji ovde rade vode kao zaposleni u Opštini i, ako je potrebno, da napravimo i poseban Upravni odbor, kao što se to radi u ostalim javnim preduzećima, kako bi objekat nastavio da radi. Mi donatora, na koje nas načelnik upućuje, imamo dosta i uvek ćemo ih imati, ali one osnovne obaveze za održanje ovog objekta su pod ingerencijom organa vlasti, a sredstva donatora se usmeravaju ka ljudima kojima su namenjena i kojima je takva pomoć najpotrebnija.
Valja reći i to da je najveća plata u Hendikep centru, gde ima četvoro zaposlenih, 16.000 dinara, s tim što direktor mr Živorad Veljović nije na platnom spisku, već, kako kaže, od svojih primanja koje ima po drugom osnovu pomaže rad Centra. U ovom retko uspešnom i, svakako, najboljem objektu ove vrste u Srbiji, postoji potreba za većim brojem zaposlenih, ali budući da se u Centru na odsluženju civilnog vojnog roka nalazi jedan broj vojnika, oni u velikoj meri nadomeštaju ovaj nedostatak. No, i to je samo još jedna u nizu potvrda kako se i po koju cenu održava kako-tako normalan rad ustanove koja, slobodno se može reći, mnogima znači život, a i više od toga.Povratak na vrh strane

POČETAK NOVE SEZONE U AVIOMAKETARSTVU I ISTORIJSKIM MINIJATURAMA
,,Spineru” glavna nagrada na novosadskom ,,Ikaru”


   Maketarski klub ,,Spiner" iz Kraljeva je trijumfalno završio prošlu godinu, koja se može smatrati najuspešnijom u relativno kratkoj istoriji kluba. Naime, po sumiranju rezultata u čitavoj sezoni, za 2006. godinu, Nebojša Mirković je proglašen za najboljeg maketara Srbije, u kategoriji seniora. U istoj kategoriji, Sretenki Đurić je pripalo drugo mesto. U kategoriji juniora, Bogoljub Milić osvojio je u ukupnom plasmanu drugo mesto, dok je Ivan Karaić bio treći. U pitanju su vrhunski rezultati, koje ne ostvaruju ni mnogo poznatiji, stariji i bogatiji kraljevački klubovi.
Pored navedenog, članovi ,,Spinera” organizovali su i međunarodno takmičenje VIII Spiner kup. Evocirana je i uspomena na godišnjicu proizvodnje prvog aviona u kraljevačkoj fabrici aviona, organizacijom I Dornier kupa.
Naravno, primarni cilj kluba je da i ove sezone postigne slične rezultate, mada je, iskreno govoreći, postignut nekakav maksimum u državnim okvirima.
U subotu, 31. marta 2007. godine, najstariji maketarski klub u zemlji, ,,Ikar" iz Novog Sada, organizovao je savezno takmičenje u aviomaketarstvu i istorijskim minijaturama, pod nazivom X kup novosadski Ikar. Takmičenje je, po tradiciji, imalo međunarodni karakter. Osim iz Srbije, učestvovali su itakmičari iz Poljske, Mađarske, Slovačke i Hrvatske. Sto petnaest maketara izložilo je 257 aviomaketa i istorijskih minijatura.
U, za naše prilike izuzetno jakoj konkurenciji, članovi ,,Spinera" su ponovo dokazali svoju vrednost, osvajanjem 10 medalja, ali i prvim mestom u generalnom plasmanu. Najbolji maketar takmičenja bio je Zoran Nešić, koji je osvojio prvo mesto u kategoriji diorama, drugo mesto u kategoriji vojna vozila neoklop i treća mesta u kategorijama vojna vozila oklop i helikopteri. Osvojio je i, u maketarstvu najprestižniju nagradu, ,,Novosadski top", kao najbolji takmičar u generalnom plasmanu istorijskih minijatura. Nebojša Mirković je zauzeo treće mesto u kategoriji helikopteri, dok je Ivan Milojević bio treći u ketegoriji avioni 1:72 džet. Sretenka Đurić osvojila je treće mesto u kategoriji automobili. Vrhunski rezultat na takmičenju postigao je i junior Ivan Karaić, koji je osvojio prvo mesto u kategoriji diorame, kao i u kategoriji 1:144 juniori, dok je u kategoriji avioni propeleri bio drugi.
Po broju medalja, članovi ,,Spinera" su, kao i mnogo puta do sada, bili najuspešniji.
Sledeće takmičenje biće održano u Užicu u maju.
Dragan KosićPovratak na vrh strane


UMETNOST - KULTURA - OBRAZOVANJE

OTVORENA (I ZATVORENA) KRALJEVAČKA LIKOVNA KOLONIJA - piše Ivan Rajović
Umetnička dela za kvalitetniji život invalida

• Za razliku od prethodne godine, ova izložba je bila otvorena u Galeriji “Maržik”, prodajnog je karaktera, a sav prihod će biti usmeren u aktivnosti i potrebe Hendikep centra koji je, sticajem okolnosti, ostao bez značajnog dela sredstava kojima je do sada raspolagao

   U prostorijama Umetničke galerije ,,Vladislav Maržik”, prošle nedelje, tačnije 27. marta, otvorena je izložba slika nastalih na Drugoj kraljevačkoj likovnoj koloniji, koja je tokom leta održana u Hendikep centru u Kraljevu. Na ovoj Koloniji, koja je već ,,zaživela” i koja će, svakako, postati tradicionalna kraljevačka kulturna manifestacija, ovoga puta je učestvovalo oko 30 slikara, više ili manje poznatih kraljevačkoj likovnoj publici, ali znalački odabranih, od kojih je svaki ostavio bar po jednu svoju sluku, a bilo ih je koji su uradili i više.
Udruženje paraplegičara i Hendikep centar su, kako kaže direktor Hendikep centra i organizator Kolonije mr Živorad Veljović, pokušali da na ovaj način pokažu građanima Kraljeva da ovaj grad mora da obiluje kulturnim sadržajima, što ranije nije bila praksa. Zapravo, suština je da se novcem kojim se raspolaže afirmišu prave vrednosti, a ne da se po basnoslovnim cenama dovode kulturni poslenici čiji kvaliteti uglavnom nisu adekvatni uloženim sredstvima. Za razliku od prethodne godine, ova izložba je bila otvorena u Galeriji ,,Maržik”, prodajnog je karaktera, a sav prihod će biti usmeren u aktivnosti i potrebe Hendikep centra koji je, sticajem okolnosti, ostao bez značajnog dela sredstava kojima je do sada raspolagao. Jedan deo slika će biti poklonjen donatorima širom zemlje, koji pomažu osobama sa invaliditetom i koji pomažu da Hendikep centar nastavi da živi na način kako je to zamišljeno.
U svečanom delu otvaranja izložbe nastupio je duo profesora Muzičke škole, a izložbu je zvanično otvorila gosopođa Milka Karapandzić, direktorka Vojvođanske banke, čime je izbegnuto da ovaj skup na bilo koji način bude ispolitizovan i podređen nekim ne toliko umetničkim interesima. Naime, pomenuta banka je jedan od najvernijih ,,pratilaca” Hendikep centra u njegovim aktivnostima, pa je shodno tome bilo i logično da se ovakva čast njima i poveri. I gospođa Karapandzić je opravdala očekivanja. Očigledno vrsni poznavalac problematike hendikepiranih osoba u našem gradu, ona je naglasila značaj ovakvih i sličnih manifestacija, kako u materijalnom smislu samog Centra, tako i u podsticanju i obogaćivanju duhovnog dela ličnosti ljudi u kolicima, koji se na ovakav način sreću sa umetnošću, ali i sa živim ljudima u specifičnim uslovima u kojima se, po pravilu, zaboravlja na svoj hendikep.
A o tome koliko je umetnost, u ovom slučaju slikarstvo, značajna za ljude sa hendikepom, možda najbolje govori tekst kojim se otvara ovogodišnji katalog, čiji je autor Živorad Veljović, a u kojem se, kaže:
- Voleo bih da mogu više nego što umem. Ali i ovako ponekad pomislim da je ovo malo što mogu da učinim dovoljno da zadrži bar malo lične časti na nizbrdici kojom nas sunovraćuje ljudska glupost.
Zato, prijatelju, nemoj da očajavaš što je život samo ljuštura događaja koje mrziš. Razmisli dobro! Pokušaj da shvatiš da je život ipak lep ili će to biti. Pokušaj, ipak, da shvatiš da je ispred tebe sve lepo i raduj se iščekivanju toga.
Znam, prijatelju, da je pozivati nemo, bez glasa, plakati i jecati, dizati ruke ka nebu koje samo daruje kišu, a pritom biti nemoćan, užasno teško, grozno i skoro nepodnošljivo. Zato namerno budi uporan i dokaži svima da postojiš, da ćeš uz pomoć prijatelja opstati i čak biti ispred drugih. Glavu gore!
Izložba je zatvorena početkom ove nedelje.



SA KRALJEVAČKE ROK SCENE - piše Ivan Rajović
,,Cezar" ili teškometalna kraljevačka muzička aristokratija


   • Već postoji obećanje da će Muzička škola dati svojevrstan doprinos u snimanju materijala za prvi CD grupe “Cezar”, a očekuje se da tim stopama krenu i mnogi drugi koji mogu da pomognu, ukoliko se za tim uopšte bude ukazala potreba, budući da ova teškometalna kraljevačka aristokratija pokušava da što je više toga moguće uradi sama i sa što manje novčanih izdataka što, ipak, ne bi trebalo da bude na račun kvaliteta

   Grupa ,,Cezar" je nastala pre oko dve godine. Uz manje personalne promene, trenutni sastav čine Danijel Zdravković, Borko Rajović, Aleksandar Putnik i Nikola Manojlović. Svi se muzikom bave dosta dugo, neki čak i po dve decenije, što dovoljno govori o njihovom iskustvu. Grupa ,,Cezar" je, kako kaže Danijel Zdravković, najstariji član i idejni vođa ovog sastava, upravo i nastala zbog određenog vakuuma u muzici koju oni sviraju, a što se najjednostavije može definisati odrednicama hevi metal, hard rok, teški rok i sve ono što ovaj muzički pravac podrazumeva na sceni gde, uglavnom, preovladava pop muzika, odnosno lake note, kako se to u ovim krugovima zove.
- U osnovnoj ideji za formiranje ,,Cezara" leži ljubav prema muzici, a kada je sam hevi metal u pitanju, čak je i u svetu prisutan trend da se neke grupe koje su tada postojale ponovo okupljaju i ponovo pronalaze tržište za svoju muziku. Mnogi od njih ponovo dolaze i na naše prostore, što je svojevrsna potvrda da interesovanje za ovakvu muziku postoji u svetu, ali i ovde. Možda je samo ime grupe malo pretenciozno, međutim, mora se reći da mi metalci sebe i smatramo pravom muzičkom aristokratijom, pa je u skladu sa tim i ime koje smo odabrali sasvim adekvatno. Mnogima koji sviraju neke druge, lakše muzičke žanrove, i koji su mislili kako su nas zauvek ,,oduvali” iz muzičkog života, verovatno smeta naša pojava, ali to je već njihov problem. Mi smo samo jedan od dokaza da su metalci žilavi, i da još uvek, ili tek sada, imamo šta da kažemo - kaže Zdravković, i dodaje:
- U početku smo svirali kao tribjut bend jer, kada smo se okupili, nismo imali svojih kompozicija i milisli smo da je to najbolja mogućnost da se oglasimo i steknemo kakvu-takvu reputaciju. Svirali smo kao moto-tribjut bend na skupovima moto bajkera, koji su i u našem gradu održavani. Osim toga, učestvovali smo na velikom broju koncerata koje je organizovao Radio Beograd 202, bili smo čak i u finalu tribjut bendova u SKC. U međuvremenu smo radili i na svojim pesmama. Sve smo sami smislili i sproveli u delo, a jedan deo materijala se pojavio i na CD ,,Fenolmanija", kraljevačkom projektu ovdašnjih grupa, u izdanju Kvarta. Tu smo zastupljeni sa dve pesme i obe su bile hitovi nedelje na pojedinim radio stanicama. Kako još nemamo spot, nismo u mogućnosti da se oglasimo i preko televizije. Planiramo izradu spota, ali i da nastavimo da pravimo autorske kompozicije.
Pored nekih retkih izuzetaka, ne samo kada je ova muzika u pitanju, slobodno se može reći da je ,,Cezar" za sada jedna od retkih ,,pravih” rok grupa koja deluju u našem gradu i da kao takva zaslužuje pažnju kraljevačke opštine, kao pravi reprezent svoga grada u ovoj oblasti. ,,Cezar”, kako tvrde, jeste autentični kraljevački bend i to će ostati, a što se njihove muzike tiče, ona nailazi na sve veći broj poštovalaca, ali i onih koji ih podržavaju. Već postoji obećanje da će Muzička škola dati svojevrstan doprinos u snimanju materijala za prvi CD, a očekuje se da tim stopama krenu i mnogi drugi koji mogu da pomognu, ukoliko se za tim uopšte bude ukazala potreba, budući da ova teškometalna kraljevačka aristokratija pokušava da što je više toga moguće uradi sama i sa što manje novčanih izdataka što, ipak, ne bi trebalo da bude na račun kvaliteta. Ako se ima u vidu materijal koji smo već imali zadovoljstvo da čujemo, Kraljevo će se ponositi svojim ,,Cezarom" i to će, verovatno, biti prvi kraljevački muzički sastav koji će, delujući u ataru svoga mesta, ostvariti uspeh mnogo širih razmera nego što je to ikome pre njih odavde pošlo za rukom.



AKTIVNOSTI DRUŠTVA „JOVO KURSULA” U KRALJEVU
Promocija knjige i susret u Samailima

   Kraljevačko Društvo za negovanje tradicija srpskog naroda „Jovo Kursula” krajem prošlog meseca organizovalo je promociju knjige „Raskol u etru”, autora Dragana Simića, novinara Radio Beograda. Promocija je održana 27. marta, jer knjiga govori o vojnom puču koji je izvršen tog datuma 1941. godine u Beogradu. Napisana je na osnovu obimne istorijske građe, koju je sakupio Nikola A. Kosić, major Vojske Kraljevine Jugoslavije, jedan od učesnika martovskog puča 1941. godine, kada je zbog potpisivanja pakta sa fašističkom nemačkom oborena vlada Cvetković-Maček.
Major Nikola A. Kosić, inače poreklom Kraljevčanin, posle martovskog puča i fašističke okupacije tadašnje Jugoslavije bio je u nemačkom zarobljeništvu. Nakon Drugog svetskog rata, pošto mu je bio zabranjen povratak u zemlju, bio je iseljenik u SAD. Osnovao je srpsku radio-stanicu u Milvokiju i bio njen dugogodišnji urednik. Iako je živeo u SAD, nikada nije uzeo američko državljanstvo, što govori o njegovom patriotizmu. Objavljena mu je i knjiga „Otadzbinski ratni dnevnik”. Devedesetih godina XX veka vratio se u otadzbinu. Preminuo je 2004. u 98. godini i sahranjen je u Čačku. Po povratku iz SAD, doneo je oko 250 kilograma razne istorijske građe o dvadesetsedmomartovskom puču i drugim zbivanjima i predao je Srpskoj akademiji nauka (SANU). Kasnije je novinar Dragan Simić na osnovu nje napisao i nedavno objavio knjigu „Raskol u etru”.
Veoma posećenoj promociji ove knjige u Galeriji „Maržik”, pored autora Dragana Simića i Milijana Živkovića, predsednika Društva „Jovo Kursula”, prisustvovali su i učestvovali i potomci majora Nikole A. Kosića iz Čačka - kćerka Jelena i sinovi Milovan i Dušan.
Pored ove promocije, članovi Društva „Jovo Kursula” organizovali su u nedelju, 1. aprila, na Cveti, tradicionalno, dvanaesto druženje svojih članova i gostiju u Samailima, u saradnji sa tamošnjom Podružnicom. Druženje su organizovali povodom obeležavanja godišnjice podizanja Drugog srpskog ustanka 1815. godine u Takovu kod Gornjeg Milanovca.



PROLEĆNA AKCIJA EKOLOŠKOG DRUŠTVA „ŽIČKA REKA”
Žički ekolozi i osnovci kao primer drugima

   Članovi nedavno osnovanog ekološkog društva „Žička reka”, kao što su i najavili, već su pokrenuli prve akcije čišćenja svoje reke po kojoj i nose ime. U saradnji sa Osnovnom školom „Živan Maričić” u Žiči, prošle nedelje, oragnizovali su akciju čišćenja ove reke od decenijama nagomilanog otpada.
Naime, učenici šestog razreda ove osnovne škole, zajedno sa svojim nastavnikom geografije i članovima Ekološkog društva, prošle nedelje počeli su čišćenje korita i obala i dva najposećenija izletišta na Žičkoj reci. Lepu ideju prihvatili su dobrovoljno sa željom da ulepšaju i sačuvaju prirodu koja ih okružuje i da im voljena reka, na koju redovno dolaze na pecanje, kupanje i igru, kako kažu, bude lepša i za njih i za druge koji ovde svrate kao izletnici ili putnici-namernici.
- Akcija čišćenja korita Žičke reke je uspela, na zadovoljstvo svih nas. Više od 150 punih dzakova raznog otpada izvađeno je iz reke i sakupljeno pored puta. JKP „Čistoća” nam je izašla u susret i sve odvezla na gradsku deponiju. Tridesetak članova Društva i isto toliko đaka tog 1. aprila sa puno elana i ljubavi prema Žičkoj reci radili su i očistili je kompletno. Molimo nesavesne građane da ubuduće ne zagađuju našu reku. Nesavesni građani će od sada biti prijavljivani inspekciji, a kazne nisu male i kreću se od 5.000 do 20.000 dinara - kaže Slaviša Stanojević, predsednik Ekološkog društva „Žička reka”.
On i žički ekolozi i osnovci, osim toga, istakli su da je prošlonedeljna akcija samo početak, a tokom tek probuđenog proleća uslediće i nove akcije uređivanja Žičke reke i njene okoline.



IZLOŽBA DEČJE KARIKATURE “MALI PJER”
Najbolja kolekcija iz Kraljeva

   • Organizacija Prijatelji dece Beograda i Kompanija “Večernje novosti” organizovali trinaesti put konkurs za dečju karikaturu “Mali Pjer” • U konkurenciji od oko 9.500 takmičara iz oko 150 osnovnih i srednjih škola Srbije, četvoro učenika OŠ “Četvrti kraljevački bataljon” dobilo nagradu za najbolju kolekciju

   Tamara Mirjačić, Aleksandra Obradović, Drago Ječmenica i Marko Okošanović - učenici Osnovne škole ,,Četvrti kraljevački bataljon” osvojili su jednu od deset nagrada na tradicionalnom likovnom konkursu za dečju karikaturu ,,Mali Pjer”. Ovo priznanje, koje je radosno iznenadilo i njihovu nastavnicu Tatjanu Pljakić, zove se - nagrada za kolekciju. Mladi Kraljevčani delovali su kao individualci, ali i ekipa, što je eminentan žiri vrednovao kao poseban kvalitet. Osim nagrade darovitoj grupi iz Kraljeva, na izložbi u Beogradu i prilikom dodele priznanja, stiglo im je mnoštvo komplimenata od znalaca i publike, a sva četiri rada uvršćena su u katalog.
Budući da se ovogodišnji konkurs ,,Mali Pjer 2007” odvijao u više etapa, Kraljevčani su pomalo zaboravili na svoje pokušaje. Potom je stigla lepa vest iz Beograda, pa je radost postala još veća. O kakvom je takmičenju reč, govori podatak da se za konkurs prijavilo oko 9.500 dece iz 145 osnovnih i srednjih škola Srbije. U finalnu selekciju stiglo je 247 radova iz 65 škola, iz 12 gradova i opština. Za postavku je odabrano tek 86 karikatura, pa je opet vršena selekcija. Žiri ,,Malog Pjera 2007” dodelio je samo 21 nagradu ili pohvalu. Tako se četvoro učenika iz Kraljeva našlo u krugu najboljih, osvojivši nagradu za kolekciju.Povratak na vrh strane


          KOŠARKA - NAŠA SINALKO LIGA - piše Zoran Bačarević
I Mašinac u Super ligi

   • Pobedom u Kruševcu nad Napretkom Sloga ozvaničila, a Mašinac u Kraljevu nad Mega ishranom obezbedio - plasman među osam najboljih u Srbiji • U 22. kolu Mašinac - Mega ishrana 91:83, Napredak-Sloga 82:97

   Nije prvoaprilska šala! Četvrtinu učesnika ovogodišnje Super lige u košarci (druge faze prvog prvenstva Srbije) činiće kraljevački klubovi, Sloga i Mašinac. To je rasplet poslednjeg, 22. kola Naše Sinalko lige, koje je odigrano prošlog vikenda, a u kome je Mašinac dočekao beogradsku Mega ishranu, takođe učesnika Super lige, a Sloga gostovala u Kruševcu i igrala sa ,,spasenim” Napretkom.
Mašinac je u susret sa beogradskim ,,pekarima” ušao pod naknadnim opterećenjem osluškujući ishod novosadskog okršaja Vojvodine i gradskog rivala Novog Sada, direktnog konkurenta u borbi za četvrto mesto koje vodi u Super ligu. Vojvodina nije imala komšijsku bolećivost, pobedila je sa 88:80 i tako ispunila jedan od dva uslova koji su ,,studenti” morali da ispune da bi se plasirali u elitu. Do konačne pobede i plasmana među najboljih osam Mašinac je došao u poslednjih deset minuta zahvaljujući uravnoteženom učinku Dimitrijevića i Mirkovića, koji su postigli po 18, i oporavljenog Kneževića sa 16 koševa. Konačnih Mašinac - Mega ishrana 91:83 (21:18, 20:23, 19:19, 31:23) bili su povod za glavno slavlje na kraljevačkom parketu, jer su ,,studenti” još jednom upisali ,,postdiplomske studije”.
Košarkaši Sloge mesto u Super ligi obezbedili su nedelju dana ranije u utakmici sa Novim Sadom, a put u Kruševac iskoristili su da ,,overe” plasman i pokažu se komšijskoj publici, koja je, opet, došla da proslavi opstanak svog kluba, Napretka. Kako to obično biva, u meču bez takmičarskog značaja desio se veliki maler koji je, srećom, završen bez posledica. U 13. minutu, posle neuspelog zakucavanja Milićevića, pukla je tabla u Hali u Kruševcu i sručila se na Vladimira Mijovića, koji je završio u hitnoj pomoći, gde su mu ušivene posekotine, a utakmica je prekinuta gotovo pun čas. Srčani košarkaš Sloge ipak će moći da nastupi u Super ligi, a u nastavku susreta Sloga je obezbedila ubedljivu pobedu od 97:82 (21:20, 25:23, 24:22, 27:17). Miloš Bojović je bio još jednom najefikasniji u redovima Sloge sa 23 koša, Gemaljević je takođe imao pun učinak od 20, a Mitić je čak ,,prebacio normu” postigavši 16 koševa.
Posle svega, košarkaška sezona u Kraljevu biće produžena, punom merom, za još dva meseca, uslediće još dva gradska derbija Sloga-Mašinac, sve za potvrdu ,,teze” da je Kraljevo, pre svega, grad košarke.
   Na utakmici u Kruševcu zakucavanje Milićevića moglo je da bude kobno za igrače. Želeći da efektno završi akciju, u meču koji nije ništa odlučivao, ovaj igrač je nesrećno polomio tablu. Staklo je najviše zakačilo centra Sloge Mijovića, koji se posle ukazane pomoći vratio u Halu sportova.



KOŠARKA: POČELA SUPER LIGA
Porazi Kraljevčana

   Sloga - Hemofarm 75:97
(14:25, 23:23, 12:22, 26:27)
Hala sportova. Gledalaca 2.500. Sudije: Belošević (Beograd), Maričić (Kraljevo), Pecelj (Novi Sad)
Sloga: Bojović 20, Dašić 5, Trtić 2, Grubišić 3, Gemaljević 11, Marković 3, Zivčević 5, Mitić 7, Milović 17, Vučićević 2, Atanasoski, Kovačević
Hemofarm: Savović 4, Bakić 17, Joksimović 8, Šuput 18, Marković 11, Rakić 9, Radinović 4, Topić 12, Simonović 5, Plisnić 2, Vukosavljević 7, Nešović

U NOVOM SADU
VOJVODINA - MAŠINAC 86:59
(27:11, 13:14, 21:15, 17:19)

BOJOVIĆ MVP I PRVI STRELAC
Od starta sezone Miloš Bojović, krilni bek Sloge, igrao je u vrhunskoj formi i potpuno zasluženo, i statistički (zabeležio 586 indeksnih i 523 ubačena poena) i po ostavljenom utisku, osvojio dva trofeja. Najkorisniji je igrač i najbolji strelac Naše Sinalko lige:
- Zahvaljujem saigračima, ljudima u klubu i navijačima. Svi su podjedsnako zaslužni za uspeh Sloge. Nadam se da ćemo i u nastavku sezone potvrditi kvalitet dobrim rezultatima i opravdati plasman u Super ligu - rekao je Miloš Bojović.



 ODBOJKA - PLEJ OF (POLUFINALE)
Ribnica bolja u šestom pokušaju

   Na prve dve utakmice u Kragujevcu poraz i pobeda Kraljevčana: na prvoj 3:1 za Radnički, u drugoj 3:1 za Ribnicu Sinoć igrana treća, u nedelju u Kraljevu četvrta polufinalna utakmica

Kraljevački i kragujevački odbojkaši nastavili su ,,igranku bez prestanka”, seriju međusobnih okršaja u prvom šamionatu Srbije. Posle ligaških nadmetanja (učinak 4:0 za Radnički u pobedama) Ribnica i Radnički počeli su seriju utakmica u polufinalu plej ofa. Prva dva susreta održana su prošlog vikenda u gradu na Lepenici a rezultat je izjednačen-jedan:jedan u pobedama. Prvu utakmicu u petak u ,,Jezeru” domaćin je relativno lako i ubedljivo dobio, i pored toga što je imao veliki peh zbog teške povrede glavnog primača servisa u redovima Radnižkog, Gigovića. Bilo je 3:1, po setovima 25:16, 25:21, 19:25, 25:21 za Kragujevčane i činilo se da Radnički niko neće zaustaviti ka sigurnom putu ka finalu. Druga utakmica, međutim, pokazala je da Kragujevčani polako ali sigurno ,,gube paru” odnosno da nemaju snagu da ,,dokusure” protivnika protiv koga su već zabeležili pet uzastopnih pobeda. Ribnica je u nedelju u kasno popodne dobila uvodni set, zastal u drugom posle negativne serije od 1:11 ali uspela da dođe do daha u trećem i na minimalnu razliku povela sa 2:1. I četvrti set je ,,mirisao” na drugi, gubitak koncentracije u četi Dragana Đorđevića momci koji vode Dejan Brđović iskoristili su da obezbede prednost od 18:12 u poenima. Očekivao se taj brek ali je usledio još jedan preokret serije vezanih poena vratila je Kraljevčane u igru. Iskorišćena je i treća meč lopta pa je konačan rezultat šestog ovogodišnjeg susreta Radnički-Ribnica (drugog u plej ofu) glasio 1:3 19:25, 25:19, 23:25, 2.......
Prvi korektor Ribnice Radovan Gavrilović nezapaženo je ušao u ovaj šesti okršaj ali ga je završio uspešno sa najboljim učinkom od 24 poena i samo četiri greške. Radevićević 7 poena i dva bloka, Popadićević čak 9 poena uz dve greške, Alekićević 9 (tri greške) učinili su da Ribnica razbije kompleks Radničkog i sa puno optimizma i samouverenosti uđe u naredne dve utakmice koje se igraju u Kraljevu. Prva je odigrana sinoć u Hali sportova a druga (četvrta u seriji) igra se u nedelju uveče. Eventualna peta utakmica za plasman ufinale (tzv. majstorica) predviđena je za utorak u kragujevačkom ,,Jezeru”.



FUDBAL, SRPSKA LIGA - ZAPAD - piše Stole Petković
Dve pobede za dva dana

   Metalac - Jedinstvo (Ub) 1:0 (1:0)
Stadion kod Ložionice. Gledalaca 500. Sudioja: Branimir Stošić (Šabac). Strelac: Barjaktarević u 41. minutu. Žuti kartoni: Planić i Janićijević (Metalac), Vrljičak,i Ristić (Jedinstvo).
Metalac: Milenković, Planić, V. Vlašić, Anđelkjović, Janićijević (Mladenović), R. Vlašić, Barjaktarević, Markićević, Marković, Vukojičić, Ivezić (Simić)
Jedinstvo (U): Milosavljević, Blagojević, Bradonjić, Kadijević (Činedu), Vrljičak, Jolačić, Ristić, D. Jovanović (Živković), A. Jovanović, Petrović, Ilić (LJubičić)
Igrač utakmice: Nikola Barjaktarević (Metalac)
Gol odluke postignut je u prvom poluvremenu. Janićijević je uputio centaršut u srce šesnaesterca a na pravom mestu se našćao Barjaktarević koji je loptu poslao u mrežu nemoćnog vratara Milosavljević. Inače gosti iz Uba su prvi zapretili. ali je šut Petrovića sa desetak metara uspeo da zaustavu golman Milenković. U drugom poluvremenu opet je Barjaktarević mogao da zatrese mrežu gostiju ali je loptu gotovo na gol liniji zaustavio njegov saigrač Ivezić. Do kraja susreta nije viđena nijedna povoljnija prilika za pogodak a sudija Stošić je pokazao po dva žuta kartona. Ovaj arbitar iz Šapca ostaće upamćen zbog nekontrolisanog kretanja pa je u toku susreta imao više kontakta sa loptom nego pojedini vezni igrači obe ekipe.
U narednom kolu Metalac u Požegi kod Sloge.



FUDBAL, SRPSKA LIGA - ZAPAD - piše Aleksandar Daišević
Nikola rešio sve dileme

   Gradski stadion. Gledalaca 500. Sudija: Miloš Radojičić (G. Milanovac).Strelci: Stojković u 48. i 90, Đokić u 75 (Sloga -K), Ćirjaković u 58. (Sloga - P). Žuti kartoni: Pavlović (Sloga - KV), Stefanović (Sloga - P). Crveni karton: Stefanović (Sloga - P)
Sloga (KV): Božović -, Milosavljević, Gojković, Ćirović, Ćurić, Ivanović, Todorović, Pavlović (Ćokić), Drašković (Grkajac), Stojković, Otašević (Obrenović)
Sloga (P): Vulićević, Popović, Ilić, Stefanović, Redzić, Nikolić, Milović, Bradonjić, Vasilić, Zarić, Pajović (Ćirjaković)
Igrač utakmice: Dejan Stojković
Dosadno prvo poluvreme zamenio je uzbudljiv nastavak. Na samom počeku Todorović odlično centrira a Stojković visoko skače i loptu rutinski glavom šalje u mrežu gostiju koji su desetak minuta kasnije uspeli da poravnaju rezultat.
Rezervista Ćirjaković se nabolje snašao u gužvu u kaznenom prostoru domaćina i iznenadio uspavanu odbranu. Rezultat je povisio Đokić posle pravog projektila ‘irovića posle kojeg se lopta odbila od prečke a konačan rezultat na centaršut Grkajca Stojković. Pokazalo se da je trener Dragićević napravio dobar potez kada su u igru u 31. minutu ušli umesto Otaševića i DraŠkovića rezervisti Obrenović i Grkajac a kasnije i kasnije na mesto Pavlovića mladi Đokić.



        PARAGLAJDING
Gugi kao i uvek, solidan

   Na prvom ovogodišnjem takmičenju u svetskom kupu u preciznom sletanju održanom u Kruševu (Makedonija) član kraljevačkog EOLA Zoran Petrović - Gugi osvojio je šesto mesto u konkurenciji 65 takmičara. Plasman je nešto slabiji jer se nije bodovala četvrta serija gde je Petrović imao solidan rezultat kojim bi zauzeo četvrto mesto.



BOKS
Naši stigli do finala

   U Somboru je održano prvenstvo u boksu za mlađe kategorije. U konkurenciji pionira do 34 kg. Pilić iz kraljevačkog Metalca stigao je do finala gde je poražen od Ibrahimija takmičara Radničkog iz Niša. U finalu kadeta do 63 kg. Bajrović je imao prednost protiv Mađara Tatarija ali je nakraju predao meč. Do polufinala su stigli junior Aksentijević i kadet Jović. Povratak na vrh strane
 


IMPRESUM

Nedeljni list u izdanju Javnog preduzeća za informisanje: „Ibarske novosti” - Kraljevo. Adresa Redakcije: ul. Hajduk Veljkova br. 2.
Direktor i glavni i odgovorni urednik: Dragan Rajičić. Odgovorni urednik: Vladeta Stanojević. Tehnički uredio: Saša Kovačević.

Redakcija: Zoran Bačarević (sport), Dragan Vukićević (privreda), Slobodan Rajić (politika), Marko Slavković (reportaže i Stršljen), Bojana Milosavljević, Stojan Petković (sport), Ivan Rajović (urednik izdavačke delatnosti), Milisav Radovanović (fotoreporter), Vesna Jovičić (lektor), Zorica Radunković (marketing). Poslovni sekretar Lidija Kuljača.

Predsednik Upravnog odbora: Biljana Knežević, dipl. pravnik.

Telefoni: direktor i glavni i odgovorni urednik 312-504, odgovorni urednik tel/faks 320-630, pravna i opšta služba 312-505, oglasno odeljenje 312-505. Godišnja pretplata 1.560 din. Za inostranstvo - Evropa 4.680 dinara, Amerika i Australija 6.240 din. Tekući račun: 160-14461-52 kod „Banca Intesa” Kraljevo. Kompjuterska obrada „Ibarske novosti”. Štampa “APM print”, III Bulevar 29, Beograd. Generalni distributer: “HIT-KOMERC” Žička 10, tel. 036/360-200 i 361-222.

Poštarina plaćena u Pošti 36200 Kraljevo. List izlazi petkom, rukopisi se ne vraćaju.

e-mail:webmaster@kraljevo.com, ibarskenovosti@sbb.co.yu


Ibarske novosti - e-mail

Copyright © 1997-2007. Interactive.net Kraljevo. All rights reseved interactive