Internet izdanje - - 19. oktobar 2007. godine

  Ibarske novosti - e-mail

Naslovna strana novog broja "Ibarskih novosti" - klik za vecu sliku! Sećanja da žive, kraljevačka tuga da se ne ponovi
Prioritet čvršćoj privrednoj saradnji
Rešavanje saobraćajnog kolapsa u centru Kraljeva
,,Lokalna samouprava nema pravo da uskraćuje istinu"
Sve tanji ček penzionerima
U potrazi za sopstvenim identitetom
Krigle u srcu Bavarske
Trafikig - ropstvo XXI veka
Maketari Spinera bez premca
Umetnost, kultura, obrazovanje
Sport: odbojka, košarka, biciklizam, fudbal


KOMEMORATIVNA SEDNICA SKUPŠTINE OPŠTINE KRALJEVO POSVEĆENA TRAGIČNIM DOGAĐAJIMA OKTOBRA 1941. GODINE - piše Slobodan Rajić
Sećanja da žive, kraljevačka tuga da se ne ponovi

   U nedelju, 14. oktobra, sa početkom u 10 časova, održana je Komemorativna sednica Skupštine opštine Kraljevo, posvećena sećanju na tragične događaje kada je, oktobra 1941. godine, fašistički okupator streljao nevine žrtve u našem gradu.
Otvarajući komemorativnu sednicu, Dejan Milović, predsednik Skupštine opštine Kraljevo, kratko je rekao da ,,sećanja žive i živeće, kako se kraljevačka tuga nikada i nigde ne bi ponovila", a potom su prisutni minutom ćutanja odali poštu streljanim civilima u Kraljevu oktobra 1941. godine.

DUG PREMA TRAGEDIJI
Dr Dragan Aleksić, istoričar iz Beograda, održao je prigodnu besedu u kojoj je obnovio sećanja na tragične događaje u Kraljevu 1941. godine. On je na početku izlaganja istakao da ,,osim što predstavlja odavanje pošte nevinim žrtvama i pruža saosećanje u bolu njihovim najbližim, iskazuje i dug jednog grada prema tragediji svojih sugrađana i odnos jednog naroda prema sopstvenoj istoriji". Zatim je opširno govorio o istorijskim i društvenim uslovima u kojima se kraljevačka oktobarska tragedija pre šezdeset šest godina dogodila, istakavši da je o tome napisano mnogo naučnih radova, studija i knjiga, da su održane brojne rasprave i ,,okrugli stolovi", u kojima je nastojano da se na istinit način prikaže težina fašističkog zločina, ali i da je bilo pokušaja da se ti događaji zloupotrebe u dnevnopolitičke svrhe.
Aleksić je u nastavku detaljno opisao zbivanja u Evropi i na Balkanu u vreme Drugog svetskog rata, posebno se osvrnuvši na nezapamćene fašističke zločine nad civilnim stanovništvom, mimo svih normi tada važećeg međunarodnog prava. Podsetio je i na naredbu maršala Kajtela od 16. septembra 1941. godine, u kojoj se propisuje streljanje 100 talaca za jednog poginulog nemačkog vojnika na okupiranim teritorijama!?

NESHVATLJIVA BESTIJALNOST
U drugom delu besede dr Dragan Aleksić je govorio konkretno o najtragičnijim danima u Kraljevu od 15. do 20 oktobra 1941. godine i tom prilikom istakao:
- Partizanske jedinice iz kraljevačkog i čačanskog kraja i iz doline Ibra blokirale su 4. oktobra Kraljevo, u kome su se već nalazile nemačke jedinice povučene iz Užica i Čačka. Oslobođenje Čačka uznemirilo je Nemce, koji su preduzeli mere da odlučno brane Kraljevo. Grad se morao braniti, između ostalog, jer se u njemu nalazila jedna od najmodernijih fabrika aviona u Jugoistočnoj Evropi, koja je u to vreme radila za nemačko ratno vazduhoplovstvo. U gradu je zavedeno vanredno stanje i uvedeni su preki sudovi. Već prvog dana opsade uhapšeno je 150 radnika Fabrike aviona koji se nisu javili na posao. Ustaničke snage su u noći između 14. i 15. oktobra izvršile jedan od najsnažnijih napada na nemačke položaje, ali nisu uspele da zauzmu grad. Nemci su ipak pretrpeli osetne gubitke. Ubijeno je 14, a ranjeno 10 pripadnika nemačke 717. posadne divizije. Toga dana u štab ove divizije stiglo je naređenje o odmazdi. Sutradan su Nemci počeli da prikupljaju taoca po gradu, hapseći sve muškarce od 14 do 60 godina. Muđu njima je bio jedan broj izbeglica kojih je u Kraljevu bilo više od 3.000. Taoci su zatvarani u halu za lokomotive Fabrike vagona. Istog dana komandant mesta, poručnik Maciovič, naredio je da počne streljanje.

SEĆANJE I SAOSEĆANJE
- Izvori i literatura o streljanju su brojni i raznovrsni po poreklu. Iako su zločini sprovođeni sa teško shvatljivom bestijalnošću, jedan broj autora, u prvom redu nemačkih, iznosi odbranaške i netačne tvrdnje, po kojima je istina da se zločin dogodio, ali je on neposredno izazvan bezumnim otporom ,,dobronamernom" okupatoru, šačice avanturista zavedenih propagandom iz Moskve i Londona. Nažalost, ovakva tumačenja mogu se naći, u nešto blažoj varijanti, i u našoj zagraničnoj istoriografiji, čiji su autori uglavnom bili učesnici u domaćoj upravi pod okupacijom. Odgovornost za zločin prebacivana je na lokalne komandante i pravdana njihovom ogorčenošću zbog gubitaka svojih vojnika.
O broju žrtava vodile su se decenijama diskusije. U poslednje vreme, prvenstveno uz zalaganje saradnika Narodnog muzeja u Kraljevu, utvrđen je pouzdan broj od 2.190 osoba koje su personalizovane, identifikovane imenom i prezimenom. Ispod ovog broja se ne može ići, što ne znači da se on neće povećavati.
I na kraju ću još izneti svoje viđenje ovih manifestacija. One treba da obogaćuju dostojanstvo sećanja na nevine žrtve i da iskažu saosećanje sa njihovim najbližim. Na taj način će održavati neprekinutu nit koja povezuje prošlost sa sadšnošću kao generacijsku sponu i stvoriti čvršće civilizacijsko tlo.
Po održanoj besedi, odbornici, poslanici, opštinski funkcioneri, predstavnici javnog života Kraljeva i potomaka streljanih ispred zgrade opštine obrazovali su kolonu koja je Ulicom oktobarskih žrtava krenula na Groblje streljanih oktobra 1941. godine, gde su brojne delegacije položile vence i cveće, i uz zapaljene sveće i molitve, prisutvovali parastosu nevinim žrtvama.

POLUPRAZNA SALA
Iako je komemorativnoj sednici Skupštine opštine prisustvovao veći broj predstavnika javnog i kulturnog života Kraljeva, sveštenih i vojnih lica, pripadnika policije, većine kraljevačkih narodnih poslanika, članova delegacije iz Slovenije i Fil Šorthaus, donator iz Škotske, dobitnik ovogodišnjeg zvanja počasnog građanina Kraljeva, primetno je bilo odsustvo većeg broja odbornika i drugih pozvanih, pa je velika sala SO Kraljevo delovala poluprazno, što je izazvalo negativne komentare prisutnih.

IZMEŠTANJE SPOMENIKA I POŠTA STRELJANIM ŽENAMA
Potomci i rođaci streljanih, Društvo za zaštitu Spomen-groblja ,,14. oktobar" u Kraljevu, u subotu, 13. oktobra, na dostojanstven način, uz polaganje cveća i venaca, odali su su poštu streljanim ženama oktobra 1941. godine u Kraljevu.
Odavanje pošte je obavljeno ispred Spomenika streljanim ženama oktobra 1941. godine, koji je nedavno izmešten iz kruga fabrike ,,Jasen" u kompleks Groblja streljanih oktobra 1941. godine.
Na ovom spomeniku ispisan je tekst koji glasi: ,,U krugu ove fabrike nemački fašisti su 16. oktobra 1941. godine streljali 20 žena antifašistkinja i rodoljuba. Kolektiv ŠIK ,,Jasen" Kraljevo, 14. oktobra 1976. godine”.Povratak na vrh strane


DELEGACIJA MARIBORA I DUPLEKA POSETILA KRALJEVO - pišu V. Nikolić i S. Rajić
Prioritet čvršćoj privrednoj saradnji


   • U organizaciji kraljevačkog Udruženja građana ,,Prijateljstvo za nova vremena", delegacija Slovenaca, koju su činili ambasador i konzul Slovenije u Beogradu, gradonačelnik Maribora i predsednik opštine Duplek, boravila prošlog vikenda, povodom oktobarske komemoracije, u Kraljevu • ,,Uspostavljanje čvršće privredne saradnje između Kraljeva i Maribora prioritet na kome će raditi ova dva pobratimljena grada", istaknuto na konferenciji za novinare prošle subote, posle obavljenih razgovora slovenačke delegacije i kraljevačkih domaćina

   Oktobra 1941. godine u Kraljevu je u fašističkoj odmazdi život izgubilo i 58 Mariborčana. Taj istorijski događaj zbližio je ova dva grada, pa su Kraljevo i Maribor pobratimljeni više od trideset godina. U vreme poslednjih ratova u bivšoj SFRJ tradicionalna saradnja je privremeno prekinuta, ali je, posle demokratskih promena u Kraljevu i Srbiji, na inicijativu Udruženja ,,Prijateljstvo za nova vremena", saradnja ponovo obnovljena.
Kako je na pres konferenciji istaknuto, osim kulturne saradnje, u narednom periodu ova dva grada težiće uspostavljanju čvršćih odnosa, posebno na polju privrede, turizma i obrazovanja.
- Mislim da da je došlo vreme da svi koji kreiramo politiku u opštinama moramo da sarađujemo bolje nego što smo pre. Ima puno mogućnosti za to, jer je Slovenija već u Evropskoj uniji i već ima neka iskustva. Želimo da ono što znamo i što možemo delimo sa vama - istakao je Franc Kangler, župan grada Maribora.
Takvu njegovu ocenu potvrdio je i dr Miloš Babić, predsednik opštine Kraljevo, koji je, pored ostalog, rekao:
- U razgovorima smo se dogovorili da se nećemo samo družiti, već i razvijati saradnju naših privrednika i pokušati da pomognemo da ova naša posustala kraljevačka privreda polako krene napred.
Iako su globalno investicije Slovenije u Srbiji velike, jug naše zemlje je u tom pogledu zapostavljen. Prema rečima ambasadora Slovenije u Srbiji Miroslava Lucija, u planu je da ataše za privredu iz slovenačke ambasade u Srbiji uskoro poseti Kraljevo, kako bi se sagledale mogućnosti pomoći slovenačke privrede u investiranju i bržem razvoju kraljevačke opštine.
- Mi ne želimo nikoga da učimo, mi učimo i od vas u Srbiji. Zato bi međusobna saradnja i dopunjavanje mogli da doprinesu još boljoj konsolidaciji naših odnosa, mada su odnosi između Srbije i Slovenije već vrlo dobri - naglasio je ambasador Miroslav Luci.
Cilj posete slovenačke delegacije koja je, prema rečima Hadzi Moma Bakračevića, predsednika ,,Prijateljstva za nova vremena”, ovog puta bila na višem nivou nego u vreme bivše SFRJ, upravo je proširenje pre svega privredne saradnje.
- Zato smo tu da još bolje sarađujemo i da ovu zemlju nekako što pre približimo Evropi. Mislim da su na tom putu Slovenija i naše ministarstvo već dali neki dioprinos, a to ćemo činiti i u budućnosti - istakao je Jožef Keček, slovenački konzul u Beogradu.
Na pres konferenciji je bilo reči i o nedavno obnovljenim prijateljskim odnosima između opštine Duplek i sela Vrba. O tome je posebno govorio Janez Ribič, predsednik opštine Duplek. U znak sećanja na ovu posetu i nastavak prijateljskih odnosa župan Maribora Franc Kangler poklonio je predsedniku opštine Kraljevo dr Milošu Babiću knjigu o istoriji Maribora i suvenir sa kovanicama evra, a domaćini su takođe uzvratili prigodnim poklonima.
Inače, tokom posete Kraljevu slovenačka delegacija prisustvovala je komemorativnoj sednici Skupštine opštine Kraljevo povodom 14. oktobra i na humke na Groblju streljanih u Kraljevu 1941. godine položila vence.

PREŽIVELI SA STRELJANJA
Komemorativnoj sednici Skupštine opštine Kraljevo i parastosu na Groblju streljanih i ovog 14. oktobra prisustvovala su i dvojica preživelih sa streljanja oktobra 1941. godine - Milan Sokolović i Miroslav Aranđelović.

VENCI, MOLITVE, SVEĆE I SUZE ZA NEVINO STRADALE
Na Groblju streljanih oktobra 1941. godine u Kraljevu i ovog 14. oktobra održan je parastos nevino stradalim, koji su, uz blagoslov vladike žičkog Hrizostoma, služili sveštenici Eparhije žičke. Uz zapaljene sveće, položeno cveće na humke, suze i molitve, više od hiljadu prisutnih je odalo dužnu poštu streljanim žrtvama, ,,za večnuju pamjat".
Pre parastosa, tačno u 11 časova, po tradiciji, oglasile su se fabričke, lokomotivske i druge sirene, a zatim su mnogobrojne delegacije na humke streljanih položile vence.


SPOMENICI
Osvetljen ,,galeb”


   Od prošlog vikenda, a povodom Oktobarske komemoracije streljanima na lagerskom groblju, privedeni su kraju radovi na uređenju prostora ,,kod aviona”. JP ,,Čistoća” postavila je klupe i uredila parkovsku površinu, JP ,,Vodovod” je postavilo javnu česmu (možda jedinu u gradu), a avion tipa ,,galeb 2” dobio je i osvetljenje, tako da je ovaj kraj postao jedan od najlepših u gradu.
Da podestimo, avion je, kao spomenički komples, postavljen na inicijativu prof. dr Momira Vukićevića, tada predsednika Aerokluba ,,Mihailo Petrović”, i Mašinskog fakulteta, i svečano otvoren 14. oktobra 1998. godine. U postavljanju aviona i uređenju prostora, kako ističe dr Vukićević, nije uložen nijedan dinar (osim za pivo, sokove i čajeve za ,,radnike”, što je sam plaćao), a spomenik je podignut radi negovanja sećanja na postojanje i rad Fabrike aviona i na vazduhoplovnu tradiciju našeg grada.
- Posvećen je i pilotima kojih više nema. U stvari, to je spomenik vazduhoplovnoj tradiciji našeg grada - kaže dr Vukićević, pošto je ovog oktobra uspeo da obezbedi da se spomenik osvetli, napominjući da ga održava više-manje volonterski JKP ,,Čistoća”.
Prema njegovim rečima, postoji inicijativa da se ovaj prostor uvrsti u gradske vrednosti, odnosno u javno dobro, i da se kao takav od iduće godine održava i u njega investira gradskim parama.
- Ovih dana zadovoljstvo mi čine komentari prolaznika o tome da je sada spomenik mnogo lepši nego što je bio i da su sadržaji na ovom prostoru kvalitetni. Posebno je vredno što se ponovo u našem gradu grade javne česme kojih je nekada ovaj grad bio pun - ističe dr Vukićević. - Nedostaje još jedno sedam-osam klupa, poklopac na šahti za vodu (ukrali ga preprodavci starog gvožđa), ploče na postamentu, limene okapnice i avion treba ovih dana da se ofarba.
U devetogodišnjoj istoriji ovog spomenika još se prepričava anegdota iz ’99. i NATO bombardovanja, kada su Vukićeviću građani ovog kraja nekad u zbilji više u šali govorili da taj avion nosi odatle ,,u Ibar”. Na sreću, to vreme je prošlost.Povratak na vrh strane


NA SVEČAN NAČIN OTVORENA KRALJEVAČKA OBILAZNICA ,,KAMIDZORA" – RATINA - piše Slobodan Rajić
Rešavanje saobraćajnog kolapsa u centru Kraljeva


   • Obilaznica duga četiri kilometra, a radove, čija je vrednost oko 450 miliona dinara, finansirala sa 80 odsto Republika i 20 odsto opština Kraljevo • Novoizgrađenu saobraćajnicu otvorili ministar za infrastrukturu Velimir Ilić i predsednik opštine Kraljevo dr Miloš Babić, koji su istakli njen ogroman značaj za rasterećenje saobraćaja u centru Kraljeva • Nastavljaju se i druge investicije u oblasti putne i ukupne infrastrukture

Posle duže izgradnje, u petak, 12. oktobra, u prisustvu brojnih predstavnika javnog života i građana, na svečan način otvorena je savremena obilaznica ,,Kamidzora" - Ratina, deo buduće kompletne kraljevačke obilaznice na autoputu Pojate-Preljina. Uz tradiocionalne običaje, pogaču i so, sečenje vrpce, ali i šampanjac, obilaznicu su otvorili i pustili u saobraćaj Velimir Ilić, ministar za infrastrukturu u Vladi Srbije, i dr Miloš Babić, predsednik opštine Kraljevo.
Učesnicima ovog događaja, koji se odigrao na početku obilaznice sa ,,kamidzorske strane", posle svečanog otvaranja, najpre se obratio dr Miloš Babić, predsednik opštine Kraljevo, koji je ukazao na značaj ove investicije.
- Ovo je jedna od najvećih investicija koja je završena u opštini Kraljevo. Zahvaljujući ovoj obilaznici, izbacićemo teški kamionski saobraćaj iz Ulice vojvode Putnika. Neće više teški kamioni prolaziti pored naše bolnice i mirno će spavati građani koji žive u najužem centru Kraljeva. Obilaznica je duga oko četiri kilometra, a vrednost radova je oko 450 miliona dinara. Sredstva za njenu izgradnju smo uglavnom dobili od Vlade Srbije, delom iz ,,NIP-a 1", ali je i opština Kraljevo ovde investirala oko 20 odsto sopstvenih sredstava. Kada bude gotova kompletna obilaznica oko Kraljeva, ovaj put će ostati da ga koriste građani Ratine, kojima sada pravimo i jednu lepu pešačku stazu da deca bezbedno idu do škole, do centra sela. Ona će biti gotova ovih dana. Nadam se da će ovakvih svečanih dana biti još i da ćemo vrlo brzo otvarati i sve drugo što smo ovih godina uspešno gradili. Pre svega mislim na novi paralelni most na Ibru, koji je nedavno završen, i pristupne saobraćajnice, čija je izgradnja u toku, čime će se u centru grada konačno eliminisati saobraćajna gužva - istakao je dr Babić.
On je pomenuo i neke druge investicije u saobraćaju koje su u toku, kao što su rekonstrukcija starog puta Kraljevo-Čačak, Kraljevo - Ravni gaj prema Kragujevcu, Ušće-Mlanča-Ivanjica, kojim se povezuje Raški i Moravički okrug.
- Smatram da sa ovim investicijama Kraljevo polako ponovo zauzima onaj položaj koji je imalo u bivšoj Jugoslaviji, posebno ako se uzmu u obzir i ulaganja u železnički saobraćaj i budući radovi na aerodromu Lađevci kako bi on služio i za vojni i civilni avioprevoz. Dobili smo moderan sportski aerodrom koji je upisan u sve aviomape Evrope, a koji se nalazi u okviru našeg Aerokluba, čiju osamdesetogodišnjicu sutra slavimo. Svim građanima Kraljeva česttam otvaranje ove obilaznice, a posebno želim da zahvalim Vladi Srbije, čiji je predstavnik ministar Velimir Ilić ovde i koji nam je toliko pomogao, ne samo na ovoj obilaznici, nego i na izgradnji svih drugih puteva, mostova i u ostalim investicijama koje smo imali u raškom regionu - rekao je dr Babić.
Prisutnima se potom obratio ministar Velimir Ilić, koji se najpre osvrnuo na ispunjavanje datih obećanja opštini Kraljevo u izgradnji saobraćajne infrastrukture.
- Kada smo pre dve godine dali obećanje šta ćemo sve završiti u Kraljevu, mnogi su rekli da je to suludo i da od toga neće biti ništa. Pravili su o tome specijalne TV emisije i pričali da ta obećanja nisu ostvarljiva. I tačno, kada se sada pogleda koliko je urađeno posla to i nije bilo ostvarljivo za one koji nam nisu verovali, ali Srbija mora da krene i da nastavi da radi i gradi. Obilaznica oko Kraljeva je danas završena, za neki dan biće otvoren novi most na Ibru u centru Kraljeva, za neki dan i deo starog puta Kraljevo-Čačak i deo prema Kragujevcu, prema Raškoj je sve završeno. Kompletno smo sve uradili. Da ne pričam o seoskom području, gde se sada se rade putevi Lazac-Bukovica, radi se Drlupa, Tolišnica, Čukojevac itd. Sva sela su završena, ostalo je još nekih sitnica. I to jeste bio veliki posao, ali morali smo da pomognemo opštini Kraljevo, jer je ovde infrastrukturno bilo katastrofalno stanje, posebno na putevima. Kraljevo ima jedan totalni saobraćajni kolaps i mi pokušavamo sada da to prevaziđemo, pre svega ovom obilaznicom i novim mostom, ali i ostalim radovima - naglasio je ministar Ilić.
I on je podsetio na trenutne radove i završen projekat potpune rekonstrukcije i elektrifikacije pruge Čačak-Kraljevo-Kruševac, da se povežu ,,Koridor deset" i pruga Beograd-Bar, ali i brojne kapitalne investicije u saobraćaju u čitavoj Srbiji koje treba da je ,,umreže" sa saobraćajnim sistemom Evrope. Napomenuo je i da mu je ,,žao što to mnogi ne razumeju, navikli su samo da polemišu i kritikuju, a ne da rade", ali i da mu je ,,drago što je od Vlade Srbije, premijera i svih ministara dobio punu podršku za sve velike projekte koji su od najvećeg, istorijskog značaja za Srbiju" i zahvalio članovima Vlade na tome.
- Mi smo već dali nalog da se pripremi projekat za autoput Pojate-Preljina i da se novi autoput Horgoš-Požega spoji sa autoputem na ,,Koridoru 10". Jer, ovaj put u dolini Morave i Ibra je preopterećen, jedan od najopterećenijih puteva pored Ibarske magistrale u državi Srbiji. Nadamo se da će ova obilaznica poboljšati i razgušiti saobraćaj i da će biti mnogo bolje nego do sada - naglasio je Ilić.
On je na kraju zahvalio svim izvođačima radova - beogradskoj ,,Mostogradnji", AD ,,Putevima" Užice i Preduzeću za puteva ,,Beograd", koji su zajedno sa podizvođačima, uz povremene finansijske i druge probleme, kvalitetno obavili ovaj veliki posao.
Posle svečanog otvaranja obilaznice prisutni su prošetali njenom trasom do novog mosta na Ibru. Otvaranju obilaznice ,,Kamidzora" - Ratina, pored opštinskih i republičkih funkcionera i predstavnika izvođača radova, prisustvovali su i predstavnici političkih stranaka, privrednih, kulturnih i verskih organizacija i zajednica i veći broj građana Kraljeva.

JEDNO OD NAJVEĆIH GRADILIŠTA U EVROPI
- Očekuje nas puno posla. Juče je na sednici Vlade oko koncesije za autoput Horgoš-Požega sve završeno. Dobili smo jednoglasnu podršku. Bilo je teško, mukotrpno, mnogo polemika, ali važno je da će to da krene i da je to najveća investicija u istoriji Srbije. Kreće brzo i izgradnja dva putna pravca ,,Koridora 10", prema Makedoniji i Bugarskoj, i radovi počinju 15. idućeg meseca. Ovih dana potpisan je ugovor sa bankom za obilaznicu oko Beograda na 120 miliona evra i njena izgradnja kreće punom parom, kao i most kod Beške.
U Srbiji se gradi i 2008. godine Srbija će biti jedno od najvećih gradilišta u Evropi. To sve moramo da uradimo jer velike investicije donose i velike poslove - rekao je ministar Ilić.


OBELEŽEN DAN OSLOBOĐENJA RATINE
Poštovanje prošlosti zarad budućnosti


   Povodom obeležavanja oslobođenja Ratine od fašističkog okupatora, u subotu, 13. oktobra, na spomen-ploče meštana Ratine i vojnika Crvene sovjetske armije koji su poginuli u Drugom svetskom ratu položeni su venci i cveće. Ovom događaju prisustvovali su i predstavnici ambasade Ruske Federacije u Srbiji.
Naime, pre 66 godina, oktobra 1941. godine, ruski vojnici, pripadnici Crvene armije, zajedno sa pripadnicima NOR-a, u nastupanju ka Kraljevu položili su živote u borbi za oslobađanje Ratine. Tada je 36 ,,crvenoarmejaca" sahranjeno baš na mestu gde im je kasnije podignuta spomen-ploča u znak sećanja i poštovanja. Imali su između 20 i 25 godina. U tim sudbonosnim danima ubijena su ili streljana i 63 stanovnika Ratine. Tim povodom, meštani Ratine su i ove godine odali počast svim poginulim u borbi za oslobođenje Srbije, Ratine i Kraljeva.
- Meštani Ratine će nastojati da svuda kažu sa ponosom da su Ratinjani i da su oni ti koji neguju tradiciju svog naroda i poštuju prošlost zarad budućnosti - istakao je Zoran Vukadinović, predsednik Mesne zajednice Ratina.
Vence su na spomen-ploče položili predstavnici MZ Ratina, vojni ataše ambasade Ruske Federacije u Srbiji, članovi delegacije
SUBNOR-a i članovi SPS-a.
Ruski vojni ataše je u ime amasadora Ruske federacije u Srbiji Aleksandra Nikolajeviča Aleksejeva biranim rečima pozdravio svoje domaćine. Nakon toga venci su položeni i na grob Ivice Draganjca, koji predstavlja spomen na sve poginule u ratu na Kosovu i Metohiji 1999. godine. Na kraju, u seoskoj crkvi u Ratini zapaljene su i sveće za sve poginule u ratovima za oslobođenje Ratine, Kraljeva i Srbije.Povratak na vrh strane


OPŠTINSKI ODBOR SPS KRALJEVO O NAČINU OBELEŽAVANJA 14. OKTOBRA I AKTUELNOJ SITUACIJI U KRALJEVU - piše Slobodan Rajić
,,Lokalna samouprava nema pravo da uskraćuje istinu"


   Na konferenciji za novinare, održanoj početkom ove sedmice, Opštinski odbor SPS Kraljevo oštro je protestovao zbog načina obeležavanja 14. oktobra, odnosno komemoracije povodom oktobarske tragedije u Kraljevu 1941. godine.
- Smatramo da je ovaj čin, gde je u polupraznoj sali Skupštine opštine prisustvovalo svega petnaestak odbornika, koji su izabrani ne samo da bi primili dnevnice i neke dodatke, već da bi pravili spoj sa mlađim generacijama ovog grada, bio sraman način da se obeleži 14. oktobar. Ovih desetak godina tzv. ,,demokratskih promena" bilo je dosta da se mi više ne stidimo svoje istorije i da fašizmu kažemo da je fašizam, da se ne stidimo da mlađoj generaciji kažemo ko je okupatorskom čizmom gazio po našoj zemlji, ubijao naše očeve, dedove, braću i sve one koji su nas ostavili da posle njih živimo i očuvamo ovu državu. Lokalna samouprava u Kraljevu nema pravo da svoje građane više zavarava jer, ako im uskraćuje deo prava na istinu, uskraćuje im i deo prava na život - istakao je Sreten Jovanović, predsednik OO SPS Kraljevo.
On je podsetio i da prvi prvi put posle nekoliko godina ,,u Spomen-parku streljanima nije bilo počanog plotuna i da već duže vreme nema poruke koja se upućivala protiv nasilja i rata za mir u svetu". Kao primer kako treba da izgleda obeležavanje jedne ovakve tragedije, slične kraljevačkoj, Jovanović je naveo obeležavanje 21. oktobra u Kragujevcu i subotnje odavanje pošte poginulim oslobodiocima u Ratini. Istovremeno je čestitao Ratini osvajanje drugog mesta na Republičkom takmičenju sela. Naglasio je i da će kroz svoje aktivnosti OO SPS ,,tražiti odgovornost onih koji su odgovorni za tako nešto neprimereno što se dogodilo u Kraljevu".
O značaju dostojanstvenijeg obeležavanja oktobarske tragedije u Kraljevu opširno je govorio i prof. dr Dragoslav Kočović, član OO SPS Kraljevo, koji je pored ostalog istakao da ,,14. oktobar ne pripada samo SPS-u, već i čitavom Kraljevu i Srbiji". On je podsetio da nekada obeležavanje 14. oktobra nije bila samo komemoracija, već kulturno-umetnički događaj, uz scenski nastup kraljevačkih i beogradskih umetnika, učešće naučnih i kulturnih poslenika, predstavnika svih republika druge Jugoslavije i diplomatskog kora, uz učešće višestruko većeg broja građana i čitanje Povelje mira.
- Kraljevčani su znali da cene mir i poštuju svoje žrtve i Kraljevo u godini jubileja sedam kruna srpskih kraljeva i manastira Žiče nas obavezuje da se vratimo tradiciji, da je negujemo na valjan način i da mladu generaciju vratimo korenima svojih predaka… I ako je išta zapadna propaganda postigla, to je da nam izbrišu vrednosti koje su činile kult predanosti srpskog življenja na ovom evropskom prostoru i da se naš doprinos antifašističkoj borbi i miru marginalizuje i gurne na stranu, a od zlih jezika i nepravednih nastupa ističe se, tobože, nekakav izmišljeni naš zločin prema drugim narodima. Sasvim je prirodno da podignemo glas, kao SPS, kao građani Kraljeva i Srbije, kao Evropejci, kao pripadnici ljudskog roda, da se više tako nešto ne čini što je loše za srpski narod - rekao je pored ostalog prof. Kočović, naglasivši da Kraljevčani imaju obavezu i da ne dopuste da se licitira sa brojem žrtva, kojih je nakada zvanično bilo oko 6.000, a danas se ,,licitira sa samo par hiljada".
O umanjenju oktobarske tragedije u Kraljevu govorio je i Blažo Makarije - Maki Ivanovski, dobitnik ovogodišnje Oktobarske nagrade Kraljeva, koji je rekao da ,,nije pripadnik nijedne stranke, ali je oduvek bio simpatizer SPS-a, jer je rastao u tom dobu". On je, pored ostalog, istakao da je, na nagovor pokojne pesnikinje Desanke Maksimović, napisao poemu koja treba da bude poema o kraljevačkoj ,,Krvavoj bajci".
- Dobio sam Oktobarsku nagradu i za to delo i hvala na tome. Napisao sam prvu knjigu i sada završio drugu. Bilo je govora da je u Kraljevu oktobra 1941. streljano 6.000 nevinih žrtava. Međutim, došlo je do konflikta izmeću socijalista i četničkog pokreta. Jedni su govorili da je 1.400, drugi da je 6.000. Ja sam pronašao podatak na koji sam se oslonio. Karl Alfons, austrijski natporučnik u službi fašističke nemačke armije, beležio je žrtve i zabeležio 5.786 streljanih. To znači da je taj podatak bio tačan. Međutim, ja sam, da ne uvredim nijednu partiju, prepravio poemu, napisao knjigu i, zahvaljujući Milu Nedeljkoviću i Jeleni Bartulović, snimio i CD. Izuzetno sam razočaran što ta knjiga i CD nisu otkupljeni i pokloljeni Slovencima koji su sada dolazili - naglasio je Ivanovski, istakavši da trenutno piše poemu o 77 poginulih Kraljevčana u najnovijim ratovima, ali da nema razumevanje aktuelne vlasti za njeno štampanje.
I LJuba Radeta, šef Odborničke grupe SPS u SO Kraljevo, podsetila je da je Skupština opštine, na predlog ove odborničke grupe, pre godinu dana jednoglasno formirala Komisiju za obeležavanje 14. oktobra i 29. novembra, Dana oslobođenja Kraljeva od fašizma, ali da je, da ne bi takav program bio ideološki, tu aktivnost prepustila Odboru za kulturu, ,,koji je na obeležavanju oktobarske tragedije zakazao". Rekla je i da broj žrtava nije toliko bitan, ali je strašno da je oktobra 1941. godine stradala polovina stanovnika grada, odnosno svi punoletni muškarci!? Zapitala je i da li će se 29. novembar obeležiti na primeren i dostojanstven način kakav zaslužuje.
Na pres konferenciji je kritikovano i otvaranje kraljevačke obilaznice bez državne zastave. Kako je naglasio Sreten Jovanović, to je ,,obilaznica oko postojećeg starog mosta na Ibru i njome će se sačuvati 200 metara od mosta do Auto-moto društva, ali će se uništiti nekoliko kilometara saobraćajnica kroz grad u kojima postoji šest škola. Jovanović je naglasio i da SPS ima obavezu, kao partija levice, da do kraja zaštiti prava radnika ,,Magnohroma” od neispunjavanja obaveza novog vlasnika. Kritikovan je i spisak projekata NIP-a sa kojima je opština Kraljevo konkurisala za ova sredstva, jer su na njemu, kako je rečeno, ,,i mali seoski putevi do seoskog groblja, a nema kapitalnih projekata kao što su obilaznica, vodosnabdevanje i hala sportova" (iako je odbornicima SPS zamereno što SPS navodno nije podržala izgradnju hale sportova). ,,Borićemo se sa građanima da daju poverenje SPS-u na sledećim izborima i da radnici ne glasaju za veliki kapital, studenti za visoke školarine, a penzioneri i bolesni za velike troškove lečenja", naglašeno je na pres konferenciji OO SPS Kraljevo.Povratak na vrh strane


UZ NAJAVU IZMENA ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSGURANJU - piše Dragan Vukićević
Sve tanji ček penzionerima

   • Najpovoljniji period je bio 1957. godine, kada je na jednog penzionera bilo 5,47 zaposlenih, i 1961, kada je jednog penzionera “izdržavalo” 5,98 radnika. Od te godine počeo je nagli pad. Godine 1966. odnos je bio četiri prema jedan u korist radnika, 1987. - 3,05, 1990. - 2,55, 1992. godine 2,01, 1997. - 1,52, a ove, 2007. godine, odnos broja zaposlenih i penzionera je 1,56:1

   Sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u Republici Srbiji već duži niz godina opterećen je velikim brojem problema, među kojima posebno prednjače nedostatak sredstava za isplatu zakonom zagarantovanih prava, kašnjenje u isplati, nepovoljan odnos između broja zaposlenih (osiguranika) i korisnika prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, visok procenat učešća prihoda iz državnog budzeta u strukturi ukupnih prihoda Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja zaposlenih i visok procenat učešća penzija u bruto dohotku privrede. U svetlu najavljenih izmenama Zakona o invalidskom i penzijskom osiguranju, o trendu kontinuiranog pada standarda i realno sve tanjem penzijskom čeku, pre desetak dana razgovaralo se i na Veću Saveza samostalnih sindikata opštine Kraljevo.
- Realni problemi nužno zahtevaju reformu sistema penzijskog i invalidskog osiguranja, koja je započela 1996. godine, a nastavila se izmenama zakonskih propisa 2001, 2003. i 2005. godine - kaže Desimir Mionić, predsednik Veća SSS. - Svaka izmena zakonskih propisa, odnosno svaka naredna reforma u odnosu na prethodnu po pravilu je bila restriktivnija i u praksi je značila pooštravanje uslova za ostvarivanje prava. Sigurno je da i najavljena nova reforma sistema penzijskog i invalidskog osiguranja u pogledu dalje restrikcije neće biti izuzetak.
U Srbiji, prema podacima iz aprila ove godine, ukupno ima 1.274.538 korisnika penzija, i to 617.189 korisnika starosne penzije (ili 48,42 odsto od ukupnog broja penzionera), 346.899 korisnika invalidske penzije (37,22 odsto) i 310.450 korisnika porodične penzije, ili 2,51 odsto.
Od ukupnog broja korisnika penzija, sa područja centralne Srbije je 899,164 ili 70,55 odsto od ukupnog broja, sa područja Vojvodine 343,391 korisnik (26,94 odsto) i sa područja Kosova i Metohije 31.983 korisnika, odnosno 2,51 odsto.
Jedan od problema u funkcionisanju sistema penzijskog i invalidskog osiguranja u Srbiji jeste nepovoljan odnos između broja zaposlenih, odnosno onih koji plaćaju doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje i broja korisnika penzija.
- Naime - ističe Mionić - poslednjih godina trend je da sve manji broj zaposlenih izdržava sve veći broj korisnika penzija, imajući u vidu da se penzijski sistem zasniva na finansiranju iz tekućih doprinosa, odnosno da se penzije sadašnjih penzionera finansiraju iz doprinosa koji plaćaju osiguranici.
Tako, prema statističkim podacima, najpovoljniji period je bio 1957. godine, kada je na jednog penzionera bilo 5,47 zaposlenih i 1961, kada je jednog penzionera ,,izdržavalo” 5,98 radnika. Od te godine počeo je nagli pad. Godine 1966. odnos je bio četiri prema jedan u korist radnika, 1987. - 3,05, 1990. - 2,55, 1992. godine 2,01, 1997. - 1,52, a ove, 2007. godine, odnos broja zaposlenih i penzionera je 1,56:1.
Prema nalazu sindikata i ekonomista, problemi u finansiranju sistema penzijskog i invalidskog osiguranja nastaju kada broj zaposlenih na jednog penzionera iznosi tri, što znači da su penzioneri ,,u problemu” od 1988. godine.
- U ozbiljnom problemu su i oni koji bi u godinama koje dolaze trebalo da odu u penziju, pošto je postojeći zakon i u tom pogledu restriktivan - konstatuje Mionić. - Tako, granica za odlazak u penziju, počev od naredne godine, trebalo bi do 2011. da se pomera na gore za pola godine na godišnjem nivou, odnosno za ukupno dve godine. Te 2011. godine muškarci bi u penziju odlazili sa navršenih 65 godina života, odnosno 60 godina za žene, i sa najmanje 15 godina staža osiguranja.
Penzioneri su u nepovoljnoj situaciji i kada je reč o usklađivanju penzija. Procenat učešća prosečne penzije u prosečnoj zaradi u Srbiji poslednjih godina ima tendenciju snmanjenja. Taj procenat od 2002. godine, kada je iznosio 72,99, sveden je na 61,76 odsto prošle godine, da bi ove iz meseca u mesec beležio katastrofalan pad. Trend pada je, naime, jedan procenat mesečno, tako da su od 59,23 odsto u januaru, prosečne penzije u poređenju sa prosečnim platama na republičkom nivou svedene na 53,22 odsto u junu, i taj sunovrat nije zaustavljen.
Statistika je ,,u suprotnosti” sa odredbama zakona, koji je izričit da ,,ukoliko prosečni iznos penzije iznosi manje od 60 odsto iznosa prosečne zarade u prethodnoj godini, penzije će se vanredno uskladiti 1. januara tekuće godine za procenat kojim se obezbeđuje da se iznos prosečne penzije dovede na nivo od 60 odsto prosečne zarade isplaćene u prethodnoj godini”. I ta odredba zakona važi tri godine od usvajanja, osnosno do kraja iduće godine.
- To drugim rečima znači da, ukoliko se ne produži važenje zaštitne odredbe, prosečan iznos penzije može biti i manji od 60 odsto iznosa prosečne zarade i neće biti praćen vanrednim usklađivanjem - kaže Mionić.
Upravo stoga, u očekivanju izmena Zakona o penzijskom osiguranju, SSSS se zalaže da se izmene odredbe zakona koje se odnose na usklađivanje penzija, u smislu da se penzije usklađuju dva puta godišnje sa kretanjima troškova života i prosečne zarade zaposlenih u Srbiji u prethodnih šest meseci, u procentu koji predstavlja zbir 50 odsto rasta, odnosno pada troškova života i 50 odsto procenta rasta, odnosno pada zarada, prema takozvanoj ,,švajcarskoj formuli”. Samostalni sindikat zahteva, u svetlu činjenice da je u junu ove godne učešće prosečne penzije u prosečnoj zaradi iznosilo rekordno niska 53,22 odsto, sa tendencijom daljeg smanjenja, da se produži važnost postojeće zaštitne odredbe, kao i da se njeno važenje ne ograničava.
Sindikat se zalaže, i kada je reč o najnižim penzijama, da se produži važnost postojeće zaštitne odredbe bez ograničenja važenja, kao i da se najviši iznos penzije za sve korisnike određuje na jedinstven način. Radi zaštite imovine fonda, Samostalni sindikat podržava i inicijativu Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja za izmenu odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, Zakona o Akcijskom fondu Republike Srbije i zakona o privatizaciji.Povratak na vrh strane


PRIČA BEZ IKAKVOG POVODA - piše Ivan Rajović
U potrazi za sopstvenim identitetom


   Dođe tako čoveku vreme da vadi dokumenta, jer bez dokumenata se u ovoj demokratskoj zemlji ne može nikud. Evropski, nema šta. A još kad vam najave deobu akcija firme koja ide u privatizaciju, nemate kud nego da krenete u vađenje svega onoga što se izvaditi mora. Tako po logici: ,,Kud svi Turci, tu i mali Mujaga", krenuh i ja da vadim šta se izvaditi mora. Da bih zamenio ličnu kartu, čija je važnost tek istekla, a koja me je verno opsluživala desetak godina, neophodno mi je uverenje o državljanstvu. A njega nigde nema. I kada sam rešio da počnem da ga, mislim na uverenje o svom srpskom identitetu, tražim u Mongoliji ili Somaliji, iz pouzdanih izvora saznam da bi moglo biti u mestu gde mi je majka rođena. I gle čuda, tamo je. Platim takse, sedamsto kinti, i onoliko koliko je potrebno da mi to pošalju, vozom, naravno, i spremim se da krenem u zamenu lične karte, ne bih li do datog roka uspeo da se dokopam dragocenih akcija po 200 evrića za svaku godinu rada. Ali, ispostavi se da mi je u prezimenu jedno slovo pogrešno upisano. Rajević, umesto Rajović.
,,J...š jedno slovo”, mislim ja u sebi, a već van sebe, naši smo - razumećemo da je greška u pitanju. Ali ne, stručnjaci kažu da to nema blage veze i da takva isprava jednostavno ne važi. Kao da sam se ja sam, odmah po rođenju, upisivao u knjigu državljana nebeskog naroda. Onaj ko je pogrešio, trebalo bi i da vadi trnje iz znamo čega već. No, to u ovom slučaju ne važi. Dakle, tražim da mi pošalju nov dokument o srpskom državljanstvu, na koje sam i te kako ponosan, do suza, reklo bi se. Nema govora. Moram da pišem molbu za izmenu jednog slova u prezimenu, da je šaljem u opštinu na čijoj je teritoriji mesto rođenja moje majke, da platim taksu od oko sedamsto kinti, da nađem nekoga ko će sve to da uradi i da mi ispravljeno uverenje o državljanstvu, dakle dokaz da sam Srbin, ponovo vozom, poštom, po golubu pismonoši ili kako već, pošalje nazad. Sve to pažljivo obavim, proslavim, a onda krenem u Odsek za izdavanje ličnih karata (OZILK) sa svom, po spisku, prikupljenom dokumentacijom.
- Je l’ 49 kroz 1? - pita me ljubazni momak sa druge strane stakla, proveravajući podatke na mom zahtevu za zamenu lične karte.
Klimenem glavom sa odobravanjem.
- E, ovo jedan mora da se promeni u slovo, mislim da je kroz A - kaže on.
- Ok, upiši A, meni je svejedno - kažem pomirljivo.
- To mora u opštini - kaže ljubazni momak, i objasni mi da moram u Katastru da izvadim potvrdu o promeni adrese. Nevoljno odlazim tamo i tražim da mi, u skladu sa novim demokratskim i evropskim pravilima, 1 promene u A. Upućuju me na šalter 3. Momak sa druge strane stakla, prilično smoren njuškama koje mu čitav dan zagorčavaju život sa druge strane stakla, uzima zahtev i vraća mi dve uplatnice na ukupno 510 kinti, iliti dinara.
- Šta je ovo? - pitam zgranuto i, ne čekajući odgovor, opsujem sočno sve one koji su ih doveli tu gde jesu. S mučninom i stidom zaključim da sam i ja učestvovao u dovođenju novih na vlast, pa mi dođe da odem i bacim se u Ibar. Ipak, pokušavam da se smirim. Odem, uplatim i to, a onda, dva dana kasnije, sa izvađenom potvrdom da je 1 promenjeno u A, pravo u Odsek za izdavanje ličnih karata. Proturam kroz otvor na staklu svu prikupljenu dokumentaciju. Momak sa druge strane stakla sumnjičavo gleda moje fotografije. Ozbiljno vrti glavom, a onda ustaje, konsultuje se sa konzilijumom kolega i koleginica koje prekida u analiziranju Burekovih poduhvata u Velikom bratu. Vraća se na mesto i gura mi nazad sve što sam mu dao.
- Lik na fotografiji je veliki - kaže stručno, autoritativno i nadmoćno.
- Šta fali što je veliki, bolje se vidi, u mraku, po magli, u suzavcu, slinavcu i drugim vremenskim i političkim nepogodama - odgovaram naivno, a na osnovu stečenog iskustva u uličnim obračunima sa čuvarima diktature.
- Ne može. Kada ga proheftamo, ostaćete bez oka, čela, usta i neće moći da se prepozna lik - objašnjava mi on.
- Poznaće me po bradi - kažem - po nosu, brkovima, po vetrovci, po oku koje je ogledalo moje srpske duše, makar i proheftano...
Ne pali, on nemoćno sleže ramenima gledajući me nekako sažaljivo iz žablje perspektive, kroz musavo staklo.
Aha, kapiram:
- Znači, ponovo da se slikam - vičem u otvor prekriven prljavim najlonom koji službenike štiti od stranaka kliconoša.
- Znači - kaže on i odobravajući klima glavom sa izrazom blaženstva na licu. Razumeli smo se potpuno, bez obzira što sasvim drugačije akcentujemo pojedine reči pa imam osećaj kao da sam u Uroševcu ili Gnjilanu. No, to je posledica naših naravi i ljubavi prema bivšem režimu i njegovom vođi. Prosto je neverovatno koliko su ovi novi Kraljevčani postali prisutni u svim oblasatima života i koliko se razumeju sa starima, kao Katalonci sa Makedoncima, recimo. Do krajnjeg roka za upis akcija imam još punih 45 sati. Trčim preko puta, sedam, poziram blentavo besan i smožden kao kuvana skuša i kroz pet minuta imam fotografije za samo 200 kinti, iliti dinara. Gledam i ne prepoznajem se na sličicama, osim po košulji. To što vidim više mi liči na odbeglog ludaka nego na čoveka koji vadi ličnu kartu, i to trajnu. No, posle svega što sam preživeo u rođenom gradu, i to je dobro, zaključujem. Vraćam se, čekam u redu samo tričavih pola sata i, konačno, sve predajem momku sa druge strane stakla.
- A gde Vam je potvrda o promeni prebivališta? - pita on.
- Kakvo sad prebivalište? - pitam potpuno skrhano, a već spreman da dam krv, mokraću, DNK, bubreg, da idem na poligraf i šta ti ja znam gde, samo da dokažem svoj identitet, da dokažem da sam to1 ja, mada već i sam sumnjam u to. Momak uzima obrazac sa stola i pokazuje mi kroz staklo.
- Ovakav - kaže.
- A gde to ima, kad takvoga na kiosku nema? - pitam. - Imaju samo zahtev za izdavanje....
- Tamo preko puta, kod fotografa - kaže mirno.
Skačem preko puta i tražim obrazac broj jedan, sve se pitajući kako li je onim polupismenim nesrećnicima koji dođu sa okolnih brda. Ovo košta samo 8 (i slovima) osam dinara. Plaćam velikodušno deset i vraćam se. Čekam u redu samo nekih pola sata, dok se problem Burekovih nestašluka ne elaborira do detalja, a onda službenik dolazi i uzima moju dokumentaciju. Ponovo mi vraća obrazac, broj 1. Kapiram da sam polako ušao u problematiku, čim vidim obrazac, znam kako se zove, a i aktuelni gradski naglasak sam delimično skinuo.
- Popunite ovo - kaže ljubazni gospodar izdavanja ličnih karata.
Naoko mirno, dok sve u meni ključa, sam sebi ličeći na poslednjeg domicilnog debila, po ko zna koji put, ispisujem sve o sebi, od rođenja pa do danas, sa A umesto 1, ne bih li se, konačno, dokopao lične karte, nečega što je od mene ostalo.
- Dođite sutra u jedan - kaže službenik ljubazno.
- Može li malo ranije, pošto mi sutra ističe rok za upis akcija? - pitam, sada već sa naglaskom rođenog Vučitrnca.
- Dobro, dođite u deset do jedan, možda bude gotovo - kaže momak velikodušno.
Zahvaljujem srdačno, okrećem leđa mrskom šalteru i pokušavam da nađem izlaz, ali ga ne nazirem. U glavi mi se vrti od ljubavi prema domovini, demokratiji, raseljenima, domicilnima, dokumentima i našem bratskom mentalitetu.
,,Kako je lepo biti Kraljevčanin u Kraljevu”, ponavljam u sebi oduševljeno.
Konačno uspevam, izlazim na svetlo dana srećan i presrećan što mi ovoga puta izdaju trajnu ličnu kartu.
- Jedan ovakav dril sasvim je dovoljan za jedan ljudski život, pa makar to bilo i u Srbiji - kažem sebi ne uspevajući da prežalim što nisam Eskim ili bar Aboridzin. Kod njih, verovatno, daš staru i vrate ti novu ličnu kartu. Ali, ovo je Kraljevo, bateee, a u Kraljevu je sve nekako neobično i komplikovano, bar za Kraljevčane. Zbog tranzicije, verovatno.Povratak na vrh strane


IN NA OKTOBARFESTU U MINHENU - piše Aleksandar Daišević
Krigle u srcu Bavarske

   • Minhen, cela Bavarska, pa možemo reći i Nemačka, u znaku su Oktobarfesta • Na Terezijan Vizeu, placu od 42 hektara, održava se najveći narodni festival na svetu, koji je ove godine trajao od 21. septembra do 7. oktobra

   Na ovogodišnjem, 174. Oktobarfestu, bilo je prisutno 6,2 miliona ljudi iz celog sveta. Ali, nije oboren rekord iz 1985. godine, kada je više od sedam milona ljudi posetilo ovu svetkovinu piva, bavarskih specijaliteta i čuvene nošnje iz ovog kraja Nemačke. Mnogi podaci govore o značaju i veličini ovog festivala. Više od 12.000 ljudi je zaposleno u tih 16 dana manifestacije. Ove godine se popilo 6,7 miliona litara piva, ili 10 odsto više nego prethodne godine. Pojedeno je više od 500.000 pilića, čak 104 pečena bika, iliti dva više nego prošle godine, a o čuvenim bavarskim kobasicama i perecama da ne govorimo. I ove godine Oktobarfest je doneo zaradu veću od milijardu evra! Dok je kod nas Srba javnost još uvek podeljena oko, recimo, festivala u Guči, dok se raspravlja o kulturnim vrednostima ili šundu, Nemci više nego lepo zarađuju i ne brenuju mnogo što u tih 16 dana ne možete da nađete treznog čoveka na ulici. Oktobarfest je festival prijateljstva, vole da kažu Nemci, pa ne čudi što policija nema mnogo posla, nema tuča i nereda. Ipak, ostaće zabeleženo da je na ovogodišnjem festivalu izgubljeno pedesetoro dece i 4.400 različitih stvari. Precizni Nemci navode da je u toj masi nestalo 1.600 odela, 600 ličnih i kreditnih kartica, 370 novčanika, 350 ključeva, 350 kišobrana, 280 tašni, 250 mobilnih telefona, 90 satova i isto toliko fotoaparata, a potrošeno više od 2,7 miliona kilovata električne energije. Na sve ove impozantne brojke treba dodati i broj vraćenih krigli, koje mnogi posetioci žele da zadrže kao suvenir i dragu uspomenu. Ove godine je vraćeno više od 200.000 krigli, ali nije poznat broj onih koje su ipak iznete sa Terazijan Vizea. Na više od 200 štandova možete da kupite suvenire, da se vozite na najvećim toboganima, ringišpilima, da učestvujete u, za Bvarce, najvažnijoj igri, da maljem odbacite teg do zvona. U velikim halama, gde se smesti i više od 15.000 ljudi, sedi se leđa u leđa, piju se krigle piva, jedu perece i kobasice i peva se. I to koliko vas grlo nosi. Naravno, i na ovogodišnjem Oktobarfestu izabrana je hit melodija. Krigla piva je koštala osam evra, a između tri i četiri evra kobasice. Za ova dva proizvoda nikada ne pada cena. Po tradiciji, Oktobarfest je i ove godine otvoren velikom paradom u centru grada, a prvu bačvu piva otvorio je gradonačelnik Minhena. U danima ovog nadaleko čuvenog festivala i staro i mlado možete videti samo u tradicionalnim narodnim nošnjama, ponosni su zbog njih, a u trgovini jedna takva nošnja košta više od 300 evra. Na Terazijan Vize se ne dolazi automobilom, iz razumljivih razloga - zbog gužve i alkohola, ali sistem prigradskih železnica u Minhenu i metro rade kao sat u tih 16 dana. Oni su glavno prevozno sredstvo svih stanovnika i gostiju bavarske prestonice. Najveća gužva je uvek poslednjeg vikenda, u ovom slučju 6. i 7. oktobra, kada se Oktobarfest i zvanično završio. Naravno, nema događaja u svetu na kojima nema naših ljudi, pa ih je bilo i na ovogodišnjem Oktobarfestu. Neki su sebi našli posao na Terazijan Vizeu, a drugi se pak zadovoljili po kojom kriglom piva ili ukusnom bavarskom kobasicom. Vašem reporteru domaćini su bili porodica Milosavljević. Glava porodice, Dragan, medicinski je tehničar i u Minhenu je već 17 godina, dok je supruga Svetlana (medicinska sestra) devetu godinu u srcu Bavarske. U Minhenu su im se rodili sin Igor i kćerkica Maja.
- Sa sigurnošću mogu da vam kažem da ovde život nije lak, pogotovu ako ste stranac. Ali, Srbin se na sve navikne. U Nemačkoj vlada red, zakon, mnogo se radi i ostaje i u slobodno vreme, koje iskljičivo posvećujete porodici. Iskreno, mi smo vredniji narod od Nemaca, ali su oni mnogo disciplinovaniji. Mislim da su pre ujedinjenja bili mnogo jači i da ih je uvođenje evra dosta uzdrmalo. Što se tiče Oktobarfesta, to je prava ludnica. Tih 16 dana Minhen živi nekim drugim životom, kao i sami Nemci. Ipak, to je nešto što morate doživeti da biste razumeli - uverava nas Dragan Milosavljević.
Na 40 minuta vožnje od Minhena je varoš Vaserburg na Inu. Tu živi Slađana Komatina, bivša košarkašica Sloge i više naših prvoligaških timova.
Karijeru je završila prošle sezone, a ponosna je na tri titule prvaka Nemačke i dva Kupa.
- Zahvaljujući Zoranu Milašinoviću stigla sam u Nemačku, u klub Vaserburg, koji je tada bio drugoligaš. U prvoj godini sam sa ekipom ušla u elitu, a naredne tri godine smo osvajali šampionski pehar. Tu su i dva Kupa Nemačke, igranje u Evroligi... U 36. godini sam rekla zbogom košarci. Ovde sam stekla nove prijatelje, zaposlila sam se u fabrici nameštaja i živim u ovom prelepom gradiću na reci In. Šta da vam kažem za Oktobarfest - sve ste videli sami. Mnogo mi je drago što su odbojkaši Ribnice bili tu, ali mi je žao što su izgubili u Unterhahingu. Nadam se da će i naredne godine u Evropu. Iskreno, mnogo mi nedostaje Kraljevo, a naročito atmosfera u našoj Hali sportova - kaže Slađa Komatina.
Srba u Minhenu ima oko 30.000, ali, prema njihovom kazivanju, nisu tako organizovani kao Hrvati, Albanci, Bosanci ili pripadnici drugih naroda. Sa svojim sunarodnicima se možete videti u Pravoslavnoj crkvi ili na utakmicama FK Srbija iz Minhena, koji je jedno vreme ,,palio i žario" na terenima u Bavarskoj.
Još jedan Oktobarfest je prošao, ostaju uspomene do nekog novog susreta, a Minhen nam se ukazao u svoj svojoj veličini istinske evropske metropole.

NESTALO NA FESTU
Ostaće zabeleženo da je na ovogdišnjem festivalu izgubljeno pedesetoro dece, a precizni Nemci navode da je u toj masi nestalo 1.600 odela, 600 ličnih i kreditnih kartica, 370 novčanika, 350 ključeva, 350 kišobrana 280 tašni, 250 mobilnih telefona...

PIVOPIJE
Ove godine vraćeno je više od 200.000 krigli, ali nije poznato koliko ih je, ipak, izneto kao suvenir sa Terezijan Vizea.Povratak na vrh strane


    TRGOVINA LJUDIMA - piše Dragan Vukićević
Trafikig - ropstvo XXI veka


   • U svetu se godišnje registruje četiri miliona ljudi - žrtava trafikinga, od čega 700.000 žena i dece. Samo u 1995. godini 500.000 žena podvrgnuto trgovini, i one su “uvezene” u Evropsku uniju. Profit od trgovine ljudima dostigao iznos od sedam milijardi dolara godišnje. Trgovina ljudima na trećem mestu po zaradi, posle trgovine drogom i oružjem

   Na području Policijske uprave Kraljevo, od kada je krivično delo trgovina ljudima integrisano i Krivični zakon Republike Srbije, nije podneta nijedna krivična prijava za to delo, ali su podnete dve krivične prijave za delo krijumčarenja ljudi i nedozvoljeni prelaz državne granice. Na području Karljeva trenutno se nalazi jedna osoba ženskog pola koja je kao žrtva trgovine ljudima boravila u skloništu za žrtve trgovine ljudima kao svedok u postupku koji je vođen protiv lica koja su se bavila trafikingom. Ovo je rečeno u ponedeljak na konferenciji za novinare u Policijskoj upravi Kraljevo, posvećenoj problematici trgovine ljudima.
Trgovna ljudima, a posebno ženama i decom, predstavlja problem svetskih razmera i oblik ropstva XXI veka, rečeno je u Policijskoj upravi. On jednako pogađa zemlje koje se nalaze u postkonfliktnom periodu, odnosno periodu ekonomske i društvene tranzicije, kao i industrijski razvijene zemlje. Trgovina ljudima, kao i sve aktivnosti koje su u vezi sa organizovanim kriminalom, nije ograničena na teritoriju samo jedne zemlje. Ovaj fenomen, obuhvatajući faze vrbovanja, transporta i eksploatacije žrtava, u svojim različitim oblicima dešava se na teritoriji zemalja porekla, tranzita i krajnjeg odredišta. U svim fazama i zemljama, kako je konstatovano, žene, muškarci i deca podvrgavaju se raznovrsnim oblicima zlostavljanja kojima se povređuju njihova osnovna ljudska prava.
Prema saopštenim podacima, u svetu se godišnje registruje četiri miliona ljudi - žrtava trafikinga, od čega su 700.000 žene i deca. Samo u 1995. godini 500.000 žena je podvrgnuto trgovini, i one su ,,uvezene” u Evropsku uniju. Profit od trgovine ljudima dostigao je iznos od sedam milijardi dolara godišnje. Takođe, trgovina ljudima je na trećem mestu po zaradi, posle trgovine drogama i oružjem.
Inače, trgovina ljudima je atraktivan posao, jer predstavlja visoko unosan ekonomski kriminal koji se zasniva na principima ponude i potražnje, a posebno su ugrožene žene i deca, kao posledica nove društvene i političke realnosti. Takođe, takozvana ,,feminizacija siromaštva”, odnosno slaba zastupljenost žena i njihova diskriminacija na tržštu rada, karakteristika je zemalja u periodu tranzicije i pogodno područje za trafiking.
U nastojanju da trafiking svede na minimalnu meru, Republika Srbija je izradila Strategiju borbe protiv trgovine ljudima, koja predstavlja nacionalnu strategiju borbe protiv trgovine ljudima i bazira se na zaštiti ljudskih prava žrtava.
Od osnivanja Skloništa za žrtve trgovine ljudima, od januara 2002. godine, prpadnici policije Srbije zbrinuli su 190 žrtava, od čega 39 naših državljana. U poslednjih pet godina MUP Srbije podneo je 182 krivične prijave protiv 250 lica, zbog izvršenja 294 krivična dela u vezi sa trgovnom ljudima.

OBELEŽEN SVETSKI DAN HRANE U KRALJEVU - piše Jelena Živanović
Pravo na zdravu hranu


   Povodom kampanje ,,Oktobar - mesec pravilne ishrane 2007." u utorak su na Dečjem odeljenju gradske Biblioteke uručene nagrade deci predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja koji su svojim literarnim i likovnim radovima dali svoj doprinos u promociji zdrave hrane.
Među najuspešnijima na konkursu za likovne radove nagrađena su deca predškolskog uzrasta: Filip Babić - vrtić ,,Neven" Kraljevo, Nikola Vučković - vrtić ,,Bambi" Kraljevo, Anđela Katić - vrtić ,,Mladost” Kraljevo.
U kategoriji učenika nižih i viših razreda osnovnih škola, za likovne radove, nagrađeni su: Ada Lončarević, treći razred OŠ ,,Desanka Maksimović”, Novi Pazar; Ksenija Miletić, četvrti razred OŠ ,,Braća Vilotijević" Kraljevo; Lazar Vasović, četvrti razred OŠ ,,IV kraljevački bataljon" Kraljevo; Ružica Čingelić, peti razred OŠ ,,Milun Ivanović" Ušće; Sead Hajdarpašić, sedmi razred OŠ ,,Jovan Jovanović Zmaj" Novi Pazar; Marija Kamidžorac, osmi razred OŠ ,,Sveti Sava" Ribnica.
Učenici nagrađeni za literarne radove su: Ines Kolenović, treći razred OŠ ,,Desanka Maksimović" Novi Pazar; Jana Vukomanović, četvrti razred OŠ ,,IV kraljevački bataljon" Kraljevo; Selena Milojević, šesti razred OŠ ,,Braća Vilotijević" Kraljevo.
U kampanji je naglašeno da ako je zdrava hrana uspeh za zdrav život, onda je pravo na hranu neotuđivo pravo svake žene, muškarca, devojčice i dečaka, gde god da žive na ovoj planeti.
Treba napomenuti da države imaju primarnu ulogu u ostvarenju prava na hranu. One moraju da preuzmu korake, do maksimalnog iskorišćenja dostupnih sredstava, da progresivno ostvare potpuno uživanje prava svake osobe na odgovarajuću hranu, bez bilo kog oblika diskriminacije. Primenjuje se trostruki set obaveza. Država mora da poštuje postojeći pristup populacije hrani i da se uzdrži od preduzimanja mera spečavanja tog pristupa. Ona mora da štiti pravo na hranu od ugrožavanja od trećih lica putem mera koje osiguravaju da preduzeća ili pojedinci ne lišavaju druge pristupa odgovarajućoj hrani. Države takođe moraju da ispune pravo na hranu olakšavajući pojedincima dostupnost odgovarajuće hrane, kao i da obezbede hranu onima koji ne mogu sami da se nahrane.
Danas mnoge međunarodne organizacije i agencije za razvoj, sa FAO i drugim agencijama UN na čelu, procenjuju uticaj svojih aktivnosti na ostvarivanje prava na hranu i izbegavaju one aktivnosti koje bi mogle imati negativan uticaj na ovo pravo. One takođe aktivno podržavaju ostvarivanje prava na hranu na nacionalnom nivou. Vodič za ostvarivanje prava na hranu daje dogovorene principe i praktična uputstva potrebna za preduzimanje konkretnih koraka države za ostvarivanje prava na hranu. One pokazuju kako različite agencije koje se bave bezbednošću hrane mogu koordinisano da rade sa punim učešćem svih zainteresovanih.Povratak na vrh strane


PRVENSTVO SRBIJE U AVIOMAKETARSTVU I ISTORIJSKIM MINIJATURAMA
Maketari Spinera bez premca


   Maketarski klub Spiner iz Kraljeva je u subotu, 13. oktobra, bio domaćin saveznog takmičenja u aviomakaterastvu i istorijskim minijaturama. Takmičenje je održano na kraljevačkom sportskom aerodromu, kao prateća manifestacija proslave 80. godišnjice kraljevačkog Aerokluba ,,Mihajlo Petrović”.
   Pored najboljih maketara iz svih srpskih klubova, prisustvovali su i maketari iz Mađarske i Poljske.
Čak 114 maketara izložilo je za naše prilike impresivnih 235 makata aviona, istorijskih minijatura i diorama, uz do sada najveći broj zastupljenih kategorija.
   Maketari Spinera su i ovog puta pokazali da im nema premca na ovim prostorima. Ponovo se, kao i nekoliko puta do sada, istakao Zoran Nešić, koji je osvojio prva mesta u kategorijama diorame, jugoslovensko vazduhoplovstvo, u kategoriji 1:72 točkaši, kao i u generalnom plasmanu istorijskih minijatura. Drugo i treće mesto osvojio je u kategoriji helikopteri, dok je na Memorijalu ,,Stevan Dragojević”, i u kategoriji dorada makete osvojio druga mesta. Treće mesto je osvojio je na Brege kupu. To je, sa devet odličja, nadmašen najbolji ikad postignut rezultat na maketarskim takmičenjima. Ivan Milojević je osvojio prvo mesto u prestižnoj kategoriji 1:72 džet i drugo mesto u generalnom plasmanu aviomaketa. Nebojša Mirković je bio drugi u kategorijama nostalgija, jugoslovensko vazduhoplovstvo i na Brege kupu, dok je treći bio u kategoriji 1:144. Sretenka Đurić je zauzela drugo mesto u kategoriji 1:144, dok je Dejan Radojičić bio najbolji u kategoriji nostalgija. U kategoriji dorada makete najbolji je bio Duško Tanović. Doajen kraljevačkog maketarstva Branko Grbić se i ovog puta istakao, osvojivši prvo mesto u kategoriji helikopteri, drugo mesto u kategoriji jugoslovensko vazduhoplovstvo, dok je treća mesta osvojio u klasama nostalgija, dorada makete i automobili i Brege kup.
   Kraljevački pioniri su i ovog puta bili impozantni. Ivan Karaić je osvojio prva mesta u kategorijama pioniri propeleri, pioniri helikopteri i pioniri diorame, druga mesta u klasama točkaši i guseničari, dok je treći bio na Memorijalu ,,Stevan Dragojević”. Bogoljub Milić je osvojio prvo mesto na Brege kupu, dok je druga mesta zauzeo u kategorijama pioniri propeleri i pioniri džet. U kategoriji pioniri džet, ubedljivo prvi je bio Aleksa Viktorović.
Zoran Nešić, kao najbolji takmičar prvrenstva, osvojio je nagradu velikog kraljevačkog Milutina, kao najbolji u kategoriji aviomaketara, dok je malu statuu u kategoriji pionira osvojio Ivan Karaić.
Prvenstvo Srbije ovim ulazi u završnu fazu, jer su ostala samo takmičenja u Beogradu i Nišu.
Dragan KosićPovratak na vrh strane


UMETNOST - KULTURA - OBRAZOVANJE

NARODNA BIBLIOTEKA NA 52. MEĐUNARODNOM SAJMU KNJIGA U BEOGRADU
Edicija Poezija, danas – favorit


   Narodna biblioteka ,,Stefan Prvovenčani" će, zahvaljujući podršci Skupštine opštine Kraljevo, i ovog oktobra, šesti put zaredom, na Sajmu knjiga u Beogradu predstaviti svoju celokupnu književnu produkciju.
Očekuje se da će, pored tri sveske časopisa Povelja i zbornika Zlata Kocić, pesnikinja, objavljenih u protekloj godini, najveće interesovanje posetilaca, ali i kritičara, izazvati edicija Poezija, danas. Izdavačka delatnost Biblioteke obeležava deset godina od pokretanja ove edicije, u kojoj je samo između dva Sajma objavljeno deset pesničkih knjiga (ukupno 48): Zoran M. Bundalo Sveopšta zemlja, Tomislav Marinković Svet na koži, Dragan Hamović Album ranih stihova, Novica Tadić Lutajući oganj, Miloš Petković Bez velikih reči, Vasa Pavković Elegije i balade iz prošlog stoleća, Petar Miloradović Kolonija, Jasmina Topić Tiha obnova leta, Nenad Jovanović Lice mesta i Fabio Pusterla Potopljena gomila.
Prikazi nekih od ovih knjiga mogu se pročitati u književnim časopisima i glasilima. Edicija Poezija, danas je tokom protekle decenije uspela da okupi najbolje pesnike savremene srpske književnosti i tako svrsta Narodnu biblioteku iz Kraljeva u red najznačajnijih izdavača.
Sajam se održava od 22. do 28. oktobra, a štand Narodne biblioteke ,,Stefan Prvovenčani" se nalazi u hali 14. na uglu ulica Branka Ćopića i Meše Selimovića. Na istom štandu će svoja izdanja predstaviti i Narodni muzej i Istorijski arhiv.



VEK RADA ŠKOLE “MILUN IVANOVIĆ” U UŠĆU - piše Bojana Milosavljević
Na samom izvoru svetosavlja


   • Od početka oktobra pa do kraja narednog meseca, zaposleni, učenici i lokalna zajednica u Ušću raznim manifestacijama obeležavaju veliki jubilej Osnovne škole “Milun Ivanović” - stotu godišnjicu od nastanka ovog prosvetnog centra ušćanskog kraja

Mnogo istorije staje u jedan vek, posebno kada je grade generacije prosvetitelja mladih. Ova činjenica odslikava danas ušćansku Osnovnu školu ,,Milun Ivanović”, tradicionalno naslonjenu na kulturni i istorijski kompleks Studenice, koji se nalazi u blizini ovog gradića. Otuda ne čudi što su svi u kolektivu ,,stogodišnjaku” (prosvetni radnici, nenastavno osoblje, učenici) svesrdno prionuli da tokom dva meseca, oktobra i novembra, raznovrsnim manifestacijama obeležavaju retko važan i veliki rođendan.
Imućni ušćanski trgovac Lazar Prokić je početkom XX veka, tačnije 1907. godine, podigao školsku zgradu i zaveštao je tamošnjoj omladini. Iste godine u njoj je formirana četvororazredna škola i od tada traje njen plodonosan život, obeležen uzlaznom putanjom. Iz zadužbine trgovca Prokića, škola se 1962. godine premešta u današnju zgradu. Sve vreme postojanja ona je, kako se i očekuje, misionar prosvetiteljske misli i reči za mnoge generacije mladih Ušćana.
Prve sedmice oktobra mlađi đaci su ušćanske ulice ukrašavali crtežima, sve povodom akcije ,,Sto godina moje škole”. Istovremeno se na sportskim terenima odvijaju brojna nadmetanja - od igara veštine do sportova. Mladim talentima iz Ušća u goste dolaze vršnjaci iz Studenice i Konareva. Na šahovskom turniru učestvuju svi učenici škole-slavljenika. Jubilej škole je prilika da se njeni đaci po odeljenjima nadmeću u znanju, a posebno zanimljiva i dragocena će biti izložba arhivske građe o osnivanju i istorijatu škole, predviđena za kraj novembra. Propratne manifestacije su još tematska izložba likovnih radova i zidne novine. Povodom velikog praznika Osnovne škole ,,Milun Ivanović” formirana je novinarska redakcija za svečarski broj đačkog lista ,,Naša reč”.
Najzad, 27. novembra, posle sednice Nastavničkog veća u školi i kulturno-umetničkog programa u Domu kulture Studenica, završava se dvomesečno obeležavanje stogodišnjice postojanja Osnovne škole ,,Milun Ivanović”, koja na dobrim temeljima počinje drugi vek svoje prosvetiteljske misije.



HUMANOST NA DELU - piše Dragan Vukićević
Paket knjiga za decu Osojana


   Kraljevačka pesnikinja Petrica Bjelica u ponedeljak je poklonila 60 svojih knjiga za decu za učenike osnovnih škola na Kosmetu. Knjige je primio Dragan Jovanović, stručni saradnik u Udruženju porodica kidnapovanih i nestalih na Kosmetu, kancelarije u Kraljevu, koji kaže da će knjige biti podeljene deci u školama u Osojanima i Brnjaku u Ibarskom Kolašinu, a jedan broj i deci izbeglih sa Kosmeta u Kraljevu.
Petrici Bjelici ovo nije prvi put da poklanja svoje knjige školama. NJene knjige nalaze se u bibliotekama svih osnovnih škola u Kraljevu, Ušću i Studenici. Inače, Bjelica (1925) poeziju piše od najranijih dana, a prvu zbirku dečje poezije ,,Deca su sreća” objavila je 2003. godine. Zatim je usledila takokođe zbirka pesama za decu ,,Oprosti drugu” (2004), a treću knjigu, ljubavne poezije, ,,Srce ljubav pruža” objavila je takođe u Kraljevu 2004. godine. Bjelica je penzioenr, a radni vek je provela najduže kao učiteljica.
- Saučestvujem sa teškim i nesrećnim detinjstvom te dece, koja, su, čini mi se, nažalost, sve dalje ne samo od naših očiju, nego i od srca, i prepuštena sebi i onome što nosi jedno nesrećno vreme - obrazložila je svoj gest ova pesnikinja, ali i veliki humansta.



SEMINAR O KVALITETNOM I ETIČKOM IZVEŠTAVANJU O DEČJIM PRAVIMA I LOKALNIM PLANOVIMA AKCIJE ZA DECU
Omogućiti deci da ostvare svoja prava


   Na Paliću je, u organizaciji UNICEF-a, održan Seminar za predstavnike opštinskih timova i lokalnih medija o kvalitetnom etičkom izveštavanju o deci i dečjim pravima sa posebnim fokusom na lokalne planove akcija za decu. Cilj ovog trodnevnog seminara bio je osposobljavanje lokalnih medija da na inovativan, sveobuhvatan i etičan način izveštavaju o deci i dečjim pravima, kao i da se bliže upoznaju sa profesionalnim smernicama izveštavanja o osetljivim temama vezanim za decu. Bila je to i prilika za uspostavljanje saradnju medija i predstavnika opština.
Prvi dan seminara bio je rezervisan za predstavljanje lokalnih planova i originalnih ideja za međusektorsku saradnju za LPA u opštinama.
Drugog dana su prikazane TV emisije o deci koja su bila žrtve nasilja, kao i analize tih emisija koje su se obrađivale u novinarskim radionicama.
Seminar je završen plenarnim sastankom opštinskih timova i lokalnih medija, na kojem je održana tribina ,,Šta mediji mogu da učine za LPA".
Predavači na trodnevnom seminaru bili su iskusni profesionalci poput novinarke i saradnika Prijatelja dece Srbije Branke Otašević, novinara i predavača o odnosima s javnošću Centra modernih veština Nataše Ristić, konsultanta UNICEF-a za pitanja međusektorske saradnje Jasmine Kuke, dopisnika BBC-ja i potpredsednika NUNS-a Đorđa Vlajića i predsednika Društva psihologa Srbije Prvoslava S. Plavšića.
U ime UNICEF-a, sve učesnike pozdravila je Maja Miljković.
Na seminaru su, pored opštine Kraljevo, učestvovale još četiri opštine - Bečej, Bojnik, Vladičin Han i Novi Pazar.
Ovo je bila podrška opštinama koje su ove godine inicirale čitav proces.



GOSTOVANJE STRUMIČKOG POZORIŠTA “ANTON PANOV” - piše Ivan Rajović
,,Gola Vera” šokirala Kraljevčane


   • Ono što se dalo videti na “daskama koje život znače” do te mere je brutalno i eksplicitno da se, verovatno, beznačajno razlikuje od realnosti. To je ono što publiku potpuno šokira, zbuni i izaziva mučninu, ali ostavlja i malo mesta za kritiku, a mnogo za suočavanje sa surovom istinom vremena u kojem živimo

   U subotu, 13. oktobra u Kraljevačkom pozorištu odigrana je predstava ,,Gola Vera", po tekstu Đorđa Milosavljevića, u režiji Aleksandre Kovačević, a u izvođenju glumaca strumičkog pozorišta ,,Anton Panov". Predstava je doživela premijeru u aprilu ove godine, a u poslednja dva meseca izvedena je na tri internacionalna festivala (Festival kamernog teatra u Strumici, Mot u Skoplju i Joakim Inter Fest u Kragujevcu).
Ovaj tekst, napisan pre 10 godina, inače jedan od najčitanijih na internetu, do sada je postavljen samo dva puta, pre nekoliko godina u Kragujevcu, i sada u Strumici. Očigledno je bila potrebna hrabrost da bi se pozorišta odlučila na postavljanje ovog teksta, jer on tretira, kod nas još uvak tabuiziranu, temu silovanja. Inače, tema ovog komada, u širem smislu, jeste ultimativno ljudsko zlo.
- Ekipa strumičkog pozorišta odlučila se da ovoj temi pristupi na veoma direktan i drastičan način - kaže rediteljka Aleksandra Kovačević.
,,Gola Vera" počinje scenom silovanja, koja je samo uvod u dalja brutalna događanja. Ta brutalnost se, kasnije, ponavlja u brojnim potresnim metamorfozama (scene na koturu, silovanje pištoljem). Međutim, ono što je najteže prihvatiti u ovoj predstavi nisu te ogoljene scene nasilja, već privlačna moć zla, koje sebi privoli i one za koje nikada ne bi ni naslutili. Iako je dramska situacija eksplicitno jasno postavljena (zna se ko su nasilnici, a ko žrtve), u nekim trenucima se zločinci pretvaraju u žrtve sopstvenih života. Veoma je teško podneti činjenicu da, u jednom trenutku, gledamo najstrašniju scenu silovanja, da bi u narednom, žalili zlu sudbinu silovatelja, ili se smejali njegovim duhovitim dosetkama. U ponekom, najjezivijem trenutku, shvatimo da smo i mi deo tog bestijalnog sistema nasilja.
Reditelj predstave Aleksandra Kovačević je, svedenim sredstvima, oslanjajući se, pre svega, na glumačku igru, i koristeći se jednostavnim simbolima, uspela da podrumsku sliku zla uzdigne do univerzalne filozofije zla kao eminencije življenja. Osnovni simbol, kotur, koristi se za igru, silovanje i umiranje, da bi se pred kraj zastrašujuće zakotrljao ka samoj publici. Na kraju ga vidimo kao krst na kome se razapinje žrtva.
- Potpuno je jasno da se ovakve ideje ne bi mogle ostvariti bez posebno hrabre i talentovane glumačke ekipe. Vasil Mihail je, koristeći široku paletu glumačkih izražajnih sredstava, uspeo da napravi lik koji mrzimo, ali, na momente, i saosećamo sa njim. NJegov Gaga je bio harizmatični lider zla. Šukija, narkomana i Gaginog druga, odigrao je Alen Nanov, toliko autentično, da je izgledalo kao da govori sopstveni tekst. Bio je to senzibilni, ranjivi i saosećajni siledzija pod prinudom - dzanki. Stojan Velkov Trn je lik Saleta, prividne žrtve, izneo energično i ubedljivo. Sofia Naseska igrala je naslovnu ulogu bez reči (na kraju progovara i to veoma kratko), izražavajući, gotovo bezglasno, sav užas ovoga sveta. Njena interpretacija Vere je primer glumačke veštine koja, manipulišući suženim izražajnim sredstvima, postiže maksimum - kaže Aleksandra.
Ono što se dalo videti na ,,daskama koje život znače” do te mere je brutalno i eksplicitno da se, verovatno, beznačajno razlikuje od realnosti. To je ono što publiku potpuno šokira, zbuni i izaziva mučninu, ali ostavlja i malo mesta za kritiku, a mnogo za suočavanje sa surovom istinom vremena u kojem živimo. Naravno, predstavu svako doživljava na svoj način, iz ugla žrtve ili dzelata, pri čemu neutralnih, verovatno, nema, jer je poznato da se ljudi, uglavnom i verovatno, rađaju sa određenom dozom zla u sebi koja se kasnije raznim načinima kultiviše i prilagođava okolnostima u kojima individua egzistira.
Snažnom utisku koji ostavlja ova predstava, ravnopravno sa režijom i glumcima, doprinela je i autorska ekipa. Scenografija Staše Jamušakov bila je neka vrsta podrumskog prostora, sa paletama, vrećama, koturovima, ali uokvirena stubovima iz kojih je dolazilo svetlo. Tako je ona i surovo realna i duboko simbolična. U tome se dopunjuje sa kostimom Marije Pupučevske, koji simboliku tamne uniforme suprotstavlja belini žrtve, dok se crveni šal pretvara u krvavi trag. Goran Trajkoski, autor muzike, otvara i zatvara predstavu romantičarsko-germanskim songom koji snažno formira utisak šoka na početku, a, čini se još više, na kraju predstave, kada glumci, nepomično stojeći, ispraćaju publiku.



“IBARSKE NOVOSTI” U POSETI SLIKARU MIODRAGU TOŠKOVIĆU - piše Ivan Rajović
Umetnost u službi održanja života


   • Tokom svih prethodnih godina Tošković je stekao ogromno iskustvo u organizovanju likovnih kolonija, ali i veliki broj dobrih prijatelja sa kojima i dalje održava kontakte • Širom (bivše) Jugoslavije - kaže on - ljidi me poznaju i vole da me vide, ali u Kraljevu, a tu sam od rođenja do danas, a to je punih 60 godina, to nije slučaj

   Baveći se ovim poslom i ovom rubrikom, čovek se prosto iznenadi ponekad kad shvati koliko je ljudi oko nas koji nešto rade i vrede, dakako, a da većina nas o tome niša, ili vrlo malo, zna. Dešavalo se i u vremenima koja su bila mnogo zahvalnija za umetnike nego ova današnja da neko bukvalno živi tu pored nas, a da mi ne znamo čime se bavi. Miodraga Toškovića znam vrlo dugo, znao sam i čime se bavi, ali nikada do sada nisam imao prilike da se malo bolje upoznam sa ovim zanimljivim čovekom, kakvih u Kraljevu verovatno ima još. To je, valjda, i jedan od razloga što Tošković ne nailazi baš na neki naročit prijem sredine u kojoj živi, a ni svojih kolega. Naravno, iz iskustva znam da to nije stvar talenta, već, kako se to stručno kaže, snalažlji-vosti. No, Tošković nije želeo da se snalazi na taj način, pa se okrenuo sebi i svom talentu i napravio mnogo toga, a usput uspeo i da živi od onoga što radi. Zapravo, priča počinje tako što je...

NEUMORNI POSVEĆENIK PALETE I KISTA
...Miodrag Tošković, kao i svi slikari iz Kraljeva, rođen. Dogodilo se to 1947. godine. Slikarstvom je počeo da se bavi tek 1971. I od tada do dan-danas, radi, stvara, organizuje i učestvuje na mnogim kolonijama. Nekada je to bilo širom Jugoslavije, i u inostranstvu, a danas samo širom Srbije. Ovaj neumorni posvećenik palete i kista do sada je izveo i 24 likovne kolonije, od toga 13 u Buljaricama na moru. To su bile likovne kolonije Fabrike vagona. Izveo je i jednu koloniju Crvenog krsta i 10 jubilarnih likovnih kolnija Smučarskog kluba ,,Goč". Na kolonije su dolazili i akademski slikari kao što su, recimo, Uroš Tošković, Stiv Arsić, Mića Maravić, oba Bosića i mnogi drugi. Naravno, bilo je slikara iz svih republika bivše Jugoslavije, a učestvovali su i vajari, čije skulpture, verovatno, i danas krase krug Fabrike vagona. Na ovim kolonijama nije učestvovao niko iz inostranstva, a razlog je finansijska moć, odnosno nemoć, organizatora da to sebi priušti. Uglav-nom, tokom svih tih godina Tošković je stekao ogromno iskustvo u organizovanju ovakvih slikarskih manifestacija, ali i veliki broj dobrih prijatelja sa kojima i dalje održava kontakte.
- Širom Jugoslavije - kaže on - ljudi me poznaju i vole da me vide, ali u Kraljevu, a tu sam od rođenja do danas, a to je punih 60 godina, to nije slučaj. Kultura ovde slabo funkcioniše, a ni radom Udruženja nisam nimalo zadovoljan. A bio sam član Udruženja ,,Maržik" od 1980. godine. Kuriozitet je u tome da sam već četiri puta postajao član i da me uvek izbace, izgube iz evidencije, pamćenja i svega ostalog, pa moram ponovo da se učlanjavam. Tako sam do sada već četiri puta popunjavao pristupnicu za članstvo u slikarskoj eliti Kraljeva, a ne znam u čemu je stvar, da li neko tamo misli da ja loše slikam, ili je nešto drugo u pitanju. Učestvovao sam na svim izložbama kada je Udruženje izlagalo i drago mi je da učestvujem i dalje. Međutim, nedavno je jedna likovna kolonija organizovana u centru grada, za sto jednog i nešto više slikara, ali me niko nije pozvao, mada su me samo dan pre toga zvali na Koloniju u Kosovskoj Mitrovici. I to je uvek tako. Drugima smo uvek bolji nego onima s kojima smo proveli čitav život ili bar dobar deo - kaže Tošković.
Što se Fabrike vagona tiče, u kojoj je Tošković ostavio dobar deo svog života i umetničkog rada, kaže da ni tamo posle privatizacije više nema gotovo nikakvih kulturnih aktivnosti.
- Sve se izmenilo, tako da ne znam da li stoji i sve ono što smo mi tamo ostavili, a čiji opus nije mali - kaže Miodrag.
Na pitanje ,,Da li od sli-karstva, tako kako ga on shvata i upražnjava, može da se živi”, Tošković odgovara:
- Od slikarstva bi moglo da se živi, ali primanja su mala, slike se slabije kupuju. Mada, kod mene, bukvalno na vrata, dolaze ljudi iz Beograda i Novog Sada i ja im prodajem svoje slike. I svoju decu, koja su sada na fakultetu, iškolovao sam, maltene, isključivo od svojih slika. Sve može da se izdrži samo kada čovek ima volje da stvara. A za prodaju nikada nije bilo problema, uvek poneko svrati da kupi sliku, za rođendan, svadbu, odlazak u penziju...

VELIKA LJUBAV PREMA IKONAMA
- Od malih nogu sam voleo da crtam i moji đački radovi su uvek išli na izložbe, a voleo sam da radim akvarele. U to vreme, od Kraljevčana sam poznavao Stiva Arsića, Miću Maravića i Đoleta Simića, kasnije i Bosića. Zapravo, mogao bih da kažem da imam veliki broj prijatelja i kolega, ali me ne pozivaju na zajedničke slikarske manifestacije. To je, kako mi se čini, postala privilegija jednog broja slikara koji su se sami izborili za nju, a u čemu ,,majstorstvo" i ne igra neku naročitu ulogu.
Uglavnom, volim da radim ikone, a radim i sve ostalo, pejzaže, mrtve prirode, mada me najviše privlači ono što je apstraktno. Volim ,,priču na slici” i voleo bih da kritičari to pogledaju, pa neka kažu svoj sud. Ne volim da govorim o svojim delima - kaže moj sagovornik.
Puno Toškovićevih slika je ,,rasuto” po svetu, od Luksemburga, preko Švedske, Austrije, Nemačke, Kanade, do Amerike, ali je najviše prodavao u našoj zemlji. Čak su i Mariborčani specijalno dolazili do njega da kupe slike.
- Na kolonijama je najlepše to što čovek uspe da upozna nove ljude, mada se i tamo događaju mnoge lepe, ali i ne baš lepe stvari, no nećemo o tome. Kolonije su i te kako značajne. To je jedna slikarska porodica okupljena desetak dana na istom poslu, gde je druženje ipak najbitnije. Naročito su bitne za mlade slikare jer se tu mnogo može naučiti od drugih, starijih slikara. Ipak, mladima bih preporučio da rade ono što najbolje znaju, a ne da po svaku cenu slede ono što im profesori savetuju.
Za svoj dosadašnji rad Tošković nekih naročitih nagrada baš i nema jer, kako kaže, pored onih koji su ,,pretplaćeni" na nagrade nije lako proći, budući da se uvek isti, a njih je bar četvorica, sve vreme vrte u krug i uzimaju nagrade.
Iz svog iskustvu sa slikarskim kolonijama Tošković nam otkriva još jednu pikanteriju:
- Učestvovao sam na mnogim kolonijama na kojima su bili najavljeni i takozvani slikari prvog ranga. Međutim, oni nikada zajedno sa nama nisu slikali, ali su od kuće donosili urađene slike, na kompjuteru valjda, otkud znam. Kompjuter nemam, niti znam to tako da radim. No, bez obzira na tehnologiju, mislim da je propust u tome što nema druženja sa nama, što u takvim slučajevima ove slikarske ,,veličine” samo svoje ime poklanjaju koloniji, a to nije u redu. Mladima bih, na osnovu ovakvog iskustva, preporučio da malo više slikaju ono što vide.
Najveća slika koju sam do sada uradio je formata metar i po sa metar i nju sam prodao nekome iz Luksemburga dosta davno, ali za nekih 1.000 maraka. To sam sačuvao za decu, ali mi se isplati i da prodajem slike za deset i dvadeset evra, što i činim. Najbitnije je sliku uraditi da je publika vidi, nije sve u parama. Ko mi kupi tri slike ja mu, recimo, jednu poklonim. Mnoge slike sam poklonio, a učestvovao sam i na mnogim humanitarnim akcijama za koje sam uvek davao sa zadovoljstvom svoja dela, samo ako neko od toga može da ima koristi. Ko god je tražio, ja sam davao.
Što se situacije u gradu tiče, pa ga bukvalno nema u likovnom životu Kraljeva, Tošković kaže:
- Ne znam kako to da definišem, ali mislim da je politika dosta upropastila to sve, da se nekom stranputicom išlo. Veze i vezice su postojale i uvek će postojati, mada, mislim da je neophodno mlade mnogo više angažovati u kulturi, kako u njenom stvaranju, tako i u organizovanju. No, dok se to ne dogodi, a nisam siguran da će uskoro, ja sam posvećen svom radu. Nema dana da bar nešto ne uradim u vezi sa svojim slikama, a do sada sam ih naslikao više od 2.000. Bar toliko imam upisanih u svom registru, mada u prvih osam godina ništa nisam ni beležio.

ZA ČETIRI DECENIJE SAMO TRI IZLOŽBE
U Toškovićevom slikar-stvu su zastupljene skoro sve tehnike: pastel, ulje na platnu, akvarel, male ikone, minijature, velike ikone, pastel, akrilik, pa čak i ikone na kamenoj podlozi.
Za 36 godina imao je samo tri izložbe jer je, kako kaže, decu školovao i nije imao dovoljno para da ulaže u to, a lokalna zajenica nikada nije imala razumevanja za ono što je on radio, pa je sponzora morao da nađe čak u Sremu.
- Možda sam i mogao da potražim sponzore ovde, ali sramota me je da to radim. Drago mi je da je u kući ostalo puno slika koje čuvam za svoju decu, a ja ću nastaviti da radim za galerije i izložbe.
Uslovi za rad u stanu četiri sa tri kvadrata su nikakvi, teskobni, bolje rečeno. Ovom kraljevačkom slikaru paleta stoji na vodokotliću, a montažni štafelaj u ćošku spavaće sobe. A da nije slika, ne bi bilo ni opstanka sa platama koje su vrlo loše, tako da mu je ovo što radi i profesija, i hobi, ali i uslov održanja egziztencije svoje porodice.
O svojim kolegama Tošković misli sve najbolje, čak i više od toga, ali i ako, ponekad, ne misli tako, ne želi ni o kome ništa loše da kaže.
- Ipak, mislim da je Stiv Arsić nekako ,,udario pečat" svemu tome i za mene je njegov akvarel najbolji - kaže nekako zagonetno na kraju razgovora Miodrag Tošković.Povratak na vrh strane


              ODBOJKA - VINER ŠTEDIŠA LIGA - piše Zoran Bačarević
Partizan ni za ,,Šumicu”

   • U 2. kolu Ribnica ubedljiva protiv Beogra-đana - 3:0 (25:18, 25:21, 25:19) • U trećem kolu u sredu Kraljevčani gostovali u Kragujevcu

   Nastavljena je tradicija iz poslednje decenije, dobra za Kraljevčane, previše ,,siva” za beogradske ,,crno-bele”. Partizan je još jednom ubedljivo poražen u Hali sportova na ibarskom keju, u poslednje tri sezone ne zna za uspeh protiv Ribnice, jer je domaćin prošlog petka bio još jednom ubedljiv. U 2. kolu Viner štediše lige (Prva A) bilo je Ribnica-Partizan 3:0 (25:18, 25:21, 25:19) posle tačno 70 minuta efektivne igre.
Posle Mladog radnika na otvaranju sezone i Partizan je bio nemoćan da se odupre motivisanoj i kvalitetnoj Ribnici pred svojim pristalicama (oko 600). Samo u drugom setu Beograđani su uspeli da dođu do prednosti od 9:6 u poenima, ali ni tada počasnog seta nije bilo na vidiku. Domaćin je ovaj meč shvatio odgovorno, dalek put i eliminacija iz Čelendz kupa za Kraljevčane su uspešno stavljeni A/A, pa su učenici Dragana Đorđevića odgovorno ušli u ovaj meč. Sem par grešaka, pre svega na servisu, dominirali su celim tokom susreta. Mirko Radević je na poziciji srednjeg blokera zaustavio sve atake nejakih gostiju i ubeležio deset poena, uz samo tri greške, od čega dve na servisu. I Vladimir Usiljanin je bio izuzetno efikasan osvojivši 15 poena, uz takođesamo tri greške (servis), dok je glavni korektor Radovan Gavrilović ovog puta ,,imao poštedu”, 12 poena, pet grešaka. U ekipi Partizana, koju predvodi nekadašnji igrač Ribnice i trenerski internacionalac Milan Žarković, nije bilo svetlije tačke.

RADNIČKI - RIBNICA 3:1 (26:24, 25:17, 21:25, 25:11)

U utakmici trećeg kola Prve odbojkaške lige, koja je u sredu odigrana u kragujevačkoj hali Jezero, odbojkaši Radničkog savladali su Ribnicu sa 3:1. Ovo je prvi prvenstveni poraz kraljevačkih odbojkaša u ovoj sezoni.



KOŠARKA – PRVA LIGA SRBIJE
Moravski derbi Borcu posle drame

   Košarkaši čačanskog Borca pobedili su Mašinac u moravskom derbiju rezultatom 85:84, u prvom kolu Košarkaške lige Srbije. Čačani su do pobede u dramatičnom finišu stigli zakucavanjem Bojana Radetića sedam sekundi pre kraja, posle sjajnog prodora Nemanje Prolovića. Borac je na poluvremenu imao 12 poena prednosti, ali su Kraljevčani tokom cele poslednje četvrtine imali malu prednost.
Greške gostiju u poslednjem minutu donele su Borcu priliku da otvori sezonu pobedom, a 15 sekundi pre kraja Prolovićev prodor rešio je meč. U preostalom napadu igrači Mašinca nisu uspeli da dođu do šuta.
Najefikasniji na meču bio je Marković sa 35 poena, dok je Habuš dao 20 poena za Mašinac.
Borac - Mašinac 85:84
Zdravlje - Novi Sad 66:81
Svislajon - Vizura 78:69
Sloga - Napredak 88:90
Mega Akva Monte - Ergonom 84:79
Radnički (NS) - Radnicki (KG) 88:90



BICIKLIZAM - PRVENSTVO SRBIJE - piše Stole Petković
Milivojević osvetlao obraz Metalcu

   Biciklistički klub Metalac bio je domaćin prvenstva Srbije u brdskoj i drumskoj vožnji. Najbolji biciklisti ogledali su se u pet kategorija. Zanimljivo je da su najbolji u obe discipline bili Jovan Zekavica (kadeti), Gabor Kasa (juniori) i Esad Hasanović (ispod 23 godine).
Najpre je u prepodnevnim satima vožena brdska trka na stazi od Kamenice do Goča. Vozilo se po lošim vremnskim uslovima. Padala je kiša, staza je bila vlažna i klizava, ali su momci sve to izdržali. I kružna trka u Kraljevu imala je sličan ,,tretman”. Kiša je ometala takmičare da prikažu maksimum.
Najuspešniji Kraljevčanin bio je Aleksandar Milivojević - BK Metalac, koji je u brdskoj vožnji osvojio drugo, a na kružnoj stazi treće mesto.
Rezultati brdskog prvenstva
Mlađi kadeti: Đorđe Stefanović (Železničar - Niš), Aleksa Veličković (Šumadija - Aranđelovac), Srđan Filipović (Borac - Čačak).
Kadeti: Jovan Zekavica (Borac - Čačak), Nikola Stefanović (Veleks - Beograd), Filip Pavlović (Partizan - Beograd).
Juniori: Gabor Kasa (Spartak - Subotica), Slobodan Pajić (Šumadija - Aranđelovac), Nikola Milanović (Čukarički - Beograd).
Ispod 23 godine: Esad Hasanović (Partizan - Beograd), Aleksandar Milivojević (Meta-lac - Kraljevo), Aleksandar Dukić (Železničar - Niš).
Elita: Der Žolt (Nivo beton -Mađarska), Goran Šmelcerović (Železničar - Niš), Dragan Spasić (Železničar - Niš).
Rezultati kriterijuma ulicama Kraljeva
Mlađi kadeti: Srđan Filipović (Borac - Čačak), Đorđe Stefanović (Železničar - Niš), Aleksa Veličković (Šumadija - Aranđelovac).
Kadeti: Jovan Zekavica (Borac - Čačak), Nikola Stefanović (Valeks - Beograd), Svetislav Blagojević (Partizan - Beograd).
Juniori: Gabor Kasa (Spartak - Subotica), Slobodan Pajić (Šumadija - Kragujevac), Nikola Milanović (Čukarički - Beograd).
Ispod 23 godine: Esad Hasanović (Partizan - Beograd), Aleksandar Dukić (Železničar - Niš), Aleksandar Milivojević (Metalac - Kraljevo).
Elita: Esad Hasanović (Partizan - Beograd), Žolt Der (Nivo beton - Mađarska), Igor Pajović (Železničar - Niš).



FUDBAL - SRPSKA LIGA (ZAPAD)
Sloga brojala do sedam

   • Fudbaleri Sloge deklasirali kragujevačku Šumadiju sa 7:0 (4:0), a Metalac doživeo u Čačku minimalan poraz Sloboda - Metalac 2:1 (0:0) • Narednog vikenda Sloga odlazi Vujić vodi, a Metalcu u goste dolazi Morava iz Velike Plane

   Gradski stadion. Gledalaca 600. Sudija: Bojan Bogdanović (Čačak). Strelci: Rikanović u 2, 23, 60, i 81. minutu, Obrenović u 16, Popović u 13. i 76. minutu (Sloga). Žuti kartoni: Gojković (Sloga), Aleksić Šumadija).
Sloga: Ćirica, Milosavljević, Gojković, Vrljičak, Đurić (Ribać), Pelivanović (Tanasijević), Obrenović, Pavlović (Drašković), Rikanović, Popović, Otašević.
Šumadija: Trifunović, Sekulić, (Ilić), Aleksić, Joksimović (Beočanin), Vidović, Milosavljević, DZasić, Dimitrijević, Vučković (Srećković), Jovanović, Ratinac.
Igrač utakmice: Miroslav Rikanović (Sloga).
Sloga je deklasirala kragujevačku Šumadiju poslavši je kući sa sedam golova u mreži. Seriju je otvorio i zatvorio Rikanović, najbolji akter na terenu, koji je tako uspešno debitovao pred navijačima Sloge. Vrlo dobro igrali su Popović i Obrenović, a solidni su bili i ostali igrači u belim dresovima. Kod gostiju zapažene role na momente imali su Dimitrijević i Misloavljević.




   SRPSKA LIGA  - piše Stole Petković
Poraz Metalca u Čačku

 Sloboda - Metalac 2:1 (0:0)
U Čačku nije bilo iznenađenja. Sloboda je savladala ekipu kraljevačkog Metalca sa 2:0. Posle ravnopravnog prvog poluvremena, u drugom su fudbaleri domaćina dodali gas i pogocima Gligorijevića (bivšeg igrača Metalca) u 66. i Ćentića u 80. minutu obezbedili svom timu tri boda. Počasni pogodak za goste postigao je odbrambeni igrač Anđelković u poslednjem minutu utakmice. Bio je to evrogol koji je izmamio aplauze gledalaca na stadionu u Velikoj koloniji u Čačku.
Sloboda: Teofilović, Ćendić, Pajica, Vidojević, Jelić, Bojović (Stefanović), Nikolić (Gligorijević), Komlenović, Petrović, Popović, Bjelić (Jokić).
Metalac: Gavrilović, Planić, Ivanović, Anđelković, R. Vlašić, Kundović (Avramović), Marković (Brkušanac), Sazdov, Belopavlović, Simeunović (Casović), Dragićević.
U narednom kolu gost Metalca je Morava iz Velike Plane.



  VELIKI JUBILEJ KRALJEVAČKIH PILOTA
Osam decenija nad rodnim gradom

   • Za popularizaciju i jačanje vazduhoplovstva Aeroklub ,,Mihajlo Petrović” dobio brojna priznanja, pa i ono najveće, međunarodno - diplomu Pol Tisandje

   Svečano, skromno i dostojanstveno prošle nedelje je obeležen veliki jubilej kraljevačkih vazduhoplovaca - osamdeset godina od osnivanja i rada Aerokluba.
   A imalo je šta da se proslavi i šta da se kaže. Godine koje su prohujale krunisane su sjajnim rezultatima ovog uzornog kolektiva. Više od 3.500 uglavnom mladih ljudi prošlo je kroz njegove redove, ovde je motornu pilotažu završilo oko 120 pilota, 600 jedriličara i 500 padobranaca. Odnegovana je i očuvana snažna vazduhoplovna tradicija, a po sportskim uspesima članova ovog kluba dosegnuti su čak i svetski vrhovi.
Zbog svega toga Aeroklub ,,Mihajlo Petrović”, koji to ime nosi po legendarnom pilotu iz Srbije, stradalom na ratnom zadatku iznad Skadra 7. marta 1913. godine, zlatnim slovima je upisan u anale našeg sportskog vazduhoplovstva i njegovo ime biće trajno sačuvano od zaborava. Takođe, Međunarodna vazduhoplovstva federacije odlikovala je kraljevački aeroklub najvišim priznanjem - diplomom Pol Tisandje. Na svečanoj sednici održanoj povodom jubileja, pred skupom kojem su prisustvovali brojni gosti, vazduhoplovni aktivnosti i veterani našeg sportskog vazduhoplovstva, odata su priznanja starim najzaslužnijim članovima za višedecenijski rad u Klubu, zaslužnim organizacijama, ustanovama i pojedincima.
Posebno priznanje - Zlatnu plaketu dobili su dugogodišnji aktivista i rukovodilac Zoran Pavićević i sportrski pilot Voja Blagojević.
Zatim je izveden letački program. Leteli su piloti, demostrirano je akrobatsko letenje na jedrilici, izveden je pokazni let gašenja požara iz aviona, kao i let motornim paraglajderom. Nepovoljne vremenske prilike omele su da taj letački program bude veći i sa više sredstava, ali i ono što je prikazano potvrdilo je visok stepen obučenosti i veštine kraljevačkih vazduhoplovaca.



PARAGLAJDING - TAKMIČENJE U BUGARSKOJ
I pored greške, Petrović deseti

   U bugarskom gradu Pernik održano je finalno takmičenje u paraglajdingu, disciplina precizno sletanje. Kraljevčanin Zoran Petrović je zbog greške u drugoj seriji nadmetanje završio na desetom mestu. Pobednik takmičenja u Bugarskoj je makedonski paraglajder Martin Jovanovski, a plasman na drugu poziciju ostvario je Simeon Klokočovnik iz Slovenije.



ZAHVALJUJUĆI ATLETSKOM KLUBU METALAC
Tradicija u Mrsaću ipak održana

   Atletičari Kraljeva nisu dozvolili da se tradicija polumaratona u Mrsaću ugasi. Doskorašnji domaćin nije moghao da organizuje ovu manifestaciju koja je odavno ušla u program ,,Oktobarskih svečanosti”, pa su atletski radnici AK Metalac priskočili u pomoć. Skromno je obeleženo ovo atletsko druženje, a pobednici ni ovoga puta nisu ostali bez priznanja. Najuspešniji je bio Miodrag Petrić, na drugom mestu bio je Dragan Nešović, a treći je kroz cilj prošao Nikola Bošković.
I mladi atletičari su proteklog vikenda imali radne obaveze. Nastupili su na jesenjem krosu u Paraćinu, gde je Natalija Adnan bila druga na 600 metara. Blizu medalje bila je i Jovana Kostić, koja je u trci starijih pionirki bila četvrta.Povratak na vrh strane
 


IMPRESUM

Nedeljni list u izdanju Javnog preduzeća za informisanje: „Ibarske novosti” - Kraljevo. Adresa Redakcije: ul. Hajduk Veljkova br. 2.
Direktor i glavni i odgovorni urednik: Dragan Rajičić. Odgovorni urednik: Vladeta Stanojević. Tehnički uredio: Saša Kovačević.

Redakcija: Zoran Bačarević (sport), Dragan Vukićević (privreda), Slobodan Rajić (politika), Marko Slavković (reportaže i Stršljen), Bojana Milosavljević, Stojan Petković (sport), Ivan Rajović (urednik izdavačke delatnosti), Milisav Radovanović (fotoreporter), Vesna Jovičić (lektor), Zorica Radunković (marketing). Poslovni sekretar Lidija Kuljača.

Predsednik Upravnog odbora: Dejan Ćajić.

Telefoni: direktor i glavni i odgovorni urednik 312-504, odgovorni urednik tel/faks 320-630, pravna i opšta služba 312-505, oglasno odeljenje 312-505. Godišnja pretplata 1.560 din. Za inostranstvo - Evropa 4.680 dinara, Amerika i Australija 6.240 din. Tekući račun: 160-14461-52 kod „Banca Intesa” Kraljevo. Kompjuterska obrada „Ibarske novosti”. Štampa “APM print”, III Bulevar 29, Beograd. Generalni distributer: “HIT-KOMERC” Žička 10, tel. 036/360-200 i 361-222.

Poštarina plaćena u Pošti 36200 Kraljevo. List izlazi petkom, rukopisi se ne vraćaju.

e-mail:webmaster@kraljevo.com, ibarskenovosti@sbb.co.yu


Ibarske novosti - e-mail

Copyright © 1997-2007. Interactive.net Kraljevo. All rights reseved interactive